Monografija „Za glumce i publiku“ Lucije Ljubić, o dva desetljeća Teatra Gavran, bit će predstavljena 20. listopada. Teatrologinja Lucija Ljubić u toj monografiji sustavno opisuje zagrebački Teatar Gavran, jedan od najagilnijih putujućih teatara u Hrvatskoj koji je u protekla dva desetljeća proputovao 180 gradova te gostovao u deset europskih zemalja osvojivši pregršt teatarskih nagrada. Izvodeći predstave svog kućnog autora Mire Gavrana, taj teatar u prvi plan je stavio glumce i glumačko umijeće dopirući do najšire publike. U povodu izlaska monografije Nacional je razgovarao s Mladenom Gavran, glumicom i jednom od osnivačica Teatra Gavran.

NACIONAL: Kako je došlo do toga da se o Teatru Gavran napiše monografija? Tko ju je pisao i što ona sadrži?

Smatrali smo da je dvadeset godina postojanja jednoga teatra pravi trenutak za svojevrsnu rekapitulaciju. Osjetili smo potrebu i radi sebe i radi svojih suradnika sagledati put kojim smo prošli. Odabrali smo uglednu teatrologinju dr. Luciju Ljubić za taj zahtjevni posao, ponajviše zato što Lucija nije kabinetski teatrolog, nego istinski ljubitelj kazališta tako da je gotovo sve naše predstave vidjela u protekla dva desetljeća, a usto sustavno prati hrvatsko glumište pa nas je mogla na stručan način pozicionirati u kontekst suvremenog hrvatskog kazališta.

Književnik Miro Gavran i njegova supruga, glumica i redateljica Mladena Gavran, osnivači su Teatra Gavran. FOTO: Davorin Visnjic/PIXSELL

NACIONAL: Povod je 20 godina rada Teatra Gavran, koliko je teško bilo osnovati privatno kazalište i čega se danas najradije sjetite?

Osnovati teatar nije bilo teško. To je kod nas relativno jednostavno… Puno je teže bilo trajati svih ovih godina, ostvariti kontinuitet i u umjetničkom i u organizacijskom smislu te osvojiti i zadržati pozornost kazališne publike. A najradije se sjetimo nekih gostovanja koja su održana u teškim uvjetima, a na koncu su i naši glumci i publika bili sretni uzajamnim susretom.

NACIONAL: Možete li predstaviti Teatar Gavran u brojkama?

Zahvaljujući ovoj monografiji sada i ja s lakoćom odgovaram na to pitanje: dakle, u proteklih 20 godina gostovali smo u deset europskih zemalja, nastupili u točno 180 gradova i naselja, od čega u 30 inozemnih, izveli smo 20 premijera na našoj sceni za odrasle te tri premijere na Dječjoj sceni Teatra Gavran. Najdugovječnija predstava je monokomedija „Hotel Babilon“ koju sam izvodila sedamnaest godina. Kroz naš teatar prošlo je 40 glumaca, 12 redatelja, 10 scenografa, osam kostimografa, devet kompozitora i deseci ostalih suradnika.

‘Hotel Babilon’ prva je predstava Teatra Gavran, a Mladena Gavran igra i u ‘Najluđoj predstavi na svijetu’

NACIONAL: Kolika je važnost Teatar Gavran u hrvatskoj kazališnoj sferi, u hrvatskoj kulturi?

Vjerujem da smo obavili važnu kulturnu misiju u gradu Zagrebu, gdje smo ponajviše nastupali u Maloj dvorani Lisinski, važna su i ta naša brojna inozemna gostovanja od Beča do Budimpešte, Krakova, Praga, Mostara, Bruxellesa… Ali ponajviše smo ponosni na to što smo kao putujući teatar donijeli radost i u najmanja mjesta u domovini u kojima smo možda bili i prvi teatar s profesionalnim glumcima koji su ljudi imali prigodu vidjeti. Moj suprug Miro Gavran, koji je stalni pisac našeg teatra, često je znao reći da svaki porezni obveznik i svaki građanin ove zemlje ima pravo na konzumiranje kulture, a time i profesionalnih kazališnih predstava, a tu misiju mogu uspješno odraditi samo agilni putujući teatri. To nije lagan posao, iza nas su stotine tisuća prijeđenih kilometara te nastupi i u doista teškim uvjetima. Ali radost naše publike i dinamičan život koji smo tako proživjeli, najbolja su nagrada svima nama koji smo sudjelovali u toj kulturnoj misiji.

NACIONAL: Koji su planovi s monografijom i s Teatrom?

Monografiju ćemo promovirati 20. listopada u Društvu hrvatskih književnika, a već sutradan, u petak, 21. listopada, u Maloj dvorani Lisinski otvaramo zagrebačku sezonu izvedbom provokativne političke drame „Glasnogovornik“, o mladom i starom političaru… Potom su na rasporedu naše hit-komedije „Na kavici u podne“ i „Savršeni partner“ te „Sve o muškarcima“. A monografija će, bez sumnje, naići na interes teatrologa, kazalištaraca i ljubitelja kazališne umjetnosti.