Ministar zdravstva Vili Beroš prošloga je tjedna predstavio projekt Hitne helikopterske medicinske službe (HHMS) vrijedan 62,5 milijuna eura kojim bi Hrvatska konačno, nakon dugogodišnjih rasprava i apela medicinske struke, trebala dobiti hitnu medicinsku službu iz zraka koja će značajno skratiti vrijeme reakcije u slučajevima nesreća i životne ugroze. No dio medicinskih stručnjaka upozorava da HHMS, kako ju je zamislilo Ministarstvo zdravstva, ima brojne mane i nedostatke koji će utjecati na njezino normalno funkcioniranje. Iz Ministarstva zdravstva za Nacional su potvrdili da je riječ o izuzetno kompleksnom projektu koji zahtijeva značajna financijska sredstva. Uspostavljanje HHMS-a, tvrde u Ministarstvu, zahtijevalo je niz proceduralnih faza.

„Studija izvodljivosti, prema zahtjevu naručitelja Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu, izrađena je 2018. godine od strane konzultantskih tvrtki te je istu evaluirao i prilagodio novi tim tehničkih stručnjaka ugovoren od strane Europske komisije, što je i praksa kod zahtjevnih postupaka nabave kada su potrebni vanjski stručnjaci za specifična područja. Upravo zahvaljujući prvotnoj Studiji izvodljivosti i realiziranoj tehničkoj i financijskoj pomoći putem Europske komisije, ova Vlada i zdravstvena administracija ima čvrste temelje uspješno uspostaviti HHMS u Hrvatskoj“, stoji u odgovoru Ministarstva.

Dalje navode da je „za provedbu postupka nabave formirano Stručno povjerenstvo za javnu nabavu koje su činili stručnjaci iz područja civilnog zrakoplovstva, stručnjaci medicinske struke i stručnjaci za javnu nabavu uz dodatno ekspertizu i stručno znanje odobrene tehničke pomoći Europske komisije“. Prilikom izrade dokumentacije o nabavi, navode dalje, posebna pozornost bila je posvećena geografskoj pokrivenosti cijelog teritorija Republike Hrvatske u okviru „zlatnog sata“, uspostave HHMS-a u najkraćim mogućim rokovima, preuzimanju dobrih praksi drugih država članica Europske unije, aspektu sigurnosti i kvalitete usluge. „Realiziranjem HHMS-a kao strateškog projekta ove Vlade ostvaruje se značajan iskorak u pružanju hitne zdravstvene skrbi za naše građane i posjetitelje unutar ‘zlatnog sata’ koji povećava šanse za preživljavanje ozlijeđenih od 30 do 50% te najbolje šanse za kvalitetan oporavak. Skorašnjom helikopterskom hitnom medicinskom službom kao i brzim brodicama i postojećom zemaljskom hitnom službom ostvarujemo reformske mjere u području hitne medicine sinergijskim djelovanjem kopnenih, zračnih i pomorskih snaga kojima pružamo jednaku šansu za siguran i zdrav život svim građanima i posjetiteljima gdje god se nalazili u Hrvatskoj“, stoji u odgovoru Ministarstva.

Iz Beroševog Ministarstva tvrde da su „HHMS baze predviđene na lokacijama povezanima s postojećom zrakoplovnom infrastrukturom, pratećim službama i uslugama, a ujedno je planirano samostalno funkcioniranje HHMS baza neovisno o drugim zrakoplovnim aktivnostima te će u dogovoru s aerodromima HHMS imati prioritet pri uzlijetanju“. Uz spomenute baze, sukladno regulativi Europske unije i pravilima struke, uspostavljaju se helidromi odnosno sletne površine u blizini bolnica. Navode također da su u narednom razdoblju osigurana sredstva za dogradnju i certificiranje helidroma pri KBC-u Split, te izgradnja novih helidroma u Osijeku i Rijeci, a u tijeku je izgradnja helidroma pri Općoj bolnici u Slavonskom Brodu. Na upit Nacionala hoće li, obzirom na kronični nedostatak liječnika u Hrvatskoj, biti problema oko formiranja timova za HHMS, koji uz to moraju proći posebnu obuku, iz Ministarstva odgovaraju da će dvije baze koje će biti operativne 24 sata dnevno imati ukupno 10 timova HHMS-a, dok će baze koje će biti operativne tijekom dnevne vidljivosti imati ukupno 6 timova HHMS-a te da će se „postojeći medicinski djelatnici iz sustava koji imaju iskustvo rada u hitnoj službi preraspodijeliti na radna mjesta u timovima HHMS-a“.

No Mladen Tureček, predsjednik udruge HELP (Helikopterima liječnici pomažu), koji se dugi niz godina zalaže za uspostavu tog oblika hitne medicinske pomoći, ima brojne zamjerke na projekt Ministarstva zdravstva kakvim ga je prikazao ministar Vili Beroš i na način funkcioniranja službe hitne helikopterske medicinske pomoći. Pojedinosti je otkrio u razgovoru za Nacional.

NACIONAL: Što točno hitna helikopterska medicinska služba (HHMS) donosi Hrvatskoj, odnosno, kako bi trebala unaprijediti sustav hitne medicinske pomoći?

Hrvatska je rijetko naseljena država s 50 naseljenih otoka te ruralnim i brdskim naseljenim područjima do kojih hitna pomoć teško stiže. Hitna helikopterska služba omogućit će da i na te otoke i u zabačenije krajeve dođe liječnik koji će im spasiti život. Isto je i s prometnicama, posebno autocestama, ako se teritorij Hrvatske dobro pokrije bazama. Naime, iskustvo drugih država pokazuje da se HHMS koristi na 50 do 70 km od zračne baze, odnosno bolnice, radi postizanja „zlatnog sata“, a prema nekim podacima, samo jedan helikopter s liječnikom može zamijeniti šest do čak 10 timova hitne medicinske pomoći. U Hrvatskoj smo u prometu prošle godine imali 273 poginule osobe i oko 2700 teško povrijeđenih. Sve su to kandidati za helikopterski prijevoz. Iz godine u godinu imamo više od 20.000 umrlih od srčanog ili moždanog udara, ponovno kandidati za spašavanje helikopterom. Imamo 50 nastanjenih otoka s oko 130.000 stanovnika, a ta brojka u turističkoj sezoni značajno raste. Većina turista dolazi nam iz zemalja koje imaju ustrojenu hitnu helikoptersku medicinsku službu. Po jednoj složenoj formuli koju je razvio EU izračunato je da prerana smrt jedne osobe predstavlja gubitak za Hrvatsku kao državu od prosječno 1.333.000 eura. Za Sloveniju taj iznos je oko dva milijuna eura, a za Njemačku oko tri milijuna. Dakle, svaki spašeni život je golema ušteda za državu. Uz to, smanjuje se eventualni invaliditet, kraći je oporavak i brži povratak na rad ili u redovni život.

NACIONAL: Vi se već godinama zalažete za uvođenje hitne helikopterske službe medicinske pomoći. Kako gledate na projekt kako ga je zamislilo i provelo Ministarstvo zdravstva?

Nisam zadovoljan brojem od samo četiri unajmljena helikoptera jer da bi se pokrila cijela Hrvatska, u nategnutom „zlatnom satu“ potrebno je najmanje pet dobro raspoređenih baza s helikopterima, a optimalno bi ih bilo osam. S tim bi brojem bio kvalitetno pokriven čitav teritorij Hrvatske uključujući i more i otoke. Nakon pilot-projekta iz 2015. godine nije iskorišteno vrijeme, nismo pripremili infrastrukturu koja bi trebala biti temelj ove usluge. Nismo pripremili bolnice za prihvat helikoptera na zemlji u blizini bolnice ili na krovu, što je još bolje rješenje jer se u tom slučaju životno ugrožena osoba ne treba dodatno seliti iz helikoptera u vozilo hitne pomoći, a i skraćuje se vrijeme intervencije. Mi nemamo nijednu bolnicu s helidromom na krovu niti bolnicu za prihvat pacijenta bez upotrebe bolničkih kola. Proteklih godina provedena je obnova odjela hitne medicinske pomoći u nekoliko većih bolnica, ali očito nije bilo vizije da se to napravi. Danas se u svijetu helikopterske baze postavljaju u blizini bolnica, a na bolnici postoji helidrom ako bolnica može prihvatiti sve vrste životnih ugroza. Ne vidim viziju. Grade se novi hitni odjeli u bolnicama, ali helidroma nema nigdje ili su daleko. Nismo vidjeli niti čuli što će biti nakon sedam godina kada istekne ugovor o najmu. Unatoč brojnim studijama i evaluacijama projekata, koje nažalost zainteresirana stručna javnost nije vidjela, nismo pripremili helikopterske baze za HHMS, a to je jako bitan elemenat. Mi iz HELP-a upozoravali smo da bi bilo najbolje da se operatera obaveže da postupno iz godine u godinu povećava broj hrvatskih posada koje bi mogle preuzeti upravljanje helikopterima. To nismo vidjeli u tenderu pa se dade zaključiti da je ovo novi pilot projekt samo na sedam godina. Kada su uvodile HHMS, druge države napravile su male timove stručnjaka, koristile su svaku pomoć izvana. Mi to nismo učinili, nego smo se zatvorili unutar međuresorskih grupa iz ministarstava.

‘Svakako da će se modelom hitne helikopterske medicinske službe koju je prezentirao ministar beroš spasiti dio ljudi, no nažalost, dio njih neće biti spašen’, nacionalu je rekao Mladen Tureček. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Je li udruga HELP predlagala Ministarstvu pojedinosti buduće službe, odnosno, jeste li konzultirani s njihove strane prilikom kreiranja i realizacije projekta?

Nastojali smo i Ministarstvu zdravstva i Saboru ukazati na to da u nama imaju partnera. I u Ministarstvu zdravstva i u saborskom Odboru za zdravstvo u vrijeme kad je njime predsjedala Ines Strenja, pa i u nekim drugim ministarstvima, održali smo prezentacije projekta HHMS za Hrvatsku. Ponudili smo i svim klubovima zastupnika u Saboru da im održimo prezentacije. Gotovo svi su pristali osim kluba zastupnika HDZ-a, oni su rekli da im to ne treba. Bio sam na sastanku kod ministra Beroša samo dan prije nego što je bio imenovan za ministra, tada je nakon našeg razgovora medijima izjavio da mu je jedan od prioriteta uspostava HHMS-a. Nažalost, nakon tog sastanka nisu nas više kontaktirali iz Ministarstva. Ovoga tjedna imam zakazan sastanak s ministrom Berošem, vidjet ćemo što će on pokazati. Projekt HHMS kako ga je zamislilo Ministarstvo zdravstva daleko je od realizacije i daleko od optimalnog. To i jest naša ozbiljna primjedba. Postoji, osim mene i udruge HELP, dio ljudi u Hrvatskoj koji su upoznati s problematikom HHMS-a i rado bi pomogli da ih se pitalo. Ministarstvo se zatvorilo tako da ni izrađene studije niti evaluacija pilot projekta nisu dane na uvid stručnjacima i poznavateljima problematike. Tek smo povremeno iz nastupa političara u medijima doznavali što se radi po tom pitanju i to smo komentirali.

NACIONAL: Je li takva služba kakvu je planiralo Ministarstvo adekvatna našim potrebama i hoće li postići svoj krajnji cilj?

Nažalost, bojim se da neće. Nismo adekvatno pripremili bolnice i nismo locirali baze gdje je to potrebno da bi se za sve ugrožene zadovoljio standard pružanja pomoći u okviru „zlatnog sata“. Postoje dva uobičajena modela kada je riječ o određivanju broja potrebnih zračnih baza za HHMS. Jedan model uzima u obzir pokrivanje velikog postotka stanovništva, oko 90 do 95 posto stanovnika. Drugi model predviđa pokrivanje kompletnog teritorija. Mi kao udruga HELP načinili smo projekciju dosega 80 km od predviđenih baza koju bi svaka ekipa HHMS-a trebala pokriti. Primjerice, Njemačka radi na principu dosega od 50 do 70 km od baze. Predviđene baze po modelu Ministarstva zdravstva ne pokrivaju dobar dio Hrvatske. Zadar i Šibenik s otocima ostaju nepokriveni, pa Gospić do Zadra, a tu je i autocesta, kao i centralni dio Slavonije s autoputom. Ministarstvo za Zagreb i okolicu planira samo 250 sati leta helikoptera godišnje, a taj helikopter treba „pokriti“ gotovo polovinu stanovništva Hrvatske na području Zagreba, Međimurja, Varaždina, Krapine, Bjelovara, Siska, Karlovca… Osim toga, ovakvim se modelom i pacijenti na kontinentu stavljaju u neravnopravan status u odnosu na pacijente iz priobalja i otoka, jer je predviđeno da na kontinentu helikopteri lete u vidljivom dijelu dana dok na otocima i priobalju dežuraju 24 sata na dan. Nužno je povećati broj helikoptera kako bismo pokrili postojeće „rupe“ koje sada nisu pokrivene. Ako je cilj Ministarstva bio ovim projektom ostaviti dojam na građane Hrvatske i goste da imamo HHMS, onda je cilj postignut.

NACIONAL: U medijima ste oštro kritizirali voditelje službi hitne medicinske pomoći tvrdeći da u Hrvatskoj još uvijek u značajnom broju slučajeva nije moguće pružiti hitnu medicinsku skrb ugroženom pacijentu unutar „zlatnog sata“. Hoće li HHMS kakvog je zamislilo Ministarstvo uspjeti postići taj standard reakcije unutar „zlatnog sata“?

Nerijetko imam dojam da dio medicinske struke kao da nisu medicinari, kao da nisu učili ili čitali što je i što predstavlja „zlatni sat“. „Medicinski zlatni sat“ je međunarodno priznata i potvrđena definicija koja kaže da ako ugrožena osoba unutar 60 minuta od trenutka životne ugroze dođe do zdravstvene ustanove koja joj može pružiti adekvatnu pomoć, vjerojatnost preživljavanja je od 30 do 50 posto. Unutar tog zlatnog sata vrijedi pravilo 3 x 20, odnosno, da se za maksimalno 20 minuta stigne do pacijenta, da ga se unutar 20 minuta stabilizira te da ga se u narednih 20 minuta transportira do bolnice. Vrlo ga je teško postići s obzirom na to da vrijeme započinje teći od životne ugroze, dakle, ne od dolaska liječnika vozilom hitne pomoći, brodicom ili helikopterom do pacijenta, već od trenutka ugroze i zbog toga smo govorili da za minimum zadovoljenja tog pravila treba ustrojiti najmanje pet helikopterskih baza koje će pokriti kompletan teritorij. Dio medija također nekritički prenosi izjave političara. Zadnji primjer je s predstavljanja helikoptera i uručenja Ugovora za HHMS. Tom prilikom je izjavljeno da je helidrom u istočnom dijelu Zagreba, u Dubravi, koji je građen za vojne potrebe, udaljen tek tri do pet minuta od zgrade hitnog prijema u bolničkom krugu KB-a Dubrava. No, prema izmjeri, udaljenost od helidroma do hitnog prijema je skoro 300 metara, a pacijenti se, prema mojoj informaciji, voze bolničkim kolima naokolo, što predstavlja oko 600 metara udaljenosti. A da bi se postigao „zlatni sat“, potrebni su brzo podizanje helikoptera u roku od tri do pet minuta (neke posade to mogu učiniti već za dvije minute), kvalitetna medicinska ekipa u helikopteru za stabilizaciju pacijenta na mjestu nesreće i konačno, zdravstvena ustanova koja ima helidrom na poziciji da do hitnog prijema ili operacionog trakta ne trebaju bolnička kola. Svakako da će se tim modelom spasiti dio ljudi, no nažalost, dio njih neće biti spašen.

NACIONAL: Što najviše zamjerate ovom projektu, odnosno, po čemu je on nedostatan ili neadekvatan, a koje su mu dobre strane? Ili, konkretnije, po čemu se projekt Ministarstva zdravstva razlikuje od projekta kakav je predlagala udruga HELP?

Da budem malo pozitivan, dobro je da Hrvatska ide u taj projekt. Nijedna država koja je uvela HHMS nije od njega odustala. Iako izgleda kao da ministar Beroš ispunjava svoje obećanje, ipak će ovim helikopterima dio ljudi biti spašen. No HELP je predlagao drugačiji model ustrojstva HHMS-a. Osim zahtjeva da HHMS bude u civilnom sektoru, mi smo zbog naplate usluge predlagali da se kopira njemačko-austrijski model organizacije, u kojem bi HAK i Crveni križ kao udruge s javnim ovlastima, osnovale neprofitnu tvrtku za bavljenje helikopterskim medicinskim servisom. Po takvom modelu HHMS ne bi ovisio o državnom proračunu, već bi se financirao naplatom od osiguravajućih društava, turističke takse, rizičnih sportova, putem prodaje suvenira, donacija i slično. Londonskoj hitnoj helikopterskoj službi odobrena je organizacija lutrije iz koje se financiraju. Govori se da nam je zdravstvo u minusu, a uspostavljamo ovu prilično skupu službu na teret Ministarstva zdravstva.

NACIONAL: Kakve konkretne probleme očekujete u realizaciji projekta kada on iduće godine krene?

Za uspostavu funkcionalne hitne helikopterske medicinske službe, gledajući iskustva drugih država, potrebne su oko dvije godine. Problemi bi se mogli pojaviti kod službe 194 koja će zaprimati pozive, jer oni će biti ti koji će dati naloge bolničkim kolima, brzoj brodici ili helikopteru da krenu u akciju. To znači da će, osim zdravstvenog stanja pacijenta, trebati znati točnu poziciju pacijenta, vremenske prilike i slično. Problem se javlja i po pitanju pozicije unesrećenih. Naime, u slučaju potrebe intervencija na moru, kod unesrećenih jahtaša, primjerice, postoji razmišljanje da spuštanje vitlom iz helikoptera na plovilo na kojem se nalazi pacijent trebaju obaviti isključivo pripadnici Gorske službe spašavanja (HGSS). To drugim riječima znači da ćemo imati 24-satno dežurstvo helikoptera za priobalje i otoke, a čekat ćemo pripadnike civilne zaštite i HGSS-a da dođu na intervenciju da bismo osobu spasili od srčanog i moždanog udara ili anafilaktičkog šoka. Da ne kažem da od intervencije u roku od par minuta, koja takvim pacijentima spašava život, nema ni riječi. To je posve ludo. Imam i dodatno pitanje za Ministarstvo zdravstva: budući da smo unajmili helikoptere za spašavanje života koji bi za priobalje i otoke trebali biti dežurni 24 sata, a stalno naglašavamo koliko nam je važan nautički turizam, jesu li u tenderu za najam helikoptera koji će biti smješteni na Krku i Braču naveli zahtjev da helikopteri budu opremljeni vitlom za podizanje pacijenata iz mora, s brodova ili s planina?

NACIONAL: Još je jedan moment u projektu sporan. Naime, predviđene su medicinske ekipe od po 15 liječnika i 15 medicinskih sestara ili tehničara u svakoj od četiri helikopterske baze, što drugim riječima znači ekipiranje 60 liječnika i 60 sestara ili tehničara za pokrivanje nužnih ekipa HHMS-a. Budući da liječnika u Hrvatskoj nema dovoljno, kako će Ministarstvo složiti ekipe za hitnu helikoptersku medicinsku službu? Hoće li biti problema oko ekipiranja?

To morate pitati ministra Beroša i ravnateljicu Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu (HZHM) Maju Grba Bujević. Vjerujem da će tu biti problema jer je poznato i da nam kronično nedostaju anesteziolozi.

NACIONAL: Tko će osigurati financijsko pokriće za rad četiriju baza HHMS-a i održavanje opreme i helikoptera?

Sve će biti pokriveno iz državnog proračuna, odnosno, račune će plaćati Ministarstvo zdravstva. Ugovorom o najmu helikoptera najmodavac snosi trošak održavanja helikoptera, no sve ostalo – osiguravanje baza odnosno zračne luke za smještaj helikoptera te trošak medicinskog osoblja i medicinskog potrošnog materijala – snosi Ministarstvo.

‘Predviđene baze po modelu Ministarstva zdravstva ne pokrivaju dobar dio Hrvatske. Zadar i Šibenik s otocima ostaju nepokriveni, pa Gospić do Zadra, a tu je i autocesta i centralni dio Slavonije s autoputom’, kaže Mladen Tureček. FOTO: HELP