Mladen Paradžik, izbornik hrvatske reprezentacije rukometaša na pijesku, otkriva kako smo postali svjetska velesila u malom sportu te se nada da će se natjecanja i turniri proširiti diljem Hrvatske

Hrvatska rukometna reprezentacija na pijesku prije nekoliko tjedana u kineskom Pingtanu četvrti put postala je prvak svijeta. U finalu Svjetskog prvenstva pobijedila je Dansku 2:1 u setovima (23:18, 18:23, 9:6) te je tako došla do novog zlata nakon što je kroz cijeli turnir prošla neporažena. Redom smo pobjeđivali Argentinu, Portugal, Portoriko, Katar, SAD, Njemačku, Mađarsku, zatim opet Portugal u polufinalu i na kraju Dansku. Ovom pobjedom Hrvatska je potvrdila da je u samom vrhu svijeta u rukometu na pijesku. Jedina reprezentacija koja ima više naslova svjetskog prvaka je Brazil s pet zlatnih medalja.

Izbornik Mladen Paradžik rekao je kakvi su dojmovi nakon još jednog sjajnog turnira. „Put je bio možda nikad teži, iako se to ne bi moglo zaključiti s obzirom na to da smo obranili naslov prvaka iz Grčke 2022., koji smo isto tako bez poraza osvojili. Ja bih rekao da je bilo teže jer su se svi protivnici protiv kojih smo igrali posebno namjerili na nas znajući da nemaju što izgubiti pa su davali sve od sebe. Htjeli su oni biti ti koji će pobijediti svjetskog prvaka. Zbog toga su finale naši dečki dočekali vidno umorni, ali samim tim je naslov još draži s obzirom na to da je u takvim uvjetima ostvaren. Moram napomenuti da je ovo prvi naslov koji je osvojen izvan granica Europe, a uz to jedina smo europska nacija koja je osvajala svjetsko prvenstvo. Osim Brazila koji je osvajao pet puta i nas koji smo osvajali četiri puta, jedino još Egipat ima jednu zlatnu medalju. Rekao bih mali sport, ali veliki rezultat“, ponosan je Paradžik te je objasnio kako je na turniru u Kini sudjelovalo 16 reprezentacija koje su se na njega morale kvalificirati kroz svoja kontinentalna prvenstva.

Rukomet na pijesku u Hrvatskoj je krenuo 2002. godine, kada se i oformila hrvatska rukometna reprezentacija na pijesku. Paradžik objašnjava kako su izgledali počeci. „Imao sam sreću biti u toj prvoj reprezentaciji kao igrač. Reprezentacija se oformila od četiri kluba dvoranskog rukometa. To su bili Maksimir Princ, RK Dubrava, RK Zadar i RK Karlovac. Svaki klub je dao po nekoliko igrača kako bi se stvorila ekipa. Budući izbornici reprezentacije Siniša Ostoić te Zlatko Belančić s Marijanom Marasom zajedno su organizirali većinu natjecanja u rukometu na pijesku u Hrvatskoj. Svake godine pokušavamo se poboljšati u nekim dijelovima, a sudeći po rezultatima, to nam uspijeva“, rekao je.

Od te 2002. svake godine se igra prvenstvo Hrvatske u rukometu na pijesku koje se sastoji od niza turnira na kojem klubovi mogu skupljati bodove. „Oni koji skupe najviše bodova natječu se na završnici kada se određuje tko je prvak Hrvatske. Od početka 2002. do 2007. imali smo možda veći broj ekipa u prvenstvu Hrvatske, ali tada to nije bilo toliko ozbiljno. Od 2008. smo prelomili da je bolje da imamo manji broj klubova koji su ozbiljniji. Unatoč manjem broju klubova, rezultati u reprezentaciji su bili bolji“, rekao je Paradžik.

U prvenstvu Hrvatske sudjeluje 12 muških i sedam ženskih klubova. Od tih 12 klubova, osam je iz Zagreba. „Naglasak je na Zagrebu, ali rasprostranjeni smo diljem Lijepe Naše. Akademski klub rukometa na pijesku Zagreb je u suradnji s Hrvatskim rukometnim savezom počeo prije četiri ili pet godina organizirati prvenstvo Hrvatske. Vratili smo turnire po moru i usput organiziramo promotivne turnire za mlađe uzraste po cijeloj zemlji. Za koju godinu, nadam se da ćemo imati još rasprostranjenije turnire jer nam je cilj da se to proširi po cijeloj Hrvatskoj, a ne samo u Zagrebu. Reprezentativci su većinom iz Zagreba, ali nadamo se da će sportaši iz cijele države biti dio nje“, kaže Paradžik.

‘’Glavni je naglasak rukometa na pijesku na atrakciji. Ja bih rekao da je to skoro beskontaktni sport jer se za svaki malo grublji prekršaj isključuje. Cijelo vrijeme je u napadu jedan napadač više nego što je obrambenih igrača. Napada se četiri na tri. Samim tim imate više prostora za atrakciju. Teren je manji, atraktivni golovi vrijede kao dva gola, a brže su i izmjene. Igrači se mogu mijenjati uzduž cijelog terena, a ne samo, kao u dvoranskom rukometu, u uskom prostoru oko centra. Sama utakmica se igra dvaput po deset minuta. Svaki set se broji zasebno. Ako pobijedite prvi set 40:20, a drugi izgubite 18:19, i dalje je 1:1 u setovima. Ako je 1:1, igra se treći set gdje se primjenjuje sustav raspucavanja. Imate pet kontri gdje vratar baca napadaču loptu koja ne smije ispasti na pod. Imate tri koraka za napraviti prije nego što zabijete gol. Tko više u tim kontrama zabije, taj pobjeđuje. Rezultat je uvijek 2:0 ili 2:1“, rekao je.

Rukomet na pijesku je pod ingerencijom Hrvatskog rukometnog saveza koji dobiva novac od države. Paradžik kaže da je suradnja s Ministarstvom turizma i sporta te Hrvatskim olimpijskim odborom jako dobra. „Sve tri institucije savršeno rade. Što se tiče reprezentacije, sve sjajno funkcionira. Uvijek može biti bolje, ali ne fali nam ništa. Sve što nam treba, to dobijemo. Što se tiče lokalne razine, pišemo natječaje lokalnoj samoupravi u kojima se kao organizatori turnira prijavljujemo te dobivamo neka sredstva. I taj dio lijepo funkcionira. Imamo turnire u Zagrebu, Zaprešiću, Ninu, Opuzenu i drugim mjestima“, rekao je.

Paradžik je objasnio i gdje se igra rukomet na pijesku u Zagrebu. „Jedini centar gdje se trenira i igra je zagrebački Jarun. Tamo imamo četiri terena i Jarun je domaćin jednom od najvećih europskih turnira rukometa na pijesku, a to je Jarun kup, gdje je ove godine došlo 70-ak ekipa iz 19 europskih država. I tu je isto suradnja s Rekreativnim sportskim centrom Jarun i Zagrebačkim rukometnim savezom jako dobra. Svi klubovi koji treniraju imaju pravo tamo koristiti terene. Ovaj sport ne zahtijeva velika ulaganja i igra se tijekom ljeta, a nama su ta četiri terena sasvim dovoljna za rukomet na pijesku u Zagrebu“, rekao je.