Objavljeno u Nacionalu br. 1081, 10. siječanj 2019.

Političar iz Republike Srpske i najveći rival lidera bosanskih Srba Milorada Dodika govori o pozadini banjolučkih prosvjeda zbog neistraženog ubojstva Davida Dragičevića te objašnjava zašto se Srbi ne žele miješati u odnose Hrvata i Bošnjaka u BiH

Predsjednik Partije demokratskog progresa (PDP) Mladen Ivanić, donedavni srpski predstavnik u tročlanom Predsjedništvu BiH prije nego što je taj položaj preuzeo lider bosanskih Srba Milorad Dodik, danas kao i ranije predstavlja oporbu Miloradu Dodiku i njegovoj stranci, Savezu nezavisnih socijaldemokrata. Rođen je prije 60 godina u Sanskom Mostu, gradu smještenom u drugom bosansko-hercegovačkom entitetu, u Federaciji Bosne i Hercegovine, a ne Republici Srpskoj u kojoj danas živi. Kako je sam sebe predstavio u razgovoru za Nacional i on se, kao i Dodik, „podjednako zalaže za snažnu Republiku Srpsku“, ali je, kako je rekao, u retorici umjereniji, a u realizaciji efikasniji od Dodika. Školovao se u Banjoj Luci, a doktorirao je na Ekonomskom fakultetu u Beogradu. Dvije, tri godine na početku karijere bio je novinar na Radio Banjoj Luci, a 1988. godine izabran je kao najmlađi član u predsjedništvo tadašnje socijalističke republike Bosne i Hercegovine. Za vrijeme rata radio je kao profesor na Ekonomskom fakultetu u Banjoj Luci da bi 1994. osnovao najprije Srpski intelektualni forum, a 1999. i Partiju demokratskog progresa, kojoj je i danas na čelu. Kasnije, 2001. postao je premijer Republike Srpske, a od 2003. do 2007. bio je i ministar vanjskih poslova u Vijeću ministara BiH, bosansko-hercegovačkoj vladi. Za višemjesečne prosvjede pokreta „Pravda za Davida“ pokrenute prije osam mjeseci u Banjoj Luci zbog ubojstva mladića Davida Dragičevića, ocijenio je da ih aktualne vlasti u Republici Srpskoj iskorištavaju za politički obračun s oporbom i neistomišljenicima. U odnose između Hrvata i Bošnjaka, kako je rekao, ne želi se miješati, ali se za razliku od Bošnjaka i Željka Komšića, hrvatskog predstavnika u Predsjedništvu BiH ne protivi izgradnji Pelješkog mosta.

NACIONAL: Smrt ubijenog mladića Davida Dragičevića pokrenula je prosvjede u Banjoj Luci. Uzdrmala je političku scenu u Republici Srpskoj, ali ugrožava i srpskog člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika. Iako ga je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić pozvao prošle nedjelje u Beograd da zajedno obilježe pravoslavni Badnjak, Vučićeve izjave više ne djeluju kao bezrezervna podrška Dodiku. U potrazi za istinom u Beograd je otputovao i Davor Dragičević, otac ubijenog Davida.

Što se dogodilo Davidu Dragičeviću doista ne znam i oko toga ne želim spekulirati. Kao političar nisam često odlazio ni na ta okupljanja. Smatrao sam da taj skup treba biti očišćen od prevelikog utjecaja politike, ali vlast to pokušava upotrijebiti optužbama da prosvjede zloupotrebljavaju oporbene stranke. Pokret „Pravda za Davida“ više se ne smije okupljati na glavnom trgu pa se okupljaju oko pravoslavnog hrama i pale svijeće. Ta okupljanja sadržavaju želju da se zaista pomogne roditeljima da se sazna istina o smrti njihova sina. S druge strane, to pokazuje i nezadovoljstvo djelovanjem institucija. Vlast je svjesna toga i na svaki način pokušava to zaustaviti. Osam mjeseci je sve to išlo normalno, a onda je 25. prosinca prošle godine donijeta odluka da se primijeni maksimalna sila, a to je proizvelo dodatno nezadovoljstvo ljudi.

NACIONAL: Kakav rasplet očekujete?

Situacija je jako zategnuta, a jedino je rješenje da se otkrije istina o smrti Davida Dragičevića. Hoće li se to desiti? Mislim da neće, jer ne vidim da vlast ima motiv da se ta istina doista otkrije. Zato će ostati žar koji će nastaviti tinjati. Vlast može pritiscima, medijskim linčom tih ljudi to pritajiti, ali ona će stalno iznova planuti.

NACIONAL: Na ulicama su izvješene zastave Republike Srpske ususret Božiću, ali i Danu Republike Srpske koji se obilježava 9. siječnja. Što obilježavate toga dana?

Tog je datuma 1992., prije rata, bila proglašena Republika Srpska, a proglasio ju je tadašnji predsjednik Skupštine Momčilo Krajišnik, pa se od tog dana obilježava taj datum. Bakir Izetbegović prije nekoliko godina pokušao je to spriječiti, pa je Ustavni sud donio odluku da to nije ustavno, pa je promijenjen zakon.

NACIONAL: Razlikujete li se vi od Milorada Dodika koji javno govori da uopće ne želi Bosnu i Hercegovinu kao državu? Kako gledate na ovo njegovo inzistiranje na postavljanju zastave Republike Srpske u Predsjedništvu BiH? Kao član Predsjedništva BiH u prošlom sazivu niste na tome inzistirali.

Većina srpskih političara, a među njima sam i ja, smatra da je Republika Srpska preduvjet za normalno funkcioniranja srpskog naroda u Bosni i Hercegovini. I za mene je, dakle, Republika Srpska izuzetno važna kao normalan entitet s vrlo velikim prerogativima državnosti, ali koji je dio Bosne i Hercegovine. Ne izazivam Bosnu i Hercegovinu, ali želim jačati Republiku Srpsku. Razlika između mene i njega je u tome što uvažavam daytonske institucije, ali je i meni stalo da Republika Srpska bude i ekonomski jaka. Milorad Dodik je preradikalan u svom pristupu i izaziva Daytonski sporazum, a time i sam opstanak Republike Srpske. Razlika je u metodama. U Dodika je puno retorike, a u mene manje, ali je jednaka želja da Republika Srpska bude snažan, ekonomski stabilan i demokratski entitet u okviru daytonske Bosne i Hercegovine. Nemam, dakle, ništa protiv Bosne i Hercegovine, ali mi je Republika Srpska draža i bliža. Srbi ne trebaju biti odgovorni za eventualno nefunkcioniranje BiH.

‘Ne sudjelujem na prosvjedima jer skup ‘Pravda za Davida’ treba biti očišćen od prevelikog utjecaja politike. Vlast je 25. prosinca donijela odluku da se nad prosvjednicima primijeni sila, a to nije dobro’

NACIONAL: A što je sa zastavom Republike Srpske u Predsjedništvu BiH, na čemu inzistira srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik?

Dodik je napravio cirkus pričom o zastavi. Uvijek je u kabinetu srpskog člana Predsjedništva bila zastava Republike Srpske, a tako je bilo kada sam i ja bio član predsjedništva BiH. U mom je kabinetu uvijek uz grb Bosne i Hercegovini bio i grb Republike Srpske, a pored zastave Bosne i Hercegovina bila je i zastava Republike Srpske. To što Dodik radi sa zastavom je podcjenjivanje Republike Srpske.

NACIONAL: Što je on učinio s tom zastavom?

On ju je postavio na hodniku, ali ne znam što ona tamo znači. Drugo, htio je unijeti zastavu u dvoranu gdje se održavaju sjednice Predsjedništva. To ne bi bilo loše kada bi postojala politička suglasnost oko toga da stoje zastave i Republike Srpske i Federacije BiH. U normalnoj državi to bi bilo potpuno normalno, ali u ovoj zemlji se to pretvorilo u politički sukob. Mislim da Dodik neće uspjeti unijeti zastavu. Ohrabrujem ga da je unese, ali ako u tome ne uspije to će biti njegov ogroman politički poraz. Vidjet ćemo na kraju kakva je njegova moć, ali ovo što je bilo dosad bilo je ismijavanje zastave. On galami i nema efekta, a ja manje galamim, ali imam veće efekte.

NACIONAL: Kada je Dodik bio predsjednik Republike Srpske, odlazio je u Beograd na sve važne političke događaje u Srbiji, stalno je bio uz predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Ima li u tome političke simbolike? Kakve?

Bio sam i ja često u Beogradu, ali ne toliko. No kada se to promatra iz perspektive Srbije to razumijem. Dominanta ličnost za javnost u Srbiji je predsjednik države. Mislim da to nema veze s osobnim relacijama, nego je to pitanje institucionalnog pristupa u kojem se u javnosti normalnim smatra da predsjednik Srbije ima čvršću komunikaciju s predsjednikom Republike Srpske, a to pokazuje i neku vrstu jedinstva naroda. Bio sam i ja predstavnik srpskog naroda ovdje i kada su bili Zoran Đinđić, Vojislav Koštunica, Boris Tadić i uvijek sam se trudio imati dobru komunikaciju, ali sam se isto tako trudio ne uplitati se u političke prilike u Srbiji.

NACIONAL: Kako doživljavate ovu najavu kosovskog premijera Ramusha Haradinaja o ukidanju graničnih prijelaza i kontrole na granici između Kosova i Albanije? Hoće li se to odraziti na vaš stav da možda i Republika Srpska ukine granice prema Srbiji?

Mislim da je to bila politička provokacija u svrhu jačanja političkog autoriteta lidera kosovskih Albanaca.

NACIONAL: Mislite li da je to bilo u funkciji političkog obračuna između Hashima Thaçija i Ramusha Haradinaja, a da od realizacije neće biti ništa?

Po mom uvjerenju o tome se radi, ali jasno je da je to vrlo opasna igra. Opasna je igra i zbog Makedonije, ali i zbog Bosne i Hercegovine. Takvi događaju stvaraju izuzetke koji kasnije postaju pravilo. Sjećam se kada sam kao ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine razgovarao s kolegama ministrima iz inozemstva. Govorio sam im da ako se dopusti Kosovu da postane samostalna zemlja svojom voljom bez suglasnosti drugih, onda će napraviti presedan koji će i netko drugi negdje u jednom trenutku iskoristiti. Tko zna da netko iz Republike Srpske za 15, 30, 50 godina neće reći ako su oni mogli, zašto onda i mi ne bismo mogli. Oni su mi na to odgovarali: ali vi ste potpuno drugi slučaj. Onda sam ih iza scene upitao: po čemu smo drugi slučaj. Jednog dana to dolazi na naplatu. Mislim da je preambiciozna pretenzija u ovom trenutku da se definitivno riješi kosovsko pitanje.

NACIONAL: Zašto preambiciozna?

Mislim da sve napore međunarodna zajednica treba usmjeriti u osiguravanje koliko-toliko normalnog života na Kosovu, a ne dolaziti u situaciju u kojoj se traži definitivan pobjednik. Kada imate definitivnog pobjednika imate i definitivnog gubitnik, a to nije dobro.

NACIONAL: Zašto govorite o pobjednicima i gubitnicima, a ne o definitivnom rješenju?

Ponudite mi ga i dat ću vam Nobelovu nagradu.

NACIONAL: Branite Daytonski sporazum, a postoje ozbiljne procjene da je za nefunkcioniranje Bosne i Hercegovine odgovoran baš Daytonski sporazum koji je zaustavio rat, ali nije omogućio stvaranje funkcionalne države u Bosni i Hercegovini.

Ne slažem se s tom ocjenom. Što bi značilo funkcioniranje takve države? Jedini je način uvođenje preglasavanja, a to bi izazvalo stravične probleme. U Bosni i Hercegovini možete sve uvesti osim preglasavanja. Kada preglasavate jedan narod onda to nije nikako dobro. Zato u Bosni i Hercegovini nije problem njeno uređenje, nego volja ključnih faktora da postignu kompromis, da uvažavaju jedni druge i postignu kompromis. Dok god ovdje bude bila ili-ili politika, BiH će imati problem.

‘U Milorada Dodika je puno retorike, a u mene manje, ali je jednaka želja da Republika Srpska bude snažan, ekonomski stabilan i demokratski entitet u okviru daytonske Bosne i Hercegovine’

NACIONAL: Što znači ta ili-ili politika?

To znači da je važno samo ono što ja zastupam, a da ne saslušam druge. Kada je tako od ove zemlje neće biti ništa, premda imali najidealniji komad papira koji se zove Ustav. On neće značiti ništa, jer će netko biti nezadovoljan. Trenutno imamo stanje da su dominantni predstavnici hrvatskog naroda nezadovoljni njihovom pozicijom.

NACIONAL: Međutim, Hrvati su nezadovoljni svojom pozicijom i u Republici Srpskoj?

Nezadovoljni su svojom pozicijom u cijeloj BiH, ali dominantno u Federaciji zato što je tamo broj Hrvata daleko veći. Nezadovoljni su i pozicijom u Republici Srpskoj, ali mislim da odnos Hrvata i Srba više nije toliko težak kao što je bio u ratnom periodu, vjerojatno i zbog toga što je došlo do relaksacije odnosa između SNSD-a i HDZ-a zbog prisnih odnosa njihovih vodstava, Milorada Dodika i Dragana Čovića. Što se mene tiče, poznat sam kao političar koji se trudi sa svima u Bosni i Hercegovini imati korektne odnose, a tako je bilo i u vrijeme kada sam bio i u Predsjedništvu BiH. Imao sam vrlo korektne odnose s HDZ-om, ali i sa SDA. Naravno, vodili smo velike političke bitke, ali to je bio rezultat pokušaja Bakira Izetbegovića da podigne ponovo tužbu protiv Srbije za zločin u Srebrenici. Rekao sam da je to pogrešno i pobijedio u toj političkoj bitki.

NACIONAL: Dakle, vi ne smatrate da se u Srebrenici dogodio genocid u kojem je ubijeno 8000 Bošnjaka?

Ne želim se u to uplitati. To nije posao političara nego povjesničara. Čim političari počnu govoriti na tu temu, oni je zloupotrebljavaju za svoju političku perspektivu.

NACIONAL: Ili se ograđuju od toga kao vi također zbog političke perspektive?

Mislim da to nije tema za političare, da te događaje ne trebaju komentirati. Potpuno je pogrešno i svakome tko se pojavi na političkoj sceni postavljati to pitanje. Svih sam ovih godina od toga bježao.

NACIONAL: Jeste li uspjeli pobjeći? Niste, pa tamo je ubijeno 8000 ljudi, a zbog toga se sudi i generalu Ratku Mladiću.

Jesam, jesam. Pobjegao sam od tog pitanja. Uvijek sam imao isti odgovor: nije za političare tu temu komentirati. Ostavljam to povjesničarima.

NACIONAL: Iz Republike Srpske za vrijeme rata protjeran je veliki broj Hrvata. Prije rata na prostoru Bosanske Posavine Srbi nisu bili većinsko stanovništvo osim u Banjoj Luci. Razmišljate li o stvaranju uvjeta za njihov povratak?

Mislim da je to danas više ekonomsko, nego političko pitanje. Ne bježim od tog pitanja, ali nije lako biti pripadnik drugog naroda na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine. Nije lako biti Hrvat ni u Banjoj Luci, ni u Sarajevu, a nije lako biti ni Srbin u Sarajevu ili Mostaru. Većina Hrvata iz ovih krajeva otišlo je u Hrvatsku. Nema ovdje terora nad Hrvatima, ali to je zakonitost proizišla iz ekonomije i života. Zašto bi netko bio nešto drugo u većinski drugačijoj etničkoj sredini kada može živjeti među svojim sunarodnjacima. Problem je i u obrazovanju jer djeca ne mogu učiti ovdje na hrvatskom jeziku, kao što ni Srbi u Glamoču ne mogu učiti na srpskom, nego uče na hrvatskom jeziku. Zamislite ovdje Hrvate koji ne mogu učiti na hrvatskom jer ih nema dovoljan broj. Mislim da oni ne žele živjeti u takvim uvjetima. To je bosanskohercegovačka realnost.

NACIONAL: I vi ste zaključili da su Hrvati nezadovoljni svojim položajem u BiH. Ima li šanse promijeniti to stanje izmjenom Izbornog zakona koji bi onemogućio Bošnjacima da svojim glasovima već treći put preglasaju Hrvate i presude u izboru hrvatskog predstavnika u Predsjedništvu BiH? To se dogodilo i na nedavnim izborima kada je kao hrvatski predstavnik u predsjedništvu ponovo izabran Željko Komšić.

Moj jasan stav je da se Srbi ne trebaju miješati u odnose Bošnjaka i Hrvata. Oni su svojevremeno bez nas, sami, odlučili formirati Federaciju BiH i na njima je da sami razriješe svoje odnose. Ja sam vrlo pesimističan u mogućnost međusobnog dogovora jer su vizije Bosne i Hercegovine kod predstavnika tih dvaju naroda potpuno različite. Kad se oni ne mogu dogovoriti oko izbora u Mostaru već godinama, kako će se onda dogovoriti o mnogo težim temama, kakve su Izborni zakon ili Ustav Federacije. Mislim da će ovo konfuzno stanje u odnosima Hrvata i Bošnjaka potrajati i ne vidim neko brzo rješenje na vidiku. Ono o čemu mi Srbi treba voditi računa je da eventualno rješenje ne bude na našu štetu, da ne ugrozi našu poziciju u BiH. Ne trebamo stati ni na čiju stranu u ovom sukobu.

‘Konfuzno stanje u odnosima Hrvata i Bošnjaka potrajat će i ne vidim neko brzo rješenje. Mi Srbi trebamo voditi računa da eventualno rješenje ne bude na našu štetu i da ne ugrozi našu poziciju u BiH’

NACIONAL: Za razliku od Željka Komšića, hrvatskog člana u Predsjedništvu BiH, vi ste izjavili da Bosna i Hercegovina ne treba sprječavati izgradnju Pelješkog mosta koji će teritorijalno povezati Hrvatsku. Jeste li promijenili taj stav?

Pitanje izgradnje Pelješkog mosta i zahtjev za slobodan pristup otvorenom moru su dvije potpuno odvojene teme. Most svojim dimenzijama ne sprječava ulazak bilo kojeg broda ili drugog plovila bosanskohercegovačkim vodama oko Neuma. Most je poslužio da bošnjački političari istaknu zahtjev da plovila iz Neuma imaju koridor do otvorenog mora, u kojem ne bi bilo kontrole hrvatskih organa. A to je već zahtjev koji i jedna i druga strana tumače pitanjem suvereniteta i tu se hrvatski političari iz BiH stali na stranu “suvereniteta” Hrvatske, a bošnjački na stranu “suvereniteta” BiH. Ja sam smatrao da to nije tema od značaja za srpske političare i kao što se hrvatski ili bošnjački političari nisu nervirali jer već više od deset godina Hrvatska opstruira izgradnju mosta na Savi kod Okučana, koji je jako važan za Republiku Srpsku. Tako i ja ne vidim veliki razlog da bih se nervirao zbog Pelješkog mosta. Znam da to zvuči čudno, ali je to realnost prilika u BiH.

NACIONAL: Kako se živi u Bosni i Hercegovini, a u njoj onda i u vašem entitetu Republici Srpskoj?

Bosna i Hercegovina, a u njoj i Republika Srpska, živi od deviznog priljeva iz inozemstva od građana koji tamo rade i ostvaruju prihode. Od toga danas zavisi i stabilnost lokalne valute, konvertibilne marke koja je vezana za euro. Nama devizne rezerve rastu, iako imamo negativnu vanjskotrgovinsku bilancu, jer više uvozimo nego izvozimo. Ali zahvaljujući dotacijama tih ljudi koji rade u inozemstvu, onih otišlih još za vrijeme socijalizma, kao i ovih otišlih za rata, kao i u najnovijim ekonomskim migracijama, imamo stabilnu ekonomsku situaciju.

NACIONAL: Primate li financijsku pomoć i od međunarodne zajednice?

Ne više veliku. To je bilo u prvim godinama poslije rata. Grantova je danas vrlo malo, a njih danas osiguravaju najvećim dijelom zemlje Europske unije. Ostalo su krediti i podrška međunarodnih financijskih institucija, prije svega EBRD-a i Europske investicijske banke. Svjetska banka se izvlači s ovih prostora, a tu je i MMF koji financira budžete kroz kreditna zaduženja. Ali grantovi više nisu tako značajni kao u prvim godinama poslije rata.

NACIONAL: Turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan prošle je godine svoj jedini predizborni skup u Europi održao u Sarajevu, iskazujući otvorenu potporu Bošnjacima i SDA, a ne Srbima i njihovim strankama. S druge strane, sa srpskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem potpisao je nekoliko sporazuma i dogovorio projekt izgradnje autoputa Sarajevo-Beograd. Nije li vama, kao i Miloradu Dodiku, komplicirano djelovati u takvim okolnostima?

Ideja o izgradnji autoputa Beograd-Sarajevo je pozitivna stvar, a politika je i pragmatična disciplina. U tom smislu i Turska ima svoje interese i gradi posebno dobre odnose s bošnjačkim političarima, što je meni razumljivo, ali ne bih rekao da je baš razumljivo i svim Bošnjacima. Dio Bošnjaka više vidi svoju budućnost u vezama s Europom, a ne toliko s Turskom. Turska posve sigurno želi biti prisutna u Bosni i Hercegovini kako bi imala neku međunarodnu, a prije svega, regionalnu ulogu. Naravno, da je iza toga i namjera da se skrati put od Istanbula i Turske do Bosne i Hercegovine. Međutim, to je generalno pozitivno, jer dobra infrastrukturna veza Sarajevo-Banja Luka-Zagreb i Sarajevo-Tuzla ili Višegrad-Beograd stvara pretpostavke za normalnu regionalnu suradnju. To je ključ za Bosnu i Hercegovinu. Dobri odnosi u regiji u trokutu Sarajevo-Zagreb-Beograd preduvjet su stabilnosti u Bosni i Hercegovini. Negativni odnosi proizvode nestabilnost u BiH kao i cijeloj regiji.

NACIONAL: Koliko je Republika Srpska ekonomski održiva, što je također važna stvar?

Mislim da ima ekonomsku održivost jer nismo velika zajednica. Govori se da ima 1,3 milijuna stanovnika, ali mislim da ih je realno manje od milijun, a od toga je Srba oko 900.000. Došlo je do značajne depopulacije, odlaska ljudi. Demografski trendovi su vrlo nepovoljni. To je glavni izazov za Republiku Srpsku. Moramo biti otvorena ekonomija jer onda ćemo privući i strane investitore. Izolirani, odvojeni, blokirani od drugih nemamo šanse. Zato ova politika koju vodi Dodik od nas pravi poseban slučaj i zato nemamo ozbiljnih investicija. Nezaposlenost je problem i to se vidi u sve većem odlasku, što je vidljivo i po sve duljim redovima pred slovenskim konzulatom u Banjoj Luci.