TRI MJESECA PRIJE IZBIJANJA AFERE SMS bivši glavni državni odvjetnik sastavio je intrigantnu službenu bilješku s detaljima o aktivnostima Franje Varge i spornim detaljem o Milijanu Brkiću. Za taj povjerljivi dopis znaju barem dvije Brkiću bliske osobe

Bivši glavni državni odvjetnik Mladen Bajić sastavio je početkom lipnja 2018. jednu intrigantnu službenu zabilješku koja baca novo kontroverzno svjetlo na aferu SMS. U njoj je opisao sadržaj svog razgovora s jednim izvorom za kojeg je smatrao da je kredibilan i koji mu je i prije znao davati informacije koje je Bajić smatrao istinitim i važnim. Informacije koje mu je taj izvor dao početkom lipnja Bajić je također doživio kao izrazito značajne. Smatrao je da je taj izvor dobronamjeran, ali je informacije svakako trebalo dalje dodatno ispitati.

Sve se to dogodilo samo dva dana nakon što je Zdravko Mamić sazvao presicu na kojoj je prezentirao lažirane poruke Dinka Cvitana i suca Vrhovnog suda koje su trebale implicirati da je presuda protiv Mamića donesena pod Cvitanovim pritiskom. Dan nakon toga Blaž Curić je preko aplikacije WhatsApp poslao poruku djelatniku MUP-a Miroslavu Ovaninu, ekspertu za softvere za elektronski nadzor WhatsAppa, Vibera i Skypea, u kojoj je zapravo izrazio svoje olakšanje, jer je po njegovu viđenju ta Mamićeva predstava ispala OK, iako se on isprva uplašio. Dan nakon toga Bajića je posjetio njegov povjerljivi izvor koji mu je otkrio neke intrigantne detalje povezane s tim zbivanjima.

BAJIĆ JE O SADRŽAJU TOG RAZGOVORA najprije sastavio bilješke rukom, a potom razgovor pretočio u službenu bilješku koju je istog dana predao dalje u sustav Državnog odvjetništva, ali u toj bilješci nije napisao ime izvora. Sugovornik s kojim je Mladen Bajić razgovarao otkrio mu je, naime, da u Belišću postoji informatičar koji se zove Franjo Varga te je naveo čime se on sve bavi.

“Bajić je od tog izvora saznao koju sve opremu Varga ima, koliko ta oprema vrijedi te također što on na toj opremi proizvodi i na koji način. Njegov izvor rekao mu je da Varga raspolaže skupom opremom vrijednom i do 220 tisuća eura kojom može presretati informatičku poštu, skidati mailove pa i ulaziti u baze podataka državnih tijela, ali i sačinjavati lažnu SMS prepisku između raznih osoba. Spomenuo mu je da je Varga poslovao i preko obrta za računalne usluge i izradu web stranica MLF Design”, ispričala je Nacionalu osoba koja je to kasnije doznala izravno od Bajića.

Bajić je u toj službenoj bilješci napisao i za koga je Varga odrađivao te poslove. Ona započinje sa Zdravkom Mamićem i govori o tome kako je Varga Mamiću prodavao svoje usluge, ali dalje se spominje i presretanje SMS-ova bivše potpredsjednice Vlade Martine Dalić. Nakon tog razgovora i nakon što je Bajić o njegovu sadržaju sastavio službenu bilješku, ona je otišla u sustav, što znači najprije u DORH, a potom dalje službenim putem policiji i tajnoj službi.

‘BAJIĆU JE IZVOR REKAO DA FRANJO VARGA ima opremu vrijednu 220 tisuća eura pomoću koje može presretati e-mailove i ulaziti u baze podataka državnih tijela te da je poslovao i preko obrta MLF Design’

Ali postoji jedan dio te bilješke zbog čega je ona prilično kontroverzna. Bajić je u informaciji jasno napisao i koji su, prema onome što tvrdi da je njemu rekao njegov izvor, bili ciljevi operacije u kojoj je sudjelovao Varga. “Neki od ciljeva, odnosno žrtava koje su trebale biti kompromitirane, pored Martine Dalić, bili su i Milijan Brkić i Dinko Cvitan, a zanimljivo je da se ime premijera Andreja Plenkovića u tom kontekstu uopće ne navodi”, tvrdi izvor upućen u sadržaj Bajićeve bilješke.

Izvori bliski Bajiću navode da on te tvrdnje nije posebno preispitivao u trenutku kada ih je čuo. Sugovornik s kojim je Bajić razgovarao još mu je jednom postavio pitanje kako je moguće da se Brkića prikazuje kao žrtvu, a Bajićev odgovor prepričao je Nacionalu:

“BAJIĆ MI JE REKAO DA NE ZNA, da je to informacija s početka lipnja 2018. kad se ništa o tom predmetu nije znalo i da on ne zna što se dalje s njom radilo, a da ga iskreno nije ni briga. Tvrdi da je on bio dužan prenijeti informaciju i pustiti je u sustav, a dalje nije bio njegov posao. Njemu je kasnije isto bilo čudno i nelogično kako to da njegov izvor nije spomenuo Plenkovića kao jednog od ciljeva operacije, a Brkića jest, ali da u tom trenutku nije mogao znati ništa osim onoga što mu je rekao sâm izvor. On u tom trenutku nije mogao znati koje su namjere izvora, ali tvrdi da on za tu informaciju nije ništa tražio niti je imao neki određeni interes vezan uz tu temu jer nije bio predmet nekog postupka niti je temeljem te informacije mogao za sebe ishoditi bolji status.”

Bajić danas, slično kao i premijer Plenković, u svojim privatnim razgovorima ističe da samo želi da se cijela ta afera što prije raščisti jer smatra da je sramota to što se događalo s plasiranjem lažnih prepiski i presretanjem nečije privatne pošte, jer to ulijeva nesigurnost u društvo.

09.10.2018., Zagreb – Zamjenik predsjednika HDZ-a i potpredsjednik Sabora Milijan Brkic jutros je dao izjavu Drzavnom odvjetnistvu o curenju podataka iz istrage o elitnoj prostituciji 2011. godine. Photo: Tomislav Miletic/PIXSELL

Međutim, odnedavna su osobe bliske Brkiću udahnule novi život toj Bajićevoj službenoj bilješci jer pokušavaju neformalnim kanalima upozoriti na postojanje takve bilješke čiji se sadržaj po njihovu tumačenju svodi na sljedeći zaključak: žrtva je potpredsjednik Sabora i zamjenik predsjednika HDZ-a Milijan Brkić, a ne premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković. Na nametanje takvog zaključka svodi se fokus aktivnosti interesne hobotnice povezane s Milijanom Brkićem, koja sve agresivnije pokušava nametnuti novu zamjenu teza s ciljem olakšavanja neugodne pozicije u kojoj se on našao zbog svojih veza s aferom SMS. A u tim nastojanjima jedan od značajnijih manevara povezan je upravo s povjerljivim intrigantnim dopisom koji je pod ne sasvim jasnim okolnostima sastavio bivši glavni državni odvjetnik Mladen Bajić.

U njemu se Brkića opisuje kao jednu od žrtava Franje Varge, ključnog operativnog izvršitelja većeg broja kaznenih djela u režiji zavjereničke skupine povezane s tom aferom. Ali se kao žrtva ne spominje Plenković, iako su lažirani SMS-ovi u kraku te afere povezanom s Ivicom Todorićem dizajnirani tako da upravo Plenkovića ultimativno diskreditiraju.

Okolnosti pod kojima je taj povjerljivi dopis nastao, kao i činjenica da su s njegovim sadržajem upoznate najmanje dvije osobe koje su izuzetno bliske Milijanu Brkiću bacaju novo kontroverzno svjetlo na aferu SMS, koja već mjesecima intrigira hrvatsku javnost i trese državni vrh. Naročito jer se čini da i taj povjerljivi dopis Brkiću blizak milje želi višestruko iskoristiti. Na jednoj razini vjerojatno kako bi pokušao pojačati dojam da netko zloupotrebljava institucije da bi se s njime obračunao, pa i na način da se skrivaju tragovi koji bi po njihovu uvjerenju trebali biti dokaz da je on žrtva, a ne središnja figura te afere.

NAROČITO JE U SVEMU INTRIGANTNO da je taj dopis proizveo Mladen Bajić, bivši glavni državni odvjetnik koji je u prošlosti svojim javnim istupima već na vrlo delikatan način pomagao Brkiću da izbjegne kazneni progon u nekim drugim situacijama. Sada Brkiću blizak milje želi iskoristiti jednu službenu bilješku koju je on sastavio i to kako bi u posve novom svjetlu prikazali ključna zbivanja ove nesvakidašnje afere. Zasad ništa osim jednog malog dijela službene bilješke koju je sastavio Mladen Bajić ne upućuje na to da bi Milijan Brkić mogao biti žrtva te afere. Taj dojam ne mijenja niti taj navod iz spomenute bilješke, jer nema dodatnog obrazloženja zašto bi to bilo tako. Brkić bi se, doduše, zbog svojih veza s tom aferom na neki sasvim drugi način mogao opisivati kao žrtva, ali bi on prije svega u uređenim društvima bio žrtva vlastitog ponašanja te bi vjerojatno već završio svoju političku karijeru i isčekivao pravosudni epilog te situacije. No to u Hrvatskoj nije tako jer ga vodstvo stranke pri čijem se vrhu nalazi i dalje tolerira. Iako je Brkić po mnogo čemu ključna osoba te afere, koja je zasad u njenom kontekstu tek pod istragom za nelegalno elektronsko nadziranje svoje bivše supruge Karmen i još dviju ženskih osoba. Brkić je u više svojih javnih istupa lagao kada su u pitanju njegove veze s tom aferom. Između ostalog, izjavio je da protagonista te afere, bivšeg MUP-ova informatičara Franju Vargu poznaje tek površno, iako je s njime godinama intenzivno komunicirao i razmjenjivao više stotina raznih elektronskih poruka. Njegov kum, prijatelj i suborac Blaž Curić zajedno je s Vargom u prvom kraku te afere već optužen za proizvodnju lažnih SMS-ova povezanih s pravnim i poslovnim problemima u kojima su se našli Zdravko Mamić i Ivica Todorić. Kao i za probijanje tajnih izvida – netko mu je dojavio da im je policija na tragu, a taj netko imao je pristup tim tajnim informacijama, kao i motivaciju da ih o tome upozori.

BAJIĆ JE U PAR DELIKATNIH situacija pomogao Brkiću. Kad se počelo sumnjati da odaje tajne iz slučaja Grubori, DORH je priopćio da je Brkić u dogovoru s njime upozoravao sumnjivce da ih traži policija

VIŠE RAZNIH OKOLNOSTI BUDI OZBILJNU SUMNJU da je Brkić u kolopletu tih odnosa protagonist koji ih je sve povezao i usmjeravao njihove aktivnosti, koje nisu povezane samo s ilegalnim nadzorom njemu bliskih osoba, već i s puno zlokobnijim stvarima – raznim ilegalnim operacijama s ciljem osiguravanja prevlasti u HDZ-u, ali i destabilizacijom visokih pravosudnih i političkih dužnosnika koji su se našli na putu Brkiću i njemu bliskim osobama. Sve to portretira duboko uznemirujući kontekst te afere koji je bivšeg ministra unutarnjih poslova Vlahu Orepića naveo da u velikom intervjuu za Nacional izjavi da je Brkić postao sinonim za kriminalne parasustave.

UOČI IZBIJANJA TE AFERE, Bajić je zapisao da njegov pouzdani izvor tvrdi da je Brkić zapravo žrtva Franje Varge. Nacionalu je poznat identitet dviju osoba bliskih Brkiću koje žele skrenuti pozornost javnosti na taj dokument, po svemu sudeći kako bi pokušali pomoći Brkiću. Sve to u središte pozornosti stavlja i Mladena Bajića.

19.11.2015., Zagreb – Privodjenje osumjicenih Igora Krote i Sandra Stipancica, koje se tereti za utaju poreza, primanje i davanje mita te zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju. Zamjenik drzavnog odvjetnika Mladen Bajic.
Photo: Slavko Midzor/PIXSELL

Bajić i Brkić poznaju se duže vrijeme. Profesionalno su surađivali u vrijeme dok je Bajić bio glavni državni odvjetnik, a Brkić zamjenik ravnatelja policije. U veljači 2015. Nacional je opisao jedan njihov bliski susret u restoranu Burin u Zagrebu.

Iako je više izvora bliskih Brkiću Nacionalu ispričalo da je tom prilikom Brkić nasrnuo na Bajića, njih dvojica su to kasnije demantirali, tvrdeći da su kulturno popričali te da je Brkić na koncu Bajićevo društvo ondje počastio bocom vina. Tu verziju tog događaja ponovio je i ugledni hrvatski oftalmolog Nikica Gabrić, bivši Brkićev poslodavac koji ga je svojedobno zaposlio kao svog vozača. Gabrić je, po svemu sudeći, dojavio Brkiću da će tog dana ondje biti sa svojim društvom, uključujući i Bajića. Pa se Brkić toga dana zaputio tamo u društvu svoga brata Joze te su se potom Brkić i Bajić ‘slučajno’ sreli. Bajić za taj Gabrićev manevar nije morao znati. Ali se ondje odvio razgovor koji su Brkiću bliski izvori počeli prepričavati kao neugodan susret njih dvojice. Međutim, njih su dvojica to drukčije predstavili na sudu, kada je Brkić tužio Nacional tvrdeći da je pišući o okolnostima tog sastanka iznio neistine. Uoči tog sudskog ročišta njih su dvojica ugodno ćaskali, doista poput pravih bliskih prijatelja.

Brkić je početkom 2014. doveden u vezu s nekim spornim aktivnostima povezanim sa suđenjem optuženima za ratni zločin koji su počinili pripadnici specijalne policije u Gruborima. Prema pisanju Jutarnjeg lista od sredine siječnja 2014., Brkić je telefonski upozoravao osumnjičene za ratne zločine da ih traži policija. To su zaključili novinari Jutarnjeg lista zbog snimljenih telefonskih razgovora između Brkića i nekih osumnjičenika u tom postupku, čiji je sadržaj upućivao na zaključak da se radilo o spornim kontaktima. Brkić se kasnije pojavio kao svjedok u tom slučaju, demantirao je da je učinio išta sporno te je izjavio da je sve radio u dogovoru s Bajićem. Nedugo nakon što je Jutarnji list objavio informacije o Brkićevim kontaktima s osumnjičenima u slučaju Grubori, i Državno odvjetništvo s Bajićem na čelu demantiralo je da u tim kontaktima postoji išta sporno.

PAR GODINA RANIJE, TAKOĐER ZA BAJIĆEVA MANDATA na čelu DORH-a, Brkića je policija sumnjičila i da je odavao informacije iz slučaja tzv. elitne prostitucije. Nakon što ključni svjedoci koji su Brkića teretili u razgovoru s policajcima nisu svoje iskaze ponovili pred istražnim sucem, spis je pod zagonetnim, ni do danas posve razjašnjenim okolnostima godinama bio zagubljen u hodnicima Državnog odvjetništva.

Na koncu, Bajić je prenio tvrdnje svog povjerljivog izvora da je Brkić jedna od žrtava Franje Varge, a ne u najmanju ruku osoba koja ga je poticala na nezakoniti nadzor više osoba. Nakon što je sastavio spomenutu bilješku, Bajić dalje s njome i s tim predmetom, kako tvrdi upućeni izvor, nije imao ništa niti je znao što se dalje po tom pitanju događalo, sve dok 20. rujna 2018. nije došlo do uhićenja Franje Varge.

MEĐUTIM, PREMA TVRDNJAMA OSOBA koje su komunicirale s Mladenom Bajićem, on smatra da se sve to skupa moglo i puno brže odigrati jer tvrdi da je informacija koju je on dao u sustav bila dovoljno sadržajna da se mogla i puno ranije odraditi te da možda nije trebalo proći više od tri mjeseca od dana kad je on predao informaciju do trenutka kad su određene tajne mjere nad Vargom, koje su potom odmah probijene, a on uhićen. Sve ostalo što se dalje događalo, tvrdi Nacionalov izvor, Bajić je saznao iz Nacionala.

BRKIĆEV KRUG nastoji Bajićevu bilješku iskoristiti kao krunski skriveni dokaz da je on žrtva, a ne središnja negativna figura afere SMS, ali se otvara intrigantno pitanje kako su oni za nju doznali

Bajiću bliski izvori demantiraju da bi on na bilo koji način bio zainteresiran pomagati Brkiću. Naročito u tom kontekstu podsjećaju da je Bajić bio na udaru Brkića i Tomislava Karamarka prije otprilike osam godina, u operativnoj akciji Juda. Bajiću blizak izvor o tome kaže: “Policija je krajem 2011. posredno, preko nadzora nad novinarima, obrađivala Bajića. Ovlaštenje za operativno postupanje dao je tadašnji ravnatelj policije Oliver Grbić, a operativno je naložio i odradio njegov tadašnji zamjenik Milijan Brkić, njegov tadašnji zamjenik. Pokazala je to istraga unutarnje kontrole MUP-a. Spomenutu akciju vodio je Vitomir Bijelić, tada načelnik krim-policije. Praćeni su bili neki novinari pa se preko njihove komunikacije posredno išlo na Bajića s optužbama da on odaje povjerljive informacije iz istraga te tako destabilizira sustav. Bajić i danas sumnja da su te informacije zapravo puštali Brkić i Karamarko, onako kako im je odgovaralo, pa su poslije manipulacijama htjeli za to optužiti njega. To je bila tek jedna od mnogih operacija zamjena teza u kojima je Brkić sudjelovao, samo tada na Bajićevu štetu. Pa Bajić doista nema razloga imati neku empatiju prema Brkićevim pravnim problemima. Štoviše, on sada sumnja da su mu možda htjeli podmetnuti i to da je Brkić bio Vargina žrtva.”

Zanimljivo je da se od samog izbijanja ove afere na curenje informacija iz sustava žali Brkić, koji do danas nije komentirao smeta li mu to što je Vargi i Curiću netko na samom početku afere SMS također dojavio da su tajni izvidi u tijeku.

Intrigantno je da se zagonetno gubi interes za to tko je mogao biti motiviran. Još je intrigantnije da je profesionalni fokus glavnog državnog odvjetnika izgleda prvenstveno usmjeren na to da dozna tko u javnost plasira informacije koje pokazuju na što je sve spreman Milijan Brkić. U tom svjetlu bit će svakako zanimljivo pratiti hoće li ga interesirati kako su Brkiću bliske osobe doznale za povjerljivu službenu bilješku Mladena Bajića u kojoj se Brkića predstavlja kao žrtvu afere SMS.