Regionalna unplugged turneja grupe TBF počinje u Tvornici kulture 3. ožujka pa smo tim povodom popričali s Mladenom Badovincem koji je ispričao zašto su se odlučili na unplugged svirku, zašto su napravili nove aranžmane svojih pjesama a osvrnuo i na aktualnu splitsku hip hop scenu.

NACIONAL: Zašto ste odlučili prearanžirati svoje pjesme i izvesti ih u drugačijim aranžmanima na predstojećoj unplugged turneji?

Zato što nam je ušla buba u uho nakon nekoliko upita zadnjih godina – ‘Imate li akustičnu verziju svog nastupa?’ pa smo počeli razmišljati o tome i rekli ‘Ajmo pokušati’. To će nam donijeti neku svježinu. To se poklopilo sa situacijom da smo se selili iz jednog prostora za probe u drugi pa nam je to dobro sjelo da taj prostor otvorimo s nečim jer nismo imali bolju ideju pa smo rekli “Ajmo krenuti da vidimo kako ide” i krenulo je super pa smo nastavili. U tom procesu zaključili smo da napravimo turneju s deset koncerata pa se možda proširi i može biti i više koncerata, a za sada je plan da ih bude deset.

NACIONAL: Koliko se novi aranžmani naslanjaju na vaš unplugged album ‘Perpetuum Fritule’ iz 2010. godine?

Probali smo sve napraviti malo drugačije, pomaknuto, poneka pjesma zvuči isto kao prije, ali je dodano je nešto instrumentalno, neki produžeci, ali većina materijala zvuči drugačije i išli smo na to da stvarno napravimo nešto novo. Stvar je u tome da smo nakon tog albuma, prvog unplugged albuma izdali još dva studijska albuma s kojih ima dosta hitova koji nisu bili tada obrađivani pa su sad te pjesme dobile prvenstvo pa smo krenuli prvo od njih pa dodali ostatak seta. Ono što smo već svirali smo probali napraviti malo drugačije.

NACIONAL: Znači li to i novi album sa starim pjesmama u novim aranžmanima?

Nismo rekli da ćemo snimiti novi album, idemo odsvirat prva dva koncerta pa ćemo vidjeti kako će biti, ali u konačnici ćemo vrlo vjerojatno snimiti uživo i ovu verziju unplugged nastupa. Nemam pojma kako bi se mogao zvati album, ali bilo je dosta šala na tu temu na probama, ali za sada nemam konkretan odgovor.

NACIONAL: Posljednji studijski album ‘Danas sutra’ objavili ste 2015.. Od tada do danas tek pokoja nova pjesma ili suradnja. Drugim riječima niste novi album snimili već punih sedam godina. Što se čeka, gdje je zapelo?

Da, u planu je da radimo neŠto novo. Šta se čeka? Ne čeka se. Dogodio se niz, splet nekih okolnosti uključujući pandemiju i činjenicu da sam ja postao tata i malo smo imali problema s tim prostorom za probe pa onda polovica godine su i turneje, putovanja i sad situacija nije kao prije jer se moramo jako precizno dogovarati oko proba zbog obiteljskih obaveza i drugih projekata.

NACIONAL: Što se od svega toga pokazalo kao najveći problem?

Najveći problem je bio s tim prostorom u Splitu jer je postalo malo oskudno s lokacijama, sad možda zvuči malo čudno da TBF ima taj problem, ali tako je bilo. Nikako da nađemo dobar komad vremena da se opušteno možemo prepustiti stvaranju. Najbolje bi bilo da nas netko zaključa negdje na dva mjeseca u neki studio pa da krenemo raditi hahaha.

NACIONAL: Sudeći po uspjehu pjesme ‘Pas sa plastičnim plaštom’ još uvijek imate onaj vaš groove i talent za stvoriti pjesmu koju će svi zapjevati uz osmjeh. Istovremeno, i Antić kao Alejandro Buendija i Barbić s Banana Zvukom dobivaju pozitivne kritike i realiziraju svoje samostalne karijere. Zašto ta kreativna energija nije uložena u nove pjesme TBF-a?

Zašto? Za babino brašno. Zašto? Zato što neke pisme koje je Saša stavio na svoj solo album jesu bile u ideji da ih svira TBF, no nije se dogovorio cijeli bend oko njih pa onda nisu ni ušle u repertoar.

NACIONAL: Jeli istina da još uvijek čekate i nadate se svom najboljem albumu i istovremeno nekom novom zvuku TBF-a?

Kad ulazimo u bilo kakvo stvaranje albuma, uvijek je tu tendencija da napravimo nešto novo, svježe i dobro, drugačije. To je uvijek tako i moramo uvijek biti uzbuđeni oko toga i uvijek želimo napraviti najbolji album.

NACIONAL: Kako to da i vi niste paralelno realizirali neki svoj alter ego ili napravili neki bend uz TBF?

Sad jako teško nalazim vremena, imam neke težnje i neke započete ideje, ali nisam bio svjestan činjenice što točno znači biti roditelj i sad malo i žalim za onim vremenima prije kad sam imao više vremena, žao mi je da ga nisam bolje iskoristio, iako sad će zasigurno biti lakše jer je lakša situacija.

NACIONAL: Dok ste vi spavali i gledali sa svog prozora što se događa oko vas, vjerojatno ste primijetili i doista impresivan uzlet splitske trap i rap scene i neku novu splitsku dicu sa svojim bendovima i glazbenim projektima. Kako vam se dopada aktualna splitska trap scena?

Ne bih nikome htio stati na žulj, ali ja sam dosta nezainteresiran za tu scenu, mene moj glazbeni ukus vuče na druge strane i u druge žanrove. Mislim da očito da imaju odličan feedback, imaju i publike za to i očito to super rade, ali nisam tip koji kad mu postavite to pitanje može dati uzbuđen odgovor. Totalno je to ok, želim im sve najbolje, ali nisam uzbuđen oko toga. Mene fura neka indie scena npr. The war on drugs, neki moderni pop i takvi stilovi i synth pop.

NACIONAL: Ima li netko među svima njima tko vam se posebno dopao i za koga možete sa sigurnošću reći da njegovo ili njihovo vrijeme tek dolazi?

Ono s čim sam najviše u kontaktu i što vidim je karijera koju je ostvario Grše i vidim da mu jako dobro ide i sve bolje mu se razvija karijera, ljudi to vole. Drag mi je momak i on prednjači u tome, čini mi se.

NACIONAL: Split je ponovo dobio svog novog/starog gradonačelnika Ivicu Puljka. Je li se njegovim dolaskom na čelo grada Splita dogodila neka promjena koju ste i osobno osjetili i koja vas je ugodno ili neugodno iznenadila?

Opet ne mogu dati neki odgovor jer prvo vam moram reći da 10-tak godina ne živim više u Splitu nego odmah do Splita u općini Solin. Tako da ja ne glasam više ni za splitskog gradonačelnika, odavno već zapravo, samo promatram utakmicu s klupe i zasićen sam politikom općenito, uopće se ne angažiram emotivno oko toga pretjerano niti detaljno čitam vijesti, sve više se sklanjam od toga. Promjene se neke događaju, no obzirom da su desetljeća razočaranja splitskom politikom u meni stvorile neko tupilo, nemam entuzijazma i samo gledam što se događa i ako je nešto dobro kažem  “jeeeii”.

NACIONAL: Droga je u Splitu i dalje jedan od gorućih problema. Što bi po vašem mišljenju trebalo poduzeti da se zaustavi rast broja narkomana i da se prodaja narkotika po splitskim ulicama maksimalno smanji?

Vjerujem da je to kao i uvijek znak nedovoljne brige za te osobe, za osobe kao osobe. Mislim da osnovni problem dolazi iz obitelji, tu nešto ne štima. Druga stvar je da se društvo i politika ne bave dovoljno građanima. Ne daje im se prilika i onda iz te nemoći i tupila i nemogućnosti da se aktualiziraju,  razvijaju kao osobe i da rade nešto korisno i ne dobivaju pozitivne primjere kojima se vode. Onda se događa da osobe tonu u beznađe i onda ljudi u potrazi za nekim fixom, i zadovoljstvom, i bijegom od te neke boli odlaze u drogu. Mislim da je to uvijek ista priča, da se trebamo više brinuti za mentalno zdravlje i jedni za druge, onda se ljudi ne bi okretali tim mentalnim štakama kao što je droga.

NACIONAL: Relativno nedavno ste postali otac sina Vedrana. Je li vas kao mladog oca strah za njegovo odrastanje u Splitu kakav je danas ili ste po tom pitanju bezbrižni?

Donekle me je strah, no nije me još baš nešto strah. Sretan sam jer je on još jako mali pa se nadam da ima vremena da se stvari bolje postave. Nisam paraliziran strahom, no čini mi se da je teško danas, teže nego prije biti odgajatelj, roditelj, postaviti jednu mladu osobu na pravi put, sačuvati ga od svih tih pritisaka društva koji mogu otići u krivo. Ali vjerujem da ako ja i moja supruga napravimo pravu stvar, njemu damo u startu prave osnove ,i temelje, i dobije ljubav, i da zna da ima podršku, i temelje ljubavi u svojoj obitelji, i sigurno mjesto gdje može dobit podršku, ne da je ovisan o tome već da je izgrađen kao jedna emocinalno čvrsta osoba, onda se ne trebamo bojati za to da će otići na krivi put. No na kraju, ipak ptica mora letjeti sama, boj se ti ne boj, koga briga.