Većina europskih država još je u lipnju i srpnju uvela konkretne mjere u borbi protiv energetske krize, dok je hrvatska vlada tek za ovaj tjedan najavila prvi veliki set mjera kojim namjerava pomoći korisnicima javnog sektora, ali i malim poduzetnicima

Paket mjera za ublažavanje povećanja cijena energenata trebao bi tijekom ovog tjedna napokon biti gotov te će Hrvatska tako postati jedna od posljednjih članica Europske unije koja je donijela paket mjera kako bi lakše prebrodila energetsku krizu. Po najavama fokus bi trebao biti na zaštiti korisnika javnog sektora, a jedan od prijedloga jest i da škole, bolnice, vrtići i domovi prijeđu u kategoriju kućanstava i plaćaju nižu cijenu energenata. Osim toga, potpore će dobiti i poduzetnici, samo je pitanje u kojem vidu i tko će sve biti zahvaćen, samo mali poduzetnici ili svi. I dok se u vladi hvale da sve imaju pod kontrolom, malo je onih koji vjeruju da će te mjere imati učinka, a puno je više onih koji smatraju da su se mjere trebale donijeti još početkom ljeta kada su to učinile i neke druge europske države.

Osim što se kasni s donošenjem mjera, propustila se i još jedna prilika da se postigne politički konsenzus oko sveobuhvatne energetske strategije. Naime, većina energetskih stručnjaka smatra da je ovo pravi trenutak da Hrvatska izradi konkretnu energetsku strategiju koja će definirati korake u ovoj krizi, a to bi dalo legitimitet Vladi za donošenje teških odluka. Za takvu strategiju trebalo bi okupiti desetak vodećih hrvatskih stručnjaka, energetskih tvrtki i institucija i ona mora predstavljati stručni, a kasnije i politički konsenzus. Međutim, Vlada je do sada na krizu reagirala isključivo kratkoročnim mjerama što je nekako i držalo vodu na početku, ali nastavkom ove energetske krize više neće biti dovoljno. S takvom ocjenom slaže se i savjetnik predsjednika Zorana Milanovića za energetiku Julije Domac koji je u nedavnom razgovoru za Nacional rekao:

“Nijedna politika ne voli biti glasnik koji donosi loše vijesti. Međutim, ignoriranje problema i odgađanje nije rješenje, poslije toga stvari postaju još gore. U mnogim europskim zemljama se jasno komunicira – svaki kWh koji uštedimo sada, jako će nam dobro doći ove zime. Vlada se u ovoj situaciji očigledno teško snalazi, ali to i nije čudno, ni druge se vlade ne snalaze baš puno bolje. Ovo je izvanredna situacija i vlada treba okupiti stručnjake, najbolje koje Hrvatska posjeduje i s njima tražiti rješenja. U ovoj temi i u ovoj situaciji globalne energetske krize, trenutak je za nacionalno jedinstvo i suradnju, to bih želio postići. Ovo je pravo ratno stanje i treba već sada definirati smanjene temperature grijanja, ograničiti potrošnju energije u svim sektorima, ali i aktivirati konačno domaće potencijale – grijanje na biomasu u kotlovnicama, propisati obvezne sunčane elektrane na svim novim objektima, osloboditi građane PDV-a na ulaganje u male sunčane elektrane, maksimalno sufinancirati prelazak na obnovljive izvore energije kod industrije i poduzetnika umjesto subvencionirati cijenu za građane.”

Nakon što Vlada Andreja Plenkovića tijekom ovoga tjedna donese mjere, Hrvatska će postati jedna posljednjih članica Europske unije koje su donijele paket mjera kako bi lakše prebrodile energetsku krizu. FOTO: Robert Anic/PIXSELL

No, čini se kako su u Vladi zadovoljni s onim što je do sada napravljeno i s onim što će tek biti napravljeno. I dok je primjerice Njemačka uvela mjere koje predviđaju da se stubišta i hodnici više ne zagrijavaju, a na radnim mjestima koja iziskuju težak fizički rad prostorije bi se grijale na najviše 12 stupnjeva, Hrvatska još čeka na prve konkretne odluke Plenkovićeve vlade. Tako je krajem prošlog tjedna potpredsjednik Vlade i ministar prometa Oleg Butković poslao hrvatskim građanima kratku poruku koja najbolje pokazuje da u Vladi očito ne smatraju da već poprilično kasne s mjerama:

“Mi ćemo do kraja tjedna imati radni prijedlog svih mjera koje obuhvaćaju mjere za gospodarstvo i za socijalno ugrožene. Vodeći se time da je financijska moć HEP-a takva kakva je, i o tome vodimo računa. Kroz desetak dana ćemo izaći s konkretnim mjerama koje će ići u smjeru da nema redukcija, da se skladišta plina Okoli pune kako smo planirali, nikakve redukcije plina i struje neće biti.”

Upravo su i rezerve plina, odnosno punjenje skladišta plina Okoli najbolji pokazatelj koliko je Hrvatska bila spremna na energetsku krizu. Naime, sredinom prošlog tjedna Hrvatska je bila na 70 posto popunjenosti spremnika što je manje od petogodišnjeg prosjeka. Najveće i najutjecajnije države Unije – Francuska i Njemačka – stoje sasvim solidno. Francuska je već danas na 90 posto popunjenosti svojih spremnika, Njemačka na 80 posto te planira do početka studenoga biti na čak 95 posto. Od hrvatskih susjeda za sebe se pobrinula Italija, koja je također na planiranih 80 posto, iako su ranijih godina bili i na višim razinama, no već je Austrija u ozbiljnom problemu jer su tek na 63 posto, značajno ispod prosjeka.

U državama Europske unije nuklearna energija je ponovno u fokusu, a Hrvatska je suvlasnik NE Krško te bi se uskoro trebalo krenuti u pregovore oko produljenja rada te elektrane. FOTO: Marko Prpic/PIXSELL

O problemu LNG-a i stanja plinskih rezervi u ovom je broju Megawatta opširno govorila i zastupnica SDP-a u Europskom parlamentu Romana Jerković, a problem skupog plina posebno je osjetljiv za hrvatske poduzetnike koji su suočeni s velikim računima za plin i pomalo nevjerojatnim zahtjevima plinskih opskrbljivača koji pred njih postavljaju neprihvatljive uvjete. Hrvoje Bujas, predsjednik Udruge Glas poduzetnika, prvi je javno Vladi najavio “vruću jesen” kada je prije desetak dana zaprijetio da je njegova udruga spremna čak organizirati prosvjed poduzetnika na glavnom zagrebačkom trgu ako Vlada hitno ne pronađe rješenje za cijene plina za poduzetnike. Povod za tu šokantnu najavu bili su ugovori koje je Gradska plinara Zagreb poslala na adrese poduzetnika kako bi osigurala naplatu potraživanja tijekom jeseni i zime. U novim je ugovorima Plinara kao sredstvo plaćanja od poduzetnika tražila zadužnice u visini od 1000 ili 2000 eura, a umjesto dosadašnje fiksne cijene plina po kilovatsatu, odredili su da bi se cijena plina formirala svaki mjesec ovisno o kretanju cijena na burzi prirodnog plina u Austriji ili Mađarskoj. Prema tvrdnjama Udruge Glas poduzetnika, riječ je o nerealnim cijenama koje bi se mogle kretati od 150 do 200 eura po megavatsatu. Cijelu situaciju oko cijene plina, ali i zakašnjele reakcije vlade, Bujas je ovako prokomentirao:

“Odavno političari žive u vlastitom svijetu, slabo i sporo prate tržišne trendove i reagiraju sporo kao zaprežna kola na uzbrdici. Nemaju taj osjećaj za goruće probleme poput nedostatka radne snage, visokih troškova i neizvjesnosti oko teme energenata, a mi građani, ne samo poduzetnici, moramo živjeti u nekom sasvim drugom svijetu. Njima je dobro, ništa im ne nedostaje, oni na večere i proslave idu o našem trošku… Naravno da karikiram, ali mislim da ste shvatili poantu. UGP od prvog dana uz kritiku i detektiranje problema, nudi i rješenje. Žao nam je da se nekad osjećamo da smo sami, jedina smo udruga u civilnom sektoru koja radi ozbiljniji pritisak i zato smo tu gdje jesmo, na dnu razvijenih društava u EU-u.”

Za donošenje strategije trebalo bi okupiti desetak vodećih hrvatskih stručnjaka, energetskih tvrtki i institucija i ona mora predstavljati stručni, a kasnije i politički konsenzus

Ono što Bujasa pogotovo smeta jest činjenica da Hrvatska ima vlastite izvore plina, štoviše, do prije nekoliko godina Hrvatska je čak 70 posto svojih potreba za plinom zadovoljavala iz domaćih izvora, a 30 posto uvozila, dok je danas situacija obrnuta – svega 30-ak posto ima iz vlastitih izvora, a 70-ak uvozi. Šef Glasa poduzetnika o takvoj paradoksalnoj situaciji je rekao sljedeće:

“Tragično je da smo od skoro samodostatne opcije došli do toga da veliku većinu plina uvozimo. Predlagali smo također Vladi još u procesu stvaranja NPOO-a daleko veće ulaganje u razvoje alternativnih izvora energije, za što je bio zadužen naš ekonomski savjet na čelu s Vukom Vukovićem, no iskoraka nažalost nema. Država bi trebala pratiti trendove i značajnije, poput Italije i drugih zemalja EU-a, poticati i subvencionirati poduzetništvo koje ulaže u zelene tehnologije i obnovljive izvore energije, npr. u dizalice topline i solarnu energiju.”

‘Minimum je da Hrvatska sudjeluje u produžetku radnog vijeka NE Krško, a da s druge strane bude partner Sloveniji u gradnji drugog bloka te elektrane’, smatra Tonči Tadić. FOTO: Igor Kralj/PIXSELL

Ono što bi se u ovoj krizi moglo napraviti jest da se konkretnije krene u analizu koliko je Hrvatskoj potrebna suradnja sa Slovenijom na izgradnji drugog bloka NE Krško. Nuklearna energija polako ponovno postaje poželjan izvor energije pa bi se u budućnosti i Hrvatska mogla okrenuti nuklearnoj energiji. Fizičar s Instituta Ruđer Bošković Tonči Tadić smatra da je nuklearna energija Hrvatskoj neophodna:

“Minimum je da Hrvatska sudjeluje u produžetku radnog vijeka Krškog, a da s druge strane bude partner Sloveniji u gradnji drugog bloka NE Krško. Mislim da bi to bilo vrlo razumno jer je činjenica da Krško zadovoljava oko 17 posto potreba za energijom i tih 17 posto bi nam moglo jako nedostajati. Predviđa se, naime, veća supstitucija fosilnih goriva s “carbon free” izvorima, ali tu obnovljivi izvori energije neće biti dovoljni. S druge strane, predviđa se sve veća upotreba električnih vozila i vozila na vodik, a to znači da će biti sve veće potrebe za energijom i Hrvatska mora imati veće kapacitete proizvodnje energije. Za to nam, ponavljam, neće biti dovoljni obnovljivi izvori i Hrvatska naprosto mora imati ili svoju nuklearku ili barem partnerstvo sa Slovencima oko drugog bloka u Krškom. Međutim, osobno smatram da bi za Hrvatsku najbolje bilo i jedno i drugo.”

Kao jedna od opcija za ostvarenje energetske neovisnosti otvara se i suradnja sa Slovenijom na gradnji drugog bloka NE Krško, za što se zalaže i slovenski predsjednik Pahor

S Tadićem mišljenje dijeli i slovenski predsjednik Borut Pahor koji je u ekskluzivnom razgovoru za prošli broj Nacionala izdvojio upravo NE Krško kao primjer dobre suradnje dviju država te je izrazio nadu da će se ta suradnja nastaviti i izgradnjom drugog bloka:

“Mislim da mi, Slovenci i Hrvati, moramo sada malo konkretnije sjesti i u vezi s drugim blokom Nuklearne elektrane Krško, koju koristite i vi i mi. U Sloveniji su neke aktivnosti oko tog drugog bloka krenule, sada nam je potrebno međusobno povjerenje i poštovanje da ćemo tu naći zajednički jezik, a zatim da ćemo moći riješiti i pitanje otpada. No mislim da bi bilo pametno da se Hrvatska i Slovenija čim prije dogovore oko Krškog.”

Ostaje pitanje dijeli li netko u Hrvatskoj vladi to mišljenje ili će se i na ovom primjeru ponovno vidjeti inertnost hrvatske politike koja se očituje i u zakašnjelim prijedlozima mjera za nadolazeću tešku energetsku zimu.

Do prije nekoliko godina Hrvatska je čak 70 posto svojih potreba za plinom zadovoljavala iz domaćih izvora, a 30 posto uvozila, dok je danas situacija obrnuta. FOTO: Nel Pavletic/PIXSELL