Nacional je koncem proteklog tjedna tek nakon ozbiljne međunarodne istrage uspio doći u posjed doktorske disertacije aktualnog ministra znanosti i obrazovanja Radovana Fuchsa. Sadržaj te disertacije otkriva zašto Fuchsovi kritičari iz akademskih krugova smatraju da se može propitivati njegova znanstvena karijera.

Disertacija pomaže razumjeti i zašto je Nacional tek u ponedjeljak uspio doći u posjed dokumenta o službenoj nostrifikaciji Fuchsova doktorata, i to tek nakon što ga je Nacionalu dostavilo Ministarstvo znanosti, kojem je Fuchs na čelu, a ne Sveučilište u Zagrebu ili Veterinarski fakultet ili Fuchs osobno.

Ta potvrda otkriva okolnosti pod kojima je u Hrvatskoj nostrificiran Fuchsov doktorat sa švedskog sveučilišta u Uppsali, jednom od najstarijih sveučilišnih gradova Europe s najstarijim i najuglednijim sveučilištem u Švedskoj.

Fuchs je ondje doktorirao 1988. godine, što kada su u pitanju javno dostupni izvori u Hrvatskoj, otkriva tek Izvješće Stručnog povjerenstva u postupku Fuchsova izbora u naslovno trajno zvanje redovitog profesora.

Nacional je prve okolnosti tog izbora osvijetlio prije par tjedana, potaknut prvorazrednim plagijatorskim skandalom ministra obrane Marija Banožića, koji je tek pod ogromnim pritiskom javnosti zasad odustao od promocije u znanstveno zvanje izvanrednog profesora. Visoki akademski izvor blizak HDZ-u upozorio je tada Nacional na, u najmanju ruku, dubiozne okolnosti i ozbiljnu sumnju na trgovanje utjecajem prilikom Fuchsova znanstvenog napredovanja. Taj proces započeo je njegovim doktoratom u Uppsali. Međutim, sadržaj njegova doktorata u Hrvatskoj se ne može pronaći. Više akademskih izvora, profesora s istaknutim znanstvenim karijerama, uključujući i njegove stranačke kolege iz HDZ-a, upozorilo je Nacional na to da je Radovan Fuchs u drugoj polovici osamdesetih godina prošlog stoljeća imao ozbiljnih problema s nostrifikacijom svog doktorata, odnosno, da mu je krajem osamdesetih godina bila uskraćena nostrifikacija tog njegova švedskog doktorata na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu.

Fuchsov doktorat sublimiran je na tek dvadesetak stranica čistog teksta, a sastavljen je na osnovi sedam kolektivnih znanstvenih članaka više znanstvenih istraživača, najvećim dijelom Šveđana. U pet od sedam od tih znanstvenih radova, ime Radovana Fuchsa bilo je označeno na prvom mjestu. FOTO: Nacional

Bio je to razlog da Nacional krene dublje istraživati okolnosti Fuchsova znanstvenog uzleta. U Izvješću Stručnog povjerenstva navodi se i podatak da je Radovan Fuchs 1988. godine doktorirao iz područja toksikologije i farmakologije u Uppsali u Švedskoj. Međutim, ne navode se podaci o eventualnoj nostrifikaciji tog njegova doktorata, na što se Stručno povjerenstvo, prema Nacionalovim izvorima, bilo dužno osvrnuti. Dostavljanje potvrde o nostrifikaciji doktorata bilo je natječajni uvjet.

Nacional je od Veterinarskog fakulteta zatražio dokument o nostrifikaciji. Ali od njegova dekana, profesora Marka Samardžije, dobili smo odgovor da takvog dokumenta nema u fakultetskoj arhivi, a da je on čuo da je tu nostrifikaciju Radovan Fuchs obavio na Sveučilištu u Zagrebu. Samardžija je Nacionalu kratko odgovorio:

„Trenutačno nisam na fakultetu, no koliko je meni poznato, nostrifikaciju doktorata g. dr. sc. Radovana Fuchsa provelo je Sveučilište u Zagrebu.“

Jedan umirovljeni profesor Veterinarskog fakulteta, koji je odlučio ostati anoniman, izjavio je za Nacional kako se prisjeća da je tih davnih godina na jednoj sjednici Znanstveno-nastavnog vijeća Veterinarskog fakulteta Fuchsov zahtjev za nostrifikaciju bio odbijen, ali mu nije poznato što se nakon toga s time događalo.

Nacional je ministra Fuchsa i Stjepana Lakušića, rektora Sveučilišta u Zagrebu, zamolio da razjasne okolnosti nostrifikacije Fuchsova doktorata.

U ponedjeljak je Ministarstvo znanosti dostavilo Nacionalu službeni dokument koji to otkriva. Fuchsova doktorska disertacija nostrificirana je 4. siječnja 1990. na prijedlog stalne komisije za nostrifikaciju Znanstveno-nastavnog vijeća Sveučilišta, rješenjem Znanstveno-nastavnog vijeća Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. Pozitivno mišljenje za nostrifikaciju potpisali su tadašnji prorektor za nastavu Fedor Valić i prorektor za znanost Vinko Škarić. U rješenju stoji: „Iz potvrde potpisane od glavnog mentora diseracije Radovana Fuchsa, profesora Lars – Erika Appelgrena iz Univerziteta u Uppsali, može se razabrati da je doprinos Fuchsa u sedam publikacija koje čine njegovu disertaciju vidljiv iz redoslijeda autora. Fuchs je bio prvi autor i napisao publikacije 1-5, u kojima je izveo čitav eksperimentalni dio rada. U publikacijama 6 i 7 Fuchs je izveo biološke pokuse. Iz te potvrde je jasno vidljivo da je u pet publikacija, koje su sve objavljene u priznatim međunarodnim časopisima, doprinos Fuchsa bio vrlo pretežan. Iz potvrde koju je potpisala I. Bondestam, u ime Savjeta za postdiplomski studij švedskog Lantbruks Univerziteta, vidljivo je da je obrana disertacije u Švedskoj daleko teža nego u nas.“

Dokument o službenoj nostrifikaciji doktorata ministra Fuchsa koji je Nacionalu dostavilo Ministarstvo znanosti, a ne Sveučilište u Zagrebu ili Veterinarski fakultet ili Fuchs osobno, otkriva okolnosti pod kojima je u Hrvatskoj nostrificiran njegov doktorat sa švedskog sveučilišta u Uppsali, jednom od najstarijih sveučilišnih gradova Europe s najuglednijim sveučilištem u Švedskoj. FOTO: Jurica Galoic/PIXSELL

Dva izvora Nacionala iz akademske zajednice navode da se to rješenje može propitivati. Oni tvrde da je rješenje o nostrifikaciji u nesuglasju s tadašnjim Zakonom o nostrifikaciji, koji je potpisao Ivo Latin, tadašnji predsjednik SR Hrvatske. Kada to tvrde, referiraju se na član 7. tog zakona, koji kaže: „U postupku nostrifikacije svjedodžbe o završenom osnovnom, srednjem ili visokom obrazovanju uzima se u obzir sistem obrazovanja zemlje u kojoj je svjedodžba stečena, nastavni plan i program obrazovne organizacije koja je izdala svjedodžbu, trajanje i drugi uvjeti obrazovanja pod kojima je svjedodžba stečena, prava koja daje svjedodžba u zemlji u kojoj je stečena i druge okolnosti značajne za nostrifikaciju.

Ako se u postupku nostrifikacije utvrdi da se nastavni plan i program završenog obrazovanja u inozemstvu znatno razlikuje od nastavnog plana i programa odgovarajućeg obrazovanja u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj, nostrifikacija takve svjedodžbe uvjetuje se prethodnim polaganjem određenih dopunskih ispita (nostrifikacioni ispiti) ili izradom određenih radova.

Svjedodžba o postdiplomskom studiju ili doktoratu znanosti može se nostrificirati ako se utvrdi da uvjeti pod kojima je završen postdiplomski studij odnosno stečen doktorat znanosti u inozemstvu odgovaraju uvjetima propisanima za postdiplomski studij odnosno stjecanje doktorata znanosti u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj.“

Možda i takvo tumačenje pomaže razumjeti zašto informacije o okolnostima nostrifikacije Fuchsova doktorata nigdje u Hrvatskoj do upita Nacionala nisu bile javno dostupne. Istraživački tim Nacionala, koji je činilo troje istaknutih članova akademske zajednice, neki od njih bliski vladajućem HDZ-u, pokušao je također prvo doći do Fuchsove disertacije. I oni su ustanovili da ona nije dostupna ni u jednoj knjižnici u Hrvatskoj. Ali su jedan primjerak uspjeli nabaviti iz knjižnice jednog od Hrvatske tisuću kilometara udaljenog zapadnoeuropskog grada.

Fuchsov doktorat sublimiran je na tek dvadesetak stranica čistog teksta, a sastavljen je na osnovi sedam kolektivnih znanstvenih članaka više znanstvenih istraživača, najvećim dijelom Šveđana. U pet od sedam od tih znanstvenih radova, ime Radovana Fuchsa bilo je označeno na prvom mjestu. Izvori Nacionala iz akademske zajednice tvrde kako to pokazuje da se u tom konkretnom slučaju nije radilo o znanstvenom doprinosu znanstvenika pojedinca, što je u Hrvatskoj bio nužan znanstveni standard za dobivanje doktorata.

U vezi s tim doktoratom u akademskoj zajednici je prisutno više nejasnoća.

Profesor s jednog fakulteta u biomedicinskom području rekao je za Nacional kako u tim krugovima vlada uvjerenje da je Fuchs otišao doktorirati u Švedsku kako bi izbjegao mukotrpan put dolaska do doktorske titule koji prolaze znanstvenici u Hrvatskoj. U Švedskoj je moguće doktorirati prema tzv. skandinavskom modelu, koji umjesto pisanja kompaktnog doktorskog rada, omogućuje da se stupanj doktora znanosti postigne na temelju nekoliko objavljenih znanstvenih radova.

Profesor je objasnio i zašto je kritičan prema tom švedskom modelu doktorata i zašto ga smatra spornim: „Objavljeni radovi postaju dio disertacije u neizmijenjenom obliku, a uloga doktoranda je u popratnom tekstu pokazati njihovu povezanost. Ako su neki od uključenih radova objavljeni u koautorstvu, što je u biomedicinskom području uobičajeno, onda se postavlja pitanje autorskog doprinosa doktoranda. Stupnjem doktora znanosti potvrđuje se osposobljenost kandidata za znanstveni rad i morao bi se postići na temelju njegova jasnog individualnog doprinosa.“

Neki izvori iz akademske zajednice tvrde da u Hrvatskoj nije bilo moguće doktorirati prema skandinavskom modelu sve do 2003. godine, kada je ta mogućnost otvorena novim Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. Ako bi to bilo točno, iz toga bi proizišlo da Radovan Fuchs svoj skandinavski doktorat, na temelju kojeg je bio biran u znanstvena zvanja i na znanstvena radna mjesta, u Hrvatskoj nije mogao nostrificirati sve do 2003. Postoje i drugi izvori iz akademske zajednice koji tvrde suprotno, ali navode da se u biti radi o kontroverznom doktoratu. Evo kako jedan od njih to objašnjava:

„Nije sporan skandinavski model, ali je sporna suština Fuchsova doktorata koji ima svega četrdesetak stranica i samo sedam referenci. Ako je Fuchs doista izveo neke dosad neizvedene eksperimente i došao do izvornih otkrića, onda je čudo kako ta njegova genijalnost nije puno šire odjeknula. Onda ne bi bilo ni važno zašto se u doktoratu nije referirao na dosadašnju literaturu o temi istraživanja, koja se inače navodi kao referentno mjesto prilikom takvih istraživanja kao uobičajeni standard. Moguće je da je i to razlog zašto ta disertacija nije dostupna hrvatskoj javnosti.“

FOTO: Nacional

U kontekstu te činjenice groteskno je zazvučala izjava o obvezi objavljivanja disertacije u roku od 30 dana, koju je pred sjednicu Vlade u četvrtak, 17. kolovoza 2023. godine, novinarima dao ministar Fuchs. „Dakle, ministar Fuchs, koji ni nakon trideset godina od obrane nije u neku knjižnicu u Hrvatskoj dostavio primjerak svoje disertacije, novinarima se pohvalio da je upravo on drugim doktorandima nametnuo zakonsku obvezu da svoju disertaciju objave 30 dana prije obrane“, rekao je jedan Nacionalov akademski izvor.

Nacional je kontroverzu vezanu uz Fuchsovo znanstveno napredovanje otkrio još prije tri tjedna, kada je pisao kako u njegovu službenom životopisu na mrežnim stranicama Vlade stoji da je od 1988. do 1993. godine bio viši znanstveni suradnik, da bi potom također bilo navedeno da je od 1991. do 1993. bio u nižem znanstvenom statusu znanstvenog suradnika. Kao i da je od 2001. do 2003. bio znanstveni savjetnik u Institutu za medicinska istraživanja. Ali u tom službenom životopisu Radovana Fuchsa nigdje se ne spominje i njegova promocija u znanstveno-nastavna zvanja bilo docenta bilo izvanrednog ili redovitog profesora, sve dok mu Sveučilište u Rijeci, ali tek 18. svibnja 2022., dakle, prošle godine, nije dodijelilo potvrdnicu o promociji u najviše znanstveno-nastavno zvanje, odnosno, imenovanju u trajno naslovno zvanje redovitog profesora.

Nacional je ministru Fuchsu tada poslao niz pitanja s ciljem da javnosti razjasni okolnosti svog akademskog životopisa, uključujući i pitanje gdje je održavao nastavu odnosno kreirao sadržaje za visoko obrazovanje.

Iz Ministarstva znanosti prije 20 dana stigao je sljedeći odgovor:

 „Zahvaljujemo na uočenoj pogrešci u životopisu. Naime, došlo je pogreške te je na mjestu gdje sada piše znanstveni suradnik trebalo pisati viši znanstveni suradnik, a na mjestu gdje piše viši znanstveni suradnik trebalo je pisati znanstveni suradnik. Greška će biti ispravljena u najkraćem mogućem roku.“

Iako je njegovo resorno Ministarstvo znanosti i obrazovanja, odgovarajući na pitanja Nacionala o kontroverzama vezanim uz napredovanja u karijeri ministra Fuchsa, Nacionalu „zahvalilo na uočenoj grešci u životopisu ministra“ najavljujući da će ta „greška“ u najkraćem roku biti ispravljena na mrežnim stranicama Vlade, ministrov životopis do danas, dakle, 20 dana poslije objave članka u Nacionalu, nije promijenjen. U životopisu ministra Radovana Fuchsa ostala su tako i dalje samo ministrova znanstvena zvanja kao znanstvenog suradnika, višeg znanstvenog suradnika i znanstvenog savjetnika. Ali i dalje nema reprezentativnijih, a uobičajenih podataka o izborima u njegova znanstveno-nastavna zvanja kao što su naslovna zvanja docenta, izvanrednog profesora, redovitog profesora. Izuzetak je samo njegovo zadnje naslovno zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju, u koje je promoviran u trenutku kada je bio i ministar znanosti, o čemu nam je rektorica riječkog sveučilišta dostavila i izvješće povjerenstva koje mu je to omogućilo.

Nacional se obratio i Sveučilištu u Rijeci, ali od Mirande Mladinić Pejatović, pročelnice sveučilišnog Odjela za biotehnologiju na kojem je ministar Fuchs bio predavač od 2011. godine, nismo dobili traženu ključnu dokumentaciju o svim znanstveno-nastavnim napredovanjima Radovana Fuchsa. Od profesorice Mladinić Pejatović zatražili smo izvješća stručnih povjerenstava i odgovarajuće odluke Sveučilišta u Rijeci o izboru Radovana Fuchsa u sva njegova naslovna znanstveno-nastavna zvanja, od docenta pa do zadnjeg izbora u naslovno znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju od prošle godine. Nedvojbeno je da je ministar Fuchs u zadnje nastavno-znanstveno zvanje bio imenovan u vrijeme obnašanja dužnosti resornog ministra znanosti i obrazovanja. To znači da ga je ostvario u trenutku kada je bio, a to je i dan danas, u poziciji moći. To se u načelu, prema uobičajenim standardima same akademske zajednice, smatra spornim u etičkom smislu, ali nije i protuzakonito, pa je riječ samo o visokim znanstvenim standardima.

Kako Nacional od Odjela za biotehnologiju riječkog sveučilišta nije dobio i ostalu zatraženu dokumentaciju, to je svojim odgovorima pokušala pokriti sama rektorica Sveučilišta u Rijeci Snježana Prijić Samaržija.

„Ministar Radovan Fuchs izabran je u naslovno zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju u području biomedicine i zdravstva, polja temeljne medicinske znanosti, odlukom Senata u srpnju 2021. godine, a na prijedlog Stručnog vijeća Odjela za biotehnologiju i temeljem izvješća stručnog povjerenstva sastavljenog od istaknutih profesora Bojana Polića, Radana Spaventi te profesorice Anđelke Radojčić Badovinac. Prilikom izbora je ustanovljeno da je ispunjavao daleko više od propisanih minimalnih uvjeta za napredovanje. Ovo nije njegov prvi izbor na Sveučilištu u Rijeci jer mu je prethodio izbor u naslovno zvanje redovitog profesora 2013. godine. Na Odjelu za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci od 2011. godine Radovan Fuchs predaje Opću toksikologiju na prijediplomskom sveučilišnom studiju Biotehnologija i istraživanje lijekova“, navela je u svom odgovoru Nacionalu rektorica riječkog sveučilišta Snježana Prijić Samaržija.

No unatoč tom njezinu brzom očitovanju, Nacional nije dobio na uvid i cjelokupnu zatraženu dokumentaciju Odjela za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci, a riječ je o javnim dokumentima koji bi trebali biti dostupni javnosti, uvjereni su i Nacionalovi izvori iz akademskih krugova.

Osim toga, nakon Nacionalova otkrića bivša ministrica Blaženka Divjak navela je dva razloga zbog kojih provođenje izbora u akademska zvanja dok je netko na poziciji ministra smatra nedopustivim. Prvi je da se takav izbor provodi s pozicije moći, a drugi je da to podrazumijeva zapostavljanje ministarske funkcije. Rektorica Sveučilišta u Rijeci Snježana Prijić Samaržija ovako je odgovorila na pitanje smatra li te razloge opravdanima i kako komentira akademska napredovanja u vrijeme obnašanja dužnosti ministra: „Držim da smo se svi obvezni držati kako zakonskih odredbi tako i etičkih načela, a dužni smo izbjegavati i sive zone gdje nema zakonskih prekršaja, ali koje izazivaju etičke nedoumice. U ovoj konkretnoj situaciji držim da treba razlikovati situacije izbora u akademska zvanja za ministre koji dolaze iz sustava znanosti i visokog obrazovanja i one koji su svoju karijeru oblikovali izvan akademskog sustava. Naime, ministri koji su radili na institutima ili sveučilištima i koji su svoju životnu karijeru gradili u sustavu, redovito napredovanje smatraju dijelom svojeg znanstveno-nastavnog statusa i potvrdom znanstvene i nastavne uspješnosti i ispunjavanja kriterija. Štoviše, mogu zamisliti situaciju u kojoj bi osobe koje tijekom svoje znanstvene karijere obnašaju neku visoku funkciju bile izložene čak i kritikama zbog zastoja u akademskom napredovanju ili neispunjavanja kriterija za napredovanje. Značajno je ipak drugačija situacija kada netko nije prije dolaska bio zaposlen u akademskom sustavu, a tijekom obnašanja ministarske funkcije ulazi u sustav napredovanja, jer to stvara snažnu sumnju vezanu uz poziciju moći. Vezano uz vaše načelno pitanje o etičnosti akademskog napredovanja za ministre, smatram ključnim da su za ministre koji su na poziciju ministra došli iz akademskog sustava svi kriteriji za napredovanje ispunjeni na nedvojben način, da izvješća budu transparentna i dostupna relevantnim tijelima, a po potrebi i javnosti, te da je jasno da iza odluke o napredovanju stoji istinska znanstvena i nastavna kvaliteta.“

Nacionalovi izvori iz akademske zajednice imaju zanimljivo tumačenje o tome zašto je Radovan Fuchs kao sveučilišni nastavnik otišao predavati na Sveučilište u Rijeci, a ne u Zagrebu, iako nije dvojbeno da je on doista i toksikolog s međunarodno priznatim referencama. Prema tom tumačenju, komunikaciju s Rijekom Radovan Fuchs je intenzivirao nakon što je njegov kum Krešimir Pavelić s Instituta Ruđer Bošković prešao u Rijeku. Pavelić je nakon Instituta Ruđer Bošković 2007. godine bio izabran u zvanje redovitog profesora najprije na Medicinskom fakultetu u Rijeci, a 2008. godine postao je i vršitelj dužnosti pročelnika tog fakulteta, da bi potom od 2009. do 2015. godine bio i pročelnik Odjela za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci. Dakle, upravo znanstvene institucije na kojoj je ministar Fuchs akademski ubrzano napredovao sve do ovog zadnjeg statusa naslovnog profesora u trajnom zvanju.

Do sada javno obznanjeno njegovo prvo imenovanje bilo je upravo u vrijeme Pavelićeva pročelničkog mandata na Odjelu za biotehnologiju riječkog sveučilišta, a i prema navodima same rektorice Prijić Samaržija, ministar Fuchs je te 2013. godine bio imenovan u naslovno znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora. Kasnije ga je uz Rijeku vezala i činjenica da mu je mlađi sin, nakon što nije prošao na prijamnom ispitu na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, studirao na Medicinskom fakultetu u Rijeci. Naposljetku je ministrov sin 2020. godine, kako je Nacional doznao iz krugova sveučilišnih profesora, uspio doktorirati na sličnoj temi kao i njegov otac na Odjelu za biotehnologiju, na kojem je Radovan Fuchs kontinuirano držao nastavu kao vanjski suradnik. Mentorica je bila profesorica Ana Lucić Vrdoljak.

Nacionalovi sugovornici iz znanstvenih krugova upozoravaju na još jedan po njima indikativan detalj. Oni navode da uz Izvješće Stručnog povjerenstva uoči izbora Radovana Fuchsa u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju, nije bila priložena i tablica o ispunjavanju općih i posebnih uvjeta Rektorskog zbora. Po njima, takve su tablice najvažniji dio izvješća u postupcima izbora, jer se u njima egzaktno navode opći i posebni uvjeti Rektorskog zbora koje kandidat ispunjava. Članovi Senata morali su imati uvid u tu tablicu s egzaktnim podacima prilikom donošenja odluke o izboru, ali toga u njihovu izvješću nema, tvrdi jedan od Nacionalovih izvora upućenih u sveučilišne procedure. Prema riječima tog Nacionalova sugovornika, tvrdnja o ispunjavanju općih uvjeta Rektorskog zbora nije adekvatno potkrijepljena. Opći uvjet, koji Rektorski zbor propisuje za izbor u zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju, glasi da je pristupnik morao u svojstvu nastavnika na nekom visokom učilištu izvoditi nastavu u ukupnom opsegu od najmanje 900 norma sati. Opći uvjet Rektorskog zbora nije, kao u slučaju posebnih uvjeta, moguće nadomjestiti nekom drugom aktivnošću. Nacionalov izvor dodatno pojašnjava da je Radovan Fuchs jedan od brojnih izvoditelja nastave na kolegiju Opća toksikologija na Preddiplomskom studiju „Biotehnologija i istraživanje lijekova“. Nositeljica kolegija je profesorica Ana Lucić Vrdoljak. Prema izvedbenom nastavnom planu za tekuću akademsku godinu 2022./2023., predviđeno je da Radovan Fuchs održi četiri sata nastave za što je određen i konkretan datum, 27. travnja 2023. godine. S takvim opsegom nastavne obveze, Fuchs bi na razini akademske godine trebao izvoditi nastavu 122 i pol godine da bi ispunio opći uvjet Rektorskog zbora o 900 norma sati održane nastave. Osim ako je ranijih godina predavao znatno više.

Prema Nacionalovim izvorima, ministar Fuchs im je sporan i zato što su u njegovu mandatu izglasana dva iznimno sporna zakona iz područja znanosti i visokog obrazovanja. Nacionalovi sugovornici objašnjavaju kako novi zakoni daju ministru znanosti faraonske ovlasti ugrožavajući tako i ustavnu kategoriju autonomije sveučilišta, uobičajenu u svim demokratskim državama.

U povodu Nacionalova članka koji je prije par tjedana ukazao na kontroverze povezane s ministrom Fuchsom, Ivan Obadić, docent s Pravnog fakulteta u Zagrebu, u svojoj analizi objavljenoj na portalu Autograf pod naslovom „Slučaj Banožić: Tri razloga zašto ministar Fuchs mora odstupiti“, naglasio je da bi „u razvijenim demokracijama i ministar Banožić i ministar Fuchs odstupili“. I zaključio: „Naravno, očekivanje da će u Hrvatskoj dva ministra odstupiti zbog tako ‘banalnog’ slučaja duboke akademske neetičnosti, ako već ne odlaze zbog puno ozbiljnijih afera, samo je privid. Ali to ne znači da o tome ne treba pisati i na to ukazivati.“

Prošle godine Ivan Obadić je u izdanju Sveučilišta u Zagrebu objavio i opsežnu knjigu na 744 stranica pod naslovom „Akademske slobode u prijedlozima novih zakona“, kolokvijalno zvanim i „Fuchsovi zakoni“. Recenzenti Obadićeve knjige bili su ugledni sveučilišni profesori i bivši visoki dužnosnici: Ivo Josipović, Blaženka Divjak, Gvozden Flego, Ivo Družić te, napokon, i jedan akademik baš iz HDZ-ovog kruga, Ivica Kostović, bivši HDZ-ov ministar znanosti, ali i znanstvenik s međunarodnom reputacijom, koji je bio predavač i na najuglednijim američkim sveučilištima – Johns Hopkinsu na kojem je proveo dvije godine i Harvardu – a bio je i utemeljitelj Instituta za mozak u Zagrebu. Zanimljivo je da ti isti Fuchsovi zakoni koje Obadić analizira u navedenoj knjizi, ministru Radovanu Fuchsu nisu prošli 2009. godine, a i tada je na vlasti bila jedna od HDZ-ovih vlada. Nisu prošli zbog protivljenja uglednih sveučilišnih profesora upravo iz redova HDZ-a, pa je te zakone Radovan Fuchs sada samo obnovio u ovom svom novom ministarskom mandatu u vladi Andreja Plenkovića. Ovoga puta očigledno više nije imao problema s kolegama profesorima iz HDZ-a.

Prema zaključnoj ocjeni Fuchsovih kritičara, Izvješće Stručnog povjerenstva o njegovu znanstvenom napredovanju neke je sumnje u vezi s ovim izbornim postupkom potvrdilo, dok je neke druge sumnje u regularnost ovog izbora i dodatno pojačalo. „Ovim Izvješćem definitivno je potvrđeno da je postupak izbora ministra Fuchsa u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju u cijelosti pokrenut i proveden u vrijeme njegova ministarskog mandata. Radovan Fuchs imenovan je za ministra znanosti i obrazovanja 24. srpnja 2020. godine, dok je postupak njegova izbora u naslovno nastavno-znanstveno zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju pokrenut odlukom Odjela za biotehnologiju od 29. travnja 2021., dakle, punih devet mjeseci kasnije. Natječaj za taj izbor objavljen je u Narodnim novinama 5. svibnja 2021. godine, a cijeli postupak, koji u drugim slučajevima zna trajati i preko godinu dana, dovršen je u rekordnom roku: kraćem od tri mjeseca, i to potvrdom izbora na sjednici Senata 20. srpnja 2021. godine. Postojao je neki razlog za takvu žurbu koji je ugledni profesor sa zagrebačkog sveučilišta ovako objasnio:

„Ministar Fuchs je od početka mandata 2020. godine krenuo u provođenje katastrofalno loše reforme sustava, a u tome svemu je jedna od najvažnijih novosti bilo upravo ukidanje znanstveno-nastavnih zvanja. Pojednostavljeno rečeno: nekad bi izborom u zvanje profesora ostao profesor zauvijek, mogao si tu titulu (doc., izv. prof. ili prof. dr. sc.) pisati uz ime i kad si prešao raditi u privatni sektor, kad si postao umirovljenik, a mogao si ga i uklesati u nadgrobnu ploču pored imena. Po Fuchsovoj ideji, odnosno „u cilju usklađivanja s inozemstvom“, upravo to je on sam ukinuo 2022. godine. Od konačnog usvajanja Fuchsova zakona, u jesen 2022. godine, ne postoji zvanje docenta ili profesora, nego samo radno mjesto docenta ili profesora. Profesor je, nakon Fuchsove reforme, profesor samo radnim danom od 8-16 sati. Nedjeljom i praznikom, kao i nakon odlaska u mirovinu, osoba više nije profesor. No postoji kvaka: u Fuchsovu zakonu stoji da osobe koje su do stupanja na snagu tog novog zakona postigle neko zvanje, ipak ga imaju pravo zadržati.“

U nastavku ovaj Nacionalov sugovornik zaključuje: „Dakle, ta zakonska novost o ukidanju zvanja (ukidanju titula koje se vežu uz osobu), primjenjuje se samo na one nesretnike koji do tada nisu izabrani u određena zvanja. Fuchs je neposredno prije tog zakonskog ukidanja zvanja, koje je po osobno proguranom zakonu dogotovio na jesen 2022. godine, formalno napredovao u trajno zvanje redovitog profesora. Njegova rektorica, istovremeno i podređena i nadređena, a vjerojatno i prijateljica Snježana Prijić Samaržija svečano mu je dodijelila potvrdnicu o izboru u zvanje u proljeće 2022. godine. I sad, bizarno, Fuchs na stranicama Vlade tašto navodi titulu prof. dr. sc. ispred svojeg imena, isti on koji smatra da titule ne trebaju postojati (!) što je vrhunski cinizam prema svima onima kojima je tu mogućnost oduzeo. Vrlo je vješto pogodio tajming osobnog izbora u zvanje, ali i ukidanja zvanja drugima.“ To je ozračje koje može pomoći razumjeti zašto u Hrvatskoj, sve do upita Nacionala, nisu bili javno dostupni dokumenti koji osvjetljavaju okolnosti nostrifikacije Fuchsova do ovog tjedna skrivenog, prilično kratkog i sažetog doktorata, baziranog na svega par znanstvenih članaka, koji je poslužio kao polazna osnova njegova znanstvenog, ali i političkog uzleta.