Mišo Kovač rođen je u Šibeniku 16. srpnja 1941. godine. Nakon odsluženja vojnog roka (1963.) dolazi u Zagreb s jednim kovčegom i tisuću dinara u džepu bez ikog poznatog. Spava na klupama u parku, a hrani se u studentskoj menzi. Ljubav prema pjevanju bila je velika i silno je želio postati pjevač. U tome će mu pomoći pjevač sevdalinki Himzo Polovina s kojim će otići do Jugotona i pokucati na vrat glavnom uredniku Peru Gotovcu i reći mu kako želi snimiti ploču. Kada je Gotovac čuo kako pjeva dopustio je Kovaču da snimi svoj prvi singl ‘Ne mogu prestati da te volim’.

U vrh glazbene scene bivše države vinuo je 1969. na sarajevskom Šlageru sezone s pjesmom ‘Ti se nećeš vratiti’ koja će se kasnije prodati u 500.000 primjeraka.

Glazbeni uspjeh nastavlja se pobjedom u Splitu 1971. s pjesmom ‘Proplakat će zora’ kada u dva dana osvaja pet nagrada. Zaradu od prodaje ploče uplaćuje za izgradnju autoceste Zagreb-Split, što će učiniti i 30 godina kasnije kada će autocesta biti konačno izgrađena. Iste te 1971. skoro je poginuo u prometnoj nesreći kod Zadra. Njegov automobil bio je potpuno smrskan, a za vrijeme oporavka Mišo odlučuje pustiti brkove koji će kasnije postati njegov zaštitni znak. Odluku da više ne nastupa na festivalima donosi 1980. godine. Na Splitskom festivalu, kada je njegova odluka bila poznata, Mišini obožavatelji zasuli su pozornicu na kojoj je nastupao s 200 ruža.

O njegovoj popularnosti govori i podatak da je jedan od pjevača zabavne glazbe s najviše prodanih ploča u povijesti bivše Jugoslavije. I sve to unatoč tome što mu je ponekad prebacivano kako nema sluha, da ima loš glas i da su mu pjesme prejednostavne. No, njegova karizma bila je ogromna. Osamdesetih godina prošlog stoljeća nastupao je u klubovima ekstremne hrvatske emigracije, a prije svakog nastupa zahtijevao je da se sa zida skine slika Ante Pavelića. I poslušali bi ga. Okušao se i 1972. godine na filmu glumeći s Radom Šerbedžijom u filmu ‘Poslijepodne jednog fazana’.