Nedavno osnovana Hrvatska udruga za umjetnu inteligenciju (Croatian Artificial Intelligence – CroAI) prošloga je tjedna u Zagrebu na jednom mjestu prvi put okupila sve dionike tehnologije budućnosti o kojoj su u jednom dijelu javnosti još uvijek vrlo čvrsto ukopani brojni strahovi, mitovi i predrasude. Mislav Malenica, osnivač i direktor AI startupa Mindsmiths i predsjednik CroAI udruge, za Nacional je objasnio koji su ih motivi i ciljevi vodili u procesu osnivanja Udruge i na koji način namjeravaju razbiti mitove i predrasude o umjetnoj inteligenciji, što umjetna inteligencija doista jest a što nije, ali i na koji način kao stručnjaci mogu pomoći državi da regulira njezinu upotrebu u svakodnevnom životu kako bismo iz nje izvukli maksimum za društvo, ne ugrožavajući pritom prava i slobode pojedinca.

‘’Umjetna inteligencija je ključ prema kojem će se određivati utjecaj na svjetskoj sceni sljedećih 20 godina. Naš je cilj kroz suradnju s državom stvoriti okvir kroz koji Hrvatska može postati relevantan igrač u toj utrci. Od države ne očekujemo novac, već da s nama kreira motivirajući pravni i porezni okvir. Jedino tako Hrvatska neće ostati po strani, već će vidjeti prave benefite od umjetne inteligencije. Ti su benefiti vrlo veliki. Nažalost, u ovom je trenutku jako puno straha i nerazumijevanja vezano uz umjetnu inteligenciju. Mnogi misle kako će zbog nje ostati bez posla, no povijest nas uči da je svaki tehnološki napredak podigao kvalitetu života, a poslovi se nisu izgubili već su se samo promijenili i prilagodili novim situacijama’’, kazao je Malenica.

NACIONAL: Koliko je javnost upućena što je to umjetna inteligencija? Razumije li je na pravi način ili još uvijek postoje strahovi i predrasude o „robotima koji će zavladati ljudima“? Drugim riječima, što umjetna inteligencija jest, a što nije?

To je dosta teško pitanje jer sve što je čovjek stvorio istovremeno može biti i alat i oružje. No činjenica je da zablude i predrasude postoje već oko pojma umjetne inteligencije. Ako krenemo od općenite definicije inteligencije čovjeka, to je sposobnost da pojedinac u pravom trenutku napravi pravu stvar. No što ako možemo načiniti stroj koji će u pravom trenutku napraviti pravi potez? Možemo li ga nazvati inteligentnim? Ako vidimo da je takav stroj sposoban izvesti određene zaključke, prepoznati određene situacije i naučiti nešto iz njih, ako je sposoban učiti iz podataka, ali i pokušaja i pogreški, onda je to inteligentan stroj. Dakle, stvaramo sustav koji uči iz svoje okoline, iako to nije isti proces učenja kao kod čovjeka. Stoga treba jasno razlučiti stvaramo li umjetnu inteligenciju kako bismo replicirali čovjeka ili pak želimo u određenoj domeni ljudskog djelovanja načiniti stroj koji može jednim dijelom zamijeniti čovjeka i određene radnje vršiti efikasnije i brže. U mnogim domenama već sada stroj može biti puno efikasniji od čovjeka, no još smo daleko od toga da možemo stvoriti stroj koji osjeća, misli i djeluje kao čovjek. Još uvijek nema ni motivacije niti tržišta za razvoj ‘’umjetnog čovjeka’’ jer se smatra da takvo što nije moguće napraviti sve dok umjetna inteligencija ne posjeduje vlastito tijelo i nije sposobna osjećati bol koji je motivira na rješavanje problema. Stoga je vrlo teško proizvedeni stroj uspoređivati s čovjekom, pa je i pojam umjetne inteligencije prilično nespretno sročen. Ono što mi želimo jest zamijeniti čovjekovo djelovanje u pojedinim segmentima života. Jedan od takvih projekata na kojem naša tvrtka upravo radi jest razvijanje sustava brige za kronične bolesnike kao jednog od najvećih problema u svjetskom zdravstvu. Briga o kroničnim bolesnicima je rak-rana svjetskog zdravstvenog sustava zbog nedovoljnih resursa i nedostatka zdravstvenih radnika koji bi vodili brigu o kroničnim bolesnicima koji trebaju njegu kroz duže razdoblje. Takva je njega vrlo skupa i svaki je zdravstveni sustav teško podnosi. Zar nije logično pokušati stvoriti sintetičku inteligenciju koja kroz dulje vrijeme može konstantno pratiti određene parametre vašeg zdravlja – tjelesnu temperaturu, tlak, razinu boli koja će biti sposobna reagirati ako se u tim parametrima nešto poremeti. A kada nešto radi na jednom pacijentu onda to možete kopirati milijun puta i riješiti problem brige za milijun ljudi. Dobra strana umjetne inteligencije je demokratizacija pristupa znanju, odnosno mogućnost da svakom čovjeku bez obzira na status u društvu možete osigurati vrhunsku razinu brige.

‘Organizirali smo se sa željom da državi pošaljemo poruku da imamo viziju napretka na kojoj želimo raditi, a od nje očekujemo da ne bude kontrolor, već da bude servis koji će nam u tome pomoći’

NACIONAL: Na okupljanju prilikom osnivanja Udruge za umjetnu inteligenciju upozorili ste da Hrvatska ne smije propustiti svoju priliku da postane relevantan igrač na području suvremene tehnologije vezane uz umjetnu inteligenciju. Gdje je Hrvatska danas na tom polju i što želite postići kroz Udrugu?

Naš je cilj vrlo jednostavan. Želja nam je da omogućimo Hrvatskoj da se nametne na svjetskoj i europskoj sceni, a umjetna inteligencija je jedna od tih rijetkih prilika u kojoj Hrvatska to može učiniti. Ne zato što smo mi u tom području već jako razvijeni, već zato što nam odnos snaga na svjetskom i europskom tržištu ide u prilog. Europa je, naime, u ovom trenutku paralizirana u procesu pronalaska idealnog recepta kako zaštititi građane od potencijalnih zloupotreba umjetne inteligencije i s druge strane omogućavanja njezinog razvoja u korist društva. U ovom trenutku u 20 najjačih svjetskih tvrtki koje se bave razvojem umjetne inteligencije tek su jedna ili dvije s područja Europe. Ostale dolaze iz Azije i SAD-a. Europa se još uvijek ne uspijeva nametnuti i stvoriti kontekst u kojem bi nastale nove start-up tvrtke koje mogu stvoriti novu vrijednost i koje se mogu brzo proširiti svijetom. U svijetu je umjetna inteligencija već jako raširena i nama je posve jasno da su mnoge bitke na ključnim poljima njezinog razvoja već izgubljene. Mi više nemamo što tražiti na polju razvoja cloud tehnologije jer su nas odavno pretekli Microsoft, Google, Amazon i Oracle. Izgubljena je i bitka za razvoj čipova za strojno učenje. No sada se otvara nova bojišnica koja u fokus stvara odnos čovjeka i stroja. Tehnologija je danas već toliko napredovala da možemo izračunati što je za čovjeka najbolje u određenom trenutku, no još uvijek nemamo načina na koji možemo potaknuti čovjeka da predložene promjene doista i realizira. U spoju umjetne inteligencije i čovjeka treba stvoriti novu ekspertizu. Trebaju nam liječnici koji mogu razumjeti kako umjetna inteligencija može promijeniti zdravstveni sustav, trebaju nam pravnici koji mogu regulirati područja njezine primjene i predvidjeti moguće probleme, trebaju nam psiholozi i sociolozi koji će analizirati utjecaj umjetne inteligencije na društvo i na čovjeka.

NACIONAL: Gdje je u svemu tome Hrvatska?

U cijeloj priči oko umjetne inteligencije Kina i SAD kao predvodnici razvoja vode bespoštednu borbu u kojoj gledaju isključivo financijsku dobit i tehnološki napredak. Dobrobit čovjeka i društva u toj su borbi gurnuti u drugi plan. Europa je jaka u brizi za čovjeka i zaštiti njegovih interesa, no ona zbog obveza zaštite prava čovjeka samu sebe paralizira u stvaranju prostora za inovativnost. Naš je cilj osvijestiti ljude i pokazati im da mi kao mala zemlja imamo priliku, u trenutku kada se svijet mijenja, reagirati brže i nametnuti se kao sredina u kojoj se uspješno razvijaju mogućnosti suživota čovjeka i stroja u brojnim segmentima života. Nemojmo čekati sa strane dok se dijele karte. Mi imamo priliku stvoriti bolju budućnost ako to na vrijeme prepoznamo. To nije tehnološki težak izazov, daleko je veći problem naći način kako povezati državu, bolnice, financijske institucije, državnu administraciju… Naša je zemlja, naime, dovoljno mala da bude fleksibilna kako bi na pravi način testirala takve projekte implementacije umjetne inteligencije u društvo, a opet dovoljno velika da se tehnološka rješenja koja mi ovdje stvorimo mogu primijeniti bilo gdje u svijetu. Umjetna inteligencija može biti jedan od naših najuspješnijih izvoznih proizvoda, samo što tu priliku treba zgrabiti prije ostalih. Kako bismo uspjeli u tome morat ćemo stvoriti kritičnu masu talenta u Hrvatskoj. Preduvjeti za to su osvijestiti javnost o prilici koja je pred nama i stvaranje motivirajućih radnih uvjeta kako bismo ne samo zadržali talent koji svi zajedno stvaramo u Hrvatskoj, već možda privukli i neke stručnjake izvana. Često se u našem poslu susrećemo sa skepsom inozemnih partnera koji ne očekuju da inovativna rješenja dolaze iz Hrvatske. No ako stvorite jaku bazu i jaku industriju, onda ćete uspjeti upravo zahvaljujući činjenici da ste iz Hrvatske.

‘Naš je cilj da Hrvatsku i u Europi promoviramo kao sredinu koja podržava tehnološki napredak. Želimo pozvati i druge kompanije iz Europe da dođu ovdje i da nas prepoznaju kao prijateljsku sredinu’

NACIONAL: Kakav odnos imate s nadležnim državnim institucijama i ministarstvima? Razumiju li državne institucije što želite postići i očekujete li pomoć od njih ili se možete razvijati samostalno i bez upliva države?

Naša iskustva su utemeljena na iskustvima inozemnih država, a ona kažu da su gotovo sve najjače svjetske kompanije nastala upravo iz kvalitetne suradnje s matičnim državama koje su kreirale okvire za njihovo širenje i napredovanje. Shvatili smo da moramo prepoznati tu mogućnost i iskoristiti je ovdje u Hrvatskoj. No naišli smo na probleme. Kod nas se poduzetništvo još uvijek promatra kroz prizmu skepse prema potencijalnom tajkunu koji u procesu tranzicije želi nešto smuljati i progurati ispod radara, pa država nastupa kao kontrolor koji vas želi spriječiti u tom nastojanju. Ono što su državne institucije propustile uočiti jest činjenica da je u zadnjih 15-ak godina stvorena nova generacija poduzetnika koja je krenula od nule, nema što skrivati, želi dotaknuti svijet i pritom doprinijeti razvoju vlastite zajednice jer razumije da dugoročno jedino mogu uspjeti ako stvorimo jaku zajednicu. Poduzetnici koji se bave umjetnom inteligencijom još nemaju glas koji će se dovoljno snažno čuti. Evo, na panelu koji smo održali prošloga tjedna uz državnog tajnika iz Ministarstva gospodarstva Marija Antonića sjedili su Izabel Jelinić iz Infobipa i Damir Sabol, osnivač tvrtki Photomath i Microblink. Malo tko je svjestan da kad zbrojimo tržišnu vrijednost njihovih tvrtki dođemo na razinu vrijednosti jedne Ine. Državne institucije još uvijek razmišljaju kako sačuvati Inu kao najvrjednije blago, a u isto vrijeme često zanemarujemo činjenicu da je već stvorena nova generacija kompanija koje zbog svog potencijala rasta zaslužuju našu punu podršku. Mi se ne želimo opterećivati razmišljanjem što politika i država mogu učiniti za nas i onda pasivno sjediti i čekati da se to dogodi. Posve obrnuto, prepoznali smo da smo mi kao poduzetnici koji stvaraju dodatnu vrijednost do sada bili previše tihi. Nije sva odgovornost na državi, već smo i mi dosad bili na neki način odgovorni za obostrano nerazumijevanje. Zato smo se organizirali sa željom da državi pošaljemo poruku da imamo viziju napretka na kojoj želimo raditi, a od nje očekujemo da ne bude kontrolor, već da bude servis koji će nam u tome pomoći, želimo doći s prijedlozima i zahtjevima i očekujemo da nas država, odnosno nadležne institucije u tome podrže. Država do ovog trenutka po pitanju umjetne inteligencije nije imala kvalitetnog sugovornika i zato nismo ni mogli očekivati da nas druga strana shvati. Nama je jasno da država neće sama sebe mijenjati, možemo je promijeniti tek mi, a od nje očekujemo podršku i razumijevanje. Isto tako, ne postoji pravni okvir u kojem se nama kao kompaniji omogućava da od zaposlenika stvaramo vlastite partnere koji će dijeliti naš uspjeh jer državne institucije na poslovanje kakvo je uobičajeno u svijetu i koje podrazumijeva nagrađivanje zaposlenika pored redovne plaće još uvijek gledaju kao na sumnjivu rabotu i nitko nam ne vjeruje da je dobrobit zaposlenika naša osnovna motivacija. A to je nužno za napredak ovakvih tvrtki i zadržavanje kvalitetnog kadra jer je to na svim razvijenim tržištima realnost. Ako ne ponudimo jednake ili bolje uvjete ne možemo biti konkurentni. Isti je problem i u slučaju investiranja, malo tko zna da su obitelj i prijatelji najveći investitori u Americi. Kod nas tako nešto nije dobro podržano trenutnim zakonodavnim okvirima. Ne samo da se ne potiče, već je često i izrazito bolno i skupo iskustvo pokušati proći kroz takav proces. To su stvari koje želimo promijeniti. Prepoznali smo da smo i sami odgovorni jer nismo ponudili konkretan pravni i porezni okvir kao rješenje za takav problem i to je jedan od ciljeva naše Udruge. A naše je očekivanje da država prepozna naša nastojanja i da nam pomogne kroz fleksibilniji pristup i razumijevanje i prihvaćanje naših ideja i projekata.

NACIONAL: Jeste li na panelu uspjeli poslati pravu poruku državnom tajniku Antoliću i državnoj administraciji? Mislite li da će je shvatiti?

Mi već neko vrijeme komuniciramo i šaljemo takve poruke, vjerujem da nailazimo na razumijevanje, ali nam treba kritična masa ljudi koja će pokrenuti promjene. Glavni pokretački motiv političara jest broj glasova na izborima, pa ako takvom političaru pristupite s temom koja se njemu ne čini dovoljno relevantnom ne možete ni očekivati njegovu podršku. Tu u igru ulazi naša novoosnovana Udruga koja želi senzibilizirati javnost za naše projekte i koja želi ispričati pozitivnu priču o umjetnoj inteligenciji. Naš je motiv izbjeći mogućnost da zbog paralize strahom propustimo veliku mogućnost da postanemo aktivni sudionik u promjenama koje nosi budućnost. Odličan je primjer Estonije, male baltičke zemlje koja je zahvaljujući projektu nekolicine zanesenjaka koji su stvorili Skype postala globalno poznata i prepoznatljiva kao najdigitalnija država u svijetu i koja je iz tog uspjeha uspjela izvući maksimalnu dobit jer je taj uspjeh pogurao i brojne druge segmente estonskog gospodarstva, obrazovanja, znanosti. Mi želimo stvoriti nešto slično jer u ovom trenutku i u Hrvatskoj postoji jako puno neispričanih priča o poduzetnicima koji stvaraju vrijednost, a za njih nitko ne zna jer se javnost već desetljećima zabavlja i zamara stalno istim neproduktivnim pričama i problemima iz prošlosti. Ideja Udruge je i da Hrvatska može naprijed i da pošaljemo poruku da se taj napredak ne smije sputati krutom administracijom i strahom od pogrešaka, jer se iz grešaka uči.

‘Državne institucije još uvijek razmišljaju kako sačuvati Inu kao najvrjednije blago, a često zanemarujemo činjenicu da je već stvorena nova generacija kompanija koje zaslužuju našu punu podršku’

NACIONAL: Znači li to da je podrška politike još uvijek samo načelne prirode?

Dobili smo poruku da nas razumiju i prepoznaju, ali da država ima puno drugih prioriteta koje treba riješiti i da još ne znaju kako nas podržati. Taj dio problema ‘’kako’’ riješit ćemo mi sami kroz konkretne prijedloge i projekte. Što se tiče ‘’drugih prioriteta’’ s kojima se bavi politika, nastojat ćemo senzibilizirati širu javnost i uputiti je koliko je važno reagirati na vrijeme u ovom segmentu jer će kroz senzibilizaciju javnosti ovo pitanje postati i jedan od prioriteta državnih institucija i politike.

NACIONAL: Ima li Hrvatska dovoljno obrazovanog kadra, ali i želje poduzetnika da se ostvare svi zacrtani ciljevi na području razvoja i primjene umjetne inteligencije u društvu?

Već u ovom trenutku Udruga CroAI okuplja sve relevantne aktere u AI industriji (industrija umjetne inteligencije) koja u Hrvatskoj nije velika, ali je daleko značajnija i veća nego što se to čini na prvi pogled. Imamo već puno uspješnih priča ne samo velikih i poznatih kompanija koje su uspješne i na globalnom planu, već i niza manjih tvrtki koje još nisu narasle, ali rade vrlo uspješne projekte koje donose dašak budućnosti na ove prostore. Vrlo je važno u cijeloj priči biti realan i shvatiti realne dosege Hrvatske na području umjetne inteligencije, pa onda taj doseg povezati s područjima u kojima mi kao zemlja imamo šanse napraviti pozitivan iskorak. Jasno nam je da se ne možemo natjecati u područjima gdje je važan volumen ili količina, ali možemo biti konkurentni u područjima gdje se vrednuje emotivna inteligencija koja može podići kvalitetu života. U tim segmentima imamo šansu biti napredniji. Ono što nam nedostaje jest kritična masa podrške i spremnosti za uključivanje ne samo inženjerske ili informatičke struke, već i svih drugih struka čije se znanje i savjeti mogu uključiti u razvoj umjetne inteligencije u narednim godinama. U tom segmentu svijet nije daleko odmakao i u njemu mi vidimo svoju šansu. Osim toga, naš je cilj da Hrvatsku i u Europi promoviramo kao sredinu koja podržava tehnološki napredak. Želimo pozvati i druge kompanije iz Europe da dođu ovdje i da nas prepoznaju kao prijateljsku sredinu u kojoj mogu predstaviti i testirati svoja postignuća i svoje projekte. Od tih ćemo projekata i ideja i mi kao društvo imati koristi.