‘Bilo je fantastičnih ponuda za igrače zimus. Ogromna lova. Sve sam odbio. Daleko sam jer radim, moram. Ali na proslavu naslova stižem!’, kaže nam Damir Mišković

Zadnji gol iz igre Nediljko Labrović je primio kod Hajduka. U siječnju. Rijeka je tu utakmicu dobila. Rijeka u zadnjih 11 utakmica ima 10 pobjeda. i Gol-razliku 24:1.

Nakon reprezentativne pauze Rudešu u goste ide se bez kartoniranih Radeljića i Obregona. A dva žuta imaju: Banda, Bogojević, Veiga, Dilaver, Galešić, Goda, Hodža, Ivanović, Labrović i Selahi. A u Koprivnici se pobijedilo bez hrpe ‘slučajnih’ žutih.

Kako kaže, na Kvarneru sve obožavaniji šef struke Željko Sopić: “E ne može nam nitko reć’ da smo išli na to. Dva žuta smo dobili braneći 1:0 u sudačkoj nadoknadi. Rijeka se NIJE čistila od kartona. Ono… Ako ne ide drukčije, a onda pošteno”!

HNK Rijeka

Rijeka je prva na tablici. O Sopiću i Hodži, Pjaci, Galešiću, Fruku, Labroviću, Pašaliću, Jankoviću, Smolčiću, Mitroviću, Radeljiću, Godi, Ivanoviću, Obregonu… Već su ispisani i tek će se pisati tomovi superlativa.

A za tri dana svoj će 59. rođendan proslaviti čovjek koji je Rijeku od doline siromaštva pretvorio u prvaka i HNL silu. Neće biti u svom domu okružen obitelji, uz voljenu unučicu Maru.

Gdje će biti 20. ožujka, ne zna ni sam. Kad nije u Rijeci ili na Pagu to vam je jedna jako zanimljiva lutrija: nazvati Damira Miškovića i pitati ga ‘Gdje ste’?

U Dubaiju. U Londonu. U Manili. U Švicarskoj. U Njemačkoj. A zna pasti i odgovor: ‘Čekajte da se okrenem oko sebe, ne znam više ni sam di sam’. Godišnje preko milijun kilometara u avionu za predsjednika Rijeke i dopredsjednika HNS-a je klasika, najuobičajenija stvar.

Nel Pavletic/PIXSELL

“Daleko sam. Radim. J..i ga, moram. Rođendan neću slaviti doma, svim se srcem nadam da Uskrs hoću. Fali mi Mara, fali mi obitelj, fale mi Rijeka i Pag. Ali tako je, kako je. Penzija? Pazite što pričatr, možda imam unuku i jesam nono, ali: junior nono!”, govori Mišković za Nacional.hr.

Valjda se uštedjelo koji euro da se može u mirovinu.

“A znate da mi sve češće i to pada na pamet, ozbiljno. Al’ pomalo. Imam još posla. Na primjer? Pa npr. treba sagraditi novu Kantridu. Eto, već je to dovoljno da ne stanem sljedećih nekoliko godina”, smije se presidente.

Umoran od rada i mijenjanja vremenskih zona, a jako dobre volje. Normalno. Samo pogleda tablicu HNL-a.

“Tko god prije sezone kaže da sigurno ide na naslov: laže. Posebno mi u Rijeci koji živimo od prodaje igrača i nikad ne znaš u kojem ćeš prijelaznom roku jednostavno morati prodati najboljeg ili 2-3 najbolja koje imaš”.

Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

Ove se zime to nije dogodilo. Nego vam se dogodio šok. U podne vam se trener ‘kupao u moru, a u 15.00 bio u Dinamu‘. Tada nitko ne bi stavio 2 centa na Rijekinu borbu za naslov

“A gle, i taj odlazak, taj šok, sve je to zapravo dio nogometa koji se svake sezone nekome dogodi. Jakirović je radio fantastičan posao, a ovo što radi Sopić je (rezultati to dokazuju) još bolje. Jer to kako Rijeka igra i pobjeđuje, a kad se sjetimo koliko smo posla imali ljetos pa onda još šokantno ostali bez trenera… Ovo sad je čudo”.

Dobar dio sezone na vrhu tablice, dva tjedna reprezentativna pauze na vrhu tablice, pratnja kiksa, Rijeka pobjeđuje i po njivama, ledu, oranicama i krumpirištima.

Photo: Igor Kralj/PIXSELL

“Prvo mjesto je divota, ali znate što je meni najdraže? To što naši, riječki, domaći mladi igrači, djeca ovog kluba i grada, ispunjavaju našu najveću želju: da u prvoj momčadi igraju i pobjeđuju – riječki dečki! Ne mogu opisati koliko sam zbog toga sretan. Srce mi je puno, sve mi je lakše kad vidim da smo ispunili i taj cilj. A sad, koji bod gore-dolje, koje mjesto gore-dolje, koja pobjeda ili poraz manje-više… To nije toliko bitno jer u nogometu nikad nema garancija”.

Onda je, bez potpitanja, dodao još jedan silan, ogroman razlog njegovoj sreći kao navijača Rijeke i predsjednika kluba koji je ponos Kvarnera.

“Otkad sam došao naš slogan je: ‘Zajedno smo Rijeka‘. Ali mi Primorci smo u svemu malo spori, jako smo zaje..na i tvrda ‘rasa’. No sad je to napokon baš istinski postala stvarnost i više nego kad smo 2017. uzeli prvi naslov. Saživjeli su, u jedno se stopili, ovaj klub i svi koji ga vole. Svi koji za Rijeku navijaju. Rasprodan stadion bez obzira na protivnika, 15 tisuća članova, 6 tisuća pretplatnika, navijanje iz snova…”, govori predsjednik vidno obuzet emocijama. Jer ‘kad se voli Rijeka, tebi nema lijeka’.

Photo: Igor Kralj/PIXSELL

“Ma jedino što mogu reći je: ljudi moji dragi, iz dubine srca i duše vam hvala. Hvala vam što ste prepoznali koliko se mi već više od desetljeća u HNK Rijeka trudimo i radimo da nam Rijeka bude jaka i da vam donosi radost, hvala vam što pokazujete koliko poštujete naš rad i koliko volite i poštujete našu Rijeku”.

Naslov je sad na svačijim usnama.

“Pa svima nam je najveća želja da je Rijeka na vrhu. Za mene su oni već prvaci! A ako stvarno osvojimo to će biti bonus. Htio bih naslov, normalno da bih, ali… Nije to nama opsesija. Meni osobno je, ono što me najviše gura naprijed neovisno o rezultatu, da su naši ljudi uvijek uz Rijeku. I da Rijeka ide naprijed. A Kantrida je ta će nam donijeti novi veliki val zamaha i sve dignuti na još veći nivo”!

photo: HNK Rijeka

Podsjetio je na činjenicu koju mnogi često previde:

“I ne zaboravimo da Dinamo ima 50-60 milijuna eura godišnjeg proračuna, Hajduk 40, Osijek 25, a Rijeka: 13-14 milijuna eura budžeta! Ta financijska moć, ta razlika je o-gro-mna. A mi smo svejedno stalno ili u vrhu ili na vrhu”!

I stalno u borbi da se i tih 13-14 milijuna nekako namakne.

“Svima nam je jasno da svi žive od prodaje igrača. I Dinamo i Hajduk i Osijek i mi i svi. Ove zime smo riskirali i zadržali najbolje igrače. A imali smo fa-nta-stične ponude. Ogromna lova je bila na stolu”.

Kažete ‘mi smo’ riskirali.

“A dobro, da… Rizik sam ja osobno preuzeo. U Rijeci se zna tko plaća. Ali htio sam da, nakon onako dobrih rezultata prije zimske pauze, ostanemo konkurentni za prvo mjesto. Jesam li pogriješio ili napravio pravi korak, vidjet ćemo na kraju sezone”.

Photo: Goran Kovacic/PIXSELL

Kad se klub posloži kako treba onda ni gazdino izbivanje ne mora značiti neki minus.

“Ma tko zna koliko puta dnevno sam u video-callu s tko zna koliko ljudi u klubu. I stotine poruka se razmijeni. Komunikacija je zapravo neprekidna. Ali i dok me nema oni imaju svoj jasno određeni svakodnevni posao. U Rijeci se zna tko što radi, što je čija odgovornost. Nitko sretniji od mene da sam stalno doma no to zasad još uvijek nije moguće. Al’ slušajte… Ako stvarno osvojimo, je..te valjda ću stić’ na proslavu naslova?! Slavit ćemo mjesec dana”!

photo: Igor Soban/Pixsell

Gromki smijeh, pozdrav svim čitateljicama i čitateljima Nacionala i to je bilo to, za ovaj put. Za jednu malu rekapitulaciju riječke nogometne priče uoči reprezentativne pauze.

Rijeka je prva i u polufinalu kupa, Rijeka je glavna tema svih gradskih ćakula i ponos Kvarnera, Mišković radi na novoj Kantridi, Sopić sjajno vodi momčad koja je puna i kvalitete i borbenosti i zajedništva, roster ima sve više dečki odgojenih u vlastitoj nogometnoj Akademiji, vrijednost igrača raste iz dana u dan…

Dok se more navijača ljulja od sreće i skandira.

‘Plavo-bijela boja u srcu je mom, a najveća želja… Rijeka šampion‘!