Rođeni Tuzlak Miroslav Tadić još je davne 1985. počeo podučavati glazbu Balkana na poznatom kalifornijskom sveučilištu California Institute of the Arts i svirao akustičnu gitaru. Prvi album “Bracha” objavio je 1988. u suradnji s američkim flautistom Davidom Philipsonom i američkim perkusionistom Johnom Bergamom. Na brojnim diskografskim izdanjima, njih 30-ak, surađivao je s nekim od najznačajnijih glazbenika današnjice kao što su Placido Domingo, Markus Stockhausen, Maria João, Jack Bruce, Howard Levy, Theodosii Spassov, Rade Šerbedžija, Vlatko Stefanovski, London Symphony Orchestra i drugi, a nastupao je širom Europe, Sjeverne i Južne Amerike i Japana.

Utjecajni glazbeni magazin Guitar Player 1997. svrstao ga je među 30 najznačajnijih gitarista na svijetu. Posljednjih godina često je nastupao s Vlatkom Stefanovskim i Radom Šerbedžijom i rado je viđen gost u Hrvatskoj, a usmjerio se prema improvizacijskoj glazbi temeljenoj na autohtonoj baštini, ne birajući s koje strane svijeta dolazi. Upravo mu je takav i novi album “Spavati, možda sanjati”, na kojem je spojio razne glazbene žanrove od Sjeverne i Južne Amerike, preko Europe do Azije. U razgovoru za Nacional predstavio je novi album, otkrio zbog čega mu je od rane mladosti Arsen Dedić najveća inspiracija i zašto često nastupa s Radom Šerbedžijom, najavio je nove projekte s Merimom Ključo i Božom Vrećom te suradnju s proslavljenim dirigentom i skladateljem Kristianom Järviem te kazao zašto ljeta provodi na otoku Prviću.

NACIONAL: Na vašem novom albumu “Spavati, možda sanjati” na osoban način obradili ste najljepše uspavanke iz cijelog svijeta, od Hrvatske do Brazila, s naglaskom na tradicionalne melodije. S kojom idejom ste krenuli u realizaciju albuma?

Napraviti glazbu u kojoj nema žurbe i koja je puna atmosfere, pejzaža i slika koje slušatelj sam stvara dok je sluša. Htio sam zvukom ući u prostor između jave i sna. Ove uspavanke namijenjene su i djeci i odraslima, onima kojima život tek počinje te onima koji se spremaju za vječni san.

NACIONAL: Improvizacija je vaše temeljno određenje, ali uvijek uspijevate zadržati originalnu melodiju. Koliko je teško tako obraditi pjesme koje ste uvrstili na album?

Za mene je melodija srž svake skladbe, a pogotovo na ovom albumu koncentrirao sam se na te prekrasne i jednostavne melodije, bez ikakve potrebe za kompliciranim improvizacijama i virtuoznim izletima. Ideja je bila da se svaka tema prikaže više puta, ali uvijek u malo drugačijem ruhu.

NACIONAL: Na vašim ranijim albumima stalno ste se doticali djela Arsena Dedića pa tako i na ovom novom albumu. Zbog čega se uvijek vraćate Dediću?

Pa jednostavno, njegova glazba i njezin spoj s poezijom od rane mladosti pa do danas ostali su mi najveća inspiracija koja dolazi od ikojeg umjetnika s ovih naših prostora.

NACIONAL: Kako to da unatoč vašem velikom respektu za njegovu glazbu i stihove nikada niste surađivali?

Arsena nisam dugo poznavao, iako smo imali nekoliko nezaboravnih susreta. U tom razdoblju nije se ukazala prilika za konkretnu glazbenu suradnju. Ali moja vezanost za njegove skladbe se nastavlja pa to vidim kao neku vrstu zajedničkog rada i sada kad njega više nema među nama. Također mi prija druženje s Matijom Dedićem, s kojim sam nekoliko puta surađivao. Pratim njegov vrhunski rad koji je iznimno raznovrstan i među nama postoji posebno profesionalno i ljudsko poštovanje.

NACIONAL: Surađivali ste s mnogobrojnim izvođačima iz cijelog svijeta, ali ste se uvijek vraćali na ove prostore. Što vas je privuklo suradnji s Radom Šerbedžijom, s kojim često nastupate?

Radu sam upoznao prije desetak godina, kada je živio u Los Angelesu, čiji sam stanovnik još od 1979. godine. Odrastao sam kao njegov veliki poštovatelj i bio sam od malena fasciniran njegovom glumom pa je to za mene bio poseban događaj. Vrlo brzo smo se zbližili, a on i njegova obitelj su me prihvatili s puno ljubavi i topline pa je bilo i logično da se iz tog prijateljstva izrodi suradnja. Njegovo vladanje tekstom i način kako komunicira s publikom su bez premca i uvijek mi je zadovoljstvo biti na bini s takvim majstorom.

NACIONAL: Ove godine ćete prvi put nastupiti s novom zvijezdom sevdaha Božom Vrećom i to na tvrđavi Sveti Mihovil u Šibeniku. Kada ste prvi put čuli njegov sevdah i susreli se s njim? Kakav je dojam ostavio na vas?

Božu sam prvi put slušao i upoznao 2015. na koncertu u Beogradu. Poslije samo nekoliko taktova bilo mi je jasno da se radi o izuzetnom glasu i interpretaciji i pomislio sam kako bih želio da mi se ukaže prilika da taj glas okružim svojom glazbom. I onda, na moje iznenađenje, kada smo se poslije koncerta upoznali, rekao mi je da ima jednu pjesmu koju je namijenio baš da je ja uglazbim i tako se rodila ideja za suradnju. Koncert 11. 8. u Šibeniku bit će naš prvi zajednički nastup i tome se posebno veselim.

NACIONAL: Kakav repertoar spremate za taj nastup?

U dijelu programa u kojem ja nastupam izvest ćemo nekoliko njegovih originala i nekoliko prekrasnih tradicionalnih sevdalinki u mom aranžmanu.

NACIONAL: Po kojim kriterijima birate s kime ćete surađivati?

Sve moje suradnje desile su se prirodnim tokom i bez puno planiranja. Uzajamno poštovanje i prijateljstvo su najčešće njihov veoma važan dio.

NACIONAL: Nedavno ste nastupili u zagrebačkom kazalištu ZKM s proslavljenom harmonikašicom Merimom Ključo, s kojom ste osim tradicionalnih pjesama i melodija s Balkana izvodili i glazbu Bacha i Satiea. Kakav je pristup autorima klasične glazbe u odnosu na melodije i pjesme Balkana?

I Merima i ja imamo temeljno klasično obrazovanje pa nam je klasična glazba bliska kao i ostali stilovi kojima baratamo. Folklorne teme oduvijek su bile prisutne u djelima klasičnih kompozitora pa je taj spoj zapravo mnogo prirodniji nego što bi se u prvi mah pomislilo. Pogotovo je to evidentno u djelima Bartoka i Manuel de Fallae, čije skladbe također izvodimo.

NACIONAL: Još od sredine 80-ih godina predajete gitaru i improvizaciju te glazbu Balkana na poznatom kalifornijskom Institute Of Arts u Los Angelesu. Kakav je interes za vaš kolegij i tko su najčešće polaznici?

California Institute of the Arts je unikatno sveučilište u kojem pod istim krovom funkcionira pet umjetničkih akademija: glazbena, kazališna, filmska, likovna i plesna. Temelji se na ideji velike individualne umjetničke slobode i suradnje među umjetnicima iz raznih oblasti. Tijekom preko trideset godina pedagoškog rada kroz moju klasu prošlo je mnogo izvanrednih mladih glazbenika, a mnogi od njih pokazali su veliki interes za glazbu Balkana i postali veoma umješni u vladanju njome.

NACIONAL: Vaš pretposljednji album na kojem ste sudjelovali je “Balkan Fever”, na kojemu ste gostovali s Vlatkom Stefanovskim i sviračem kavala Theodiiem Spassovim na poziv proslavljenog estonskog skladatelja i dirigenta Kristiana Järvia i uz sudjelovanje MDR Leipzig Radio Symphony Orchestra. O kakvom je projektu riječ?

“Balkan Fever” je ideja našeg prijatelja i vrhunskog dirigenta Kristiana Järvia koja je prvi put realizirana 2009. našim koncertom u Beču, a zatim i u Monte Carlu, Londonu, Leipzigu i Skoplju. Radi se o simfonijskim aranžmanima balkanskih tema koji solistima ostavljaju prostor za improvizaciju, dakle neka vrsta simfonijskog “world musica”. Aranžmani su elegantni i nepretenciozni, ali u isto vrijeme pokazuju moć i bogat zvuk orkestra. Planiranje tako velikog koncerta je komplicirano i traži puno vremena, a baš ovih dana dogovaramo izvedbu tog programa u Zagrebu na proljeće 2018. godine.

NACIONAL: Prestižni magazin Guitar Player još vas je sredinom 90-ih uvrstio među najveće gitariste svih vremena. Od koga ste dobili najveći kompliment koji vam je posebno značio?

Malo ste pretjerali, zapravo me taj časopis uvrstio u trideset najzanimljivijih i najoriginalnijih gitarista tog vremena. To je bila trideseta godišnjica njihova izlaženja pa otud broj 30. No vrlo sam skeptičan oko takvih napuhanih anketa i titula i nikako ih ne uzimam ozbiljno, ma koliko god one bile laskave. Meni mnogo više znači mišljenje “običnih” slušatelja koji dođu na koncert i koje muzika dodirne na neki neuobičajen i rijedak način. Na primjer, ostao mi je duboko urezan kompliment koji sam dobio od jedne japanske slušateljice poslije koncerta u Tokiju: “Hvala vam što ste mi vratili dio mog izgubljenog vremena.”

NACIONAL: Koga vi osobno smatrate najvećim gitaristima današnjice?

Svatko ima svoje uzore, heroje i inspiraciju, a meni su to bili i ostali Jimi Hendrix, Julian Bream, Paco de Lucia, Dušan Bogdanović, Fred Frith i Ry Cooder.