Miroslav Škoro, predsjednik Domovinskog pokreta, vrlo izvjesno kandidirat će se na predstojećim lokalnim izborima za gradonačelnika Grada Zagreba. Da je spreman prihvatiti kandidaturu ako njegova stranka procijeni da je to za njih najbolje, potvrdio je i u intervjuu za Nacional neposredno nakon što je u ponedjeljak osnovana podružnica Domovinskog pokreta Grada Zagreba, a on izabran za predsjednika. Bez obzira na to što je predsjednik stranke na nacionalnom nivou, kaže da u tome nema ništa neobično. Kako se čini, Škoro planira iskoristiti ono što smatra neiskorištenim potencijalnom ovogodišnjih parlamentarnih izbora, kad je njegova stranka osvojila 14,5 posto glasova u Gradu Zagrebu i time, kako ističe, postala treća snaga u Gradu Zagrebu. No zasad je u intervjuu izbjegao izravno napasti aktualnog gradonačelnika Milana Bandića, a na pitanje pomaže li time zapravo Bandiću, odgovara da nikome ne pomaže niti odmaže. Škorina kandidatura dogodit će se, po svemu sudeći, zato što su u Mostu odlučili da će njihov kandidat za gradonačelnika Zagreba biti relativno slabo poznati Zvonimir Troskot, a ne Nino Raspudić kojeg su bili spremni podržati u Domovinskom pokretu jer smatraju da ima velike šanse za pobjedu. Sada je pitanje hoće li do suradnje Mosta i Domovinskog pokreta uopće doći jer Most za sada ignorira pozive iz Škorine stranke, što se vrlo vjerojatno može protumačiti kao signal da s njim ne žele surađivati. Pa ostaje otvoreno pitanje hoće li Škoro, ako ne uspije pobijediti Bandića, skrojiti s njim postizbornu koaliciju.

NACIONAL: Upravo je osnovan Domovinski pokret Grada Zagreba, a vi ste izabrani za predsjednika. U kojoj ste fazi političkih aktivnosti?

Domovinski pokret je odlučio napraviti kvalitetnu terensku infrastrukturu. To je dobro za stranku, ali i za politički život u Hrvatskoj. Politika posebno na lokalnoj razini udara temelj i ritam politici na nacionalnoj razini. Tako propuhujemo komunikacijske kanale i mogućnosti da sposobni ljudi iz manjih sredina u politici dobiju “nacionalnu koncesiju”. Kao mlada stranka, osnovana 29. veljače s dopuštenjem za rad od 1. travnja, u posljednjih nekoliko mjeseci odradili smo parlamentarne izbore i uspjeli osnovati više od 150 temeljnih ogranaka. Oni niču kao gljive poslije kiše. Kad imamo minimalno tri temeljna ogranka, osnivamo županijske podružnice kojih sada imamo već 16. Na sjednici zagrebačke podružnice kandidirao sam se i imenovan sam predsjednikom podružnice. I u okruženju u kojem živim želim dati maksimalni doprinos.

NACIONAL: Nije li malo neobično što ste se vi kao predsjednik stranke kandidirali i za predsjednika podružnice? Ne pamtim slične primjere.

Bilo je primjera da su ljudi obnašali dužnosti po toj vertikali. Mislim da tu nema ništa loše, već da je loša upravo postojeća praksa. Živim u Zagrebu već 23, 24 godine i ne samo da dobro poznajem grad i ljude, nego je i moja obveza da se ne izvlačim iz strukture. Dobro je da sam u toj strukturi, da sam s ljudima i da s njima ne izgubim kontakt. Jako je puno grešaka učinjeno jer se kroz povijest suvremene hrvatske demokracije čelni čovjek odvajao od ljudi i okružili bi ga kojekakvi likovi. To se dogodilo svima, od Franje Tuđmana pa do današnjeg vlastodršca i faraona. Ako izgubite kontakt s ljudima, ne možete donositi pravilne odluke. Kad ih imate priliku čuti? Znači, trebao bih čekati na predsjedništvu da mi netko nešto kaže o okruženju u kojem živim. Ne, zašto to ne bih osobno vodio, pa u krajnjoj liniji i temeljni ogranak u Gračanima ako ga osnujemo?

NACIONAL: Zar ne možete s ljudima komunicirati i s pozicije predsjednika stranke?

Nisam elitistički predsjednik okružen svojom svitom. Ne možemo mi biti tu gdje jesmo i kao vodimo računa o članstvu i stranci, a bježimo od njega. Moramo se sjetiti otkud smo. Ja na zaslonu mobitela imam fotografiju iz dvorišta svog pokojnog djeda Mate Škore na kojoj sam dijete od nekoliko mjeseci, kupam se u jednom koritu u tom nepopločanom dvorištu. Znate li zašto? Samo zato da nikada u životu ne zaboravim otkud sam krenuo.

NACIONAL: Hoćete li se kandidirati za gradonačelnika Zagreba? Kako mislite nastupiti na tim izborima?

Pustit ćemo svojim ograncima i podružnicama da analiziraju moguće kandidate i donesu najbolje rješenje. Kod nas to neće biti pro forma. Nadamo se stvoriti širu bazu, govorim i o potencijalnim koalicijskim partnerima. Ako procijenimo da je to dobro, spreman sam preuzeti ulogu kandidata za gradonačelnika Grada Zagreba. Međutim, odluka nije donesena i to nije nešto što je meni kao političaru glavni poticaj, ali poticaj mi je prikazati građanima svih gradova i općina u Hrvatskoj da ovako dalje ne može. Najvažnija je stvar na tim izborima da ljudi izađu i uklone mogućnost daljnjeg duopola vladavine HDZ-a i SDP-a s trgovačkim partnerima. Vidimo svi do kuda nas je to dovelo. HDZ vlada Gradom Zagrebom sa Strankom rada i solidarnosti odnosno Milanom Bandićem i to nas je dovelo u situaciju u kojoj se danas nalazimo, s infrastrukturalnim, financijskim, gospodarskim, političkim, demografskim i inim problemima u kojima jesmo. U Hrvatskoj, posebno u manjim sredinama, stotine tisuća ljudi je manje. To je osnovni problem u zemlji. Nikako da dođe do smjene generacija, da uistinu mladi, sposobni, obrazovani ljudi dođu u poziciju da mogu odlučivati u sredinama u kojima žive.

NACIONAL: Što vam smeta u Bandićevom načinu upravljanja Gradom i koaliciji s HDZ-om?

Nemam ništa protiv Milana Bandića osobno, ali mu zamjeram činjenicu da generalno u Hrvatskoj, pa i u Gradu Zagrebu, nema kvalitetnu strategiju i plan razvoja. Sve je na intuitivnoj, vatrogasnoj, hokejaškoj razini. Mogu prihvatiti da je epidemiološka situacija takva da smo se suočili s teškom krizom, ali toga nije bilo prije godinu dana. Moraju postojati kratkoročni, srednjoročni i dugoročni planovi. To je elementarna pristojnost. Kakav je dugoročni plan razvoja Grada Zagreba, znamo li to? Želimo li napraviti sjevernu obilaznicu, želimo li Zagreb prometno i infrastrukturalno riješiti tako da ne trpite kao sudionik u prometu svako malo situaciju u kojoj su nepodnošljive gužve? Želimo li da Zagreb rješava svoje komunalne probleme ad hoc i pretvara se u grad stupčića, ležećih policajaca i uspornika i udarnih rupa na svakom šahtu? Mislim da je rješenje pitanja denivelacije određenih prometnica vrlo bitno. Recimo, ispod Graza postoji tunel. Da smo počeli kopati tunel koji bi stanovnicima sjevernog dijela grada pomogao da dođu do obilaznice, mogli smo ga već završiti 54 puta. Nije Sljeme Triglav da ne možemo to napraviti. Nemali novac trošimo da bi se namirile potrebe velike gradske uprave i hipertrofiranog broja zaposlenih, a ne za ono što bi trebali biti kvalitetni projekti. Ja živim, recimo, pored ove famozne žičare.

NACIONAL: I kako vam se sviđa?

Ta žičara ne odražava prostor. Govorim to kao građevinski inženjer, kao obični čovjek i kao netko tko se bavi umjetnošću. Meni je to sve skupa nepotrebno predimenzionirano. Kad idete u njemačkom Bregenzu na žičaru, onda je to puno manji objekt za koji izdaleka i ne znate da je žičara. A je li Zagreb Schladming? Idemo li mi tom žičarom od stotina milijuna kuna na nadmorsku visinu od nekoliko tisuća metara i onda se skijamo 20 kilometara? Ne, mi smo grad za koji je pitanje može li imati dovoljno snijega zbog klimatskih promjena. Mi smo grad koji je zahvaljujući genijalnoj obitelji Kostelić dobio svoj skijaški kup, ali objektivno se popnete na 900 metara nadmorske visine i možete se skijati 600 metara. Treba li zbog toga gradu koji treba denivelaciju prometnica i koji ima drugih problema pokloniti žičaru vrijednu 700 milijuna kuna? Ja mislim da ne.

NACIONAL: Nije li glavni problem u javnim natječajima i netransparentnom porastu cijene?

U svakom građevinskom projektu postoji natječaj. Pogoduje li se nekome ili ne, na institucijama je da utvrde. Ali bitno je da kod svakog građevinskog objekta kad se odobri i kad se isprojektira, postoji troškovnik. Taj troškovnik može imati vantroškovničke radove ili famozni VTR koji može ići do 20, 30 posto. Ali sve preko toga nije normalno. Dobrim planiranjem mora se znati koliko će se potrošiti, a mora se napraviti i „cost benefit“, da znamo kakve ćemo koristi imati od toga.

NACIONAL: Je li bio potreban ovaj novi Spomenik domovini koji isto tako košta silne milijune?

Meni je žao što ne funkcionira Oltar domovine. Taj izraz mi se prije svega uklapa u neku našu priču. To je jedno prekrasno mjesto koje dominira gradom Zagrebom i kad bi se mene nešto pitalo, uvijek bih da taj Oltar domovine bude mjesto koje se u nekim drugim zemljama zove Spomenik neznanom junaku i na kojem sve strane delegacije koje dolaze polažu vijence i odaju počast svemu onome što ta država u povijesnom smislu jest.

NACIONAL: Bandić je započeo i izgradnju Spomenika holokaustu, ali Židovska zajednica tome se protivi i smatra da to treba biti spomenik žrtvama NDH. Kakvo je vaše stajalište?

Moram priznati da ne znam dovoljno o tome, ali mislim da treba provesti javnu raspravu i pitati one koji su za to kompetentni.

NACIONAL: Je li preopćenito govoriti o svim žrtvama holokausta kad smo u Hrvatskoj imali vlastiti holokaust u sklopu NDH?

Mislim da je ta povijesna epizoda tragična za cijeli svijet, da je holokaust rezultat jedne bolesne politike i rasnih zakona, ali mislim da je to vrijeme o kojem puno kvalitetnije mogu govoriti profesor Hasanbegović, profesor Nazor, profesor Jurčević. To je način na koji bih ja radio i tako bih radio sve. Moje mišljenje je da treba odati počast svakoj žrtvi.

NACIONAL: Treba li onda obnoviti i antifašističke spomenike, za što je bivši ministar branitelja i zastupnik u Europskom parlamentu Fred Matić pokrenuo inicijativu jer su neki važni spomenici, poput onog na Kozari, devastirani i prepušteni zaboravu?

Opet će nas to dovesti do ovih stručnjaka. Znate, 1945. u dobrom dijelu svijeta su nastupili euforija i slavlje jer su se nacije i države oslobodile fašizma i u toj borbi pobijedile. No ne može nitko osporiti da u toj borbi na području cijele Jugoslavije i cijelog Istočnog bloka nije bilo tog slavlja jer je jedan totalitarizam zamijenio drugi totalitarizam. S tim da smo se svi obračunali, gotovo u cijelom svijetu, s tim fašizmom, njegovim naslijeđem i žrtvama, ali malo je zemalja koje su se obračunale sa zločinima totalitarnih režima koji su nastupili poslije toga, pritom ponajviše mislim na komunizam.

NACIONAL: Treba li odati počast partizanima antifašistima koji su na svojim leđima iznijeli pobjedu protiv fašizma?

Ja govorim uporno da je antifašizam svjetska tekovina. Svatko normalan zastupa antifašizam. Ali ne možete vi meni reći da je antifašizam Staljinov isto što i antifašizam Churchillov.

NACIONAL: A tko to govori? Samo sam pitala zaslužuju li hrvatski partizani imati svoje spomenike, da se na njih ne zaboravi?

Zaslužuje li spomenik i gospodin Andrija Hebrang stariji, koji nikad nije imao spomenik, a bio je vođa antifašističkog pokreta u Hrvatskoj? Zašto nitko ne postavi to pitanje u Hrvatskoj? Možda jer se zalagao za veću Hrvatsku u sklopu Jugoslavije pa je i dobio nadimak Sremac.

NACIONAL: Je li vas politika okretanja ideološki krajnje desno koštala činjenice da danas niste u vlasti nego u oporbi i da niste na Pantovčaku nego u Saboru?

To što vi govorite su pretpostavke, kuloarske priče, floskule. Volio bih da mi netko kaže točno: Miroslave Škoro, vi ste zbog ove, ove i ove izjave desno. Meni se prigovara da sam desno zato što sam napisao „Sude mi“. To je jedini moj problem. Zato što sam napisao „Ne dirajte mi ravnicu“, „Matu“… Nikada u životu nisam izjavio ni jednu rečenicu kojom bi se mene moglo svrstati desno. Zašto? Zato što volim svoju zemlju. Je li to desno? Zato što stanem mirno kad svira hrvatska himna, ne sjedim na sportskoj klupi? Jesam li desno zato što smatram da se vodi loša populacijska politika?

NACIONAL: Ne znam uvjeravate li mene ili sebe ili javnost? Sigurno niste lijevo. A niste ni u centru. Rekli ste da ste na predstojećim lokalnim izborima otvoreni za suradnju. S kime?

Budući da vidim da sve znate, molim vas da mi za sljedeći intervju pripremite kartu gdje je točno lijevo i desno jer ja, primjerice, nisam siguran gdje je današnji HDZ. Ne vidim baš nikakvu razliku između HDZ-a i SDP-a u ovom trenutku. Mi smo kao pokret, imamo riječ pokret u nazivlju stranke, po mom dubokom uvjerenju mogli surađivati, po onome što bi trebala biti politika razboritosti, sa svima onima koji razmišljaju poput nas. Oni koji su isključivi teško da će razgovarati s nama. Ideološka isključivost nije ono čemu sam ja sklon, isključivost u bilo kojem obliku. A imam i previše godina pa da nisam naučio da je važno tražiti minimum konsenzusa, nekakav zajednički nazivnik s kojim će se stvarati bilo kakve pozicije da se kvalitetno donose odluke i upravlja bilo čime. Mi smo očekivali suradnju i s Mostom, i sa Suverenistima, i s mnogim drugim manjim strankama dok su bili parlamentarni izbori. S nekima smo se dogovorili, s nekima ne. Što se toga tiče, naša je ruka i dalje ispružena prema njima, nemamo problem da sjednemo i dogovorimo se. Čak ćemo pustiti ljudima na terenu da oni budu ti koji će odlučiti kako će formirati i predizborne i postizborne koalicije. U tom smislu voljeli bismo da se predstavnici drugih stranaka očituju prema nama.

NACIONAL: Jeste li ih pozvali?

Gotovi svi dužnosnici Domovinskog pokreta intenzivno pokušavaju pozvati ljude iz Mosta za pregovarački stol. Zasad nam se ne javljaju. Mislim da je to neodgovorno i neozbiljno

NACIONAL: Ne javljaju vam se? To je bilo sad nedavno, vezano uz lokalne izbore?

Naši signali prema njima su otišli. Čekamo da se očituju javno žele li suradnju s Domovinskim pokretom ili ne. I ovoga puta naglašavam da smo spremni i otvoreni za razgovor.

NACIONAL: Što ako se uspijete dogovoriti s Mostom, a oni inzistiraju na svom kandidatu za gradonačelnika Zagreba?

Mi a priori ne odbacujemo nikakav prijedlog. A kvalitetnog kandidata koji može osvojiti Zagreb bismo podržali, pod uvjetom da je to kandidat koji može pobijediti

NACIONAL: Hoćete li provoditi istraživanja javnog mnijenja da vidite tko bi bio najbolji kandidat? Ako ćete ipak vi biti kandidat, smatrate li da bi vaša kandidatura odmogla ili pomogla Bandiću?

Mi smo već neka istraživanja i obavili. Domovinski pokret je na prošlim parlamentarnim izborima na području Grada Zagreba osvojio 14,5 posto i po tome smo treća stranka u Zagrebu. Odluka još nije donesena. Mi nemamo problem s tim da podržimo kvalitetnog kandidata neke druge stranke koji može pobijediti u Gradu Zagrebu, maknuti ovaj duopol i ljude koji loše vladaju. Primjerice, mislim da bi Nino Raspudić imao šanse u Zagrebu, a gospodin Troskot za kojega najavljuju kandidaturu, mislim da nema nikakve šanse. Želimo preuzeti odgovornost za Grad Zagreb i ne obaziremo se na to pomažemo li kome ili odmažemo, ali oni koji ne vide da zajednička fronta domoljubnih opcija može imati kandidata za gradonačelnika u drugom krugu, svakako pomažu Milanu Bandiću.

NACIONAL: Što je sa suradnjom s HDZ-om? Jeste li prema njima do kraja zatvorili vrata?

Vrata je zatvorio gospodin Andrej Plenković svojim izjavama tijekom svibnja i lipnja u kojima je targetirao mene imenom i prezimenom, njegovi pobočnici targetirali su podlo i zaplotnjački moju obitelj, a on je izjavio da sa mnom razgovora nema i da smo mi ti s kojima se on dogovoriti ne može. Dakle, to pitanje morate uputiti na drugo mjesto. Obmana da su oni nas zvali na razgovor nakon izbora, uistinu je obmana jer se zna kako se to radi. Gospođica Mišetić je izričito rekla da je to neformalni poziv na kavicu. Kako bi trebao izgledati poziv pobjednika najjače stranke u tom trenutku prema drugim strankama pa i prema nama? Je li to neformalni poziv na kavicu ili bi to trebao biti poziv u kojem znamo teme o kojima ćemo raspravljati? Nekoliko puta sam doživio da je neformalni poziv na kavicu na kraju ispao namješteni događaj gdje na ulazu nije bilo nikoga, a na izlazu je bilo jedno 20 novinara.

NACIONAL: Što ako netko, na primjer Radimir Čačić koji u zadnje vrijeme stalno kritizira Vladu, izađe iz koalicije i Plenkoviću zafali većina u Saboru? Hoćete li ga podržati i pod kojim uvjetima biste to napravili?

Nevjerojatno je da se u medijski prostor i prije, a i poslije izbora upucava informacija da je Domovinski pokret rezervna opcija HDZ-a. S druge strane, gospodin Plenković isključivo napada Domovinski pokret i prosipa nevjerojatnu količinu laži i mržnje prema časnim ljudima u Domovinskom pokretu.

Politika je umijeće mogućeg pa ako ovo bude čitao netko od njih, poručujem im da je jedini mogući način da se vodi bilo što – razgovor. Ali u tom razgovoru ne smije biti predrasuda ni figa u džepu, a morao bi postojati i benefit za obje strane, koje se trebaju osjećati dobro. Mi smo ostvareni ljudi i nije nam fotelja nešto zbog čega bismo izdali ideale, za razliku od vladajuće koalicije kojoj je vlast jedino što u životu ima.

NACIONAL: Može li biti razgovora ako vi Plenkovića nazivate faraonom?

Faraon je usporedba s osobom koja je u datom trenutku bila svemoćni vladar, čak i bog na zemlji, kojeg se sve pitalo. Nažalost, vlast u Hrvatskoj i zakoni postavljeni su tako da šef vladajuće stranke koji postaje premijer uistinu ima ta faraonska obilježja. Odlučuje sve, od Ustavnog suda do čistačice. I sve se njega pita. Pa imamo dokaz: imenovanje u bolnicama! Kakve veze ima predsjednik Vlade s tim tko će u nekoj bolnici biti na nekoj poziciji? Po meni je to loše.

NACIONAL: Nisu li građani upravo njega prepoznali kao najveću snagu HDZ-a?

Od ukupnog broja birača izašlo je 45, 46 posto, a on je dobio 16 posto od ukupnog broja i to proglašava spektakularnom pobjedom. Gdje? Uz manjince plus nekoliko trgovaca ima 76 ruku u zraku. Pa je li to spektakularna i apsolutna pobjeda, je li to „pomeo sam nekoga“? Opet govorim, mi smo spremni razgovarati. Ja sam njega nazvao faraonom, ali ustvari sam mu dao kompliment. On je mene nazvao klaunom pa neka javnost procijeni tko je koga tu više uvrijedio.

NACIONAL: Mislim da je puno veći problem u tome što ste izjavili da ne prihvaćate da on bude premijer.

Ali sam u pravu, svi njegovi pokazatelji, sve brojke pokazuju da on to ne radi dobro. Nije se snašao dobro ni u ovoj krizi. Pa nemojte mi reći da jest. Samo sam rekao da trebamo razgovarati pa ćemo se dogovoriti tko će to biti. Pa bilo je situacija da imate šefa HDZ-a pa je premijer netko drugi. U čemu je problem?

NACIONAL: Je li Tuđman bio faraon?

Kad su ratne okolnosti u pitanju, normalno da predsjednik države ima sve ovlasti, pa možete ih nazvati i faraonskim. Međutim, u ovoj situaciji nitko ne bi trebao imati faraonske ovlasti.

NACIONAL: Podržavate li sve što je zastupao Tuđman ili gotovo sve?

Onaj dio koji se tiče suverenizma, opstojnosti i cjelovitosti hrvatske države, apsolutno. Na tom tragu jedino je moguće graditi državu dalje. Sve ovo drugo i zakoni koje donosi Plenkovićeva vlada ukazuju na to da oni odustaju od naroda, ali zadržavaju državu. Ne znam jeste li primijetili da su donijeli Zakon o strancima kojim su dugoročno trasirali vrlo osjetljivu situaciju, a sve pod krinkom „moramo pomoći hrvatskom gospodarstvu i uspavanim područjima i općinama da ih revitaliziramo“. Valja i o tome razmisliti. U trenutku kad se naša kvalitetna radna snaga i naši obrazovani ljudi s obiteljima iseljavaju, mi ćemo taj prostor naseljavati nekim drugim ljudima iz trećih zemalja među kojima je u prosjeku do jedan posto visokoobrazovanih. A naši visokoobrazovani odlaze.

NACIONAL: Mislite li da politika vaše stranke pomaže ljudima da ostanu u Hrvatskoj?

Mislim da im daje nadu jer znaju da kad bi nam se otvorila mogućnost da donosimo zakone, mi bismo narodu omogućili da odlučuje. Pa tako sam i krenuo u cijelu ovu priču. Definitivno se ne bih bavio stvarima kojima se oni sada bave nego bih vidio kako ćemo riješiti da ljudi participiraju kroz referendum, da promijenimo izborni zakon, da izbornim zakonom promijenimo ustroj izbornih jedinica. Pa kriza je idealna prilika da napravimo bezbroj stvari. Oni naš pokušaj da prikažemo potrebu teritorijalnog preustroja – a znamo i vi, i ja, i svi građani da je 555 jedinica previše i da su tamo uglavnom ljudi koji se uhljebljuju – spinom mijenjaju i optužuju nas da želimo ukinuti općine i gradove.

NACIONAL: U čemu je problem koalicije s SDSS-om? Zašto se svaki pokušaj normalizacije odnosa sa srpskom nacionalnom zajednicom proglašava koalicijom bratstva i jedinstva? Čemu taj stalni napad, s vaše strane također, na tu koaliciju i na normalizaciju odnosa sa Srbijom, koja je, uostalom, uspostavljena još i ranije. I prijašnje vlade, pa i vlade HDZ-a, bile su u koaliciji s SDSS-om, čak i u vrijeme dok ste vi bili saborski zastupnik.

Ne može se mantrati o pomirbi ako neke stvari nisu riješene. Je, ispričao se ovaj gospodin, ovaj gospodin je rekao ovo, ovaj ono. Ali gdje je otac Marija Radića? Gdje je još 1800 nestalih? Dio te srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj sudjelovao je u oružanoj pobuni protiv Hrvatske, a SDSS je stranka koja je nastala još u vrijeme one „srpske krajine“, 1996., 1997., fuzioniranjem nekih stranaka, utemeljio ju je Goran Hadžić. Goran Hadžić i gospodin Vojislav Stanimirović koji je bio ratni gradonačelnik Vukovara. Pa je li taj čovjek imao nekakve spoznaje o zločinima?

NACIONAL: Kakve to veze ima sa srpskom nacionalnom manjinom danas?

Ima veze stoga što je uspostavljen jedan nepravedan mir. To je rekao kardinal Kuharić, ne ja.

NACIONAL: Pa predsjednik Tuđman je zagovarao normalizaciju odnosa i pomirbu, mirna reintegracija provedena je 1998.

Ja sam isto za pomirbu, dapače, često se spominju Francuska i Njemačka. Jeste li vi za takav mir kakav su one uspostavile? Ja sam isto. Tko je poražen u toj priči? Njemačka. Tko se ispričao? Njemačka. Tko je platio ratnu štetu? Njemačka. Tko je bio kažnjen razdvajanjem teritorija na dvije države? Njemačka. Četiri okupacijske zone. Je li tako bilo? ‘Ajmo sad razgovarati o tome što se dogodilo nakon srpske agresije na Hrvatsku. Tko je agresor? Ja tražim istinu i pravdu. Tražim da gospodin Stanimirović, koji je bio ratni gradonačelnik Vukovara, izvoli kazati što se tamo dogodilo. Mislim da je to pristojnost i njegova odgovornost koju bi trebao podnijeti. A ne šutjeti i pritom stalno kukati kako nešto ne valja. A na vlasti nisu jedan dan, pa sami ste to rekli. Pa zar ne bi bilo pristojno da se neke stvari dogode tako da uistinu bude prava pomirba koja se zasniva na pravdi, a ne na nepravdi? Pa tko je pobio 15.300 ljudi u Domovinskom ratu? Slobodan Milošević ih je sve osobno pobio? Tko je Ćipu odveo u logor devet mjeseci? Zbog čega Srbija, gospodin Stanimirović i gospodin Pupovac nemaju potrebu doći i kazati: Da, Ćipe je bio tamo u zatvoru, idemo od Srbije tražiti odštetu. Zašto to ne naprave?

NACIONAL: A zašto vi imate potrebu 2020. govoriti o tim temama, gdje ste bili, recimo, 1998.?

Zato što vidimo da je na djelu totalna revizija povijesti i da naša djeca više nisu sigurna što se događalo devedesetih, tko je koga tu napadao, a tko se branio. Izjednačavanje Varivoda, koje su zločin pojedinca, s Vukovarom koji je organizirani zločin SDS-a, JNA i, na kraju krajeva, Srbije, totalno je izvrtanje povijesnih činjenica.

NACIONAL: Kako bi se Hrvatska mogla očistiti od korupcije ili poslati poruku da će korupcija biti kažnjena?

Postoji Državno odvjetništvo, postoji PNUSKOK, postoji obavještajna zajednica i jako dobri i kvalitetni ljudi koje samo treba pustiti da rade. Trenutno ih ne puštamo da rade zato što postoje interesi koji su jači od toga. Pa vidite da se ta korupcija događa na vrlo visokoj razini na kojoj su korumpirani ljudi koji odlučuju o načinu rada tih institucija. U Hrvatskoj je dokazano da je premijer bio korumpiran, da mu je korumpirana cijela stranka, da su korumpirani ministri koji su za kaznu gulili krumpir. Sve to skupa je toliko visoka razina korupcije da ju je, pazite sad i ovo, bez obzira na sve moguće blokade, moralo evidentirati i ovo nešto nabrojenih institucija. Svi sve vide i znaju, ali rezultata nema.

NACIONAL: Je li Plenković svojim načinom kadroviranja omogućio i poticao korupciju na visokim državnim razinama?

Samo su dva moguća razloga zašto on to radi. Ili ne zna koga postavlja ili to namjerno radi. Nema treće opcije. U jednom i drugom slučaju ne zaslužuje da bude premijer. Njegova kadrovska politika u zadnje četiri godine, način komunikacije i bahaćenje, poruke koje je poslao, nagnali su me da izgovorim da ne može biti premijer. I sve što se dogodilo poslije potvrđuje da sam bio ne jedan posto nego sto posto u pravu. Znači, ako ne zna, onda ne komunicira s ljudima i institucijama koje su za to zadužene. A ako ih je namjerno postavio, onda namjerno ide kontra poštenja.

NACIONAL: U kontekstu epidemiološke krize i činjenice da ste i sami preboljeli koronu, jesmo li trebali ranije sve zatvoriti i provesti novi lockdown?

Rekao sam još u ožujku ove godine da nije primjereno i da ne možete zaustaviti sve, a da pritom ne obeštetite ljude, i to tako da oni mogu funkcionirati. Izgovorio sam te stvari pa sam bio dočekan na nož, a zablokirali smo zemlju na 19, 20 zaraženih dnevno. Sad ih imamo četiri tisuće dnevno i nemamo takve mjere, je li tako? Tu netko ne radi dobro svoj posao. Problem leži i u tome što je Miroslav Škoro prvi rekao da je Stožer ispolitiziran. Opet sam bio dočekan na nož. A sad svi to govore kao dobar dan. Kao i kad sam govorio da treba organizirati jedno tijelo u kojem bi se manifestiralo zajedništvo i u kojem bi uistinu bili stručnjaci, ali ne samo epidemiolozi, nego u krajnjoj mjeri znanstvenici, gospodarstvenici… Dakle, da se nađe jedna mjera kako to napraviti sukladno našim potrebama i mogućnostima. A sad imate situaciju da saznajemo kako postoji stručno tijelo, međutim, u jednom trenutku neki nisu htjeli podržati Stožer jer se nisu slagali s vladajućom klikom – i istjeraše ih van. Pa su ih poslije vratili i sve skupa više sliči na sapunicu nego na ozbiljan rad.