Miroslav Škoro, donedavni predsjednik Domovinskog pokreta, natjeran je da podnese neopozivu ostavku. On je to pristao učiniti nakon razgovora s Marijom Radićem, političkim tajnikom stranke, a sada vršiteljem dužnosti predsjednika Domovinskog pokreta. Radić je Škori prenio stajalište većeg broja istaknutih članova Domovinskog pokreta da on naprosto mora otići.

Radić mu je pojasnio i zašto, a sve se očito pripremalo nešto duže vrijeme. Pa se može bez ikakvih ograda tvrditi da je Škorina iznenadna ostavka iznenadila i njega samog. Jer on na nju nije pomišljao, sve dok mu nisu objasnili u čemu je problem. Utoliko su javnosti plasirane verzije njegova odstupanja čista predstava za javnost.

Ključni razlog njegova odlaska nije političke naravi. Škoro je bio prisiljen podnijeti neopozivu ostavku isključivo zbog svog ponašanja u sferi privatnog života, odnosno zbog osobnih razloga koji su prijetili ozbiljno ugroziti čak i zakonitost funkcioniranja Domovinskog pokreta.

Škoro je odluku o neopozivoj ostavci donio nakon sastanka s Mariom Radićem, ali o sadržaju tog sastanka sve su znali i drugi članovi užeg vodstva stranke. PHOTO: Dubravka Petric/PIXSELL

Utoliko se može tvrditi da je istinit razlog koji je Škoro naveo u svom službenom obraćanju javnosti prilikom podnošenja neopozive ostavke, a u kojem je izjavio:

‘’Iako se ovim putem, iz posve osobnih razloga, odričem prava biti biran na dužnosti i u tijela Domovinskog pokreta, ostat ću i dalje vjerni član stranke i svojim sudjelovanjem u njezinom radu te svim pratećim aktivnostima, bez zadrške ću pridonositi ostvarenju naših stranačkih interesa.’’

Škoro je, tvrde to izvori bliski vrhu Domovinskog pokreta, iz sasvim osobnih razloga uzurpirao poslovno funkcioniranje stranke. Posve je privatizirao proces odlučivanja o trošenju financijskih sredstava, do te mjere da bankovni izvodi o prometu po računu Domovinskog pokreta nisu bili dostupni čak niti osobi koji vodi računovodstvo stranke.

I ta je osoba u više navrata upozorila uže vodstvo stranke na to da Domovinski pokret ne bi trebao tako funkcionirati te da više neće obavljati računovodstvene poslove niti namjerava snositi odgovornost za ono što se počelo događati. Ta osoba nije jedina koja je upozorila vodstvo Domovinskog pokreta na čudno Škorino ponašanje. Na ista čudna, njemu neobjašnjiva zbivanja vezana uz Škorino ponašanje bliske Škorine političke suradnike upozorio je i jedan član nadzornog odbora stranke. Prema tvrdnjama izvora iz samog vrha Domovinskog pokreta, taj je član nadzornog odbora Domovinskog pokreta najavio da će odstupiti sa svoje funkcije ako se ne povuku brzi i konkretni potezi koji bi doveli do toga da se promijeni takva situacija.

U financijskom smislu u sve je imao uvid samo najuži krug Škori osobno bliskih osoba unutar Domovinskog pokreta. Ali među njima nisu bili Škorini politički suradnici iz vrha stranke.

Jedan istaknuti član Domovinskog pokreta ovako je objasnio posljednja zbivanja povezana s Miroslavom Škorom:

‘’Škoro naprosto nije bio ona ista osoba od prije nekoliko mjeseci. On se na osobnoj razini potpuno preokrenuo. Počeo se ponašati iracionalno, kao da je nečim omamljen. Brojni su ljudi unutar Domovinskog pokreta to počeli primjećivati, ali se isprva nisu obazirali. A onda su o tomu počeli međusobno diskutirati i sve to promatrati u potpunoj nevjerici. Bilo je više pokušaja da ga se urazumi, ali nije išlo. Kao da ga uopće nije bilo briga što mu drugi govore, nije se uopće obazirao. Sve se to potom ispreplelo s njegovom uzurpacijom financijskog aspekta vođenja stranke. On ima respektabilnu poslovnu karijeru, ali vjerojatno nije baš često imao po nekoliko milijuna kuna dostupnih na računu. Pa je odlučio upravljati strankom na jedan blago govoreći autističan način koji je prijetio pobunom članstva. Sve se to moralo presjeći kako stranka ne bi otplovila u zonu nedopuštenog funkcioniranja.’’

Drugi visoki izvor iz samog vrha Domovinskog pokreta navodi kako je sa svim tim turbulencijama, vrlo vjerojatno povezanim sa sferom Škorina privatnog života, koje su brojni Škorini kolege primjećivali već neko vrijeme, bila detaljno upoznata i njegova sestra Vesna Vučemilović. Ona je, tvrdi to isti izvor, bila svega potpuno svjesna, ali je tu situaciju banalizirala. Govorila im je da Škori treba vremena te da će se kompletna situacija vratiti u normalno stanje.

U vrhu Domovinskog pokreta navode da Vesna Vučemilović nije trebala biti iznenađena Škorinom neopozivom ostavkom, ali da je nakon Škorina odstupanja odlučila početi proizvoditi dodatne napetosti samo kako bi zadržala svoju dosadašnju poziciju unutar stranke. Koja će se ubrzo značajno promijeniti.

Zbog učestalih javnih istupa u kojima polemizira s vrhom stranke, a ponajprije zbog prijeteće poruke PR savjetnici stranke Mateji Jozeljić, kojoj je napisala da će joj zakrenuti vratom nastavi li slati priopćenja o Škorinoj ostavci, tijekom tjedna sud časti stranke pokrenut će protiv Vesne Vučemilović stegovni postupak i privremeno je suspendirati. Što će među ostalim za Vesnu Vučemilović značiti i to da neće smjeti neko vrijeme javno istupati. Bude li se na to oglušila, bit će naprosto izbačena iz stranke.

Bit će još turbulencija unutar Domovinskog pokreta. Najmanje jedna osoba koja je zaposlena u stranci dobit će otkaz, tvrdi to izvor Nacionala iz vrha te stranke. Taj koloplet poteza, nadaju se pojedinci iz vrha Domovinskog pokreta, trebao bi dovesti do smirivanja situacije.

Nastave li se trzavice i javna prepucavanja, nije isključena ni daljnja degradacija Miroslava Škore. Iako mu ta pozicija zasad nije upitna, Škori bi mogli pronaći zamjenu i na mjestu potpredsjednika Sabora. I iza te odluke mogla bi stati većina članova predsjedništva stranke.

Sve to skupa eksplozivan je uvod u provođenje unutarstranačkih izbora. U ovom trenutku kalkulira se s tri kandidata za preuzimanje funkcije predsjednika Domovinskog pokreta: čelni čovjek Fonda za obnovu Zagreba Damir Vanđelić, gradonačelnik Vukovara Ivan Penava, ali i Krešimir Bubalo.

Izvor blizak vrhu Domovinskog pokreta za Nacional je izjavio kako vodstvo stranke s Vanđelićem kontaktira već nekoliko mjeseci. Postojala je mogućnost da Vanđelić umjesto Škore bude i kandidat Domovinskog pokreta za zagrebačkog gradonačelnika. Ali do konačnog dogovora nije došlo.

Izvor upućen u tijek te neslužbene komunikacije to je za Nacional opisao ovako: ‘’Vanđelić je kvalitetan čovjek, ali moguće je da ima prevelika očekivanja. Pa se vjerojatno u konačnici realizaciji te suradnje ispriječio nečiji ego. Domovinski pokret je već sada treća politička opcija u zemlji i nije jednostavno članstvu prezentirati da predsjednika stranke trebamo pronaći izvan postojećeg članstva.’’

Miroslav Škoro je posljednjih mjeseci, prema tvrdnjama više svojih stranačkih kolega, strankom upravljao, u najmanju ruku, blago autistično i nije se obazirao na dobronamjerna upozorenja. PHOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Drugi izvor blizak vrhu Domovinskog pokreta navodi kako bi Vanđelić mogao pronaći mjesto u samom vrhu stranke. Ali ne i odmah postati njenim predsjednikom. O tomu kaže sljedeće:

‘’Ključno je pronaći predsjednika koji bi mogao ponuditi kvalitativni iskorak. Škoro je iza sebe ostavio vidljiv trag. Lako se mogu prebrojati svi osvojeni saborski mandati te pozicije gradskih vijećnika. Tu je i ozbiljna stranačka logistika. Ali nakon tri izgubljene bitke, bez obzira na to što je stranka tek u formiranju, Škoro je dosegao vlastiti liderski limit. Stranka sada treba pronaći nekoga tko bi mogao učiniti dodatni iskorak, kako u komunikacijskom, tako i u političkom smislu. A to nije nimalo jednostavno.’’

Prema tvrdnjama više izvora iz vrha Domovinskog pokreta, Ivan Penava za tvrdo desno biračko tijelo bio bi najprepoznatljiviji kandidat, ali s priličnim limitima za ozbiljniji dodatni politički iskorak Domovinskog pokreta.

Pa se u tom kontekstu sve češće počelo kao mogućeg kandidata za predsjednika Domovinskog pokreta spominjati Krešimira Bubala. Bubalo je rođen 5. studenoga 1973. u Osijeku i iza sebe ima bogatu političku karijeru. Sudionik je Domovinskog rata.

Na prijevremenim izborima 2004. izabran je u skupštinu Osječko-baranjske županije a potom je postao i župan, a na tu funkciju je ponovo izabran s nezavisne liste Branimira Glavaša nakon lokalnih izbora 2005.

Među ostalim, na listi Hrvatskog demokratskog saveza Slavonije i Baranje izabran je u sedmi saziv Hrvatskog sabora. Školovani je ekonomist koji je 1996. primio rektorovu nagradu. Koncem 90-ih radio je kao bankar u Gradskoj banci Osijek, a potom i u Hypo Alpe Adria banci u Zagrebu. Potom je od 2001. bio zaposlen u Slavonskoj banci. Zadnjih nekoliko godina u upravi je trgovačkog lanca Pevex. Koncem 2016. dospio je u središte pozornosti nakon što su ga nepoznati napadači pretukli. To se dogodilo nakon što je u Pevecu razotkrio milijunske štete poslovne grupacije koja je tada kontrolirala tu tvrtku. Bio je to uvod u konačna vlasnička preslagivanja i ponovni poslovni uzlet tvrtke. U lipnju je objavljeno kako je Pevex prošle godine ostvario rekordnih 199 milijuna kuna dobiti. Dioničarima je potom isplaćena dividenda u iznosu od 7600 kuna po dionici. Suvlasnici Bubala smatraju jednim od najzaslužnijih za te poslovne rezultate. Pa je njegova uspješna poslovna karijera trenutno jedna od većih zapreka za Bubalov dodatni politički angažman. Iako u vodstvu stranke veći broj osoba smatra kako on raspolaže s ozbiljnim političkim iskustvom da osigura Domovinskom pokretu dodatni politički iskorak.