Književnik i enciklopedist, po mnogima najveći hrvatski i jedan od boljih europskih pisaca 20. stoljeća Miroslav Krleža, rodio se 7. srpnja 1893. godine u Zagrebu. Krleža je pisao drame, kritike, eseje, romane, feljtone, pjesme a vodio je i mnogobrojne polemike. U političkom smislu bio je ljevičar i pristaša komunizma te bio blizak vlasti čiji je povremeno bio ideolog na području umjetničkog stvaralaštva.

Krležini najpoznatiji romani su: Povratak Filipa Latinovitza, Na rubu pameti, Banket u blitvi i Zastave. Njegovo najveće poetsko ostvarenje su legendarne Balade Petrice Kerempuha (1936.) koje su inspirirane nepravdom nad hrvatskim pukom, a pisane su kajkavskim narječjem. Ciklus objedinjen u zbirku Hrvatski bog Mars (1947.) spada među najbolju proturatnu prozu, a među novelama tzv. malograđanskog kruga ističu se: In extremis, Veliki meštar sviju hulja, Smrt bludnice Marije i dr. Najpoznatije drame, u kojima problematizira uspon i moralni pad visoke buržoazije, jesu: Gospoda Glembajevi, Leda, U agoniji, Aretej i Saloma. Krležini eseji, memoarski zapisi i dnevnici spadaju u sam vrh svjetske književnosti te se očekivalo da će dobiti Nobelovu nagradu za književnost, ali ta ga je čast zaobišla.

Miroslav Krleža je umro 1981. godine, a pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoj.