Kao pripadnik tzv. Minhenskog kruga, uz Josipa Račića i Vladimira Becića, smatra se jednim od prvaka hrvatske moderne umjetnosti, koji je u Hrvatsku iz Pariza donio utjecaje Maneta i Cézannea te svojim brzim potezom i mračnim temama sugerirao početak ekspresionizma u Hrvatskoj.

Zanimljivu paralelu je 1934. godine dao povjesničar umjetnosti Ljubo Babić: “Kraljević je bio gospodsko razmaženo dijete, koje se nije trebalo tako mučiti kao Račić za najobičnije potrebe života. I u tom je sva razlika između njega i Račića. Račić je ozbiljno konstatiranje istinitosti, a Kraljević je čas patetična, rekao bih namještena, čas lagana, zabavna, gotovo neozbiljno jakom notom u karikaturu nabačena stvarnost. Dok je u Kraljevića neka gospodska, da ne kažem snobovska elegancija, kod Račića je nema. Kod Kraljevića je više ukus a manje zrenje, kod Račića je obratno; jedno je radnik a drugo je nemirni lelujavi slikar i gospodičić.”

Miroslav Kraljević je imao samo 27 godina kada je 16. travnja 1913. godine umro od tuberkuloze.