MIROSLAV ČABRAJA: ‘Želim da HNK u Osijeku debelim slovima bude ucrtan na kazališnoj karti Europe’

Autor:

22.03.2024. Osijek - Ravnatelj Drame i glumac, Miroslav Cabraja, koji priprema glavnu ulogu u predstavi Let iznad kukavicjeg gnijezda. Photo: Borna jaksic/PIXSELL

Borna jaksic/PIXSELL

Miroslav Čabraja, prvak i ravnatelj Drame HNK u Osijeku, igra glavnu ulogu u predstavi Let iznad kukavičjeg gnijezda koja se tek počinje raditi, a premijera će biti 24. svibnja. To je, nakon predstave Maratonci trče počasni krug čijih je 17 izvedbi rasprodano ‘na neviđeno’, još jedan privlačni naslov

Nakon što je početkom ožujka u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku premijerno izvedena predstava Maratonci trče počasni krug, a svih 17 izvedbi rasprodano “na neviđeno”, na Veliku scenu tog nacionalnog teatra dolazi još jedan neobičan i privlačan naslov. U HNK u Osijeku od premijere 24. svibnja igrat će se Let iznad kukavičjeg gnijezda’ u režiji Dražena Ferenčine, tekst prema kojem je 1975. Miloš Forman snimio holivudski film.

Bio je to prvi film, nakon 1934. i Dogodilo se jedne noći, koji je osvojio svih pet glavnih Oscara – za najbolji film, glavnog glumca i glavnu glumicu, redatelja i scenarij. Maestralnu ulogu odigrao je Jack Nicholson, Patricka McMurphyja, a tu će ulogu na osječku scenu donijeti 45-godišnji glumac, prvak Drame HNK u Osijeku Miroslav Čabraja, ujedno i ravnatelj osječke Drame.

Rođen je u Slavonskom Brodu 1979., ali zbog Domovinskog rata otišao je s obitelji u Istru, gdje je u Pazinu završio Klasičnu gimnaziju. Na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, preddiplomski studij, smjer Gluma i lutkarstvo, diplomirao je 2008. monodramom Antona Pavloviča Čehova O štetnosti duhana. Iste godine postao je član ansambla drame HNK u Osijeku, a 2012. magistrirao je na Umjetničkoj akademiji u Osijeku i stekao zvanje magistar kazališne umjetnosti – akademski glumac i lutkar.

Od veljače 2014. do svibnja 2015. obnašao je dužnost intendanta HNK u Osijeku, a od lipnja 2019. u statusu je prvaka Drame HNK u Osijeku u kojem je odigrao mnoge velike uloge. Igrao je i izvan matične kuće, u kazalištima, TV serijama i reklamama. Nominiran je za Nagradu hrvatskog glumišta za ulogu Gajeva u drami A.P. Čehova Višnjik u kategoriji sporedna muška uloga.

NACIONAL: U matičnom HNK u Osijeku 24. svibnja premijerno će se izvesti sjajan naslov – Let iznad kukavičjeg gnijezda u režiji Dražena Ferenčine. Kako je došlo do ideje da se baš to radi?

Nekoliko godina unazad Dražen Ferenčina i ja pokušali smo postaviti ovaj naslov znajući da će pobuditi veliki interes publike i medija, no nismo nikako mogli uskladiti njegove i naše termine, a evo uspjeli smo sada, baš u sezoni u kojoj smo postavili i Maratonci trče počasni krug, još jedan poznat i bombastičan naslov, za koji se još ne stišavaju reakcije i pljušte pohvale za repertoarni potez. Dugo nije bilo tako ludo u medijskom prostoru kao sada, pa je ovo i više nego aktualno.

NACIONAL: Vi igrate Patricka McMurphyja, legendarnog lika kojeg je Jack Nicholson maestralno odigrao i za tu ulogu 1975. dobio Oscara. Kako se pripremate za tu ulogu, što vam je u fokusu?

Uvijek usko surađujem s redateljem i njegovom vizijom izvedbe komada u koju pokušavam utkati sve kreativno što imam u tom trenutku. Velika uloga se dogodi ili ne dogodi, ali uvijek dajem posljednji atom energije i kreativnosti koje imam. Mislim da je tako najpoštenije, nikad se ne štedim, baš nikad, čak ni na izvedbama.

‘Preko student servisa zaposlio sam se u Kazalištu Komedija kao tehničar. Tada počinje moja prava ljubav prema kazalištu, a koja ima korijenje još u srednjoj školi’

NACIONAL: Osjećate li opterećenje zbog filmskog predloška, zamarate li se uopće drugim utjelovljenjima te uloge?

Ne opterećujem se izvedbom Jacka Nicholsona kao što se nisam niti opterećivao filmom Maratonci trče počasni krug, koji čak nisam niti gledao u zadnjih deset godina jer sam znao da dramom Dušana Kovačevića možemo puno toga reći, kao što mogu puno toga reći ulogom Patricka McMurphyja. Natjecati se s filmom i filmskom izvedbom jednog od mojih idola bilo bi pretenciozno i bahato. Moj McMurphy će biti samo moj.

NACIONAL: U hrvatskom kazalištu naslov Let iznad kukavičjeg gnijezda već se igrao, davno, ranih 1980-ih u Gavelli, kad je Mustafa Nadarević režirao i igrao lika kojeg igrate i vi. Koliko su takvi naslovi intrigantni za kazališnog glumca, što vam je najvažnije?

Kada promišljam repertoar, naravno da jako razmišljam o ansamblu jer visoka iskoristivost ansambla je put ka sreći. No naravno da to nije jedini parametar na koji obraćam pozornost. Različitost, sloboda, kvalitetna repertoarno-razvojna politika kazališta, djelatnici, sposobnost mijenjanja kulturno-nacionalnog identiteta, nepretencioznost, promjene, sve to i ne samo to čine nit vodilju. A krajnji cilj je izvrsnost. Kultura moga grada i regije, naše kazalište, gledatelji, djelatnici, osnivači i svi ostali zaslužuju izvrsnost. Tako je i s naslovima i ulogama.

NACIONAL: Osim glavnog lika, najzanimljivije su uloge, rekla bih, sestre Ratched i Poglavice. Koliko znam, sestru će u produkciji HNK u Osijeku igrati muški glumac, je li to istina? Tko igra Poglavicu?

Da sestru Ratched igra muškarac bila je ideja jedne od Draženovih i mojih verzija, no to se neće dogoditi, ipak će igrati žena, a Poglavicu će igrati Duško Modrinić. Drago mi je da kuloarske priče dolaze do medija jer to je znak da su mediji itekako zainteresirani za kulturu i naše kazalište, a onda i konzumenti tih medija. Hvala vam na tome.

NACIONAL: Vi ste ravnatelj Drame HNK u Osijeku i odgovorni ste za repertoar koji je posljednjih godina zaista sjajan, predstave su uspješne, ali važno je to da su drugačije, malo ste sve osvježili atraktivnijim naslovima. Kako je biti ravnatelj Drame?

Kreativno i naporno. Zahtijeva puno odricanja i živaca. Teško je udovoljiti svima, no nisam zato na tome mjestu posljednjih deset godina, s malom pauzom. Razvoj repertoara i ansambla dugotrajan je proces. Treba znati balansirati između mladosti i iskustva, a također ih treba uvjeriti u to da ne moraju sve odmah i sad. Treba znati trajati četrdeset i više godina. Mladi znaju ponekad biti nestrpljivi, oni iskusniji u strahu od prolaznosti, ali pokušavam ih sve umiriti i uvjeriti da će svatko od njih sigurno dobiti svojih pet minuta. No mi stvarno imamo kompaktan i potentan ansambl koji u svakom trenutku može odgovoriti na sve izazove.

Napravljena je jaka baza s mlađim glumcima tijekom godina, a oni sada stasaju u nositelje repertoara kojima jako dobro pomažu “srednjaci” i iskusniji kolegice i kolege. Jako sam zadovoljan ansamblom koji je i struka, pojedinačno i kolektivno, višestruko nagradila. Što se tiče naslova, uvijek pokušavam zajedno s intendanticom ili intendantom promišljati što bi u jednom četverogodišnjem mandatu bilo dobro za kazalište i naše glumice i glumce, a da to bude aktualno i, po mogućnosti, subverzivno. Ne mogu reći da sam uvijek uspijevao, ali puno više je onog dobrog nego manje dobrog.

NACIONAL: Koliko takvi naslovi otvaraju neke nove kreativne vidike?

Čari kazališne predstave su te da ona nikada nije ista. Tako je i s naslovima, ljepota dobrog naslova je u tome što ga možete sagledati iz više kutova. Dobar naslov je svevremen. Da, primjerice, postavimo isti naslov u pet naših nacionalnih kuća, svaka bi ga napravila na svoj način.

Svaki redatelj, glumac, uprava drugačije vidi društvo, možda čak i na jednak način, ali u drugom kontekstu. Tu nastupa kreativnost i zbog toga je kazalište uvijek aktualno i bit će i dalje. Kazališna umjetnost stara je više tisuća godina, jednako toliko obožavana.

Miroslav Čabraja u ansamblu HNK u Osijeku je od 2008. godine. FOTO: Borna jaksic/PIXSELL

NACIONAL: Da ste zaista pogodili kako publika diše dokazuju naslovi Jom Kipur Ivane Šojat, Sviraj to ponovno, Sam Woodyja Allena ili Čaruga Ivana Kušana koji nije igrao više od 30 godina. No naslov koji je izazvao apsolutno najveći interes je najnoviji – Maratonci trče počasni krug Dušana Kovačevića – koji je kod publike sjajno prihvaćen. I vi ste ga nekoliko puta spomenuli u intervjuu. Svih 17 izvedbi je rasprodano, što se u HNK u Osijeku dugo nije dogodilo. Vi igrate jednu od uloga i u toj predstavi. Kako se osjećate kad vidite da je publika zadovoljna?

Ne sjećam se da je u Hrvatskoj ijedan naslov osim Orašara stvorio takve redove. Nisam ni malo dvojio staviti taj naslov na repertoar jer, bez imalo skromnosti, znao sam da će biti hit. No nema hita bez aktera tog hita i autorskog tima i logistike te marketinga. Vjerovao sam da podjela koju sam napravio s redateljicom Oljom Đorđević, već poodavno, nudi sama po sebi spektakl.

Kao što sam već naveo, imamo izvrstan ansambl koji je spreman na takve naoko pretenciozne naslove odgovarati izvrsno jer sam naslov nije ništa bez jednako tako ili približno dobre izvedbe, a ja mogu potvrditi da svaku noć doživljavamo ovacije. Jednako tako sam sad još uvjereniji u to da smo pogodili igranjem na srpskom izvorniku i zabavlja me svaki komentar umnih skučenika koji to kritiziraju.

NACIONAL: Dakle, sve ono što se govori za kazališta izvan Zagreba ne stoji jer kad je repertoar dobar, onda je kazalište živo, aktivno, a onda se zainteresiraju i mediji. Tako je sada s HNK u Osijeku, Gradskim kazalištem mladih u Splitu, a isti slučaj je i s HNK u Varaždinu. Koliko je vama, ravnatelju Drame, važno odabrati prave naslove? Pretpostavljam da je to ključno. Kako to radite?

Najvažnije je dobro promišljati, planirati i izvesti. Nisam nešto novo rekao i iako zvuči da idealizam, tako je. Tome stremim, a pokreće me društvo u kojem živim. Danas naša djeca žive u virtualnim svjetovima društvenih mreža i televizije poistovjećujući se sa životom, stilom odijevanja, ponašanjem svojih “idola”, a u isto vrijeme nisu ni svjesni da gube sebe i svoj identitet i postaju oponašatelji, ali oni lažni.

Namjerno sam spomenuo oponašanje jer su Platon i Aristotel dali neka mjerila i temelje prema kojima su ljudi prije živjeli, razvijali se. Ne kažem da se tome treba vraćati, ali se sigurno treba zaustaviti, okrenuti se preko ramena, pogledati, rezimirati i odlučno krenuti naprijed, u boljitak.

Njih dvojica dala su temelje umjetnosti, temelje onome čime se bavim, temelje koje treba slijediti, temelje zbog kojeg se vode kazališne kuće, jer smatram da je kazališna dužnost kritički se odnositi spram vremena i prostora u kojem živimo, ne misleći samo na lokalno, nego i na globalno te isticati slabosti mediokritetskog stanja uma današnjice, i to s intelektualnim podsmijehom koji negira sve formalne i ideološke modele.

I ne samo to. Želim da Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku bude debelim slovima ucrtano na kazališnoj karti naše regije i čitave Europe. A toga nema bez umjetničke vizije. Dakle, treba promatrati svijet oko sebe i utkati ga u te predivne drame i komedije napisane perom vrhunskih umjetnika.

NACIONAL: Prošle godine obilježili ste 15 godina rada u HNK u Osijeku. Koliko ste naučili o sebi, glumi, kazalištu u tih 15 godina? Jer bili ste i v.d. intendanta jedno vrijeme, dakle upoznali ste kazalište u svoj njegovoj punini.

Kada sam prije 15 godina dolazio u HNK u Osijeku zajedno s današnjom suprugom Ivanom Soldo Čabraja, koja mi tada nije bila supruga, a najzaslužnija je da sam danas tu, nisam niti sanjao da ću postati ravnatelj ili intendant. Bio sam vrlo posvećen glumi, kao i danas, ali ipak samo glumi, zato sam i spomenuo odricanje, jer raditi ovu odgovornu funkciju i uz to i glumiti nije nimalo lako, ali se s godinama stekne iskustvo koje ti pomaže to dvoje objediniti. Na drugoj strani, protuteža je biti suprug i otac, što me daleko više oplemenjuje i daje mi snagu za dalje. Puno je tu kompromisa i odricanja, ne samo moga.

NACIONAL: Što ste naučili iz iskustva stvaranja lika McMurphyja?

O tome ne mogu još govoriti jer probe tek počinju 2. travnja, a njima se istinski radujem. Velika je to ansambl predstava u kojoj igra čitav muški ansambl i tri studenta i četiri naše glumice.

‘Svaka izvedba Maratonaca doživljava ovacije. Pogodili smo, također, igranjem na srpskom izvorniku i zabavlja me svaki komentar umnih skučenika koji to kritiziraju’

NACIONAL: Kako je uopće došlo do toga da postanete glumac? Je li vas gluma privlačila odmalena ili je do toga došlo slučajno?

Zapravo da. No to s 18 godina nisam znao. Lutao sam, kao mnogi tinejdžeri. No kada se otvorila Umjetnička akademija u Osijeku, kao da mi je nešto “zazvonilo” u glavi da se moram vratiti u rodnu Slavoniju i nešto dati, nešto reći. Spakirao sam kofere i rekao svom vjenčanom kumu Feđi Štuliću, s kojim sam tada bio cimer i najbolji prijatelj, da idem iz Zagreba. Mnogi su mi se smijali, jer, kao, nitko ne mijenja Zagreb za Osijek. A ja sam napravio upravo to. Uvijek sam bio kontra. Nisam pogriješio.

NACIONAL: Rođeni ste u Slavonskom Brodu, ali ste odrasli u Pazinu, da biste završili u Osijeku, što vam je bilo najdraže u tom vašem osobnom putovanju? Čega se najradije sjetite?

Priča ima tužan početak, a sretan kraj. Naime, 1992. godine u ljeto poginuo je moj otac na posavskom ratištu, a mama je ostala s troje malodobne djece, imam brata i sestru koja je imala samo tri mjeseca. Išli smo gdje je sigurno, kao i mnogi. Zapravo, i jako puno Slavonaca je naselilo to malo mjesto, Červar-Porat, nadomak Poreča u Istri. Tamo smo bili sigurni, polako krenuli u školu, skrasili se.

U Poreču sam završio osnovnu školu, u pazinskom Kolegiju srednju školu, nakon koje sam upisao pravni fakultet. Pravni me fakultet, međutim, ipak nije pretjerano zanimao u to doba pa sam u međuvremenu radio preko student servisa razne poslove, od čišćenja oluka do utovara kamiona, sve dok se nisam, također preko student servisa, zaposlio u Kazalištu Komedija kao tehničar. Tada počinje moja prava ljubav prema kazalištu koja ima korijenje još u srednjoj školi.

NACIONAL: Zašto volite kazalište, glumu, zašto je dobro biti glumac?

U pitanju je sadržano puno toga i mogućnost izražavanja floskulama je vrlo velika pa ću pokušati sažeti. Ne mislim da je biti glumac bolje ili lošije od biti bilo koje druge profesije dok to voliš, a ja glumiti volim, a ono čemu se iskreno u glumi radujem su susret s kolegicom ili kolegom na sceni i interakcija s publikom, izravna i neizravna. Kazalište je, općenito, oblik umjetnosti koju najviše volim.

NACIONAL: Član ste Kulturnog vijeća Osječko-baranjske županije. Što je cilj, kako vidite kulturu grada i županije i koliko vi možete u tome pomoći? Kakav je osjećaj krojiti kulturnu politiku grada i županije, osjećate li odgovornost?

Od našeg HNK sve počinje. Mi smo najveća kulturna institucija od Zagreba do Novoga Sada. Od toga i kreću moja kulturna promišljanja. HNK u Osijeku je nacionalno kazalište i dio je nacionalne kulture. Kultura je jedan od preduvjeta postojanja jednog naroda, stoga je deplasirano govoriti o važnosti kulture za grad ili regiju kada je to dio nacionalnog identiteta.

Koncert bilo kojeg KUD-a može napuniti kazalište, a oni se time bave amaterski, i za zaključiti je: za bilo koju izvedbenu umjetnost, na bilo kojim razinama, uvijek je bilo i bit će interesa. I to je pljuska svima onima koji kažu: zašto ulažemo u kulturu, ne treba nam kad je toliko skupa i nema profita.

Isto tako možemo reći: što će nam elektroprivreda, jeftinije su svijeće, a i ljudi su već živjeli bez nje i bili puno povezaniji i prisniji? Što će nam industrija, od nje se bogate samo moćnici, i tako dalje. Najlakše je relativizirati stvari i čekati da se problemi sami riješe. Treba početi delati. Na svim poljima. Kultura je temelj postojanja jednog naroda, zajedno s njegovim jezikom, i kada se kultura sruši onda i narod nestaje. To se ne smije dozvoliti i neće.

NACIONAL: Koje planove imate nakon Leta iznad kukavičjeg gnijezda?

Stiže nam još jedan bombastičan naslov koji počinjemo raditi na jesen, a riječ je o drami Fabijana Šovagovića Sokol ga nije volio koju će režirati Filip Šovagović, a u komadu će, kako sada stvari stoje, igrati i Anja Šovagović Despot. Zanimljivo je i to da ovaj komad radimo u koprodukciju s Gavellom. Naime, naša dva kazališta su jedina dva koja su imala ovu dramu na repertoaru i sada, nakon 40 godina, došlo je vrijeme da se ujedinimo i zajedničkim snagama osvježimo i osuvremenimo ovaj vrhunski komad.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.