Miro Kovač, 53-godišnji bivši ministar vanjskih poslova, bivši predsjednik saborskog Odbora za vanjsku politiku i zastupnik, u razgovoru za Nacional osvrnuo se na rezultate prijevremenih lokalnih izbora u Splitu, gradu u kojem se rodio i situaciju u Hrvatskoj nakon ostavke ministra financija Zdravka Marića. Na prošlim unutarstranačkim izborima u HDZ-u bio je i jedini protukandidat predsjedniku HDZ-a i premijeru Andreju Plenkoviću. Kao specijalist za međunarodne odnose Kovač je govorio i o krizi u svijetu uzrokovanoj ruskom invazijom u Ukrajini.

Miro Kovač doktorirao je povijest međunarodnih odnosa na sveučilištu Sorbonne Nouvelle u Parizu na francuskom govornom području, a 1995. kada se zaposlio u Uredu predsjednika Hrvatske Franje Tuđmana, unatoč svojim drugim dužnostima, bio je često prevoditelj predsjedniku Tuđmanu za njemački jezik. U hrvatsku diplomaciju prešao je 2001., a 2008. postao je i hrvatski veleposlanik u Berlinu. Nakon što je bio HDZ-ov tajnik za međunarodne odnose u vrijeme Tomislava Karamarka na čelu HDZ-a, kandidirao se na parlamentarnim izborima i s 13.000 preferencijalnih glasova postao saborskim zastupnikom. Nakon što je izgubio bitku za predsjednika HDZ-a na unutarstranačkim izborima, na sljedećim parlamentarnim izborima Plenković ga je stavio na 14. mjesto u drugoj izbornoj jedinici, pa nije uspio ponoviti uspjeh s prethodnih izbora da preferencijalnim glasovima ponovo postane saborski zastupnik.

NACIONAL: Pobjedom Ivice Puljka na izborima za gradonačelnika Splita od četiri najveća grada u Hrvatskoj HDZ vlada samo jednim, Osijekom. Je li to neuspjeh kadroviranja Andreja Plenkovića i njegove odluke da za gradonačelnika kandidira Zorana Đogaša, koji nije član HDZ-a? Kako će se to odraziti na utjecaj Plenkovića u stranci?

Nakon svakih izbora, pa i ovih, treba hladne glave i u miru raščlaniti rezultate, izvući odgovarajuće pouke i prikladno se pripremiti za sljedeće izborne utakmice.

NACIONAL: Kako komentirate ostavku ministra financija Zdravka Marića? Je li ministar postupio na sličan način kao premijer Ivo Sanader u srpnju 2009. nakon eksplozije financijske krize podnoseći ostavku uz poruku da je on svoju „dionicu završio“? Kako je odradio ili završio svoju dionicu ministar Marić?

Marić se obratio javnosti i priopćio zašto je odlučio da će otići iz Vlade. Dominantna je percepcija u stručnoj i općoj javnosti da je bio uspješan u svom poslu. Osobno sam s njim imao pozitivno iskustvo suradnje dok smo bili zajedno u Vladi.

‘Danas u Europskoj uniji imamo puno tehnokratskog, a premalo vizionarskog. Trebaju nam ljudi u politici koji komuniciraju sa svojim narodom, koji će motivirati narode, govoriti im o tome što smo iz povijesti naučili’, ističe Kovač. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Postoje ocjene da ministar Marić „napušta brod koji tone“ u vrlo delikatnom trenutku: kada se početkom sljedeće godine u Hrvatsku uvodi euro, ali je izvjesna i nova recesija. Slično je bilo i kada je 2009. odlazio premijer Sanader prepustivši tada stranku Jadranki Kosor.

Ne želim se u ovom slučaju baviti fenomenologijom. Sve što o tome znam je ono što je Marić priopćio javnosti. I vjerujem da je onako kako je rekao.

NACIONAL: U trenutku kada je napuštao Vladu ministar Marić, Hrvatska je izgubila arbitražu s MOL-om u Washingtonu za koju iz proračunu treba sada izdvojiti 2 milijarde kuna. Kako komentirate tu činjenicu?

Već je prije nekoliko godina bilo procjena, doduše u javnosti pomalo prigušenih, da bi Hrvatska mogla arbitražu s MOL-om izgubiti. To se, nažalost, i dogodilo.

NACIONAL: Iako će Hrvatska zbog gubitka arbitraže morati MOL-u isplatiti 2 milijarde kuna, premijer Plenković je odluku arbitraže ocijenio da je bila u korist Hrvatske. Kako to objašnjavate? Sličnu odluku u Washingtonu očekuje i Ivica Todorić i vjeruje da bi to mogao biti i razlog za pad Vlade Andreja Plenkovića. Je li moguć pad Vlade u kojem HDZ ima parlamentarnu većinu?

Godinama je u hrvatskoj javnosti prevladavala ciljano stvarana percepcija da je nagodba s MOL-om umjesto arbitraže jedna vrsta mađaronstva, to jest „izdaje“ hrvatskih interesa. Sada znamo da ćemo tu „praktičnu školu“ na planu međunarodnih političkih i gospodarskih odnosa vrlo skupo platiti. Što se tiče arbitraže u Washingtonu u vezi Agrokora, svjesno neću ulaziti u sferu „ki bi da bi“. Bilo bi neozbiljno, pa i šarlatanski prepustiti se špekulacijama. Pustimo da se postupak privede kraju. Nakon toga ćemo biti pametniji. A hrvatskoj vladi želim u interesu hrvatskih ljudi što mirnije vode, pogotovo s obzirom na inflaciju, ali i općenito u pogledu moguće globalne recesije sljedeće godine.

NACIONAL: Je li nakon nedavnih izbora u HDZ-u za predsjedništvo stranke predsjedniku HDZ-a Andreju Plenković uspjelo uspostaviti punu kontrolu? Postoji li stranačka oporba, koja je oduvijek postojala, pa i u vrijeme kada ste u Uredu predsjednika Franje Tuđmana radili u Odjelu za informiranje i kasnije kao dužnosnik zadužen za euroatlantsku integraciju?

Uspostava kontrole nad strankom očekuje se od svakog predsjednika HDZ-a.

NACIONAL: Je li u tom smislu očekivana i vaša eliminacija iz stranačkog vodstva, a bili ste ne samo ministar vanjskih poslova u HDZ-ovoj vladi, nego i međunarodni tajnik HDZ-a, kao i član predsjedništva stranke? Osjećate li se danas marginalizirano?

Osjećam se danas, kao i uvijek, slobodno i emancipirano. U kontaktu sam i dalje s ljudima iz stranke i izvan stranke s kojima sam uglavnom i prije unutarstranačkih izbora bio u kontaktu.

NACIONAL: Kako danas gledate na svoju kandidaturu za predsjednika HDZ-a prije dvije godine?

Vrijeme leti, to su sada već stare priče. Jesam po obrazovanju, među ostalim, i povjesničar međunarodnih odnosa, ali sam čovjek okrenut budućnosti. Ali kada već pitate, moje je kandidiranje bilo za mene logično i jedino moguće postupanje. Bilo je i izraz uvjerenja u nužnost odvijanja demokratskih procesa u HDZ-u. Bilo kakvo drukčije postupanje bih tada bio doživio kao osobni kukavičluk. A nakon tih izbora, kao što znate, postupio sam civilizirano i javno uputio čestitku, u interesu članstva i dostojanstva stranke, kojoj želim sve najbolje.

NACIONAL: No u toj izbornoj kampanji govorili ste za suparnika Plenkovića, tadašnjeg predsjednika HDZ-a i premijera, da vlada „faraonski“ strankom i državom. Je li vam je to zamjerio?

U izbornim kampanjama rijetko se koga mazi i pazi. Mene se najmanje mazilo. To je u prirodi politike i izbornih kampanja. Politika je borilačka vještina, rekao je jednom bivši njemački kancelar Helmut Schmidt. Kad je prestala ta kampanja, prestalo je i nadmetanje. To se zove stvaranje pozitivnih unutarstranačkih uzusa ili, ako hoćete, davanje doprinosa izgradnji civiliziranih demokratskih mehanizama u politici i društvu. I na to sam ponosan, i to s pravom, usudim se reći.

NACIONAL: Viđate li se s premijerom Plenkovićem?

Vidjeli smo se nedavno u Klovićevim dvorima na sjajno priređenoj fotoizložbi Hrvatskog državnog arhiva povodom obilježavanja 100. godišnjice rođenja predsjednika Tuđmana, ali i na koncertu u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu u spomen na 30 godina hrvatske neovisnosti i Dana državnosti.

NACIONAL: Jeste li razmijenili koju rečenicu?

Kulturno smo se pozdravili.

NACIONAL: Jeste li u raspravi oko statusa Hrvata u susjednoj Bosni i Hercegovini kao konstitutivnog naroda imali razumijevanja za inicijativu predsjednika Zorana Milanovića da Hrvatska zaprijeti vetom ulasku Švedske i Finske u NATO dok se u Bosni i Hercegovini ne promijeni Izborni zakon da bi se omogućilo i Hrvatima da biraju svoje predstavnike u Predsjedništvo BiH i Dom naroda u Federaciji BiH?

Hrvatska bez prave suradnje između Vlade i predsjednika Republike u oblikovanju i provođenju vanjske politike ne može učinkovito ostvarivati svoje strateške ciljeve na tom planu. Svaka daljnja rečenica je izlišna.

NACIONAL: Kako komentirate turskog predsjednika Erdogana koji je prijetnjom vetom ishodio ustupke od Švedske i Finske da se zabrane organizacije Kurda u tim zemljama, a riječ je o narodu više od 30 milijuna žitelja koji nemaju svoju državu, pa osim u Turskoj žive u Siriji, Iranu i Iraku?

Turska će očito inzistirati na onome što je sa Švedskom i Finskom dogovorila i formalizirala u obliku memoranduma. Vrlo teško mi je, pače nemoguće zamisliti da bi se ulazak Švedske i Finske u NATO mogao potvrditi u turskom parlamentu dok se ne provedu sve točke toga dogovora. S obzirom na modus operandi predsjednika Erdogana, njegovu snagu u Turskoj, kao i važnost Turske na istočnom krilu NATO saveza, izvjesno je da će turska strana ustrajati ne samo na jačanju zakonskog uporišta u Švedskoj i Finskoj u borbi protiv terorizma, nego i na izručenju Kurda i mogućnosti dobivanja oružja, posebno američkih aviona.

NACIONAL: Neće li Švedska u tom slučaju morati odustati od nekih svojih elementarnih političkih načela i standarda?

To će švedske vlasti same sa sobom morati rješavati, kao i sa svojom javnošću.

NACIONAL: Može li se narušiti sigurnosna situacija i u Bosni i Hercegovini?

Nisam sklon dramatiziranju, ne vidim opasnost od oružanih sukoba. Pozitivno je da je iz predostrožnosti, nakon ruske invazije na Ukrajinu krajem veljače ove godine, povećan broj vojnika EUFOR-a na 1100. Bila je to pametna odluka Europske unije.

NACIONAL: Međutim, nema hrvatskih postrojbi u toj međunarodnoj misiji iako je Hrvatska jedna od potpisnica Daytonskog sporazuma.

Hrvatska se u Bosni i Hercegovini, ali i drugdje gdje je to za nju životno važno, mora nastaviti boriti za vrednovanje svojih stajališta. Neprirodno je da stajališta Hrvatske, koja je članica i Europske unije i NATO saveza, nisu snažnije vrednovana. Pa Hrvatska nikome u Bosni i Hercegovini, primjerice, ne govori da mora mijenjati svoje udžbenike iz povijesti. Niti provodi „manjinski inženjering“ u stilu susjedne Srbije, koja nastoji fabricirati bunjevačku manjinu u Srbiji kako bi se oslabio položaj Hrvata u Bačkoj. Sada se u srpskom tisku čak pojavljuju tekstovi u kojima se izražava „čuđenje“ da u Mađarskoj Bunjevci još nisu priznati kao manjina. Prozirne su to namjere. Nekoliko Bunjevaca mi se obratilo jer su skandalizirani. Hrvatska, to se usudim ustanoviti, prema svome susjedstvu vodi plemenitu politiku.

NACIONAL: Kako gledate na velike šanse da Željko Komšić ponovo bude izabran za člana Predsjedništva BiH kao predstavnik Hrvata, ali opet glasovima Bošnjaka?

Toplo se nadam da se to ovoga puta neće dogoditi jer bi se ponovo radilo o prijevari duha Ustava Bosne i Hercegovine, onoga što je zamišljeno i parafirano u Daytonu, a potpisano u Parizu u prisutnosti svjedoka, državnih čelnika SAD-a, Rusije, Francuske, Velike Britanije, Njemačke i Europske unije. Očekujem da će Hrvati uspjeti izabrati svoga predstavnika u Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. To bi onda odražavalo volju jednog od triju konstitutivnih, to jest državotvornih naroda definiranih Ustavom. Žao mi je da nije bilo dovoljno mudrosti u međunarodnoj zajednici da moj prijatelj Christian Schmidt kao Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu iskoristi instrument bonskih ovlasti i nametne izborni zakon, koji bi osigurao da Hrvati u Predsjedništvo BiH i Dom naroda Parlamenta Federacije biraju svoje predstavnike, a da to ne budu Komšićevi „građani“, koji su dominantno Bošnjaci. Ponovni izbor Željka Komšića u Predsjedništvo BiH bio bi ne samo nepošten i protivan duhu Daytona, nego i štetan za bosanskohercegovačke Hrvate kao državotvornog naroda, a time i za Bosnu i Hercegovinu kao takvu.

NACIONAL: Poznajte li Christiana Schmidta?

Poznajem ga i o njemu imam vrlo dobro mišljenje. Znam ga iz vremena kada je bio potpredsjednik CSU-a, savezni ministar poljoprivrede, državni tajnik u saveznom ministarstvu obrane, rizničar Europske pučke stranke, zastupnik Bundestaga. Kao mlad parlamentarac, zadužen za vanjsku politiku unutar skupine zastupnika CSU-a u, tada još u Bonnu, pokrenuo je na ljeto 1991. u Ansbachu sa svojim kolegom Hartmutom Koschykom, tadašnjim povjerenikom Bundestaga za Hrvatsku, donošenje zaključka CSU-a o nužnosti međunarodnog priznanja Hrvatske i Slovenije. Uvjeren sam da svojim djelovanjem želi istinski pomoći da Bosna i Hercegovina zaista krene putem uključenja u Europsku uniju i da sva tri ustavotvorna naroda, Hrvati, Bošnjaci i Srbi, budu istinski ravnopravni i zadovoljni, da nema nacionalne majorizacije, to jest nacionalne diskriminacije.

NACIONAL: Postoji li model koji bi mogao zajamčiti političku ravnopravnost sva tri konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini?

Postoji, na primjer belgijski model. Belgija ima sedam parlamenata i šest vlada, a sastoji se od tri regije i tri jezične zajednice. I regije i jezične zajednice imaju svaka svoj parlament i svoju vladu. Na području Valonije, jedne od triju regija, postoje dvije jezične zajednice, francuska i njemačka. Njemačka zajednica sastoji se od jedanaest općina bez teritorijalnog kontinuiteta, ima svoju vladu i svoj parlament. Inače, iz nje potječe Serge Brammertz, glavni tužitelj Međunarodnog rezidualnog mehanizma za kaznene sudove, sljednika Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju.

‘Osjećam se danas, kao i uvijek, slobodno i emancipirano. U kontaktu sam i dalje s ljudima iz stranke i izvan stranke s kojima sam uglavnom i prije unutarstranačkih izbora bio u kontaktu’, kaže Miro Kovač. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Specijalist ste za vanjsku politiku. Rat u Ukrajini sada osim inflacijom prijeti i novom recesijom na globalnoj razini. Kako je izjavio Vladimir Putin, on još nije spreman za pregovore ne samo s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim, nego ni sa Zapadom. Može li se zaustaviti rat u Ukrajini?

Rusija se trenutno sa svojom invazijom „zalaufala“, osvaja mjesto po mjesto, grad po grad u Donbasu. Trenutno je u prednosti pred Ukrajincima koji se grčevito i hrabro brane, ali kojima oružje zapadnih saveznika i njihova obavještajna potpora nisu dostatni da bi mogli, zasad, sami vratiti okupirana područja. Ta okupirana područja čine više od 20 posto ukrajinskog teritorija. Bez zapadne kopnene intervencije, a koja se ne nazire, bit će im vrlo teško. Putin nema, dakle, potrebu pregovarati, želi nastaviti osvajati. Međutim, rat u Ukrajini nije primarni razlog rastuće inflacije. Prije neki dan je Jerome Powell, predsjednik američke središnje banke, u američkom Senatu na upit jednog senatora potvrdio da je inflacija u SAD-u bila visoka i prije rata u Ukrajini. Konkretno, inflacija je u SAD-u u siječnju 2021. iznosila 1,4 posto, u prosincu 2022. već 7 posto, a u veljači ove godine, prije invazije Rusije na Ukrajinu, 8,6 posto. Visokoj stopi inflacije pridonijeli su prvenstveno prekidi opskrbnih lanaca koji su posljedica zatvaranja, to jest „lockdowna“ zbog pandemije koronavirusa, ali i astronomska ubrizgavanja „jeftinog“ novca u nacionalna gospodarstva, što je, primjerice, višegodišnja praksa Europske središnje banke. To je realnost.

NACIONAL: No rat u Ukrajini ipak ima posljedice na globalnu ekonomiju, pa i na gospodarstvo u Hrvatskoj. Guverner HNB-a Boris Vujčić ocijenio je da će uskraćivanje dotoka ruskog plina dovesti do recesije u Hrvatskoj.

Globalnu recesiju za sljedeću godinu najavila je implicitno predsjednica Međunarodnog monetarnog fonda Kristalina Georgieva. Nekoliko čimbenika utječe na mogućnost recesije: širenje inflacije, povećanje referentnih kamatnih stopa središnjih banaka, usporavanje rasta kineskog gospodarstva i eskalacija sankcija povezanih s ruskom invazijom na Ukrajinu. Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) objavio je prošloga tjedna izvješće o krizi troškova života u zemljama u razvoju. Više od 70 milijuna ljudi širom svijeta palo je u siromaštvo zbog rasta cijena prehrane. Primjerice, Egipat uvozi 80 posto pšenice iz Rusije i Ukrajine, koja se zbog prekida opskrbnih lanaca puno teže isporučuje iz još uvijek prepunih silosa. Tu je i pitanje elementarne ovisnosti o ruskom gnojivu. A što se energenata tiče, podrazumijeva se da opskrba njima nije samo životni izazov za Hrvatsku, nego i za cijelu Europu i šire.

NACIONAL: Europska unija postupno odustaje od ruskih energenata, ruskog plina i nafte. Na koji će način Europa zamijeniti te energente? Vidimo da se u Njemačkoj već građanima najavljuje smanjenje grijanja u stanovima na 17 stupnjeva predstojeće zime, savjetuju se kraća tuširanja ljudima da se ograniči korištenje tople vode, a zbog nedostatka ruskog plina u problemima se našla i njemačka industrija. Rusija je već našla nove potrošače u najmnogoljudnijim zemljama Kini i Indiji, koje zajedno imaju više 2,5 milijardi stanovnika, a njihove ekonomije imaju relativnog visoke stope rasta BDP-a u donosu na ostatak svijeta.

Rat koji Rusija vodi protiv Ukrajine je neprihvatljiv. Riječ je o flagrantnom kršenju međunarodnog prava. Moje je uvjerenje i dalje, a pokazuje se zasad da je tomu tako, da sankcije Zapada neće Rusiju odvratiti od nastavka ratovanja. Ne ulazeći sada u historijat odnosa Ukrajine, Rusije i Zapada nakon raspada SSSR-a, trebalo je na vrijeme, najkasnije 2014., nakon prve invazije Rusije, poslati u Ukrajinu mirovne snage na zahtjev Ukrajinaca. Sjetimo se da su 1993. na granicama Makedonije sa Srbijom i Albanijom bile raspoređene preventivne mirovne snage. Ovaj režim sankcija, to se sada vidi, nije baš učinkovit. I očito nije dovoljno dobro osmišljen. Kada je Europa u pitanju, te sankcije imaju efekt neplaniranog sadomazohizma. Zašto? S jedne strane, mi kao dionici Zapada pomažemo oružjem i obavještajnim podacima Ukrajincima da se bore, ali otvorenih očiju pratimo kako Rusi napreduju koristeći svoju topničku i zračnu nadmoć. To je neplanirani sadizam. S druge strane, uveli smo sankcije koje štete Europi. To je neplanirani mazohizam. Ali kako se ono lijepo kaže, potreba je majka izuma. Europa će se morati povećati svoju energetsku neovisnost. To vrijedi, dakako, i za Hrvatsku.

NACIONAL: Kome te sankcije prema Ruskoj Federaciji ne štete kao što štete Europi?

Rusi imaju problema zbog sankcija, ali su se uspjeli presložiti. Već su sličnu, iako puno manju „vojnu vježbu“ u obliku sankcija imali 2014. kada su anektirali Krim i zaposjeli dijelove Donbasa. Pojačali su u međuvremenu svoju „otpornost“ na sankcije. Očito da će sankcije manje štetiti SAD-u i Kini, a najviše Europi. U Europskoj uniji se govori o nekoj suverenosti, o europskom suverenizmu, a toga nema ni u tragovima. Kada je riječ o Europskoj uniji imamo, nažalost, puno konfekcije, a premalo vizije u ključnim centrima moći.

‘Putin nema potrebu pregovarati, želi nastaviti osvajati. Bez zapadne kopnene intervencije koja se ne nazire, Ukrajincima će biti vrlo teško. Međutim, rat u Ukrajini nije primarni razlog rastuće inflacije’

NACIONAL: Zašto mislite da je u Europi premalo vizije?

Pogledajte razvoj u Europi nakon Drugog svjetskog rata. Imate Charlesa de Gaullea koji dolazi u Njemačku, u Köln 1962. i obraća se njemačkoj mladeži. Mladeži naroda koji je bio okupirao njegovu državu, njegov narod u Drugom svjetskom ratu. De Gaulle tada govori o veličini njemačke nacije i poručuje da budućnost Francuske i Njemačke, kao temelja na kojem graditi europski savez, čine „uzajamno poštovanje, povjerenje i prijateljstvo francuskog i njemačkog naroda“. Nekoliko mjeseci nakon toga potpisuje s Konradom Adenauerom njemačko-francuski sporazum o prijateljstvu. Gdje toga danas ima? Gdje je danas u našim društvima, u politici, položaj opće kulture koja je za spomenutog De Gaullea bila „prava škola zapovijedanja“?

NACIONAL: U čemu je danas glavni problem u Europskoj uniji?

Danas u Europskoj uniji imamo puno tehnokratskog, a premalo vizionarskog. Trebaju nam ljudi u politici koji komuniciraju sa svojim narodom, koji će motivirati narode, govoriti im o tome što smo iz povijesti naučili, da na području Europske unije, koliko god ona bila nesavršena, pa i manjkava, desetljećima nema ratova. Da imamo relativno visoku kvalitetu života. Fantastično postignuće! Što je prednost Vladimira Putina? On komunicira izravno sa svojim narodom, sa svojim stanovništvom, objašnjava svoju politiku. To jest autoritarni model, nikako nešto što želimo imati u Hrvatskoj. Međutim, i nama treba izravnija komunikacija o tome što jesmo i što su naše mogućnosti i prednosti hrvatskog modela – uza svu kritičnost, ima ih – ali i šire europskog načina života u odnosu na druge makrosustave. Na kraju krajeva, da ima vizije i Bosna i Hercegovina bi na nedavnom sastanku Europskog vijeća dobila status kandidata, a ne samo Ukrajina i Moldavija.

NACIONAL: Pa zar premijer Plenković ne podnosi izvješća sa sastanaka Europskog vijeća na kojima sudjeluje?

To je dobar i uobičajen postupak u parlamentarnim demokracijama. Govorim o puno široj komunikaciji s društvom građana, ne samo u Hrvatskoj nego u cijeloj Europi.

NACIONAL: Zar se ne vodi i velika javna rasprava o budućnosti Europske unije, pa onda valjda i Europe? O tome je pred Europskim parlamentom govorio i premijer Plenković.

Reći ću nešto što smatram velikom šansom, opipljivom stvari za ljude. Što je pokazala pandemija? Pandemija je pokazala da ne idu ljudi tamo gdje je posao, nego da posao putuje tamo gdje ljudi žele živjeti. Prije ste morali ići tamo gdje ima posla. Stvari se mijenjaju. One države, oni sustavi koji nude dobro obrazovanje, dobro zdravstvo i dobro društveno uređenje, dakle, visoku kvalitetu života, privlače kreativne i poduzetne ljude koji žele tamo živjeti. Koja šansa za Hrvatsku, lijepu zemlju s prekrasnim gradovima. Moramo to prvo shvatiti i onda se prikladno organizirati.

NACIONAL: Posljedice rata u Ukrajini već su tolike da se počelo postavljati i pitanje je li Treći svjetski rat već počeo.

Trećeg svjetskog rata nema jer se rat u Ukrajini, na našu sreću, nije proširio na druge zemlje.

NACIONAL: No napeto je u Litvi zbog sankcija uvedenih Rusiji, gdje postoji problemi u transportu roba iz Rusije u rusku enklavu u Kalinjingradu, izdvojenom ruskom teritoriju između Litve i Poljske.

Na svu sreću tamo nije došlo do vojnih operacija, a i ne očekujem ih. Ne vidim da Rusija ima interes širiti rat na druge zemlje, a najmanje na zemlje NATO saveza. Na političkom Zapadu treba više ozbiljnosti u vođenju državnih poslova. U nekim zapadnim zemljama postoji fenomen „klaunizacije“ politike, što je vrlo loše za postojanost tih društava. Imamo svojevrsnu krizu identiteta i svijesti Zapada, a o čemu svjedoči nekakva grljenja na sastanku na vrhu zemalja G7. Pa nije to navijačka tribina na nogometnom stadionu. Kada ginu ljudi u Ukrajini, koju se podržava svim silama, dok tamo na frontovima imamo dnevno do 1000 žrtava rata, onda nema mjesta grljenjima. Dok Zapad malaksa, Istok se diže. Kineski BYD (Build Your Dreams) prodao je u prvoj polovici ove godine više automobila nego Tesla, iako nisu sva bila električna. Ali pouka jest: i Kinezi proizvode električne automobile.