I ove se godine u svijetu 27. siječnja obilježio Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta. U Hrvatskom saboru, po običaju, predsjednik Sabora Gordan Jandroković održao je prigodni govor, u kojem je istaknuo kako ga taj datum obvezuje da progovori o “posebno ružnom i sramotnom poglavlju u povijesti čovječanstva, toliko ružnom da bi ga mnogi najradije zaboravili. No naša je obveza i odgovornost da to nikad ne učinimo. Ni Hrvatska onog vremena nije bila pošteđena bolnog povijesnog iskustva totalitarno-zločinačkog režima koji najoštrije osuđujemo. Stoga se s osobitim pijetetom moramo prisjetiti svih pripadnika židovskog, srpskog, romskog i drugih naroda ubijenih u takozvanoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.“

No kao i obično, riječi su jedno, a djela i atmosfera u društvu sasvim drugo. Kao što je poznato, u ožujku 2023. Hrvatska preuzima jednogodišnje predsjedanje IHRA-om – (International Holocaust Remembrance Association) koje je uspostavljeno 1998. radi jačanja i promicanja obrazovanja, sjećanja i istraživanja o Holokaustu. Sastoji se od 35 država članica i 10 država promatrača, a Hrvatska je pristupila Savezu 2005. Iako se za tu činjenicu zna već nekoliko godina, tek je prošloga tjedna Vlada uspostavila Nacionalno koordinacijsko tijelo predsjedanja IHRA-om i Tajništvo predsjedanja IHRA-om, a program predsjedanja još uvijek nije objavljen. Na upit tjednika Nacional o sadržaju tog programa koji je upućen Ministarstvu vanjskih i europskih poslova, Ministarstvu kulture i medija, potpredsjedniku Vlade Davoru Božinoviću i ministru vanjskih poslova Goranu Grliću Radmanu, iz MVPEI-a smo dobili sljedeći odgovor: „Sukladno pravilima Saveza, teme i prioriteti hrvatskog predsjedanja bit će prezentirani nakon završetka švedskog predsjedanja.“

Vlada je prošlog tjedna usvojila i pravno neobvezujuće radne definicije antisemitizma, antiromskog rasizma i diskriminaciju definicije poricanja i iskrivljavanja istine o Holokaustu.

Tjednik Nacional u nekoliko je navrata prošlih godina pisao o sudjelovanju Hrvatske u održavanju Državnog muzeja Auschwitz-Birkenau, nastalog na prostoru najveće nacističke tvornice smrti, kao i o izložbi u Bloku 17 koja je demontirana nakon raspada Jugoslavije, a na čijem novom postavu godinama rade stručnjaci država sljednica. Naime, nakon što je 2009. godine povučena jugoslavenska izložba, šest pravnih sljednica bivše države nije se uspijevalo dogovoriti oko koncepta i financiranja novog postava. Brigu o Muzeju i Memorijalnom centru financira Poljska. Budući da su troškovi održavanja i postupaka konzervacije enormni, osnovana je zaklada Auschwitz-Birkenau u kojoj sudjeluje preko 40 država svijeta i neki veći gradovi. Međutim, Hrvatska do danas ne uplaćuje novac u Zakladu.

Mirna Herman, jedna od nasljednica dijela obitelji Herman koji je uspio preživjeti Holokaust, a čiji su članovi rasuti po svijetu, predstavnica je obiteljske zaklade Herman Family Trust kojoj je prvenstveni cilj ostvarenje stalnog postava izložbe u Bloku 17 Memorijalnog centra i muzeja Auschwitz-Birkenau. Ona je u intervjuu tjedniku Nacional prošle godine otkrila kako je Zaklada angažirala Danijela Libeskinda, poljsko-američkog arhitekta najpoznatijeg po projektu Židovskog muzeja u Berlinu i kustosa Henrija Lustiger-Thalera, jednog od najznačajnijih imena na planu kulture sjećanja i vizualnog pripovijedanja takvih sadržaja, kojem je jedna od referenca stalni postav u Bergen-Belsenu. Nekoliko mjeseci prije nego što Hrvatska preuzme predsjedanje IHRA-om, tjednik Nacional pokušao je doznati što se događa s izložbom i ima li šanse da ona bude uskoro otvorena.

‘Kroz rad na izložbi, koji je zahtjevan i kompleksan, proizašle su mnoge druge teme u cijeloj regiji. Zato sam odlučila s drugim entuzijastima pokrenuti i osnovati Centar za kulturu sjećanja’, otkrila je u razgovoru za Nacional Mirna Herman. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: U svom zadnjem intervjuu tjedniku Nacional rekli ste da čekate da Ministarstvo kulture i medija sa zakladom Herman Family Trust potpiše pismo namjere o financiranju stalnog postava u Bloku 17 Memorijalnog centra Auschwitz-Birkenau. Je li se to u međuvremenu dogodilo?

Jest, sve ide u pozitivnom pravcu. Projekt se dobro razvija, između ostalog i zato što sam ja jako uporna i dosljedna i ne odustajem lako. Ministarstvo je u srpnju prošle godine potpisalo s nama pismo namjere i usvojilo naš prijedlog da trajni postav združene izložbe rade Daniel Libeskind i njegov studio, u sklopu kojeg djeluje i Henry Lustiger-Thaler. Zadan je i okvir suradnje koji je službeno potpisan. To je sada službeni dokument. Usvojeno je da će se priča o Holokaustu na prostoru bivše Jugoslavije predstavljati kao jedinstveni zajednički trajni postav.

NACIONAL: Dakle, prijepori oko podjela postava izložbe na države sljednice su riješeni.

To je usuglašeno čini mi se i prije nego što smo se mi angažirali, između ostalog i zato što je Državni muzej Auschwitz-Birkenau odbio takav pristup. Neće biti dijeljenja žrtava na zemlje sljednice, jer se radilo o jednom teritoriju. Dakle, problem nije u tome da će se države razdvajati. Osobito zato što će se postav temeljiti na osobnim pričama žrtava. A kad jednom krenete istraživati te osobne sudbine, onda tu granica nema. Priče o sudbinama nužno obuhvaćaju cijeli teritorij bivše države po kojem su se ti ljudi kretali. Logično je da se tako ne možete fokusirati samo na jednu državu, jer su ti ljudi tada pokušavali pronaći svoje puteve preživljavanja kako su znali i umjeli. A kroz njihove priče proizlazi povijest, što je bio i naš početni pristup. Prošlog tjedna su sva ministarstva kulture svih šest država potpisala pismo namjere i poslala ga na adresu zaklade Auschwitz-Birkenau, jer je to ključno tijelo. S tim se tijelom potpisuju svi financijski aranžmani i nakon što se to riješi, onda se ulazi u prostor Bloka 17.

NACIONAL: Koliko je poznato, Austrija je svoj dio uredila, a to je prizemlje Bloka 17, kao i cijelu zgradu. Koliko je to olakšalo vaš dio posla?

Točno, Austrija je uredila cijelu zgradu od prizemlja do krova i otvorila svoju izložbu u listopadu prošle godine. To znači da je Austrija uložila novac i u onaj dio koji će koristiti šest država, u smislu sanacije krova, konstrukcije i potrebnih instalacija. Dogovoreno je da se taj novac ne vraća Austriji, već će se uplatiti ponovo u zakladu Auschwitz-Birkenau koja je osnovana radi održavanja, konzervacije i restauracije svih onih artefakata koji čine izložbu Državnog muzeja.

NACIONAL: Je li Hrvatska konačno, barem na simboličnoj razini, počela uplaćivati u Zakladu?

Sada je poslano pismo namjere u kojem se izražava želja da urede taj odnos, a u tijeku je usuglašavanje konsolidiranog teksta sporazuma kojim se šest država obraća zakladi Auschwitz-Birkenau i Državnom muzeju. Kroz taj sporazum bit će definirano i na koji način će države uplaćivati svoju participaciju i na koji način će održavati tu izložbu. To su dva odvojena aspekta, i u tome će dakako sudjelovati i Hrvatska. Dakle, pred nama je sada finaliziranje sporazuma i reguliranje odnosa sa Zakladom i Muzejem.

NACIONAL: Mogu li se dogoditi još neke političke prepreke? Je li uklonjena opasnost da Blok 17 bude oduzet zemljama sljednicama bivše Jugoslavije?

Kada se takav sporazum potpiše na razini institucija, politički problemi nama više nisu toliko važni. Zato ih i ne očekujem. A što se tiče opasnosti o kojoj govorite, ne bih rekla da je u potpunosti uklonjena. Sve će ovisiti o agilnosti svih uključenih ministarstava tijekom 2023. Treba iskoristiti sve mogućnosti i prilike, posebno hrvatsko predsjedanje IHRA-om, što se tiče Hrvatske, ali i što se tiče regije. Za mnoge zemlje je to velika šansa da se neke stvari konačno razriješe.

NACIONAL: Je li se šest država sljednica dogovorilo o scenariju zajedničkog stalnog postava?

Da, scenarij je usuglašen i moram naglasiti ulogu UNESCO-a i tzv. Antena ureda u Sarajevu, a posebno Siniše Šešuma koji je cijelo vrijeme koordinirao rad na scenariju unutar imenovanog uredničkog odbora, tzv. „Editorial Boarda“ koji je na tome sustavno radio niz godina. Konačni prijedlog scenarija poslan je na recenziju svim ministarstvima kulture šest zemalja sljednica i oni sada moraju imenovati svoje recenzente. Oni će dati svoje primjedbe na scenarij kako bi se eventualno poboljšao i kako bi onda postao služben. Takav službeni scenarij se onda upućuje Državnom muzeju Auschwitz-Birkenau te se kreće u proceduru koja traje dvije godine. Scenarij su radili imenovani povjesničari iz svih šest država, a tim su predvodili Nataša Mataušić iz Hrvatske, Olga Manojlović Pintar iz Srbije i Kaja Širok iz Slovenije, o čemu je Nacional prošle godine pisao.

Tako strukturiran scenarij se temelji na četiri teme, u koje su se svi uklopili. Svaka država je pisala svoj dio u skladu s tim temama – predratno razdoblje, vrijeme i prostor, transporti i žrtve, otpor, počinitelji. Proces recenzije je u poodmakloj fazi, a podaci o tome tko su recenzenti su javno dostupni.

NACIONAL: Da nije bilo vaše upornosti, biste li dogurali dovde?

Ja vjerujem u viziju i rješenja i ne vidim neku posebnu svoju zaslugu u tome. Vidim enormne napore cijelog tima i vrlo koncentrirani i organizirani rad koji je na kraju i urodio plodom. Kroz taj rad na izložbi, koji je zahtjevan i kompleksan, proizašle su mnoge druge teme u cijeloj regiji. Zato sam odlučila s drugim entuzijastima pokrenuti i osnovati Centar za kulturu sjećanja. Pokrećemo i još neka velika istraživanja i druge izložbe, zato što smo tijekom ovih godina ostvarili brojne kontakte i otkrili puno potencijala. Konkretno, od sljedećeg tjedna kreće istraživanje o Lei Deutsch, na kojem ćemo angažirati vrsne stručnjake. Mislim da se ta priča treba istražiti i znanstveno – do sada je ona bila obrađivana na različite načine, a na ovom će istraživanju raditi povjesničari, i to na temelju dokumenata koji su sačuvani u Židovskoj općini i u arhivima. Planiramo i neke druge mikroprojekte, kao i putujuće izložbe. Cilj nam je staviti naglasak na empatiju kroz pričanje osobnih priča i tako rekonstruirati povijest. Jedino na taj način možemo proizvesti neku emociju i nekoga možda na taj način i promijeniti. Stoga se posebno fokusiramo na mlade. Inače, u Auschwitzu, u Državnom muzeju, koji je najposjećeniji muzej na svijetu, najviše dolaze mladi, od 15 do 21 godine starosti. Zato i mi želimo upravo s njima komunicirati jer mislimo da u ovim državama o kojima govorimo, sustavne edukacije o Holokaustu nema. Odnosno, sve ovisi o osobi, pojedincima, o profesorima i njihovu osobnom interesu i trudu.

‘Mnogi možda nisu svjesni koliki je potencijal našeg tima – i lokalni tim i tim u SAD-u čine vrsni stručnjaci za svoja područja. Svi su jednaki entuzijasti kao i ja i to je nemoguće zaustaviti’, kaže Mirna Herman. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Je li Branko Lustig u scenariju, kao jedan od rijetkih preživjelih iz Auschwitza?

Naravno da je Lustig u scenariju izložbe, on je predložen kao jedan od preživjelih čija će osobna priča biti ispričana. On je i bio jedan od tih jako mladih, odnosno djece koja su deportirana u koncentracijske logore – imao je deset godina kada je spašen iz Auschwitza. Pogodili ste sa svojim pitanjem jer mi ćemo upravo kretati od podataka o tome koliko je djece i mladih prošlo kroz taj logor, odnosno koliko ih je brutalno pobijeno. Naravno, ne umanjujući sve ostale žrtve i njihove sudbine, upravo su nam ti nevini mladi životi u prvom planu. Dakako da je priča o Lustigu važna i vrijedna.

NACIONAL: Kakva je suradnja s predstavnicima židovske zajednice oko ovog projekta?

Suradnja je izvrsna ne samo u Hrvatskoj, već i u svim ostalim državama. I u istraživanju Lee Deutsch pomoći će nam i Židovska općina i Beth Izrael. Tema je univerzalna, svi pripadnici židovske zajednice su imali velike gubitke tijekom Holokausta i svi žele da se ta istina dodatno istraži i da bude prikazana i u stalnom postavu izložbe u Bloku 17.

NACIONAL: Hrvatska od ožujka 2023. predsjedava IHRA-om. Jeste li upoznati s programom predsjedanja?

Ja možda nisam dovoljno pratila službene dokumente i stranice, no još uvijek nisam vidjela program s kojim Hrvatska izlazi. Nisam upoznata s njegovim sadržajem. No bilo bi dobro da se s takvim dokumentom što prije izađe javno i da se s aktivnostima počne što prije, da ne bi sve bilo ad hoc improvizacija. Jer to je jako blizu, počinjemo u ožujku.

NACIONAL: Jeste li se nadali da će stalni postav Bloka 17 biti završen prije početka hrvatskog predsjedanja?

Zapravo ne jer sam svjesna da, kada mi svoj dio završimo, počinje procedura s Auschwitzom i Državnim muzejom koja traje dvije godine. To je dugi proces u kojem oni svaki detalj provjeravaju, a onda kreće tehnički dio organizacije. Mi ulazimo u rohbau prostor koji treba potpuno urediti. Radi se o trajnom postavu koji će tamo ostati najmanje dvadesetak godina i zato to i ne može brže. Puno instanci se mora proći i mora se paziti na svaki detalj. Zato ne bi bilo realno očekivati da sve bude gotovo u okviru predsjedavanja, ali je svakako dobro da predsjedavanje podrži ovaj projekt na sve moguće načine. Iako, za sada ne znamo podržava li ga, jer nemamo nikakve kontakte s koordinacijom predsjedanja. Imamo kontakte s nekim stručnjacima u tom timu, ali to uvijek mi iniciramo. No moram reći da s ministricom kulture i medija Ninom Obuljen Koržinek redovito komuniciram i to dosta kvalitetno i konkretno. Mislim da je ona prepoznala vrijednost projekta i šansu za Hrvatsku. Jer angažirali smo dvojicu najvećih stručnjaka za tu tematiku, a takvu šansu rijetko tko bi propustio.

‘U Auschwitzu, u Državnom muzeju, koji je najposjećeniji muzej na svijetu, najviše dolaze mladi. Zato i mi želimo upravo s njima komunicirati jer mislimo da sustavne edukacije o Holokaustu nema’

NACIONAL: Kako u kontekstu hrvatskog predsjedanja gledate na činjenicu da ni dvije godine od inicijative Židovske općine u Zagrebu nije promijenjen Kazneni zakon tako da u njega budu uvršteni izvikivanje pozdrava ‘’za dom spremni’’ i isticanje ustaškog znakovlja u javnosti?

Tu inicijativu doktora Krausa svakako je trebalo podržati. Nije to samo njegova inicijativa, tome su se pridružili i opozicijske stranke, predstavnici manjina i cijela židovska zajednica. ZDS, ne želim niti izgovoriti puni naziv tog sramotnog ustaškog i fašističkog pozdrava, treba zabraniti i kriminalizirati, kao i u svim ostalim civiliziranim europskim zemljama. Predsjedanje IHRA-om je jedinstvena prilika da se to konačno učini. Jer ako je već usvojena radna definicija antisemitizma, onda je sasvim jasno da su takve pojave nedopustive. A zašto to do sada nije riješeno, morali bismo pitati jako puno ljudi koji su se time bavili. Zato se nadam da sada postoji šansa, pod pritiskom međunarodne zajednice, da takav zakon jednom zauvijek bude donesen.

NACIONAL: Iako je imala svoj autohtoni fašizam, odnosno ustašku tvorevinu NDH tijekom koje je, prema rasnim zakonima, izvršen genocid nad Židovima, Srbima i Romima, Hrvatska i Zagreb nemaju muzej Holokausta, iako je zgrada Stare uljare u Zagrebu odlukom bivšeg gradonačelnika trebala to postati. Međutim, to nikada nije zaživjelo, a nova gradska vlast ne pokazuje interes, kao ni država jer je navodno preskupo. Kako to komentirate?

Stara uljara je odlična zgrada i odlična lokacija. A znam i da su predratni židovski vlasnici uljare, obitelj Alexander, na čelu sa Samuelom Davidom Alexanderom, bili veliki dobrotvori. Oni su imali i pučku kuhinju, pomagali su ljudima. Trebalo bi istražiti što se točno događa s tim projektom. Teško mi je o tome govoriti jer nemam dovoljno informacija. Ne razumijem što to znači da je preskupo? Koliko ja znam, postoje pripremljeni projekti i studije i samo bi trebalo aplicirati na europske fondove.

Ali mora se ipak priznati da je za vrijeme ove gradske vlasti podignut spomenik žrtvama Holokausta i ustaškog režima, što je isto tako izgledalo nemoguće. Sada konačno imamo taj spomenik. Sve se može, samo treba s određenim entuzijazmom krenuti rješavati takve stvari, imenovati stručne ljude i imati viziju. Ako nema vizije, ako nema odnosa prema prošlosti i ako se na to gleda kao na pitanje neke manjine, a ne kao na univerzalno humanističko pitanje, onda nema ni političke volje.

NACIONAL: Kada onda očekujete da će se otvoriti stalni postav u Bloku 17 u koncentracijskom logoru Auschwitz-Birkenau?

Nadam se u 2025., kada se obilježava 80. obljetnica oslobođenja logora. Datum je 27. siječnja, ali ne mogu garantirati da će to biti baš tada. Uvjerena sam da će ta izložba biti jako posjećena i jako dobra. Mnogi možda nisu svjesni koliki je potencijal našeg tima – i lokalni tim i tim u SAD-u čine vrsni stručnjaci za svoja područja. Svi su jednaki entuzijasti kao i ja i to je nemoguće zaustaviti.