Jedan Grammy uoči 150. sezone sigurno bi lijepo izgledao u vitrini Zagrebačke filharmonije, orkestra koji je davne 1871. utemeljio Ivan Zajc. Prvi put u povijesti Zagrebačka filharmonija nominirana je za najprestižniju svjetsku glazbenu nagradu, i to za orkestralnu pratnju slavne gospel glazbenice CeCe Winans, a ravnatelj Mirko Boch najavljuje spektakularnu obljetničku sezonu. No nije sve baš tako sjajno. Zagrebačka filharmonija jedva pronalazi termine u Dvorani Lisinski – koja i jest izgrađena upravo za potrebe filharmonije. Nisu filharmoničari zadovoljni ni svojim statusom, a status nacionalnog orkestra koji traže omogućio bi da filharmoničari budu nešto poput članova HAZU-a.

Ravnatelj Mirko Boch rođen je 1971. u Zagrebu, gdje je na Muzičkoj akademiji 1997. diplomirao violu. Stalni član HNK-a u Zagrebu postao je 1995., a u orkestru HNK-a ostao je sve do 2006. U Zagrebačkoj filharmoniji zaposlio se 2009. kao nadzornik orkestra, 2011 . preuzeo je i vođenje produkcije, a na mjestu ravnatelja je od lipnja 2014.

NACIONAL: Zagrebačka filharmonija nominirana je prvi put u povijesti za Grammy, kako je do toga došlo?

To nismo očekivali ni u najljepšim snovima, ali imamo sjajan orkestar koji se pomladio posljednjih godina, dobili smo dosta novih glazbenika iz Hrvatske i svijeta. Prije godinu i pol imali smo snimanje za američku izdavačku kuću Parma Records, a ravnatelj Bob Lott pitao je bismo li nešto novo, drugačije radili jer mu se dopao naš senzibilni zvuk. Predložio je gospel sa CeCe Winans, koja već ima 12 Grammyja. Za njezin božićni album „Something’s Happening“ Zagrebačka filharmonija snimala je orkestralne dionice. Svidjela mi se ideja da napravimo mali iskorak, jer to radimo i posljednje četiri godine u sklopu off ciklusa, da se vidi da naših 118 glazbenika može svirati i drugu vrstu glazbe. Tu je naša snaga.

NACIONAL: Iduća sezona je jubilarna 150., sigurno će biti svečano obilježena?

To je velika godina za nas, bit će puno sjajnih programa, a zasad mogu najaviti da će veliko književno ime Dan Brown doći u Zagreb. S njim smo snimili jednu njegovu skladbu, a ovoga puta predstavit će svoju knjigu za djecu.

NACIONAL: I ove godine Zagrebačka filharmonija održat će tradicionalni Božićni koncert i Filharmonijski bal, koliko su te tradicije važne?

Mi moramo voditi računa o publici, imamo kvalitetnu publiku, educiranu, energičnu. Uvijek pokušavamo dati najbolje od sebe, dovesti izuzetne dirigente i soliste, ali želimo dovesti i novu publiku, mlade naraštaje, to je prioritet. Tako smo pokrenuli Minimini ciklus u režiji Petre Radin. Nakon „Ježeve kućice“ izveden je i „Božić kod Zimogroznih“.

NACIONAL: Zašto to Filharmonija mora raditi, nije li to zadaća države? To se u Jugoslaviji zvalo Muzička omladina…

Danas postoji Hrvatska glazbena mladež, ali da, izgubljen je taj status, vremena i načini su se promijenili. Mora se krenuti drugačije. Mi smo to počeli koncertima kroz off ciklus na koje dolaze mladi, što je nama jako važno. Ne čekamo nikoga jer bismo se načekali. Počeli smo i s Minimini ciklusom, a bit će iduće godine i velikih iznenađenja po tom pitanju. Minimini je predstava u kojoj se djeci prezentira orkestar. Nama je cilj da djeca u Lisinski dolaze od vrtićke dobi, da stvorimo naviku, ali i da educiramo.

NACIONAL: To ste spominjali i prije nekoliko godina, da se mora osmisliti program koji će vratiti djecu u Lisinski?

Tako je, napokon smo uspjeli. Djeci se orkestar predstavlja kroz instrumente, pričom i zabavom. Posebno mi je drago što je taj program publika prepoznala i sve je rasprodano. Off ciklus je također pokrenut da bi se privukla nova publika, posebno mladi. I to odlično funkcionira. Nije tajna da u Dvorani Lisinski ima najrazličitijih programa, volio bih da Filharmonija ima više prostora, da imamo, primjerice, matineje. Ali situacija je takva kakva jest.

NACIONAL: Može li se ta suradnja dogovoriti?

Pa dogovaramo se, ali Dvorana je svakodnevno zauzeta i za nas je prostor skučen iako, moram reći, Lisinski je građen za Filharmoniju i to je naš dom. Filharmonija ima prioritet, ali s vremenom su se stvari promijenile i u Lisinski su, osim klasike, ušli neki programi koji se prije nisu mogli vidjeti i čuti.

‘Premda filharmonija ima prioritet, Lisinski nam je jako skučen prostor jer su u Lisinski osim klasike ušli i drugi programi. Programe bi trebalo pametno selekcionirati’

NACIONAL: Koje je vaše mišljenje o tome?

Mislim da se treba pametno pristupiti tome i programe pametno selekcionirati. No zasad imamo samo jednu dvoranu i vrlo je teško tako raditi. Nadam se da ćemo kroz tri, četiri godine imati novu dvoranu. Ondje bismo imali koncerte svih vrsta, ali i dvoranu za snimanje. Evo, baš smo nedavno završili snimanje jednog CD-a s maestrom Dmitrijem Kitajenkom, jednim od najboljih dirigenata u svijetu.

NACIONAL: Kakav je interes za takve CD-e? Je li to ipak više stvar prestiža?

To nam je iznimno bitno jer je to naša osobna karta. Osim toga, važno nam je predstaviti hrvatske autore. Prije tri godine snimili smo „Sunčana polja“, a prije godinu dana „Tri majstora“, dakle, glazbu hrvatskih skladatelja. Sljedeće godine snimit ćemo dvostruki album s glazbom 10-ak modernih hrvatskih skladatelja. Prepoznaje se zvuk Zagrebačke filharmonije, zovu nas na gostovanja sa svih strana svijeta. Već četvrtu godinu, od pet proteklih, imamo čast svirati u novogodišnjoj noći u Salzburgu, to mogu samo najbolji orkestri. Time otvaramo i predsjedanje Hrvatske Europskom unijom, a 23. siječnja smo nakon dugo godina u Rimu, gdje ćemo predstaviti mlade hrvatske pijaniste i svirati hrvatske autore.

NACIONAL: Ipak ste, znači, postali hrvatski kulturni brend. Je li vam to dovoljno?

Nama nikad ništa nije dovoljno, želimo više i bolje. Mi smo primjer da se ulaganje u kulturu isplati.

NACIONAL: Kad smo kod kulture, trebali su započeti razgovori s ministricom kulture Ninom Obuljen Koržinek o statusu Zagrebačke filharmonije. Nacional je prije godinu dana pisao o tome da su veze i kontakti orkestra s Ministarstvom prilično loši, a vi ste tražili izmjenu zakona koja bi omogućila Filharmoniji status nacionalnog orkestra. Nakon tog teksta odmah ste dobili poziv za razgovor, kakva je sad situacija?

Sve je stalo po tom pitanju. Moram reći da je s naše strane sve stalo, razgovori koji su pokrenuti doveli su do toga da Zagrebačka filharmonija mora pripremiti opsežnu strategiju. Uz Ministarstvo kulture i dalje želimo intenzivno surađivati sa svojim osnivačem Gradom Zagrebom, koji nas kontinuirano prati. Iduće godine slavimo 150. obljetnicu i dotad ćemo dokumentom predstaviti sve što želimo i kako dodatno pomoći Filharmoniji u onome što može biti. Mi smo sigurno najveći hrvatski brend i zato se neke stvari moraju promijeniti.

NACIONAL: Što se treba promijeniti, osim zakona?

Promjena zakonskog rješenja je nužna, a ona ne ide preko noći. To treba napraviti mudro. Nama je bitno da s Gradom dogovorimo osnovnu stvar – Zagrebačka filharmonija mora biti krovna institucija hrvatske glazbe.

NACIONAL: Sada to nije?

Jest, ali treba to staviti i na papir.

NACIONAL: Znači, tražit ćete veće plaće za glazbenike?

I to je također plan, da. Ali razumijem da sve trebamo detaljno razraditi. Moja je želja da Filharmonija bude krovna institucija. Ništa se ne može napraviti preko noći osim gluposti, što možemo dobro vidjeti posljednjih godina.

NACIONAL: Koliko će to trajati?

Plan je sve dogovoriti do iduće jubilarne sezone. Moći ćemo reći da imamo orkestar kojim se možemo ponositi. Filharmoničar mora biti „top“ u Hrvatskoj. Dakle, nakon završene Muzičke akademije svi bi glazbenici imali isti status, ali bi član Zagrebačke filharmonije bio, da to tako usporedim, kao član HAZU-a ili kao hrvatska reprezentacija u nogometu.

NACIONAL: Dobili ste novac iz europskih fondova za projekcije filmova Charlieja Chaplina, u sklopu programa „Fil(m)harmonija“?

Očito je to dobar odjek napravilo pa smo sad ponovo dobili novac iz europskih fondova. Kupili smo 50 stolaca za orkestar i bit će ih još 50 nakon Nove godine. Nije to samo za nas, to je za Dvoranu Lisinski. Tako smo pomogli, ne možemo svi čekati da netko drugi nešto napravi. Meni je iznimno drago što smo pomogli jer, primjerice, glazbene škole u Zagrebu su pune, ne može se naći slobodno mjesto za dijete koje želi učiti svirati neki instrument. Dakle, to je naša buduća publika.

NACIONAL: Da, glazbene škole su pune, ali ne čini se da su kultura i ljubav prema klasičnoj glazbi neki prioriteti u Hrvatskoj, postoji određeni raskorak?

Apsolutno. Ne želim uprijeti prstom ni u koga, nije mi to namjera. Ali i sami znamo, vidimo što se oko nas događa, itekako je vidljivo kad netko sebi radi PR ili kad radi za kuću kojoj je na čelu. U Hrvatskoj smo se zaista nagledali PR-a. Mi koji imamo čast voditi neke važne institucije trebali bismo razmišljati o dobrobiti koju stvaramo za zajednicu, gledati u budućnost. Trebali bismo, i o tome razmišljam, s Ministarstvom znanosti i Ministarstvom kulture, kao i s glazbenim školama i sličnim institucijama, organizirati neka događanja, stvoriti platformu u sklopu koje će djeca učiti, educirati se o glazbi, a ujedno uživati i zabaviti se. Ti klinci koji dolaze moraju doći u kulturne institucije, u Lisinski ali i u kazališta, moramo napraviti mrežu putova koji će voditi k jednom zajedničkom putu – stvaranju boljeg i kvalitetnijeg društva.

‘Budžet za kulturu od pola posto za državu članicu EU-a jako je mali pa se ne može napraviti vidljiv iskorak. Mora se napraviti zaokret oko toga što je prioritet’

NACIONAL: Ideja je izvrsna, ali je veliko pitanje možete li u ministarstvima imati partnera za takvo što?

Nećemo nikoga čekati, oslonit ćemo se na sebe. Kad napravimo program, prezentirat ćemo ga pa će ga biti teško odbiti. Jedino se tako može nešto napraviti. Možda je to strah da takve stvari neće proći ili da to nije oportuno ili lukavo raditi, ja kao glazbenik i umjetnik htio bih napraviti više. Pogledajte kako danas izgleda Zagrebačka filharmonija, to je orkestar na svjetskoj razini. I ne pretjerujem kad to kažem. Samo je nekoliko svjetskih filharmonijskih orkestara u stanju svirati nešto drugačije od klasične glazbe, a mi to radimo u sklopu svog off ciklusa.

NACIONAL: Koliko imate pretplatnika?

Trenutačno oko 3000. Međutim, prosjek godina naših pretplatnika je 50, 60 godina. Koliko god radiš nove programe, svejedno je riječ o starijoj populaciji. U vrijeme kad su naši pretplatnici odrastali, pristup glazbi bio je drugačiji, oni su odrasli uz Muzičku omladinu. Danas mladi imaju daleko brži pristup svim događanjima, promijenile su se sve svjetske paradigme i vrijeme je da mladu publiku privučemo klasici. Zagrebačka filharmonija zato je pokrenula Off ciklus koji spominjem, deset koncerata godišnje u sklopu kojih smo dosad svirali glazbu iz Disneyjevih filmova, filmski ciklus u kojem smo svirali glazbu uz slavne Chaplinove filmove, zatim smo svirali ABBU s pop i rock glazbenicima, to je klasika na novi način. Zato se mladima sviđa.

NACIONAL: U Zagrebu filharmonija ima izvrstan status i publiku, kako je u ostatku zemlje?

Očigledno je da se mora napraviti zaokret oko toga što mora biti prioritet, to nije lako. Kad dođete na čelo neke institucije, svaki početak je težak, ali ako ne zagrebete, ne idete malo grublje u onome što želite, nećete ništa napraviti. Kad sam 2014. postao ravnatelj Zagrebačke filharmonije, želio sam napraviti iskorak. Prvu godinu ili dvije bilo je izuzetno teško, ali sam „pilio“, dosađivao, imao sam viziju i gurao sam to s energijom i žarom. Bez toga ne možete ništa. Kad je kultura u Hrvatskoj u pitanju, s tako malim budžetom od pola posto, pa s tim se ne može ništa napraviti. Kad bi se iz državnog proračuna u kulturu ulagalo bar upola onoliko koliko ulaže, primjerice, Grad Zagreb, pa gdje bi nam bio kraj. Pola posto za državu članicu Europske unije vrlo je malo i teško se kretati u tim gabaritima, a imati želju napraviti vidljiv iskorak. Ne želim nikome soliti pamet, ali ako čovjek gleda samo svoju kuću, a drugima se kuće urušavaju, onda tu nešto treba promijeniti. Berlinska filharmonija u najvećim krizama uvijek ima za zrakoplovne karte svojim glazbenicima, uvijek ima za koncerte, putovanja… Stvar je to odluke i prioriteta. Mislim da Hrvatskoj kultura treba biti jedan od prioriteta.

NACIONAL: A što je vama prioritet, kao ravnatelju Zagrebačke filharmonije?

Orkestar. Smatram da kroz orkestar koji je izuzetan i iz godine u godinu pokazuje sve veću kvalitetu, možemo i moramo imati kvalitetu. Ne može svatko nastupiti u Salzburgu četiri godine, jednom može svatko. Može se i platiti, ali da te zovu četiri godine, to je znak i dokaz da je publika izabrala kvalitetu. Grad financijski stoji iza nas jer mi smo, da tako kažem, skupa igračka. Ali kad 1. siječnja u Mozartovu gradu čujete „Jelačić marš“, onda vam je srce veliko kao planina i to vam daje posebnu radost.