Treći je dan ruske invazije na Ukrajinu. Borbe se vode na ulicama glavnog grada, Kijeva. Svi su se nadali kraćem ratu, nadao se tome i Putin. Mislio je da će do Kijeva doći prvim udarom a po njegovim posljednjim istupima, na njegovom licu – vidi se da je u njemu bijes koji ne može sakriti, kazala je vanjskopolitička analitičarka Mirjana Rakić.

“Trenutak kad je ruski predsjednik Vladimir Putin pozvao ukrajinsku vojsku da se okrene protiv svoje vlade je trenutak kad se čovjek zapita – razmišlja li taj čovjek zdravorazumski. Rusi se boje uvlačenja u Kijev i uličnih borbi. To onda nema kraja”, kazala je za Hrvatski radio Mirjana Rakić.

Komentirajući navode da u Ukrajinu ulaze Čečeni kao formirana vojska, te da se Ukrajinci mahom samoorganiziraju pri čemu bi moglo doći do krvoprolića kazala je kako bi se to moglo dogoditi na jugu, ali da te informacije treba provjeriti – što je vrlo teško.

Zašto nitko ne inzistira na određenoj autonomiji Donjecka i Luganska? 

Bilo je vremena za dogovor i diplomaciju, smatra Rakić – i kroz zadnjih osam godina sve su strane pustile jedna drugu da se situacija razvija. Svi su se pozivali na dogovor iz Minska. Međutim, nijedna strana, ni EU, ni Ukrajina ni Rusija – nisu inzistirali na izmjenama ustava i davanje određene autonomije Donjecku i Lugansku.

Za to vrijeme stradalo je više od 14 tisuća ljudi, prešutno se prelazilo preko toga o prihvaćeno je stanje primirja. Svi su mislili da je to trajno stanje i da je s Krimom gotovo, da je gotovo s aneksijama.

“Mislim da je tu bila velika greška. Da je promjenama ustava dana određena autonomija Donjecku i Lugansku onda bi ukrajinske snage došle na granicu”, smatra Rakić.