Srpska glumica Mirjana Karanović glumi u čak dvjema predstavama koje će biti izvedene na ovogodišnjim Gavellinim večerima. U jednoj igra Marlene Dietrich, koja je oduševljava od mladosti i s kojom dijeli bitne osobine: obje su aktivistkinje i borkinje za ljudska prava i imaju snažnu žensku energiju

Ovogodišnje 37. Gavelline večeri održat će se od 4. studenoga do 13. studenoga, tijekom kojih će se izvesti devet predstava iz Hrvatske, Crne Gore, Srbije i Bosne i Hercegovine. U čak dvjema predstavama na Gavellinim večerima igra proslavljena srpska glumica Mirjana Karanović. Glavni lik, Marlene Dietrich, igra u predstavi ‘’Marlene Dietrich: Pet tačaka optužnice’’, autorskom projektu Harisa Pašovića, u produkciji Narodnog pozorišta Sarajevo i Mittelfest Cividalea u suradnji s BNP-om Zenica, koja će se na Gavellinoj sceni izvesti 8. studenoga. U predstavi ‘’Pra(Faust)’’ njezina matičnog Beogradskog dramskog pozorišta, u režiji Borisa Liješevića, Mirjana Karanović igra sporednu ulogu, a ta će se predstava izvesti 9. studenoga.

Mirjana Karanović rođena je u Beogradu 1957. godine, a glumu je diplomirala na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu 1984., u klasi profesora Milenka Maričića. Na filmu je debitirala 1980., naslovnom ulogom u filmu Srđana Karanovića ‘’Petrijin venac’’, a svjetsku je slavu stekla ulogom majke u filmu Emira Kusturice ‘’Otac na službenom putu’’.

Godine 2005. igrala je u filmu ‘’Grbavica’’ koji dobio Zlatnog medvjeda na berlinskom filmskom festivalu, a nakon te uloge Europska filmska akademija nominirala ju je za najbolju glumicu europskog filma. Jedna je od pet glumica koje su dvaput dobile Zlatnu arenu u Puli.

Osim po iznimnim glumačkim vještinama, Mirjana Karanović ističe se i po aktivizmu u borbi za ljudska prava, sudjelovanju u antiratnim prosvjedima i borbi protiv nacionalne, rasne, vjerske i društvene diskriminacije. Aktivna je LGBT lobistica i nositeljica titule “gej ikone”.

NACIONAL: Na Gavelline večeri dolazite s dvjema predstavama. U ‘’Pet tačaka optužnice’’ Narodnog pozorišta Sarajevo igrate Marlene Dietrich. Što vam je bilo u fokusu pri gradnji lika? Tko je vaša Marlene Dietrich?

Ne mogu reći što mi je bilo u fokusu, ne gradim ulogu tako da nešto stavljam u fokus. U fokusu je u ovom slučaju njezina osobnost, stoga je cilj pokazati sve što ona predstavlja osobno. Lik sam gradila tako da sam radila istraživanje o njoj, gledala filmove, čitala njezinu autobiografiju, razgovarala s ekipom i redateljem. Bavili smo se time kakva je ona bila kao ličnost, nije nas zanimala njezina karijera već kakva je bila kao osoba, kao dijete, što je to što bi današnjoj publici bilo zanimljivo u toj priči o njoj zato što filmove možemo pogledati, ali o njoj možemo zaključiti ‘’tek’’ da je bila privlačna, prilično dobra glumica, legenda. Ali njezine osobine, kakva je ona privatno, to ne možemo baš zaključiti iz filmova. Nakon toga radili smo tehničke stvari kao što su boja glasa, njezin izgled, naravno u mjeri u kojoj joj mogu sličiti. Radili smo sve ne bih li joj vizualno što više nalikovala.

NACIONAL: Druga predstava kojom se predstavljate zagrebačkoj publici je ‘’Pra(Faust)’’ vašeg matičnog Beogradskog dramskog pozorišta. Igrate Martu, tko je ona?

Marta je žena s obje noge na zemlji koja, čak i kad se zanese, nikad ne gubi kontakt s tlom. Nikad je njezina emocija ne odnese suviše daleko od nje same, da bi mogla upropastiti si život. Vrlo je snalažljiva, sporedan je to lik koji radi protutežu glavnom, romantičnom liku Grete.

NACIONAL: Kakav je vaš odnos prema stvarnim likovima koje morate utjeloviti, kao u slučaju Marlene Dietrich? Ona je morala otići iz svoje domovine i do kraja života ostala je borkinja za ljudska prava. Koliko je važno u kazalištu govoriti o ženama, posebno o takvim jakim ženama koje su obilježile povijest?

Marlene Dietrich ništa nije morala, sve je odlučila sama. Donosila je odluke iza kojih je stajala, to je žena koja je sposobna voditi svoj život onamo i onako kako ona želi, a ne kako joj drugi određuju. Danas je to mnogim ženama ideal ili uzor, zato smo željeli na nju podsjetiti jer ona je davnih 1930-ih, 1940-ih zapravo bila jedna od prvih glumica i javnih žena koja je vodila svoj život bez obzira na to što je tko mislio o njoj i koračala je vrlo sigurnim koracima. Nije prekidala svoju karijeru bez obzira na to što prema nekim holivudskim standardima u nekim godinama nije više bila, da tako kažem, podobna za angažman za glavnu ulogu. Nastavila je koncertnu karijeru, nastupala je širom svijeta, bila je prisutna na sceni jako dugo i to je zaista posebno.

NACIONAL: Zajednička poveznica ovih dviju predstava, možda, može biti borba protiv zla, čežnja za boljim životom. Vidite li vi neku zajedničku nit?

Ne znam bih li povezivala te dvije predstave, nema potrebe. Jedina sam poveznica ja i slučajno su obje odabrane za Gavelline večeri, što mi je jako drago. Svaka predstava nosi u sebi, bez obzira na sve, ipak pozitivnu priču ili pozitivnu energiju, autori žele s publikom nešto podijeliti, neke svoje stavove, ideje i dobre predstave uvijek u sebi imaju ljudski angažman u sebi, pa je isti slučaj i s objema predstavama u kojima igram. One nose energiju snage i vjere u ljude.

‘Marlene Dietrich bila je jedna od prvih glumica koje su živjele svoj život bez obzira na druge’. FOTO: Press

NACIONAL: Zla, nažalost, ne manjka svuda oko nas. U fokusu srpskog društva je suđenje za masovna ubojstva u školi, ratovi su u susjedstvu…

Slažem se, zla je uvijek bilo i bit će ga. I ako ste vjernik i ako niste, jasno vam je da je ta borba između dobrog i zla vječna tema ljudskih života od pamtivijeka. Naravno da je onda i vječna tema i u umjetnosti i svega u čemu ljudi sudjeluju. Na svakome od nas ostaje da vidi kakve će odluke donositi. Ja ne vjerujem u zlo, ne vjerujem u snagu zla. Vjerujem u ovu drugu stranu.

NACIONAL: Igrali ste u brojnim kazalištima, koliko je za vas kao umjetnicu važno igrati u različitim kazalištima, s različitim kolegama, razmjenjivati energije, a naravno – kao što je slučaj s Gavellinim večerima – i gostovati po drugim državama?

Pa suprotno od toga bilo bi da igram samo za sebe i na samo jednome mjestu, a to mi je teško zamisliti. Naravno da je važno, ne postoji umjetnik kojemu to nije važno.

NACIONAL: Kakva su vam iskustva s dvojicom sjajnih redatelja Borisom Liješevićem i Harisom Pašovićem? Što je svaki od njih donio vama kao glumici?

S Harisom se dugo poznajem, još otkad je bio jako mlad redatelj, kad je počinjao karijeru. Radila sam s njim važne predstave, važne i za mene i za kazališni život. Jedna je ‘’Dozivanje ptica’’, a druga ‘’Ruža vjetrova’’ koju smo radili u Subotici. To je bilo prije rata, a poslije smo još radili ‘’Hamleta’’ u njegovoj adaptaciji, u Bosni. Dakle, poznajemo se, prošli smo mnogo toga i odvojeno i zajedno, ali smo nekako sačuvali to što nas povezuje, što je ponekad teško s nekim ljudima. Ljudi prođu kroz različite živote i nešto se dogodi s njima. Haris i ja smo ostali u dobrim odnosima i to je sve bilo jako dobro, pa smo nastavili surađivati. Radili smo predstavu ‘’Mefisto’’ u Novom Sadu, u kojoj sam igrala Hitlera, to je jedna vinjeta u predstavi. Zanimljivo mi je bilo. I onda mi je predložio da radimo ‘’Marlene Dietrich’’ jer se on njoj divi kao ženi, na što sam mu ja rekla da dijelim njegovo mišljenje. Ja sam njome odavno oduševljena, još od mladosti.

Kad je u pitanju Boris Liješević, mi smo prvi put radili tik pred koronu, radili smo ‘’Čitača’’, adaptaciju romana Bernharda Schlinka, tu sam ga upoznala i kao redatelja i kao čovjeka, zavoljela ga i oduševila se njegovim radom. S Borisom ću uvijek željeti raditi, on je divno i blagorodno biće.

NACIONAL: Što ste naučili iz ovih dviju uloga? Učite li iz svake uloga koju spremite?

Nisam sigurna da sam nešto učila iz tih uloga. Više sam se povezala s njima, povezala svoje iskustvo s njihovim, i to mnogo više kad je u pitanju Marlene Dietrich jer postoje neke zajedničke točke, primjerice i ona je bila antiratni aktivist, bila je vrlo slobodna u izražavanju svojih stavova i omražena u svojoj rodnoj Njemačkoj. Ja sam sve to, ali u mnogo manjoj mjeri, naravno. Ja i dalje živim u svojoj zemlji, borim se za svoju zemlju jer ju volim. Njoj to nije bilo moguće, Hitler i nacistička Njemačka su ipak svojim povijesnim zlodjelima bili toliko ogromni i jaki da je jedini način da opstane kao osoba bila da ode od tamo. To se i dogodilo. Ja sam ostala živa i zdrava i vrlo spremna da se borim za svoj prostor ovdje. I izborila sam se.

Što se tiče Marte, to je vrlo malen lik, epizodni lik koji mi nije predstavljao prevelik problem, kako bih pridonijela toj sjajnoj predstavi. Moj najveći cilj je ispunjen – da igram u toj sjajnoj predstavi zato što znam da je dobra, a volim igrati u dobrim predstavama.

NACIONAL: Sjajna je činjenica da kazalište nikad nije bilo aktivnije kad su u pitanju gostovanja, prije koji dan s ovacijama je primljena opera ‘’Ero s onoga svijeta’’ u Beogradu, primjerice. Koliko je vama kao glumici i velikoj borkinji za ljudska prava i demokraciju važna ta suradnja, to održavanje čvrstih kulturnih veza?

To je pitanje na koje ste zapravo sami odgovorili. Sve sam napravila, moja djela govore bolje od mojih riječi. Ne moram govoriti da je ta suradnja važna jer ja to radim već više od 20 godina. Baš sam tome posvećena, koliko je god to moguće.

NACIONAL: U glumi ste dugi niz godina, što vas motivira da i dalje toliko uživate u poslu? Zašto vas gluma toliko inspirira?

Što me motivira? To što volim svoj posao. To za mene zapravo niti nije posao, to je moj poziv, to sam ja. Nema me što drugo motivirati, ne postoji nijedna druga djelatnost koja bi me više zanimala i u kojoj bih više uživala.

NACIONAL: Kakvi su vam planovi, što pripremate? Čemu se najviše veselite?

Radujem se, primjerice, tome što imam isplaniranu cijelu iduću godinu, točno po danima i mjesecima. To mi daje sigurnost, točno znam što trebam raditi, kako se trebam pripremati. Imam dovoljno vremena da počnem pripreme, da razmišljam jer misaoni procesi su jako važni, a ne samo konkretne probe. Morate i razmišljati, dati si prostora u glavi osmisliti. Ne morate ni to, već možete samo dati mašti na volju. Volim maštati i razmišljati o svojim idućim projektima o kojima ćete čuti kad dođe vrijeme.