Operna diva, glumica i diplomatkinja Mirjana Bohanec-Vidović, zvijezda najpopularnijega hrvatskoga filma svih vremena “Tko pjeva, zlo ne misli” Kreše Golika, nedavno je otkrila tajnu koju je čuvala cijeli život.

“Moj otac je nestao 1945. u Zagrebu. Nije bio ni ustaša ni domobran, radio je u policiji kao službenik za gradski promet. Po oslobođenju se javio na posao, potom završio u Đorđićevoj, gdje ga je moja majka posljednji put vidjela. Nakon toga mu se gubi svaki pouzdani trag, osim priča da je završio u zatvoru u Savskoj. Nakon nestanka oca izbacili su nas iz trosobnog stana u Preradovićevoj i majka je jedva pronašla mali stan u Tomašićevoj, uz obvezu da bude pazikuća. Kasnije je i šivala, radila krpene životinjice za djecu.
Mnogo godina poslije bezuspješno sam u zagrebačkom Državnom arhivu tražila očev dosje, no nikakvog traga nije bilo, a svjedoci, dok su bili na životu, iz straha nisu govorili. Iz istog straha moja je majka mene kao djevojčicu uvjerila da mi je tata jednostavno umro i do vlastite je smrti skrivala od mene njegove osobne dokumente.

Moj otac zvao se Nikola Sorić, bio je podrijetlom s otoka Ugljana. Moje prezime je Bohanec po očuhu, tatinom prijatelju koji se oženio mojom majkom po očevu nestanku. Majka je, naime, u taj brak ušla dijelom iz straha i želje da se riješi prezimena, s obzirom na to da su je po nestanku oca više puta zvali na informativne razgovore, pa se bojala da je konačno ne zatvore, a mene pošalju u sirotište. Bio je to jedan nesretni epizodni brak, koji je neopisivo lošeg i ružnog donio i majci i meni.”