Koliko puta vam se dogodilo da potaknuti mirisom koji ste upravo osjetili odjednom u mislima otputujete na neku destinaciju koju ste jednom davno posjetili, prisjetili se grada koji ste razgledali ili hotel u kojem ste odsjeli?

Taj proustovski efekt kolačiča tete Madeleine zapravo je već odavno znanstveno dokazan. Znanstvenici će nam vrlo lako objasniti da se to događa zato što je osjet mirisa intenzivno povezan s emocijama i sjećanjem. Miris nas zato može odmah „teleportiratii“ na neko pomalo zaboravljeno mjesto i probuditi u vama drage uspomene.

Tijekom proteklih desetljeća Hrvatska je uspjela povezati neka olfaktivna iskustva pomoću singularne mirisne note. Tako je Hvar vrlo dobro brandiran s mirisom lavande dok je „stara dama“, kako joj tepaju, Opatija, povezana s mirisom magnolije. No, u konačnici mirisnu kreaciju, kao spoj raznih mirisnih molekula, kao sjećanje u bočici koja se može ponijeti kući i evocirati lijepe misli – zasad nismo uspjeli napraviti.

Međutim, ako ste bili u Kölnu, zasigurno ste primijetili turiste koji posjećuju mirisne lokacije. Naime, 1709. godine Johannes Maria Farina, useljenik talijanskog podrijetla, odlučio je u svom novom domu u Njemačkoj napraviti svježu mirisnu vodicu koja je ubrzo pokorila svijet. Sam naziv te svježe mirisne vode napravljene od raznih agruma, zovemo eau de cologne (što bi u slobodnom prijevodu bila voda iz Kölna, tj. kolonjska voda). Isprva miris nije bio najbolji, jer se nije mogla postići čista destilacija alkohola pa je miris imao lagani octeni „štih“. Međutim, nekoliko godina kasnije Farina je usavršio svoj „projekt“ i zvjezdani trenutak u mirisnoj povijesti bio je zabilježen kao jedan od početaka suvremene parfumerije.

FOTO: Pixabay

Nakon obiteljsko-pravnih zavrzlama, pravo da svoj miris nazove „original eau de cologne“ dobio je i poznati Glockengasse 4711. Milijuni bočica na kojima piše ime grada i stotine tisuća turista koji obilaze punionicu parfema i mirisni muzej odličan je brending jednoga grad. Zapravo govorimo o savršenoj promociji grada i originalnom turističkom proizvodu.

Talijani se mogu pohvaliti brojnim zanimljivim mirisnim pričama kojima obogaćuju svoju turističku ponudu i turistima nude nove sadržaje. Jedna takva priča dolazi s otoka Caprija, gdje se nalazi jedna od najmanjih mirisnih tvornica na svijetu. Riječ je o Carthusia di Capri. Priča je romantična, jer su opati napravili cvjetni buket za kraljicu Giovannu d’Angiò koja je dolazila u posjet kartuzijanskom samostanu sv. Giacomo. Bilo je to davne 1380. godine, a  po toj mirisnoj legendi vodu cvijeću nisu mijenjali tri dana. Kada su htjeli baciti cvijeće jedan od opata je spoznao da voda predivno miriši, zbog „garofilum silvestre caprese“. Ta priča je potpuno komercijalizirana tek nakon Drugog svjetskog rata kada su otkrivene stare mirisne formule. Uz odobrenje tadašnjeg pape te dragocjene formule predane su jednom lokalnom parfumeru u Torinu koji je prema njima kreirao prve komercijalne Carthusia mirise. Danas je posjet toj parfumeriji i maloj manufakturi nezaobilazna destinacija u Capriju.

FOTO: Pixabay

U današnje vrijeme priča o putovanjima i mirisima poprima novu dimenziju. Naime, danas većina finih, luksuznih hotela posebnu pažnju poklanja mirisnom okruženju. Odsjedate li u nekom od respektabilnijih svjetskih hotela osjetit ćete specifičan, jedinstveni miris koji je lagano sveprisutan u svima prostorijama. Primjerice, takav je pariški hotel Costes.

Njegovi tvorci su Rami Mekdachi, stručnjak je za kreiranje ambijentalnih mirisa za kultna pariška mjesta i poznata parfumerka Olivija Giacobetti. Njih dvoje su za Costes kreirali harmoničnu kompoziciju koju sačinjavaju lavanda, lovor, sjemenke korijandera, bijeli biber, ruža, tamjan te drvene i mošusne note. Costes RED je taman, zagasit i tajanstven miris.

Još jedan mali hotel zablistao je na parfumerskoj sceni. Riječ je o Eau D’Italie, ekskluzivnoj mirisnoj liniji, nastaloj povodom 50. godišnjice postojanja luksuznog hotela La Sirenuse u Positanu na Amalfijskoj obali.