MIRAN MARIČIĆ Tko je junak koji je oduševio naciju? 'Krenuli su dobri rezultati i više nije bilo povratka'

Hrvatska je osvojila prvu medalju na Olimpijskim igrama u Parizu. Strijelac Miran Maričić (27) osvojio je broncu u finalu zračne puške na deset metara. Petar Gorša, drugi hrvatski predstavnik u finalu i Maričićev sugrađanin iz Bjelovara, završio je na šestom mjestu. Maričić je ukupno osvojio 230 bodova, drugi je bio Šveđanin Victor Lindgren, a zlatni Kinez Sheng Lihhao.

Maričić je nakon prve serije od pet hitaca bio drugi s 52.8 bodova, a Gorša šesti s 51.8 bodova. Maričić je bio drugi i nakon druge serije sa 105.1 bodom, a Gorša se popeo na četvrto sa 104.8 bodova. Gorša, kojem su ovo četvrte Olimpijske igre, nakon 16 hitaca je završio natjecanje sa 165.6 bodova. Bjelovarski dvojac još očekuje nastup u disciplini 50 metara puška trostav.

Maričić je rođen u Bjelovaru 17. lipnja 1997. godine. Bio je svjetski juniorski prvak te višestruki osvajač medalja na svjetskim i europskim prvenstvima. Član je streljačkog kluba Streljačko društvo Bjelovar 1874 te hrvatske seniorske streljačke reprezentacije.

Titulu svjetskog juniorskog prvaka osvojio je na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Suhlu 2017. godine, a u seniorskoj karijeri ima dva srebra i broncu. Miran je dobitnik nagrade Dražen Petrović u 2017. godini u pojedinačnoj konkurenciji za izniman uspjeh te osvajanje svjetskog juniorskog zlata.

‘Krenuli su dobri rezultati i više nije bilo povratka’

Proglašen je i najboljim sportašem grada Bjelovara za 2017., 2018. i 2019. godinu. Završio je Gimnaziju u Bjelovaru te studirao na Fakultetu organizacije i informatike (FOI) u Varaždinu gdje je završio preddiplomski studij informatike, ali je nakon 2018. odlučio sve karte baciti na sportsku karijeru.

Maričić je za Bjelovar.live otkrio kako je u ovaj sport ušao baš zbog Gorše: “Prvi put u Gradsku streljanu došao sam 2008. Brat mi je preporučio sport jer je u njemu rasturao naš sugrađanin Gorša. Bio je tad viceprvak svijeta. Bilo je zabavno jer se skupila dobra ekipa. Trenirali smo, zabavljali se… Krenuli su dobri rezultati i više nije bilo povratka.”

Maričić je govorio i o balansiranju sporta i obrazovanja: “Fakultet mi je, kao i sport, oduzimao dosta vremena i bilo je trenutaka kad je uistinu bilo teško to sve uskladiti. Bilo je slučajeva kad je fakultet i patio zbog streljaštva, jer bi odradio trening koji je fizički zahtjevan, a onda bih još morao učiti i za kolokvije i ispite. Na kraju sam uspio sve posložiti te sam završio preddiplomski studij informatike. Trenutačno ne razmišljam o diplomskom studiju. Drago mi je što su me roditelji podržali u odluci da se posvetim samo sportu.”