Sukobi u Hrvatskoj liječničkoj komori nastali su zbog parcijalnih interesa nekih skupina i miješanja političkih struktura u rad tog tijela, smatra Miran Cvitković, jedan od kandidata za predsjednika HLK-a. Krajem ožujka raspisani su izbori za novo vodstvo Hrvatske liječničke komore, a gotovo 20-ak tisuća liječnika birat će krajem svibnja novog predsjednika i njegova zamjenika. Izbori u Liječničkoj komori bit će posebno zanimljivi jer je u srpnju prošle godine ostala „obezglavljena“ kada je na njezinoj Izvanrednoj skupštini smijenjen dotadašnji predsjednik Trpimir Goluža, a njegovu je dužnost kao v.d. nastavio obnašati dotadašnji prvi dopredsjednik Krešimir Luetić. Jedan od kandidata za predsjednika je i Miran Cvitković, koji je trenutno voditelj Ureda za medicinsko pravo u Hrvatskoj liječničkoj komori, a kao izabrani dužnosnik Komore član je Izvršnog odbora i predsjednik Povjerenstva za ostale liječničke djelatnosti. Na KBC-u Zagreb kao specijalist pedijatar i subspecijalist intenzivne medicine, radi na Odjelu za pedijatrijsku intenzivnu medicinu Klinike za pedijatriju. Cvitković ima bogato radno iskustvo iz mnogih područja medicine i zdravstva te je radio u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, na Medicinskom fakultetu, u kliničkoj medicini, u farmaceutskoj industriji, u segmentu privatnog zdravstva i zdravstvenog osiguranja te u komorskom sustavu. Predsjednik je Hrvatske udruge za medicinsko pravo, član Upravnog odbora Hrvatskog pedijatrijskog društva i član Središnjeg etičkog povjerenstva za kliničko ispitivanje lijekova. U razgovoru za Nacional govorio je o problemima u Komori i zdravstvu uopće te svojoj kandidaturi i programu.

NACIONAL: Zašto ste se odlučili kandidirati za predsjednika Hrvatske liječničke komore?

Rad u struci moje je životno opredjeljenje. Međutim, već sam zarana shvatio da ima puno izazova koji prate razvoj struke i da nije dovoljno samo raditi s pacijentima, već je potrebno učiniti puno više na proširenju mogućnosti s kojima se mogu poboljšati uvjeti rada i pomoći pacijentima. Iskustva koja sam tijekom života stekao stavio sam na raspolaganje Komori u ovom mandatu i mislim da sam opravdao povjerenje koje su mi kolege iskazali. Smatram kako je došlo vrijeme da svoje iskustvo iskoristim u svim segmentima za poboljšanje stanja struke i položaja liječnika u struci i u društvu. Program s kojim tražim povjerenje članova, pokazuje da sam svjestan otvorenih pitanja koje je potrebno riješiti te da znam i imam ideja kako ih riješiti. Imam viziju kako unaprijediti struku i zajedništvo struke i namjeravam to ostvariti. Pritom držim da otvorenost, potpuna iskrenost u djelovanju i vlastiti primjer nemaju alternativu i predstavljaju najbolji način da se uspješno vode i mijenjaju stvari.

NACIONAL: U prošlosti ste surađivali sa smijenjenim bivšim predsjednikom HLK-a Trpimirom Golužom, što se dogodilo? Kako to da i među liječnicima nema jedinstva i da dolazi do sukoba unutar komore?

Svima je poznato moje mišljenje da je smjena Trpimira Goluže provedena nelegalno, ali to bih prepustio pravosudnim tijelima koja će o tome, nadam se, dati svoje mišljenje. Komora ima svoju prošlost i tradiciju još od 1893., s time da je bila ukinuta od 1945. do 1995. godine. Nakon ponovnog osnivanja, vjerojatno uslijed burnih političkih previranja krajem devedesetih godina, Komorin rad postao je neprimjetan. Dolaskom na čelo Komore, predsjednik Goluža inicirao je velike promjene i taj rad postao je javan i primjetan. Što je sve i tko je sve utjecao na pritisak za Golužinu smjenu, ostavljam drugima da prosude. Izlazak Komore u javnost i razvidnost u radu, postavili su Komoru praktički kao cilj raznih osobnih interesa, parcijalnih interesa nekih skupina te konačno i politike, bez koje se očigledno u Hrvatskoj ne može opstati. Utjecalo je to na rad Komore koja je do tada imala određeni stupanj učinkovitosti i dovelo do potpune blokade rada. Novonastala situacija dočekala je odgovorne nespremnima, što je Komoru izložilo osudi javnosti. Smatram zato da je došlo vrijeme za jedan umjereni pristup razvoja koji će i sada i u budućnosti osigurati Komori ulogu koju bi trebala imati u društvu. Odgovorne i respektabilne institucije hrvatskih liječnika. Svi liječnici u svojoj Komori i pred svojom Komorom moraju imati isti položaj, bez primata ili privilegija jedne skupine nad drugom. Smatram da je dosta više nametnutih i izmanipuliranih podjela. Ako se liječnici i u najtežim okolnostima uvijek spremno odazivaju i zajednički i bespogovorno rade kao jedan na dobrobit pacijenta, ne misleći pritom ni na kakve vlastite interese, postavlja se pitanje zašto bi drugačije bilo izvan te sfere i tko je taj koji to nameće liječnicima. Taj sigurno ne misli dobro liječničkoj profesiji i društvu u cjelini i učinit ću sve da toga više ne bude.

‘Ako se liječnici i u najtežim okolnostima spremno odazivaju i zajednički rade kao jedan na dobrobit pacijenta, ne misleći pritom na vlastite interese, postavlja se pitanje zašto bi drugačije bilo izvan te sfere’

NACIONAL: Zašto su bitni ovi izbori za predsjednika HLK-a, što pokazuje i veliki broj kandidata?

Koji su razlozi što se netko kandidira, ostavio bih da kaže svaki kandidat za sebe. Ovi izbori izrazito su bitni jer će odrediti daljnji smjer rada Komore. Ovim izborima bit će određeno hoće li vodstvo Komore biti samo sebi dostatno, hoće li to biti elitističko društvo, hoće li Komora postati još jedna u nizu političkih enklava te odskočna daska za daljnje političke ambicije pojedinaca ili će biti cehovska institucija u korist i na čast i dostojanstvo liječnicima te posredno i građanima Hrvatske. Sigurno je samo da su događaji u i oko Komore u posljednjih godinu dana među glavnim uzrocima tolikog broja kandidata. Sukobi u Komori i sudski procesi nisu na korist liječnicima ni građanima. Komora mora biti neovisna, ugledna, reprezentativna i ulijevati povjerenje liječnika i građana.

NACIONAL: Koji su najveći problemi hrvatskih liječnika i koliko predsjednik HLK-a može pomoći u njihovu rješavanju?

Zdravstveni sustav ne prati kvalitetno razvoj medicine. Liječnici kao nositelji djelatnosti u specifičnoj su situaciji u kojoj svojim požrtvovnim radom održavaju sustav, premda nemaju utjecaja na njegovo poboljšanje. Uvjeti rada sve su lošiji, što dovodi do odlaska velikog broja liječnika, a manjak liječnika nadoknađuje se radom nas preostalih, protuzakonitim prekovremenim radom. Liječnici znaju i mogu ponuditi ideje i rješenja za održivost sustava, stvoriti održivu strategiju razvoja struke, a time i zdravstvene zaštite, kako bi već danas, a pogotovo u budućnosti, mogla zadovoljiti potrebe naroda. Odgovornost je predsjednika Komore postaviti Komoru u poziciju otvaranja mogućnosti za ostvarivanje tih rješenja. Predsjednika Komore treba promatrati kao dirigenta filharmonijskog orkestra kojemu je svaka skupina glazbala i glazbenika jednako bitna i koji zna ”izvući” najviše kvalitete svih. Dirigent je odgovoran za skladnost, uspješnost i puninu. Dobar dirigent ne navija ni za jednu skupinu glazbala u orkestru. Publika tada, odnosno građani, može uživati u najboljem što glazba može pružiti.

NACIONAL: Što možete obećati da ćete napraviti ako budete izabrani i kakva je vaša vizija uloge HLK-a i njegova funkcioniranja u cilju zaštite liječnika?

Moj program upravo se temelji na zajedništvu svih nas. Namjeravam osigurati jednakost svake skupine liječnika u odlučivanju i stvoriti jake stupove koji nose liječništvo i zdravstveni sustav. Namjeravam ”uglazbiti” sve skupine i stvoriti nacionalnu strategiju razvoja liječništva te posebno poticati mlade liječnike i stvoriti im uvjete rada i napredovanja i širiti put njihova razvoja. Isto tako, želim ”iskoristiti” iskustvo i mudrost starijih kolega kojih se društvo odreklo, a koji mogu biti upravo glavni oslonac razvoju mladih liječnika, a nikako prepreka, kako se to danas želi prikazati. Moj program na svim razinama i u svim smjerovima obuhvaća rad i razvoj. Komora je zastala na svome putu, a imam jasan pogled, čistu savjest, znanje, mogućnosti i resurse ponovo je pokrenuti kako bi bila ono što jest – temeljni zaštitnik prava i interesa liječničke profesije.

NACIONAL: Otkad smo ušli u EU, zabrinjavajući je trend odlaska kvalitetnih liječnika, što dodatno ugrožava kvalitetu zdravstvene zaštite. Kako liječnike zadržati u Hrvatskoj, ali ih i privući da prihvate posao u nekim manjim sredinama?

Naprosto je skoro bolno kako se ne vide rješenja koja su vrlo jednostavna. Dozvolite mi da vam slikovito pojasnim. Auti su danas visoko razvijena tehnologija. Zamislite kada biste poslali vrhunskog stručnjaka koji zna dijagnosticirati i popraviti svaki kvar na autu, u neku manju sredinu i dali mu kliješta i izvijač i od njega očekivali uspješan rad i zadovoljstvo, a istovremeno mu ne osigurati ni rezervne dijelove. To je danas stanje u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Očekujemo da vrhunski educirani i sposobni mladi liječnici idu raditi u ambulante u kojima u većini slučajeva od opreme imaju na raspolaganju stetoskop. Moderna medicina ne traži od liječnika samo trajnu edukaciju, već i primjenu svih novih dostignuća. Liječnicima je potrebno osigurati samostalan rad, a domovi zdravlja moraju postati dijagnostički centri sa svom potrebnom opremom kao podrška radu liječnika. Samo tako mogu liječnici imati sigurnost da će kvalitetno moći primijeniti svoja znanja na korist pacijenata. Jasno je isto tako kako je potrebno i kvalitetno vrednovati njihovo znanje i rad. Mladi liječnici zainteresirani su za rad, ali im uvjeti koje pružamo isto ne jamče.

‘Žalosno je što se ljudi od kojih se očekuje velika odgovornost, poput saborskih zastupnika, uključuju u akcije protiv cijepljenja. Zar je stvarno potrebna epidemija pa da skeptici shvate ozbiljnost cijepljenja?’

NACIONAL: Jesu li liječnici u Hrvatskoj danas potplaćeni, kolika je prosječna plaća liječnika?

Svako malo se žele plaće liječnika postaviti kao glavni uzrok nezadovoljstva liječnika, što nije točno. U liječničkoj struci je, više nego u bilo kojoj struci, na snazi i dalje uravnilovka iz doba prethodne države. Za kvalitetan pristup vrednovanju rada liječnika potrebno je jasno razgraničiti ne samo odgovornost, već i rizik rada jer i u samoj struci postoje visoko rizična radna mjesta, ali i ona niskog rizika. Primjera radi, liječnici koji moraju samostalno donositi odluke bez mogućnosti ”konzultacija”, kao što su to liječnici hitne medicinske pomoći i liječnici primarne zdravstvene zaštite, sigurno imaju visoki rizik rada u odnosu na liječnike koji u bolnicama imaju mogućnost konzultacije s kolegama drugih struka. S druge strane, poznato je u svijetu da je među najvišim rizicima rad specijalista ginekologa jer istovremeno imaju dva pacijenta, majku i dijete, a trudnoća nije bolest. Vrednovanjem općih i posebnih rizika može se tek odrediti visina plaće. Liječnici danas jesu potplaćeni, ali govoriti u kolikoj su mjeri potplaćeni i pravdati to ekonomskom situacijom i stanjem u društvu, parcijalna je ocjena u svrhu stvaranja negativnog stava javnosti prema liječnicima i zamagljivanja vlastite nesposobnosti.

NACIONAL: Koliko je teško danas biti liječnik u Hrvatskoj, a tu pogotovo mislim na činjenicu da zbog dostupnosti informacija na internetu svatko misli da zna više o zdravlju i bolestima od liječnika?

Kada bi liječnici stvarno imali ”vremena” za pacijente, ne bi to bio problem. Razgovorom s pacijentom vrlo se lako riješe nedoumice koje proizlaze iz uvijek nepotpunih informacija s interneta. Međutim, manjak liječnika i veliki pritisak pacijenata ne ostavljaju dovoljno vremena za kvalitetnu komunikaciju i tu često dolazi do nerazumijevanja. Prema podacima Ministarstva, oko 90 posto prigovora na rad liječnika nastao je zbog loše komunikacije, a ne zbog sumnje u loše liječenje. U osam sati rada, gdje u prosjeku liječnik opće obiteljske medicine ili bolnički specijalist ima oko 50 i više bolesnika, dakle jedva devet minuta po bolesniku ili manje, potrebno je razgovarati s bolesnikom, utvrditi o kojem problemu se radi te ispuniti veliki broj tiskanica propisanih od osiguravatelja. Koliko se onda vremena može utrošiti na razgovor? Počinjem i sam vjerovati da država namjerno ne želi izraditi standarde i normative, jer projekcije pokazuju da bi se tek tada vidjelo koliko ne samo da nedostaje liječnika, već i koliko je to opterećenje na liječnike. Lakše je odgovornost prebaciti na liječnike. Tu Komora mora imati jasan stav i izvršiti veliki pritisak želimo li uopće sačuvati liječnike i zdravstveni sustav.

NACIONAL: Je li posebno teško pedijatrima, koji su svakodnevnim kontaktima s roditeljima koji informacije prikupljaju na internetu?

Liječnicima ništa nije teško pa ni pedijatrima, što pokazuje da smo spremni zaboraviti sve svoje životne probleme i posvetiti se svojim pacijentima. Roditelji nam vjeruju bez obzira na internet kada su svjesni koliko se napora ulaže u liječenje njihove djece. Jasno je i razumljivo da u slučajevima kada izostaje uspjeh liječenja, roditelji posežu za svim dostupnim jer žele najbolje svojoj djeci. Zna se tada buditi i sumnja, znaju pasti i uvrede, ali to im ne zamjeramo niti smijemo zamjeriti jer, na kraju krajeva, svi želimo svojoj djeci zdravlje. Internet je velika zamka jer nikada nitko nije odgovarao za pogrešnu i lažnu informaciju, poput liječenja karcinoma limunom i sličnih opasnih gluposti. Svakom bolesniku je teško, a roditeljima bolesne djece sigurno najteže. Jedino moram i ovdje posebno napomenuti da smo svaku kritiku spremni prihvatiti, ali nasilje ne.

NACIONAL: Kako kao pedijatar gledate na tzv. pokret protiv cijepljena djece u koji su se uključili i neki saborski zastupnici?

Teorije zavjere najopasnije su kada se upliću u zdravlje ljudi. Danas su cjepiva jedina primarna prevencija i nema im zamjene. Može li biti nuspojava, može, ali nikako ono čime se ”zaluđuje” javnost i roditelje dovodi u nedoumicu. Međutim, pravdati protivljenje cijepljenju nuspojavama pojednostavljeno je jednako kao kada bismo zbog stradavanja u prometu zabranili vožnju i hodanje ulicama. Žalosno je samo što se ljudi od kojih se očekuje velika odgovornost, poput saborskih zastupnika, uključuju u te akcije. Pa zar je stvarno potrebna jedna veća epidemija i stradavanje većeg broja ljudi i djece pa da skeptici shvate ozbiljnost cijepljenja? Cijepljenje je možda čak i jedini konsenzus cijele struke, a osobno sam pristalica sankcioniranja liječnika pojedinaca koji nasuprot zdravom razumu i struci podržavaju protivnike cijepljenja. Mogu samo sumnjati da ili su zaboravili ili su taj predmet na fakultetu ”prespavali”.

NACIONAL: Slažete li se onda s istupima svog protukandidata Hermana Vukušića protiv, kako on to zove, nadriliječništva, odnosno sve većeg broja ljudi koji putem društvenih mreža i drugih kanala pokušavaju pomoći ljudima raznim medicinskim savjetima?

Dajem mu potpunu podršku jer nije da on to zove nadriliječništvom, već je to termin iz Kaznenog zakona. Naveo sam već da kad je čovjek u nevolji, spreman je na sve. Postoje, nažalost, i oni koji tada koriste ljudsku nevolju ili za financijsku korist ili, još opasnije, za popularnost. Savjete može dati tko hoće, ali kada to zadire u postupke dijagnostike i liječenja, tada ne samo što to čovjeka osiromaši, već u velikoj mjeri dodatno ugrozi njegovo zdravlje. Liječnici su pozvani na to ukazati pravosudnim tijelima, a na njima je zaštiti građane od šarlatana.

NACIONAL: S druge strane, u posljednje vrijeme sve je više primjera liječničkih pogrešaka, poput one u Metkoviću. Kakav je vaš komentar ne samo tog slučaja, već i činjenice da liječnici na hitnom prijemu u Metkoviću tijekom vikenda sada pacijente šalju u Opuzen i tako se navodno osvećuju zbog cijelog slučaja?

Evo odličnog primjera stigmatizacije u društvu. Tragična smrt djeteta odmah je prozvana liječničkom greškom. Zašto nije nazvana, primjerice, medicinskom greškom, jer tek se utvrđuje postoji li greška i tko ju je skrivio. Preminulo dijete ne može nitko vratiti, ali mogu se spriječiti takve tragedije u budućnosti samo ako se utvrdi stvarni uzrok. Bitno je utvrditi je li tu riječ o postupku liječnika, medicinske sestre, nepostojanju neophodne opreme ili drugom uzroku, i to ”hladne” glave. Žalosno je što je tu i Komora podlegla pritisku i odmah ”utvrdila” propust liječnice, a što će kasniji postupak pokazati da ne odgovara istini. To je neprimjereno od odgovornih i nije bilo ni u korist građana niti struke. Komora je zadnja koja je trebala paušalno utvrđivati odgovornost, a pogotovo iznositi paušalne procjene u javnost. Iskreno se nadam da će roditelji saznati istinu, a da će prozvana kolegica dobiti zadovoljštinu. U mom mandatu predsjednika takvi propusti Komore neće se događati. Inzistirat ću na utvrđivanju istine, a ako je postojao propust liječnika, isto će biti predmetom procesa na Časnom sudu. Također ću posebno paziti ako se radi o propustu sustava, da se krivnja sustava ne prenosi na liječnika kako bi se ”zadovoljilo” javnost. Grešaka sigurno ima i bit će ih i mi se s time moramo nositi, ali nećemo odgovarati za greške sustava.

‘Problemi u zdravstvu nisu nastali u mandatu ministra Kujundžića, već se propusti i problemi gomilaju godinama. Za uređenje sustava bit će potrebno više od mandata jednog ministra’

NACIONAL: Kakva je situacija u KBC-u Zagreb, neki roditelji iznijeli su potresne priče o odnosu prema bolesnoj djeci u toj bolnici?

Mislim da je postupak u tijeku te ne bih komentirao cijeli slučaj dok postupak traje. U interesu je svih – i liječnika na KBC-u i roditelja – da se sazna istina. Moje mišljenje, s obzirom na to da radim u KBC-u, može biti i pristrano. Zalažem se za objektivnu istinu.

NACIONAL: Je li Liječnička komora napravila propust u slučaju doktora Jusupa iz Obrovca i kako komentirate taj slučaj?

Slučaj ambulante u Obrovcu primjer je koji baca otužno svjetlo na sliku stanja hrvatskog zdravstva, a poglavito obezglavljenog nesnalaženja nadležnih institucija koje se među sobom propitkuju tko i što u predmetnom slučaju treba napraviti. Upravo u svom programu, koji uključuje decentralizaciju upravljanja i veću samostalnost u radu županijskih tijela i područnih ureda Komore, kako bi neposredno pružali svaki oblik pomoći svojim liječnicima, pobrinut ću se da se slične situacije ne događaju. Ne mogu i nisu isti uvjeti rada liječnika u svim područjima Hrvatske, ni sa stajališta struke niti sa stajališta područja rada. Isto tako, uslijed geografske raspodijeljenosti Hrvatske, ne mogu se izvršne odluke donositi i provoditi sukladno skupinama liječnika koji većinom čine predstavnička tijela niti se odluke i provedbe mogu donositi isključivo u Zagrebu ili bilo kojem drugom većem hrvatskom gradu. Komora se mora približiti struci i članovima i to ću učiniti.

NACIONAL: Kolika je odgovornost za takvo stanje u zdravstvu na aktualnom ministru i kako ste zadovoljni njegovim dosadašnjim radom?

Sigurno je da je najveća odgovornost na prvom čovjeku zdravstva i dok se ne utvrde prava istina i odgovorni, uvijek će biti prozivan. Međutim, problemi u zdravstvu nisu nastali u mandatu ministra Kujundžića, već se propusti i problemi gomilaju godinama. Za uređenje sustava bit će potrebno više od mandata jednog ministra. Zdravstvo je nacionalno blago i ne smije biti predmetom političkih borbi, već općeg društvenog dogovora svih čimbenika u politici. Zato smatram da je odgovornost Komore, koja ne smije biti politički orijentirana, stvoriti preduvjete za te dogovore. Poslužit ću se opet analogijom da je zdravstvo kao ulica puna rupa, koju svaki ministar krpa rupu po rupu. Rezultat je da danas imamo zdravstvenu ulicu s velikim brojem manjih ili većih zakrpa, nekih dobrih, nekih nedostatnih te se istovremeno na jednu zakrpanu rupu otvaraju dvije nove rupe. Vozeći se tom ulicom zdravstva, vozači (liječnici) balansiraju između rupa i zakrpa te ponekad dođe i do nesreće, kada se najčešće za krivnju prozvaju vozači (liječnici). Nama je danas potrebna nova strategija za dvadeset godina, izgradnja nove ceste – autoputa i novi sloj asfalta punom duljinom. To se može postići samo nacionalnim dogovorom.

NACIONAL: Ako budete izabrani za predsjednika, očekujete li uspješnu suradnju s ministrom i na čemu ćete posebno inzistirati kako bi ta suradnja bila uspješna?

Očekujem suradnju sa svima koji bilo kako utječu ili mogu utjecati na razvoj struke. Namjeravam tražiti podršku svih, od medicinskih fakulteta do udruga civilnog društva. Komora mora postati glavni oslonac razvoja struke i partner Vladi i ministru, ma koje političke orijentacije oni bili. Ne smije se zaboraviti da cijeli sustav počiva najviše na liječnicima koji su u direktnom kontaktu s pacijentima i potrebama pacijenata. Rješenja koja se mogu donositi, ministru i budućim ministrima mogu biti od velike koristi pri donošenju odluka. Isto tako, ako će liječnici smatrati da se sustav ne razvija u smjeru napretka i poboljšanja, nećemo se ustezati to javno i reći. U partnerstvu sam spreman i na kompromise u svim područjima, osim kada bi ti kompromisi bili neodrživi i na račun liječnika ili naših pacijenata. Na te kompromise nisam spreman. Vjerujem u ljude, vjerujem u liječnike, vjerujem u Hrvatsku i znam da možemo bolje.