Mira Davidović, predsjednica udruge PET PLUS, govori o beskućnicima Zagreba i njihovu novom uključivanju u svakodnevno životno i poslovno funkcioniranje

Povodom obilježavanja Dana beskućnika i dana borbe protiv siromaštva i socijalne isključivosti, Zagreb News je proveo dan u poludnevnom boravku za beskućnike u Harambašićevoj ulici, koji zahvaljujući udruzi PET PLUS i partnerima već više od godinu dana pruža prijeko potrebne usluge beskućnicima Zagreba. Kako funkcionira poludnevni boravak za beskućnike, koliko imaju svakodnevnih korisnika, o problemu siromaštva u Zagrebu i uključivanju građana “bez krova nad glavom” u svakodnevno životno i poslovno funkcioniranje razgovarali smo s predsjednicom udruge PET PLUS Mirom Davidović.

Čim smo došli u prostor udruge, osjetili smo toplinu doma i dobrodošlicu koja je potrebitim ljudima najvažnija.

“Poludnevni boravak je mjesto gdje se osobe bez doma mogu odmoriti, oprati sebe i svoju odjeću te im se poslužuju napitci i lagana hrana, a provode se i aktivnosti kroz koje se korisnici osnažuju, informiraju, savjetuju te traže i primaju pomoć pri ostvarivanju prava iz socijalne skrbi, zdravstvenog i mirovinskog osiguranja, informiraju se i educiraju o mogućnostima zapošljavanja i samozapošljavanja, pisanju životopisa te ih se kroz radionice informatički i financijski opismenjuje”, objasnila je Mira Davidović.

“Interes građana je izrazit, ali smo zbog pandemije morali reducirati broj korisnika koji sada iznosi desetak dnevno”, dodala je.

Unatoč ustaljenoj percepciji javnosti kako su beskućnici mahom problematični građani na marginama društva, problem siromaštva i beskućništva je sve češći problem u kojem se spletom životnih okolnosti nađu i građani koji su do jučer imali “normalan, funkcionalan život.”

“Životnih priča ima svakakvih i svakodnevno se susrećemo da ljudi zbog raznih situacija poput gubitka posla, raspada obitelji ili sličnih situacija ostaju bez sredstava za život, a onda vrlo često i bez mjesta za stanovanje”, kazala je Mira Davidović.

“Siromaštvo i beskućništvo ne dešavaju se nekom drugom, već je to sve veći problem današnjice, pogotovo u vrijeme pandemije i potresa zbog kojeg su ljudi doslovno preko noći ostali bez krova nad glavom’’, dodala je.

“Šokira podatak da svaka druga obitelj u Hrvatskoj ne može izdržati neplanirani trošak i stoga je vrlo važno podići svijest javnosti o problemu koji je među nama.”

Tijekom razgovora nam je naglasila da su korisnici poludnevnog boravka često hrvatski branitelji koji su zapali u probleme, umirovljenici s mirovinama na samom rubu siromaštva i mnogi drugi kojima je pomoć potrebna.

“Nekima je potrebno samo malo da ih pogurate jer su samo zapeli u jednoj fazi na svom životnom putu, a s nekima je potrebno duže raditi, razgovarati, angažirati ih na radionicama, kako bi se ohrabrili i probudili nadu u bolje sutra”, istaknula je Mira Davidović.

Zanimalo nas je ima li interesa poslodavaca da šansu dobiju korisnici koji su u udruzi prošli edukaciju i nakon nje dobiju posao kako bi se osjećali korisno i pomoću zaposlenja “stali na noge”.

“Iza svakodnevnog rada i truda stoje i rezultati s obzirom na to da mnogi naši korisnici koji su prošli radionice pismenosti ili osnovne informatičke pismenosti danas imaju normalan život i zaposlenje”, poručila je Davidović.

“Niz psiho-socijalnih radionica poput onih o financijskoj pismenosti ili umijeću življenja svakodnevno su im na raspolaganju, a stručni tim se sastoji od socijalne radnice, defektologice i psihijatra s kojima mogu razgovarati i oni su im vjetar u leđa za napredak. Imamo nekoliko primjera ljudi koji su uz našu pomoć našli posao, otišli na rad u inozemstvo i započeli normalan život”, objasnila je Mira Davidović.

Siromaštvo je razlog beskućništva kod čak 69% posto ljudi koji završe na cesti. S obzirom na podatke centara za socijalnu skrb da je čak 88 posto evidentiranih beskućnika u radno aktivnoj dobi i da njih gotovo polovica ima neku kvalifikaciju, kroz aktivne mjere zapošljavanja trebalo bi uložiti i značajnije napore u njihovo zapošljavanje, što je jedan od bitnih preduvjeta za izlazak iz beskućništva.

Osim što žive u ekstremnom siromaštvu, beskućnici su često nevidljivi u društvu te im je, između ostalog, zbog lošeg imovnog stanja onemogućen ili bitno otežan pristup tržištu rada, dobrima i uslugama i zdravstvenom osiguranju.

Podaci o broju beskućnika u našoj zemlji variraju pa Hrvatska mreža za beskućnike procjenjuje da oko 2000 osoba živi u apsolutnom beskućništvu, odnosno bez ikakvog krova nad glavom, ali procjenjujući po ETHOS tipologiji, taj broj raste i do 10.000.

Mira Davidović se svakodnevno susreće s teškim ljudskim sudbinama i problemima pa rješavanje siromaštva i beskućništva vidi u sinergiji svih segmenata u društvu i umrežavanja državnih institucija koje su zadužene za socijalnu politiku.

“Najveći problemi s kojima se susreću građani koji bi iz teškog stanja ponovno željeli stati na noge i zaposliti se, su birokratski problemi i tromost sustava. Od vađenja osobnih dokumenata, zdravstvene skrbi, do stanovanja i ostvarivanja prihoda za normalan start”, kazala je Mira Davidović.