Grupu Zoster osnovali su 2000. Dražan Planinić i Mario Knezović kako bi kroz glazbu ukazali na bolesti društva i javno progovorili o nužnosti promjene. Objavili su pet studijskih albuma od kojih je posljednji „Najgori“ proglašen jednim od najboljih albuma u regiji 2023.

Pjevač i vođa grupe Mario Knezović angažirao se i kao glumac. Debitirao je 2010. u filmu Danisa Tanović „Cirkus Columbia“ te potom glumio niz manjih uloga u filmovima kao što su „Take Me Somewhere Nice“, „Djeca“, „Bog postoji, njeno ime je Petrunija“, „Quo Vadis, Aida?“ – ali i u nekoliko predstava među kojima je aktualna „Noć s Aleksom“ u režiji Ivice Buljana.

U povodu zagrebačkog koncerta grupe Zoster Mario Knezović dao je intervju Nacionalu.

NACIONAL: Novi album „Najgori“ posvetili ste lošim ljudima, najgorima među nama, i prilično ih dobro opisali.

Album nije posveta ni najgorim ni lošim ljudima, nego vrsta istraživanja kakve bi bile najgore verzije nas samih. Svaki čovjek može imati najbolju i najgoru verziju sebe na svjesnom ili nesvjesnom nivou. Kako i kada čovjek postane najgora verzija sebe, gdje je ta prijelomna točka, to su pitanja i motivi kojima se bavimo na albumu. Dali smo ime ovom našem “Najgorem”, zove se Tadija i izmišljeni je lik kojem smo dali koordinate i okolnosti koje su ga učinile najgorim. Naravno, bio je pri punoj svijesti i to su sve njegovi izbori. Potencijale koje je imao iskoristio je na najgori način, a mogao je i na najbolji.

NACIONAL: Vjerujem da ćete se složiti da su većinom oko nas ipak dobri ljudi, no oni najgori su ti koji nam život čine lošijim. Kako se vi nosite s tim najgorima?

Ne radi se uopće o dobrim ili lošim ljudima, nego kako sam već rekao, najgorim verzijama nas samih. Jer zato što stvarno ima ljudi koji rade loše stvari, koji su zločesti, učini nam se da smo mi dobri ili bolji od njih, a tu je zamka oholosti. Svatko nosi odgovornost za sebe, svoje postupke i svoje izbore. U najvećoj sam borbi sa samim sobom i najgorim u sebi, a za druge ću lako.

NACIONAL: Albumima pristupate konceptualno: ovaj posljednji bavi se „najgorima“, a prošli „uzavrelim srcima“. Prepoznaje li publika takav pristup?

Do sada smo uvijek radili ono što smo mislili da treba i kako mislimo da treba. Nismo razmišljali o tome kako će reagirati publika niti nas je bilo briga. Jednostavno, pravimo pjesme i albume, pričamo priče, jer za tim imamo potrebu. Dalje što se događa nije u našim rukama, u smislu koliko će to biti prepoznato i valorizirano. Naravno da je lijepo kad ljudi to prepoznaju, kad im se sviđa to što radimo i kad dobijemo povratne informacije, ali najvažnije je da smo mi zadovoljni time što smo napravili.

NACIONAL: Zapravo se posljednja dva Zosterova albuma mogu usporediti s filmovima ili TV serijama intrigantnog zapleta. Kako to da ste album „Srce uzavrelo“ posvetili baš Gavrilu Principu?

Album smo objavili 2014., na stogodišnjicu atentata u Sarajevu i početka Prvog svjetskog rata. Rat je, nažalost, balkanski brend i neizbježna tema. Postavlja se pitanje moralne dileme oko Gavrila, je li on heroj ili zločinac, a takva pitanja i dalje su aktualna. Posljednja dva albuma možda i jesu soundtrackovi za filmove koji nikada neće biti snimljeni.

NACIONAL: Poznato je da se bavite i glumom, i to ponajviše zahvaljujući redatelju Danisu Tanoviću koji vas je prvi angažirao za ulogu u svom filmu „Cirkus Columbia“. Po čemu pamtite taj angažman i rad na tom filmu s vrhunskim glumcima kao što su Mira Furlan i Miki Manojlović?

To je za mene jedna ogromna stvar. Igrati u filmu s Mikijem i pokojnom Mirom Furlan bilo je velika čast i privilegija. Suradnja s Tanovićem, oskarovcem, dogodila mi se iz puke slučajnosti. Biti i raditi s takvim majstorima glume, na čijim filmovima sam odrastao i čije filmove volim, bilo mi je veliko zadovoljstvo. Pamtit ću to po njima, to mi je prvi film u kojem sam glumio i radio s vrhunskim ljudima. Dovoljno je to da mi nikad ne izađe iz sjećanja.

‘Bosna i Hercegovina zemlja je konflikta koja vapi za pravim vrijednostima. Takvo stanje traje predugo i zamorno je živjeti u tim okolnostima. Mi smo našli izlaz kroz glazbu’

NACIONAL: Nakon tog filma uslijedile su razne uloge, ali više epizodne nego glavne. Je li to po vašoj želji ili nemate pretenzije posvetiti se više glumi?

Mene kao glumca angažiraju redatelji, to nije u mojoj vlasti. Muzika je ono što je u mojim rukama, pjesme koje pišem, tu sam i scenarist i glumac i redatelj, naravno, s ekipom. Na filmu te biraju – ne mogu birati uloge, mogu ih samo ili prihvatiti ili odbiti. Imam sreću da sam radio s vrhunskim redateljima s ovih prostora, puno sam naučio i o muzici kroz to sve. Muzika mi čuva glumu, a gluma mi čuva muziku, tako bih to rekao.

NACIONAL: Hoćemo li vas ponovno gledati u filmu ili seriji – ili još kojoj kazališnoj predstavi s obzirom na to da ste u predstavi „Noć s Aleksom“ u režiji Ivice Buljana?

U HNK-u Mostar igrao sam tri predstave: “Ja od jutra nisam stao” u režiji Dražena Krešića, “Kroz proces” u režiji Marine Metković Liker i “Noć s Aleksom” u režiji Ivice Buljana. To su dragocjena iskustva koja su upotpunila moju osobnost i stvaralaštvo. Naravno da sam sve vrijeme uz njih učio. Snimao sam prošle godine film s Danisom Tanovićem koji bi se trebao pojaviti krajem 2024, a sada sam u projektu druge sezone serije “Kotlina”, također u režiji Danisa Tanovića.

NACIONAL: Vratimo se vašem albumu „Najgori“, koji je uvršten među najbolje albume u regiji 2023. godine. Jesu li vas iznenadile pozitivne recenzije?

Ugodno smo iznenađeni reakcijom. Sve te pozitivne reakcije su divne i naravno da nam imponiraju i da smo ponosni.

NACIONAL: U Mostaru i BiH vjerojatno ste poznati i slušani, no iako ste snimili već peti studijski album, kao da vas uopće nema u hrvatskim medijima. Kako to komentirate?

Mi u Hrvatskoj imamo svoju publiku unatoč tome što nismo medijski prisutni. Smatram da nemamo razloga biti u medijima ako nemamo neki sadržaj. Ovaj sadržaj sada je zanimljiv, a vi ste medij iz Hrvatske i želite razgovarati s nama o tome što radimo i to nam je OK. Sve što nije vezano za naš rad i sadržaj koji nudimo, nas ne zanima.

NACIONAL: Što znači danas biti popularan u Mostaru i BiH? Kako se očituje ta popularnost i koliko vam znači za glazbenu karijeru?

Nismo tako popularni da bi nam popularnost gušila svakodnevicu. Sviđa nam se taj „low-profile“ gdje ljudi znaju što radimo, ali nitko nas ne smara. U Mostaru ne želimo imati status zvijezde jer živimo tu, želimo izaći u grad bez da se moramo slikati s 200 ljudi tako da nam to i odgovara. Želimo biti popularni zbog toga što radimo, da se valorizira naš rad, a ne naše postojanje bez nekog povoda.

NACIONAL: Od samih početaka grupa Zoster naglašava svoje opredijeljenje za mir, toleranciju, suživot i ljubav, a kako biste podcrtali te stavove žanrovski ste se opredijelili za reggae. Jesu li te vrijednosti danas sve više na kušnji u BiH?

Svirali smo reggae zato što nismo znali svirati ništa drugo, to nam je bilo najlakše. Bend smo koji postoji 20 godina i prvi naši radovi su reggae. Mir, tolerancija, suživot i ljubav u Bosni i Hercegovini su oduvijek na kušnji. To je zemlja konflikta koja vapi za tim vrijednostima. Takvo stanje traje predugo i zamorno je živjeti u takvim okolnostima. Mi smo našli izlaz kroz glazbu.

NACIONAL: Nastupate u Tvornici Kulture u Zagrebu 16. veljače i promovirate album „Najgori“. Kako to da tako rijetko nastupate u Zagrebu i Hrvatskoj s obzirom na status koji uživate u regiji i doista sjajne kritike vašeg posljednjeg albuma „Najgori“?

Rijetko nastupamo u Zagrebu i Hrvatskoj, nadamo se da će se to promijeniti i da ćemo svirati više. Radujemo se koncertu u Tvornici Kulture.