Predsjednik Vlade Andrej Plenković u proteklom je periodu došao do niza spoznaja o kapacitetima nekih svojih ministara koji se u doba krize u najmanju ruku nisu iskazali pretjeranom agilnošću, spretnošću i prilagodljivošću novoj situaciji. To se prije svega odnosi na ministra gospodarstva Darka Horvata i ministra financija Zdravka Marića: od njih dvojice se, nakon predstavljanja dvaju paketa ekonomskih mjera, očekivao znatno brži, konkretniji i jasni hodogram daljnjih aktivnosti, a potom i jasan doprinos u kreiranju predstojećeg dugoročnog restrukturiranja kompletnog hrvatskog gospodarstva, što će se neminovno dogoditi.

To je zapravo temeljni izazov za Hrvatsku u predstojećem razdoblju, što je premijer Plenković shvatio i zbog čega se sve intenzivnije okružuje nizom stručnih ljudi sa svih područja, dok će po svemu sudeći na sebe osobno preuzeti donošenje ključnih odluka. Jedan Nacionalov sugovornik dobro upućen u rad Vlade o radu dvojice ministara je rekao: “Njih dvojica, izgleda, nemaju kapacitet za ništa više od dnevne operative, barem kada je riječ o makroekonomskoj slici i dugoročnoj perspektivi. Nije isključeno da se Plenković ipak odluči za formiranje neke vrste gospodarskog savjeta, od čega je prije nekoliko tjedana odustao pod pritiskom javnosti. Po svemu sudeći, spoznao je da će mu ipak trebati”.

Po svemu sudeći premijer je nezadovoljan radom dvojice u ovom trenutku vrlo bitnih ministara iz nekoliko razloga. Prvi je taj što na stolu ne postoji niti jedan konkretan plan o spasu hrvatskog gospodarstva čak i za srednje dugo razdoblje, a pogotovo ne dugoročni plan koji bi hrvatsko gospodarstvo usmjerio u novom smjeru prema digitalizaciji i proizvodnji, a sve kako bi se smanjila ovisnost o turizmu. I dok u javnosti prevladavaju rasprave o tomu treba li otvoriti ili ne frizerske salone ili kafiće, još uvijek ne postoji nikakav plan ministra gospodarstva o dugoročnim perspektivama hrvatskog gospodarstva ili ministra financija o tome kako će ova kriza dugoročno utjecati na punjenje državnog proračuna.

Nema adekvatnih projekcija ministra gospodarstva o modelu potrebne razvojne transformacije gospodarstva ili ministra financija kako će kriza utjecati na punjenje državnog proračuna

U većini europskih država vodi se rasprava o tome je li u ovim trenucima potrebno i dalje insistirati na zelenoj politici koju je uoči izbijanja pandemije koronavirusa predstavila predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen, dok se u Hrvatskoj zbog katastrofalnih poteza Plenkovićeve administracije raspravlja o tome smiju li restorani iznijeti stol ispred svog prostora kako bi kupci preuzeli naručenu hranu. Sve to pokazuje kako je, usprkos nekoliko dobrih poteza i brzih reakcija kada su u pitanju početne mjere pomoći hrvatskom gospodarstvu, Vlada zapravo bez pravog plana kako bi se ova kriza mogla dugoročno iskoristiti za postavljanje potpuno novog smjera hrvatskog gospodarstva, na što od početka krize upozoravaju i mnogi ekonomisti te čelnici novoosnovane udruge Glas poduzetnika.

Predsjednik te udruge Hrvoje Bujas za Nacional je prokomentirao četiri postulata za koje smatra da su ključni za dugoročni oporavak gospodarstva. Na tim postulatima, smatra Bujas, Vlada bi trebala već od 1. lipnja početi graditi hrvatsko društvo. Bujas smatra da država ne smije poreznom, zakonodavnom i drugim politikama poticati nerad ili manji rad, tj. da mora poticati rad, povećavanje prometa, povećavanje dobiti i povećavanje plaća.

Glavni cilj novog smjera hrvatskog gospodarstva Bujas vidi u potpunoj digitalizaciji društva i smanjenju birokracije, odnosno da država ne treba od poduzetnika tražiti papir koji mu je sama dala. Kao primer navodi situaciju u kojoj primjerice Porezna uprava od poduzetnika traži papir koji je izdala FINA: “Takve situacije su besmislene i ne vidim zašto netko u Poreznoj ne bi sam mogao naći taj papir u sustavu, ako ga je već izdala druga državna tvrtka.”

Bujas smatra i da država ne mora dati ništa poduzetnicima, ali mora uzimati manje jer, kako kaže, poduzetnici najbolje znaju što i kako investirati i kako “oploditi” onaj novac koji su i sami zaradili.

Kao još jednu bitnu mjeru Bujas vidi i plaćanje PDV-a državi po naplati fakture. Ta je mjera trenutno privremena, ali u Glasu poduzetnika očekuju da ona bude stalna jer smatraju da će u tom slučaju profunkcionirati pravosuđe, odnosno da će država sve napraviti da pravosuđe doista profunkcionira i da bude efikasno kako bi se i sama što prije naplatila te zaključuje:

“Na ovim se stvarima trebalo početi raditi jučer, a ne danas. Nemamo vremena i zato pozivam premijera Plenkovića da sjednemo za stol i zajedno krenemo raditi na onome što se već moralo napraviti. Poduzetnici su tu i spremni su pomoći u bilo kojem trenutku”.

Da Vlada nema nikakav dugoročni plan smatra i bivši ministar u vladi Zorana Milanovića i saborski zastupnik SDP-a Branko Grčić. On kaže kako je očigledno da vremenski horizont još nije postao prioritet Vlade koja se većinu vremena bavi kratkoročnim mjerama. Grčić smatra da će Plenkovićeva vlada morati, čim se definira strategija za prilagodbu suživota s virusom, izaći s planom koji će pokazati prioritete za restrukturiranje gospodarstva te dodaje:

“Trenutno je sve baždareno na tri mjeseca, jedan je mjesec prošao, a ostaju još dva. Što će se dogoditi kada isteknu mjere za plaće radnicima? Odgovor na to pitanje još nemamo, a trebali bismo imati jer ne treba očekivati da će se gospodarstvo vratiti na prethodne staze. Zato smatram da je logično očekivati da Vlada ima odgovor što dan poslije jer je ključno pitanje koliko će od 600 tisuća zaposlenih, koji su sada stekli pravo na pomoć od 4000 kuna, ostati bez posla.”

Grčić kaže da baš iz ovih razloga u SDP-u inzistiraju na moratoriju od godine dana na sve kredite. Isto tako očekuju i da se banke uključe u osiguranje likvidnosti izdavanjem novih kredita i zaključuje: “Postoji još puno zamki koje čekaju i Vladu i sve nas i na njih treba biti spreman. Nažalost, u Hrvatskoj se većina stvari događa silom prilika, a ne zbog mjera Vlade.”

Kako to izgleda u Europi i koliko se europske ekonomije spremaju za novo poglavlje njihovih gospodarstava pokazuje primjer francuske inicijative koju je podržao i Emmanuel Macron. Naime, gotovo 200 političara, šefova kompanija, predstavnika sindikata i nevladinih organizacija zahtijevaju “zeleni uzlet” nakon krize izazvane pandemijom koronavirusa. Za razliku od Europe, u Hrvatskoj ovakav ili sličan plan uopće ne postoji.

Navedeni apel je objavljen u novinama u Francuskoj, Belgiji, Italiji, Portugalu, Španjolskoj i Slovačkoj. U tekstu se dalje kaže kako bi klimatske promjene morale dobiti središnje mjesto u ekonomskoj strategiji Europske unije: “Preoblikovanje u gospodarstvo koje će biti povoljno za klimu, zaštita biološke raznolikosti i drukčije usmjerenje agrarne i prehrambene industrije pružaju priliku za brzo otvaranje radnih mjesta i rast te mogu doprinijeti stvaranju veće otpornosti društva”.

Inicijator ovog apela je francuski zastupnik u Europskom parlamentu Pascal Canfin koji je iz stranke francuskog predsjednika Emmanuela Macrona. Inicijativi se priključilo 78 zastupnika, uglavnom socijaldemokrata, liberala i zelenih, kao i članovi vlada iz jedanaest zemalja Europske unije, a među njima je i njemačka ministrica za zaštitu okoliša Svenja Schulze iz redova njemačkih socijaldemokrata. Priključili su se i brojni šefovi kompanija kao što su Unilever, E.ON, L’Oreal, Danone, Coca Cola, H&M, Volvo, Microsoft, Renault i Ikea, a apel su potpisali i sindikalni savezi i nevladine organizacije. Potpisom se obvezuju da će “pripremiti gospodarstva za svijet budućnosti” jer se gospodarski uspon nakon krize može potaknuti samo “velikim investicijama”, a potpisnici žele “dati i doprinos odlukama o investicijama”.

U izjavi se kaže da obnova gospodarstva nudi mogućnost razvoja novog modela blagostanja. Stoga su potrebne velike investicije u novi europski gospodarski model. On bi morao biti produktivniji, sveobuhvatniji i otporniji na krize od sadašnjeg modela, a po mišljenju potpisnika za takav model već postoje instrumenti i brojne nove tehnologije.

Ovaj primjer je samo jedan u nizu primjera kako se Europi već razmišlja o ulaganjima i potezima kojima bi se odredili novi pravci razvoja ekonomija. Neke države odlučile su jače ulagati u svoj IT sektor, dio njih se odlučio za spas autoindustrije, a gotovo svima je zajedničko da su odlučile uložiti velike napore u očuvanje strateški bitnih tvrtki kojima će država pomoći velikim kreditima. Tako će Njemačka odobriti kredit od 2,4 milijarde eura za tvrtku Adidas, a još 600 milijuna odobrit će komercijalne banke. Adidas, drugi najveći proizvođač sportske opreme na svijetu, pokušava preživjeti krizu koju je izazvala pandemija koronavirusa uz ogroman državni kredit, a u pomoć je odmah uskočila savezna vlada koja je obećala Njemačka da će državna razvojna banka KfW staviti na raspolaganje 2,4 milijarde eura. U kreditu za spas Adidasa je još dodatnih 600 milijuna eura koje daje još sedam drugih banaka iz Njemačke i cijelog svijeta – UniCredit, Bank of America, Citibank, Deutsche Bank, HSBC, Mizuho Bank i Standard Chartered Bank. No Adidas nije jedini koji je dobio pomoć od države. Turistička korporacija TUI dobila je kredite u visini od 1,8 milijardi eura, a i Lufthansa će vjerojatno dobiti kredite teške više milijardi. I Adidasov konkurent Puma je također zatražio kredit u visini od više stotina milijuna eura, dok brojne druge velike njemačke firme trenutno pregovaraju o državnoj pomoći.

Zbog nesnalaženja pojedinih ministara ispada da Vlada nema plan kako bi se ova kriza mogla dugoročno iskoristiti za postavljanje potpuno novog smjera hrvatskog gospodarstva i društva u cjelini

I dok su se banke u većini europskih država uključile u pomoć kako bi održale nacionalne ekonomije koliko-toliko likvidnima, ponašanje banaka u Hrvatskoj nije u skladu s ostatkom Europe te uz loše snalaženje ministara poput Zdravka Marića i Darka Horvata, vjerojatno predstavljaju i još jedan potencijalni problem za premijera Plenkovića u rješavanju gospodarske krize. Predsjednik Hrvatske udruge banaka Zdenko Adrović proteklog je vikenda u razgovoru za Jutarnji list odgovorio na sve veći broj kritika jer hrvatske banke za vrijeme moratorija naplate kredita naplaćuju kamate i solmizaciju aneksa ugovora. Adrović kaže da banke moraju naplatiti kamate jer bi u suprotnom došli u neravnopravni položaj s drugim sektorima te je dodao: “Smatramo da je model koji provode banke i koji je u skladu s većinom država u Europi u ovom trenutku optimalan. Razumijemo potrebu i ulogu oporbenih stranaka, ali naše je mišljenje da bi se kroz takav zakon ugrozilo gospodarstvo Hrvatske u cjelini jer destabiliziran financijski sustav ne bi mogao osigurati podršku izlasku iz krize, niti bi imao kapacitet da pomogne onima kojima je to najpotrebnije u ovoj situaciji. Mislim da je važno podsjetiti na osnovnu ulogu banaka, a to je upravljanje tuđim novcem, odnosno novcem građana i poduzeća koji svoju štednju ulažu u banke. Cijeli koncept je zasnovan na povjerenju i to je ključni element za pravilan rad financijskih institucija, stoga banke moraju biti odgovorne prema svim građanima i poduzećima koji su nam povjerili svoj novac na čuvanje i zaštiti interese štediša i društva u cjelini. U slučaju proglašenja moratorija samo za jedan sektor, u državi bi došlo bi do kršenja ustavnih prava niza institucija, posebno ravnopravnosti, jer ne može se tolerirati zabrana naplate potraživanja samo jednoj grupi pravnih osoba. “

I dok se naši sugovornici djelomično i mogu složiti da banke možda i ne mogu u potpunosti odustati od naplate kamata, Branko Grčić kaže da bi kao način solidarnosti s građanima i tvrtkama u vrijeme velike gospodarske krize, banke mogle bitno smanjiti kamate i da im za to nisu potrebni nikakvi zakoni te da tako ne bi došli u ustavno neravnopravni položaj. Grčić je još i dodao:

“Zanima me što će se dogoditi kada dio od onih 600 tisuća ljudi ostane bez posla. Većina njih ima kredite, a zbog raznih naknada i solmizacija pitanje je je li im onih 4000 kuna dovoljno da plate ratu kredita za vrijeme moratorija. Zamislite ako ti ljudi ostanu bez posla što će se dogoditi s njihovim stanovima za koje imaju kredite. Čini mi se da u bankama još nisu svjesni da će ova kriza potrajati godinu-dvije, a možda i dulje. Odbijanjem jednogodišnjeg moratorija banke bi mogle doći u situaciju da neće moći naplaćivati kredite te će onda krenuti u pljenidbu stanova, a to će dovesti do velikog pada cijena na tržištu nekretnina. Posljedice ovakvog djelovanja banaka, ali i nedovoljnog pritiska na banke iz Vlade bit će dugoročne i vrlo štetne.”