Nacional je proteklog tjedna otkrio da ministarstva vanjskih poslova i pravosuđa, koja vode ministri Gordan Grlić Radman i Ivan Malenica, ignoriraju molbe za pomoć 36-godišnjeg Zagrepčanina Ranka Puhače, oca troje male djece koji je zbog tromjesečnog pritvora u Sloveniji ostao bez stalnog posla u Zagrebu, a jedan je od 22 hrvatska državljanina koje je slovenska policija od početka godine i ulaska u Schengen uhitila pod sumnjom da su preko granice prevozili ljude bez propisanih dokumenata, kazneno djelo koje je, prema tvrdnjama službenih izvora u Sloveniji, od ulaska Hrvatske u Schengen doživjelo “izniman porast”. Međutim, kako pokazuje neugodan slučaj Ranka Puhače, neki od tih ljudi, po svemu sudeći, nevine su žrtve vlastite neobaviještenosti i dobrodušnosti u kombinaciji s tim što Hrvatska svoje građane nije obavijestila o rizicima koje je donio ulazak Hrvatske u schengenski prostor otvorenih granica unutar EU-a.

O slučaju Ranka Puhače Nacional je obavijestila njegova supruga Jana, koja se javila uredništvu i predložila da opiše što se u svibnju dogodilo njezinu suprugu. U srijedu, 30. kolovoza, novinar Nacionala razgovarao je u Zagrebu s Janom Puhača i Rankovom majkom Nevenkom. Zabrinute i uznemirene, ispričale su što se dogodilo donedavnom radniku skladišta PIK-a Vrbovec na zagrebačkom Žitnjaku, koji s Janom ima troje osnovnoškolske djece. “U veljači ove godine kupili smo auto putem leasinga i Ranko je odlučio voziti taksi preko aplikacije Bolt dva sata dnevno, kako bi dodatno zaradio”, rekla je Nacionalu Jana Puhača. “Nije vozio još ni dva mjeseca kada je prihvatio vožnju za koju se kao odredište pokazala Ljubljana, nakon što je u automobil pred jednim zagrebačkim hotelom ušla obitelj s troje djece. Naime, znate i sami da vozači Bolta odredište vide tek kad korisnik uđe u automobil. Pitao je te ljude imaju li sve potrebne dokumente, a oni su odgovorili potvrdno i rekli da idu u hotel u Ljubljani. Onamo ih je i odvezao. Vožnja je trajala sat i pol ili dva i koštala je 75 eura, o čemu imamo i fiskalizirani račun. Imamo i ispis vremenske crte vožnje – sve je vidljivo. Tijekom vožnje čovjek se predstavio kao Ibrahim te je zamolio Ranka broj telefona i on mu ga je dao. Inače ne daje broj ljudima koje vozi taksijem. Često su ga tražili broj jer je izrazito ljubazan, a auto je uvijek čist. Dosad je uvijek odbijao dati broj, no vožnja je bila duža, zapričali su se pa mu je dao i broj”, ispričala je Jana Puhača.

Ranko Puhača je zbog tromjesečnog pritvora u Sloveniji ostao bez stalnog posla u Zagrebu, a jedan je od 22 hrvatska državljanina koje je slovenska policija uhitila pod sumnjom da su preko granice prevozili ljude bez propisanih dokumenata. FOTO: Borut Zivulovic/FA Bobo/PIXSELL, Privatni album

Nekih mjesec dana kasnije Ranko je od Ibrahima preko WhatsAppa – cijela je prepiska u sudskom spisu – zamolio da preveze u Ljubljanu dvoje njegovih nećaka. Ranko je prvo odbio, rekavši da mu se ne isplati voziti u Ljubljanu za 75 eura, a i da mu je poslodavac rekao kako preko aplikacije Bolt ne bi smio ‘’taksirati’’ preko granice. Ibrahim je uporno molio pa su se dogovorili da vožnja košta 155 eura. Tako je i bilo – Ranko je dvojicu mladića, koja nisu htjela razgovarati rekavši da ne znaju engleski, odvezao u Ljubljanu kamo mu je rekao Ibrahim, na glavni željeznički kolodvor, i mirno se vratio u Zagreb. Na povratku, međutim, Ranko nije vozio kao taksist, nego osobno: prvi put ugasio je aplikaciju i oznaku “taxi” spremio u prtljažnik. Neko vrijeme nakon te prve vožnje Ibrahim mu se javio opet, zamolivši ga da ovaj put preveze njegovih dvojicu braće, pa su dogovorili iste uvjete. “Vozio je autocestom, preko glavnog graničnog prijelaza, u devet ujutro, bez ikakva skrivanja. Došao je na crpku, natočio gorivo i kupio vinjetu. Prišla im je policija: ‘Dobar dan, dobar dan… Molim papire… Izvolite… Putovnice? Izvolite. Vize? Vize?! Što, trebaju im vize?! Imate li vize?” Suputnici, koji su također odbijali razgovor pod izgovorom da ne govore engleski, izvadili su dokumente – bili su iz azila u Zagrebu. Pojma nije imao da su azilanti”, pripovijeda uznemireno Jana. “Imali su ruske putovnice. Pokazalo se da su Čečeni.” Odmah su uhapšeni, sva trojica. Ta dvojica mladića svjedočila su u postupku protiv Ranka Puhače, a Jana je neslužbeno čula da se njihovi iskazi koriste protiv Ranka. “Sada slobodno šeću EU-om i dalje vrebaju druge prijevoznike jer nekako moraju nastaviti put kad im je Slovenija dala slobodu kretanja, a mog supruga drže i sude mu zato što ih je prevezao”, kaže Jana. Uhapšeni su 26. svibnja. Ranko Puhača otad je u pritvoru, u kojem može ostati i do dvije godine. Za kazneno djelo kojim ga slovenski tužitelj tereti – “zabranjenog prelaska državne granice” – prijeti mu od tri do deset godina zatvora. Otkad je u pritvoru, izgubio je stalni posao u Zagrebu, a njegovoj šokiranoj obitelji – podstanari su, a sve troje djece idu u osnovnu školu – prijeti zaduživanje i egzistencijalna kriza. U početku, pripovijeda Jana, Ranko je bio “jako teško”. “Uvjeti u pritvoru jako su loši. Zatvor je prepunjen. U sobi nije nikada manje od četvero, petoro zatvorenika. Primio je ozbiljne prijetnje smrću, nožem, oči u oči. Odmah je zatražio premještaj, jer je uvijek izbjegavao konflikte, pa to čini i dalje. Premjestili su ga. Čuo je da je jedan zatvorenik izboden nožem, a da se drugi u zatvoru pokušao objesiti. Situaciju pogoršavaju ohrabrenja da će brzo biti oslobođen koja se do sada nisu obistinila. U početku je iznimno teško podnosio sve to, ali sada je malo bolje, pronašao je neke svoje rituale, pomirio se da će morati izdržati”, kaže Jana koja svaku srijedu putuje u Ljubljanu posjetiti supruga, vozeći svaku drugu i Rankovu majku.

Njegova supruga i majka rezolutno tvrde da je Ranko nevin. “U šoku smo. Nikad se nije bavio nikakvim kriminalom. Ima dokaz o nekažnjavanju; nikad u životu nijedan prekršaj, ma ni prometni. Već godinama je zaposlen bez dana prekida radnog staža i gdje god je radio, samo pohvale. Nikome nikada nije odmogao, a kamoli naudio. Radi i živi za svoju djecu. I onda se namjeri na organizirani kriminal!” kazala je Nacionalu, susprežući plač, Rankova majka Nevenka. “Nikad u životu nikakvih prekršaja, a kamoli, ne daj bože, kriminala. Nit’ se drogira, niti pije, nema kazni, nije tetoviran, niti nosi piercing, ni niš’!” dodaje.

Istog dana kada je njezin suprug uhićen, 26. svibnja, Jana Puhača o tome je obavijestila hrvatsko veleposlanstvo u Sloveniji. “Kako mi se ni suprug niti itko drugi nije javio, zabrinuta sam za svog supruga i lijepo vas molim da mi što hitnije javite gdje se nalazi, kako stupiti s njim u kontakt ili s osobom koja je zadužena i odgovorna za njega, treba li mu i je li dobio pravnu pomoć, ili mu je treba osigurati, je li mu potrebno dostaviti osobne stvari te gdje i na koji način, da li ga je i na koji način moguće posjetiti, na koji način mogu stupiti u kontakt s njim”, napisala je, među ostalim, u toj poruci. Koji dan kasnije, iz hrvatskog veleposlanstva u Sloveniji dobila je ovaj odgovor: “Poštovana gospođo Puhača, nastavno na Vašu zamolbu za obavijest o Vašem suprugu Ranku Puhaču, kontaktirali smo PP Brežice, koji su nas obavijestili da je g. Ranko Puhača dana 27.5. 2023. odvezen i predan Okružnom sudu Krško”. Toj je rečenici dodana adresa te broj telefona i telefaksa Okružnog suda u Krškom. Obitelj Puhača prepuštena je sama sebi.

Iz Ministarstva vanjskih i europskih poslova nisu precizirali što su točno učinili da pomognu u rješavanju slučaja Ranka Puhače iako je očito da bi hrvatska diplomatska predstavništva u inozemstvu morala pomagati hrvatskim državljanima u nevolji, što se pokazalo na primjeru hrvatskih nasilnika uhićenih u Grčkoj nakon krvavih obračuna sa smrtnim ishodom. FOTO: Luka Stanzl, Zeljko Hladika/PIXSELL

To nije bio jedini put da je Jana Puhača zatražila pomoć Ministarstva vanjskih i europskih poslova. Nakon što je u prvom tjednu kolovoza obavijestila Ministarstvo o teškoj ekonomskoj situaciji u obitelji uzrokovanoj uhićenjem supruga, u ponedjeljak, 7. kolovoza, veleposlanstvu je napisala novo, poduže pismo, u kojem upozorava kako bi “ovaj tjedan trebao stići službeni otkaz” Ranku s posla. ”S obzirom na to kako se ovdje radi o troje maloljetne djece koja tri mjeseca nisu vidjela oca i u oskudici s osnovnim sredstvima za život lijepo vas molim da od tužiteljstva pribavite odgovor na dva pitanja: do kada je planirano daljnje zadržavanje mog supruga jer ga uz opravdanu jamčevinu koju smo u nekoliko navrata ponudili oni nemaju namjeru pustiti da se brani sa slobode i ponovno se zaposli pod hitno a mi kao njegova obitelj ne možemo preživjeti bez njegovih primanja.” Jana Puhača zamolila je odgovor na još jedno pitanje: “S obzirom na to kako je u dokazima vidljivo kako suprug nije znao da prevozi ljude bez odgovarajućih dokumenata molila bih vas odgovor koji je osnov za podizanje optužnice i daljnje zadržavanje”. Svoj je dopis zaključila ovako: “S obzirom na to kako je dokazano da je moj suprug običan obiteljski čovjek neprekidno stalno zaposlen od punoljetnosti molila bih vas pomoć jer doista nije ljudski da se građanin RH čija prava vi zastupate u Sloveniji nepotrebno zadržava ako ne zbog njega onda zbog njegove obitelji nepotrebno odugovlači sada kada imaju sve dokaze koje je istražni sud zatražio i na njima nema ništa kompromitirajuće za zatvorsku kaznu i daljnji pritvor.”

MVEP Jani Puhači nije poslao nikakav odgovor, a Ranko Puhača dobio je otkaz na poslu. U četvrtak, 31. kolovoza, Nacional je MVEP-u poslao pitanja o Ranku Puhači. Zanimalo nas je prati li hrvatsko veleposlanstvo u Sloveniji taj slučaj te je li poduzelo ikakve mjere da mu pomogne, i koje. Zanimalo nas je i zna li MVEP za slične takve slučajeve uhićenja hrvatskih državljana u Sloveniji pod sličnim optužbama te koliko ih je. Također, zanimalo nas je li taj problem prepoznat na političkoj razini odnosa dviju zemalja, odnosno jesu li državna tijela Hrvatske i Slovenije ikada, i na bilo koji način, razgovarala o činjenici da ima hrvatskih državljana uhićenih pod optužbama za nelegalan prijevoz ljudi preko granice, a da oni pritom tvrde kako nisu znali da, unutar schengenskog prostora, ne smiju prevoziti ljude preko granice. Nacional je MVEP pitao i je li ikada, ikakvim javnim obavještenjem, upozorio hrvatske državljane da ne preuzimaju neoprezno prijevoz nepoznatih ljudi preko granice u članice EU-a, kao i zna li MVEP za takve slične slučajeve uhićenja hrvatskih državljana pod sličnim optužbama u drugim zemljama članicama EU-a. Iz Službe za odnose s javnošću Ministarstva vanjskih poslova dobili smo ovaj odgovor: “Veleposlanstvo RH u Ljubljani upoznato je s četiri slučaja prijevoznika ilegalnih migranata. U navedenom slučaju nadležno Veleposlanstvo pružilo je pomoć u okviru svoje nadležnosti, nastavlja pratiti slučaj, te stoji na raspolaganju za pružanje konzularne pomoći hrvatskim državljanima.” Štur i nedorečen odgovor, tim više jer je očito da bi hrvatska diplomatska predstavništva u inozemstvu morala pomagati hrvatskim državljanima u nevolji, kao što se jasno vidjelo na primjeru hrvatskih nasilnika uhićenih u Grčkoj. Pritom, dakako, valja biti svjestan razlike izgrednika koji su u Grčku išli mlatiti navijače protivničkog kluba, od čovjeka koji, najvjerojatnije nesvjestan rizika, pristaje voziti preko granice kako bi zaradio za obitelj. Povrh toga, da je hrvatska diplomatska služba bila dužna pomoći Ranku Puhači, proizlazi i iz odgovora koje je na pitanja Nacionala poslala služba za odnose s javnošću Ministarstva unutarnjih poslova RH. “Ovdje skrećemo pažnju kako osoba lišena slobode zbog sumnje u počinjenje kaznenog djela mora između ostaloga, sukladno članku 36. Bečke konvencije o konzularnim odnosima, biti upoznata i s mogućnosti izvješćivanja svog diplomatsko-konzularnog predstavništva, a prihvaćanje ili odbijanje takve mogućnosti isključivo je stvar odluke uhićene osobe”, stoji u odgovorima MUP-a Nacionalu. Nismo doznali jesu li slovenska kaznena tijela nakon uhićenja Puhaču obavijestila o tom njegovu pravu ali, učinila to ona ili ne, nije jasno zašto je hrvatska konzularna služba u Sloveniji ignorirala čak tri molbe za pomoć koju mu je poslala njegova supruga.

Davor Božinović, ministar policije RH, i Sanja Ajanović Hovnik, ministrica javne uprave Republike Slovenije, snimljeni 1. siječnja ove godine kada je Hrvatska i službeno ušla u schengensku zonu. FOTO: Kristina Stedul Fabac/PIXSELL

Štoviše, čini se kako Puhaču, i slučajeve poput njegovog, ignorira i Ministarstvo pravosuđa Ivana Malenice. U četvrtak, 31. kolovoza, Nacional je tom ministarstvu poslao pitanje je li upoznato sa slučajem. Zanimalo nas je i zna li Ministarstvo pravosuđa za slične takve slučajeve uhićenja hrvatskih državljana u Sloveniji ili drugim članicama EU-a te koliko ih je. Htjeli smo znati i postoji li službena procedura između Hrvatske i Slovenije o uzajamnom ustupanju kaznenog progona i(li) priznavanju sudske jamčevine. Ako postoji, pitali smo dalje, na koja se kaznena djela ta procedura odnosi i kako izgleda. Zanimalo nas je također ima li Ministarstvo pravosuđa ikakvu mogućnost da na bilo koji način intervenira kako bi se olakšala situacija Ranka Puhače i ostalih hrvatskih građana u takvoj situaciji. Do zaključenja ovog broja Nacionala, odgovore nismo dobili.

Dobili smo ih, zato, od slovenskih službenih tijela. Predsjednica Okružnog suda u Krškom Branka Drozg ovako je odgovorila na pitanja Nacionala o tome koliko dugo Puhača može ostati u pritvoru, postoji li mogućnost obrane sa slobode uz jamčevinu i prijenosa kaznenog progona u Hrvatsku te što će se dogoditi ako sud ne potvrdi optužnicu. “Nakon podizanja optužnice okrivljenik može biti u pritvoru najdulje dvije godine. Mogućnost plaćanja jamčevine postoji i zakon to dopušta. Postoji mogućnost ustupanja kaznenog progona ili odustajanja od kaznenog spisa za kazneni progon u stranu državu, ali pod određenim uvjetima. Ukoliko (sudsko, op.a.) vijeće, odlučujući o prigovoru protiv optužnice, ne dopusti optužbu, kazneni proces se obustavlja.” Itekako, dakle, postoji, prostor da država pokuša pomoći svom državljaninu: valjalo bi istražiti mogućnosti za prijenos kaznenog progona u Hrvatsku, kada je sud već odbio ponudu od pet tisuća eura jamčevine koju je ponudila obitelj Puhača. Više nisu mogli ponuditi jer im je najviše toliko kao kredit pristala odobriti banka, s obzirom na to da su već zaduženi. No da bi se kazneni progon prenio u Hrvatsku, netko bi obitelji, pravno nepismenoj i ekonomski slaboj, morao pomoći. U posljednja tri mjeseca, međutim, otkad ova drama traje, od hrvatskih državnih tijela obitelj Puhača dobila je samo jedno: suhu obavijest pred kojim će sudom njihov otac, suprug i sin odgovarati – a to bi, dakako, saznali i sami.

Očito je, međutim, kako slučaj Ranka Puhače nije jedini. U odgovorima koje je na pitanja Nacionala poslao Drago Menegalija, dužnosnik slovenske policije za odnose s javnošću u području kriminaliteta, navodi se kako je “u 2023. godini, do 30. kolovoza, policija provela procedure s 22 hrvatska državljanina zbog kaznenog djela zabranjenog prelaska državne granice ili teritorija, sukladno članku 308. slovenskog Kaznenog zakona”. Iz slovenske Uprave za izvršenje kaznenih sankcija, pak, dobili smo ovaj podatak: “U slovenskim zatvorima trenutno se nalazi 18 hrvatskih državljana, od kojih je njih 6 zadržano zbog sumnje da su počinili kazneno djelo nedozvoljenog prelaska državne granice ili teritorija iz članka 308. Kaznenog zakona Republike Slovenije.” Pritom, u optužnici tužitelja Bogdana Matjašiča protiv Ranka Puhače navodi se ovako, na samom početku obrazloženja tužiteljeva zahtjeva za kaznenim progonom Puhače: “Nakon ukidanja schengenske granice s Republikom Hrvatskom, prijevoz ilegalnih prebjega iz RH preko Republike Slovenije u zapadnu Europu postao je manje rizičan (otuda i izniman porast takvih kaznenih djela ove godine), ali i dalje vrlo isplativ, budući da prebjezi još uvijek plaćaju visoke iznose izvršiteljima”.

Utemeljenost Matjašičeve optužnice, dakako, utvrdit će sud, ali već i ta rečenica – da “prebjezi plaćaju visoke iznose izvršiteljima” – kompromitira njegovu optužbu protiv Puhače. Zagrepčanin je, naime, prvu vožnju preko Bolta od Zagreba do Ljubljane za cijelu obitelj naplatio 75 eura, a sljedeće dvije – jer mu se prva nije isplatila – 155 eura svaku. “Kada ga je Ibrahim prvi put zamolio da mu preveze nećake, odbio je, rekavši da mu se ne isplati. Ovaj je molio, pa su se dogovorili za 155 eura, što je 25 centi po osobi u jednom i u drugom smjeru. Ranko nije ni uzeo novce odmah, nije ih ni pitao imaju li”, tvrdi Jana Puhača, naglašavajući kako njezin suprug “nije znao da su izbjeglice”. “Na njima se to nije vidjelo. Nisu bili tamnije puti i nisu bili iscrpljeni od puta. Nisu izgledali kao izbjeglice, štoviše: putnici u prvoj vožnji tražili su dan odgode putovanja, a zahtjev su objasnili željom da razgledaju Zagreb”, dodaje Jana. Odvjetniku kojega im je Slovenija dodijelila po službenoj dužnosti – na odvjetnika iz Hrvatske po slovenskom zakonu nemaju pravo – ona je poslala temeljite upute kako da sastavi žalbu na optužnicu, pa su se nedavno i žalili, i sada čekaju odluku o potvrđivanju ili odbacivanju optužnice. Jedan od nekoliko argumenata kojima Puhača osporava utemeljenost optužnice jest i iznos koji je njezin suprug naplatio za vožnju: za razliku od 155 eura, koliko je naplatio za prijevoz dviju osoba iz Zagreba u Ljubljanu, poznato je da pravi krijumčari za takav put naplaćuju najmanje 500, a neki i do dvije tisuće eura po osobi. “Da je Ranko samo slutio da je prijevoz tih osoba kazneno djelo, ne bi nikada prihvatio vožnju i ugrozio vlastitu obitelj”, tvrdi Jana Puhača.

‘Veleposlanstvo RH u Ljubljani upoznato je s četiri slučaja prijevoza ilegalnih migranata. U navedenom, nastavljamo pratiti slučaj i nastojimo pružiti konzularnu pomoć državljanima

Iz razgovora s Janom i Nevenkom Puhačom, snahom i svekrvom koje se očito dobro slažu, novinar Nacionala zaključio je kako je riječ o složnoj i kompaktnoj obitelji, posvećenoj Janinoj i Rankovoj djeci, kao i uzajamno. Nesumnjivo je da je uhićenje Ranka Puhače tim ljudima golem šok koji bi cijeloj obitelji mogao ozbiljno naštetiti. “Otkud bi Ranko morao znati da su ti ljudi morali imati vizu? Mora li taksist znati vizni režim s cijelim svijetom? Pa mogao mu je susjed reći: ‘Ej, sused, došla mi je tetka, daj molim te odvezi je u Ljubljanu.’ Ranko je, naprosto, naivna žrtva vlastite prostodušnosti”, tvrdi njegova supruga. “Dala sam sve od sebe i učinit ću sve što treba da suprug što prije izađe na slobodu. Bude li potrebe, i ovo potraje, dodatno ću se zaposliti da prehranim obitelj i da pravdu istjeramo do kraja”, rekla je. “Ljudi ne znaju što im prijeti, netko im to mora reći. Nitko im to ne govori. Tek kad vidite u što se ‘usosite’, stvara vam se drugačija slika. Ništa mi o tom svijetu dosad nismo znali. Pa Ranko je u pritvoru čuo za slučaj da ljudi dižu kredite da spašavaju vlastitu djecu: za jednog su čovjeka otac i stric, kao i taj čovjek sam, digli svaki po pet tisuća eura kredita da bi ovaj izašao iz zatvora i sačuvao posao u Zagrebu. I sad će svi oni te kredite otplaćivati – a za što? Mora istina izaći u javnost da se vidi što se radi. To je preveliko zlo. Naša obitelj nije medijski eksponirana, niti hodamo po sudu, nemamo posla s takvim stvarima, ali rekla sam: ‘Dijete moje, ako treba, idemo van s time, u medije’. To je kriminal visokoga stupnja, mali čovjek se s time ne može izboriti. I sad ih love u mrežu, k’o komarce”, dodaje Rankova majka. Slučaj Ranka Puhače ozbiljno je upozorenje da je schengenski režim, uza sve prednosti, donio i rizike koje valja otkloniti, a dosadašnjim njegovim žrtvama pomoći – barem onoliko koliko država pomaže huliganima koji su, za razliku od Puhačina pokušaja da obitelji nešto priskrbi, u Grčku otišli s razrađenim planom da posiju nasilje i strah.