Prema neslužbenim informacijama koje su Nacionalu potvrđene iz visokih Vladinih izvora, sektor nautike, koji je u ovom trenutku još uvijek nedefinirana djelatnost, trebao bi konačno potpasti pod nadležnost novoformiranog Ministarstva turizma i sporta. Apsurdna je situacija da djelatnost marina funkcionira pod klasifikacijskim brojem 93.2 NKD-a (Nacionalna klasifikacija djelatnosti), odnosno u razredu u koji spadaju zabavne i rekreacijske djelatnosti i tematski parkovi. Sean Lisjak, predsjednik Udruženja marina pri Hrvatskoj gospodarskoj komori (HGK), Nacionalu je potvrdio da su na sastanku s novom ministricom turizma Nikolinom Brnjac, koji je održan prije dva tjedna, zatražili da se definira u koju djelatnost spada nautički turizam jer se taj sektor još uvijek ne tretira kao turistički, nego ga se, kako se slikovito izrazio, svrstava u isti red s cirkusima i zabavnim sajmovima. On kaže: „Mi smo u ovoj sezoni pokazali da je nautički turizam u ovakvim izvanrednim okolnostima vrlo snažan sektor koji ne samo da je preživio nedaće pandemije nego je praktički na svojim leđima iznio ovu turističku sezonu.“

Činjenica da su posve pogrešno klasificirani kao nedefinirana „zabavna“ djelatnost, tumači Lisjak, nanosi golemu štetu marinama jer ih onemogućuje u njihovim nastojanjima da iskoriste sredstva iz EU fondova: „Kada se unutar EU-a, pa čak i unutar Hrvatske, odobravaju sredstva za turističke projekte i nove investicije u turističkom sektoru, mi tim fondovima nemamo pristup jer nismo klasificirani kao turistički sektor i naša se djelatnost ne tretira kao turistička ponuda.“

LISJAK KAŽE KAKO ĆE PODRŽATI INICIJATIVU da ih se svrsta u turistički sektor kako bi konačno s druge strane dobili relevantnog sugovornika koji će imati razumijevanja za njihove planove i projekte. Na pitanje gdje u ovom trenutku spada nautički sektor, odnosno djelatnost marina, i jesu li pod ingerencijom Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Lisjak odgovara:

„To ne znamo ni mi. Čini se da je nautički sektor nekakvo ružno pače koje svi odguruju od sebe i kojim se nitko ne želi baviti. Kad se s nekim problemom ili zahtjevom obratimo Ministarstvu mora, oni nas šalju u Ministarstvo turizma. A kad krenemo od Ministarstva turizma, ovi nas najčešće preusmjeravaju u Ministarstvo mora. Čak i ako se s oba ta ministarstva dogovorimo, planovi obično zapnu na Ministarstvu financija, koje naše projekte i prijedloge ne prihvaća. A sve dok Ministarstvo turizma nema ingerenciju i pravo glasa nad sredstvima koje generira turistički sektor, teško ćemo moći realizirati naše planove.“

Dodao je kako je posve logično da je Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture nadležno za pitanja koncesija na pomorskom dobru i reguliranje uvjeta izgradnje novih privezišta i marina, no kaže da u trenutku kada se ta pitanja riješe prestaje svaka nadležnost tog Ministarstva i marina bi sva pitanja i probleme vezane za svoje poslovanje trebala rješavati isključivo s Ministarstvom turizma kao resornim državnim tijelom.

Iako u Ministarstvu turizma i sporta nisu decidirano odgovorili na Nacionalovo pitanje seli li se nautički turizam u svoje prirodno okruženje, ipak su naglasili da „Ministarstvo turizma i sporta želi u sinergiji s drugim ministarstvima, ali i akterima iz područja nautike, ojačati ulogu nautičkog  turizma“. Ministarstvo turizma i sporta stoga, kako se navodi u odgovoru službe za odnose s medijima toga Ministarstva, zajedno s drugim ministarstvima planira i dalje raditi na uspješnom razvoju nautičkog turizma. S tim ciljem je, kažu, nedavno u Ministarstvu turizma i sporta održan i sastanak predstavnika svih turističkih djelatnosti, na kojem je, uz ostalo, raspravljeno i o mjerama pomoći nautici kako bi se sanirale štete nastale pandemijom covida-19. Na kraju odgovora Ministarstva turizma i sporta piše:

„PRED NAMA JE USVAJANJE NACIONALNE RAZVOJNE STRATEGIJE do 2030. godine koja je iznimno važna za naše usklađivanje s prioritetima Višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2021. – 2027. te novog Instrumenta za oporavak Europske unije. Nakon toga krećemo s izradom novog strateškog dokumenta namijenjenog  turizmu koji će imati fokus na održivosti i proizvodima dodane vrijednosti  kao što je nautički turizam. Kroz izradu novog strateškog dokumenta za turizam definirat će se smjernice razvoja turističkih proizvoda, uključujući i nautički turizam. U ovom je trenutku naš prioritet održavanje stabilnosti turističkog sustava, a samim time i ponude i usluga u nautičkom turizmu. Zajedno s predstavnicima sektora definirat ćemo skup mjera i područja djelovanja za koja ćemo predložiti povlačenje EU sredstava.“

Iz ovog odgovora se neizravno da zaključiti da to Ministarstvo konačno preuzima sektor nautike pod svoje okrilje i da je spremno intenzivnije raditi na rješavanju akutnih problema sektora koji su se godinama nakupljali i koji su ostajali neriješeni upravo zbog činjenice da nitko nije znao kome taj sektor doista pripada. I sama ministrica Nikolina Brnjac izjavila je u intervjuu Novom listu ovog vikenda da je nautički turizam posebno važan za jačanje turističkih aktivnosti u pred i post sezoni te da će se i osobno potruditi da nautika dobije priliku ravnomjerno participirati s ostalim turističkim proizvodima.

ISTO SMO PITANJE O MOGUĆNOSTI PREBACIVANJA NADLEŽNOSTI nad sektorom nautike u Ministarstvo turizma i sporta postavili i resornom Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture. Zanimalo nas je što bi konkretnoga prelazak u nadležnost Ministarstva turizma donio nautičkom sektoru i jesu li tu ideju podržali predstavnici sektora nautike, odnosno predstavnici marina i čarter-kompanija. No na naših nekoliko pitanja dobili smo tek šturi odgovor da se „o navedenoj temi nije diskutiralo“.

Paško Klisović, predsjednik Udruženja pružatelja usluga smještaja na plovilima – čarter, koje pri Hrvatskoj gospodarskoj komori (HGK) okuplja sve čarter-agencije u Hrvatskoj koje se bave najmom plovila, upozorava kako bi, ako bi nautika prešla u resor Ministarstva turizma, određeni kontakt s Ministarstvom mora, prometa i infrastrukture ipak trebalo zadržati s obzirom na prirodu djelatnosti koja jest oblik turističke ponude, ali je zbog boravka gostiju na brodovima ipak jednim dijelom u nadležnosti Ministarstva mora. On kaže: „Slažem se da bi nautika kao turistička ponuda trebala primarno biti u nadležnosti Ministarstva turizma i sporta. Ako se to i dogodi, nama će i u Ministarstvu turizma trebati ljudi s kojima možemo stalno komunicirati na operativnoj razini. A to znači da mi u srcu sezone, kada nam iskrsne problem koji valja hitno rješavati, možemo u svako doba dana, pa i vikendom, nazvati određene osobe i zatražiti pomoć kako bi se neki akutni problem hitno riješio. Takvu smo pomoć do sada imali u Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, a u Ministarstvu turizma i sporta takve ljude tek trebamo naći i takvu vrstu komunikacije tek trebamo osigurati jer ona do sada nije postojala.“

KLISOVIĆ DODAJE KAKO ĆE PROCJENA o tome hoće li prelazak nautičkog sektora pod okrilje Ministarstva turizma i sporta donijeti više ili manje u poslovanju čarter-agencija ovisiti prije svega o ljudima u tom Ministarstvu i njihovoj spremnosti na suradnju.

Strategija razvoja turizma od 2013. do 2020. spominje nautički turizam kao jedan od oblika domaće turističke ponude i svrstava ga u „dominantne turističke proizvode s izraženom perspektivom uspješnog daljnjeg razvoja, proizvod iznimne globalne atraktivnosti koji kontinuirano bilježi dvoznamenkaste stope rasta“, kako to navode u odgovoru Ministarstva turizma i sporta.

Hrvatska u ovom trenutku ima najveću čarter-flotu u svijetu, koja broji oko 4400 plovila, na hrvatskoj obali postoji čak 56 marina i oko 140 luka nautičkog turizma koje nautičarima nude više od 16.000 vezova, a upravo su nautičari s prosjekom potrošnje od oko 126 eura dnevno (gosti u čarteru čak i 183 eura na dan) najbolji potrošači među turistima. Nautički turizam Hrvatskoj na godinu privrijedi tek nešto manje od milijardu kuna, a pritom je jednako važna i činjenica da nautičari u Hrvatsku u normalnim okolnostima dolaze od travnja pa sve do kraja listopada, što znači da nautička sezona traje puno dulje od standardne turističke sezone. Sve to još uvijek nije dovoljno da se turistički sektor ozbiljnije pozabavi budućnošću ove sve popularnije turističke ponude koja raste već godinama.

U Ministarstvu turizma tvrde da je hrvatski nautički sektor, unatoč pandemiji, u posljednjih mjesec i pol ili dva ostvario rezultate koje nitko nije očekivao. S tom se procjenom slaže i Lisjak, koji također tvrdi da su podaci o dolascima nautičara, ako je suditi po prvom dijelu špice nautičke sezone, bolji od očekivanih. Pandemija je, kaže Lisjak, ostavila posljedice na predsezonu. U uobičajenoj situaciji, prvi vlasnici plovila i čarter-gosti stižu u naše marine već u travnju, no zbog pandemije i zatvorenih granica ove je godine ta predsezona posve izostala pa su prvi vlasnici plovila koji imaju unajmljene vezove u domaćim marinama počeli pristizati tek u prvoj polovini svibnja, odnosno s odlukom Hrvatske da otvori svoje granice. Čarter-gosti stigli su nešto kasnije, tek krajem lipnja, pa je nešto intenzivniji ritam isplovljavanja čarter-plovila zabilježen tek početkom srpnja. Lisjak kaže:

„I ČARTER-AGENCIJE I MARINE POSLJEDNJIH NEKOLIKO TJEDANA bilježe nešto pristojniji rast interesa gostiju, koji se penje od nekih 37 pa do 40 posto od prošlogodišnjeg. Pritom treba naglasiti da je to prosjek za čitavi Jadran. U stvarnosti je situacija nešto bolja na sjevernom dijelu Jadrana, odnosno u Istri te na području Zadra i Šibenika, koje tradicionalno pohode vlasnici plovila i čarteraši koji dolaze vlastitim automobilima. U tim dijelovima marine i čarter-agencije bilježe posjet od 60 pa čak do 70 posto nautičara u odnosu na prijašnje godine. Južno od Splita pa prema Dubrovniku situacija je dosta lošija jer ti dijelovi zemlje ovise o avioprijevozu koji još uvijek nije obnovljen u punom intenzitetu. No i tu se situacija popravlja, neki čarter-avioprijevoznici su povećali broj letova za Split i Dubrovnik pa i tamo raste broj nautičara.“

Prema njegovim procjenama, ako se situacija s pandemijom u narednim tjednima drastično ne pogorša te ako meteorološka situacija u rujnu i prvoj polovini listopada bude povoljna za plovidbu, nautički bi sektor – a pritom, kaže, misli i na promet u marinama i u čarter-agencijama – u Hrvatskoj možda mogao zabilježiti i do 70 posto prometa u odnosu na prošlu godinu.

Sada se, kaže, pokazalo da su procjene iznesene od strane članova njihovog Udruženja marina, a koje su tvrdile da će nautički turizam profunkcionirati čim se situacija s pandemijom primiri, bile točne: „Taj naš optimizam se pokazao utemeljenim. Marine strogo paze i primjenjuju sve preventivne mjere prema preporukama epidemiologa Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, klijenti su nam zadovoljni i nemamo niti jednog oboljelog gosta.“

Ipak, priznaje da se u segmentu korištenja dnevnih vezova u marinama bilježi pad u odnosu na lani jer je broj tranzitnih gostiju, koji koriste uslugu dnevnog veza, drastično smanjen: „Korištenje dnevnih vezova u marinama palo je na svega 20-ak posto od uobičajenog u ovom dijelu godine. Ta činjenica ne pada teško marinama na sjevernom dijelu Jadrana jer im najam dnevnih vezova nije donosio neke značajnije prihode. No marine na jugu, koje su upravo od tih tranzitnih gostiju ubirale značajan prihod, takvo smanjenje i te kako osjećaju u svojem poslovanju.“

Ipak, kaže, generalno su svi u nautičkom sektoru ipak umjereno optimistični jer je taj vid turizma, koji je do ove godine bio neopravdano zanemarivan, na određeni način izvukao turističku sezonu. „A to je puno više od onoga što je itko mogao očekivati krajem travnja, kada su marine bile posve puste, a svi brodovi na vezu“, zadovoljno konstatira Lisjak.

NA NACIONALOVO PITANJE JE LI UDRUŽENJE MARINA pri HGK-u zadovoljno mjerama za očuvanje poslovanja i radnih mjesta koje je hrvatska Vlada donijela u prvoj polovini ove godine i jesu li ih i u kojoj mjeri koristili i vlasnici marina Lisjak kaže:

„Nismo zadovoljni načinom na koji je nautički turizam podržan od strane Vlade. Mjere koje smo tražili nisu nam odobrene. Tražili smo da se i marinama odobri subvencioniranje plaća zaposlenika u iznosu od 4000 kuna jednako kao i ostalim djelatnostima, bez obzira što u tom trenutku kada je ta mjera odobrena nismo mogli dokazati pad prihoda od 20 posto jer je naša sezona tek trebala početi, a dio vlasnika plovila je platio i najam vezova za tekuću godinu. No izostala je nautička sezona, što je značajno utjecalo na prihode marina.“

LISJAK KAŽE DA JE VEĆINA MARINA SVOJE DJELATNIKE uputila kućama jer posla nije bilo. Dodao je i da su marine, iako i same u gubitku, nastojale maksimalno izaći u susret čarter-kompanijama koje predstavljaju značajan postotak njihovih klijenata, a koje su trpjele zbog potpunog izostanka prihoda u predsezoni. Marine su, tvrdi Lisjak, čarter-kompanijama tijekom travnja i svibnja odobrile razne popuste i oprostile im dio dugovanja i obveza.

Lisjak kaže: „Mi ćemo isti argument ponoviti i novoj ministrici turizma Nikolini Brnjac i ministru mora, prometa i infrastrukture Olegu Butkoviću, tražit ćemo da se marinama izađe u susret i da nam se oprosti obveza plaćanja varijabilnog dijela koncesijske naknade i fiksnog dijela za iduću 2021. godinu. Ja sam osobno to već najavio ministrici Nikolini Brnjac, a službeni će zahtjev prema oba ministarstva krenuti ovih dana.“

Lisjak najavljuje kako će krenuti i sa zahtjevom da se marinama stopa PDV-a spusti sa sadašnjih 25 posto na 13 posto, koliko iznosi PDV za sve turističke djelatnosti: „Naš PDV još uvijek iznosi 25 posto pa je i to jedan od pokazatelja da je nautika djelatnost koju, čini se, nitko ne priznaje.“