Ministarstvo socijalne politike i mladih predstavilo je u ponedjeljak Plan razvoja udomiteljstva za djecu, kojem je glavni cilj za što više djece bez adekvatne roditeljske skrbi osigurati život u obiteljskom okruženju, ojačati udomiteljske obitelji, a nove potencijalne obitelji na taj plemeniti posao potaknuti nizom mjera i aktivnosti.

Cilj nam je da planom, u čijem će provođenju sudjelovati stručna radna skupina, potaknemo što više obitelji da se odluče na udomljavanje djece, pogotovo u onim sredinama u kojima udomiteljstvo nije rašireno, izjavila je ministrica socijalne politike i mladih Bernardica Juretić.

Naglasila je da će stručna radna skupina razmotriti sva pitanja kako olakšati sadašnjim udomiteljima i potaknuti nove obitelji da se odluče za udomiteljstvo, a u tom pravcu nužne će biti i zakonske izmjene i izmjene ostalih provedbenih akata. Cilj nam je da tijekom kampanje ne nagovaramo ljude na udomiteljstvo, već da onima koji to mogu ukažemo na plemenito i dobro djelo, rekla je Juretić i dodala da je obiteljsko okruženje daleko bolje za odrastanje i razvoj djeteta. To ne znači, kaže, da u ustanovama u kojima su smješteni nemaju ljubavi i topline, ali da je u obitelji  to osigurano samo za njih.

Dužnost je sustava socijalne skrbi osigurati da djeca koja su izdvojena iz svoje biološke obitelji budu smještena u sigurno i toplo obiteljsko okruženje, te da stručne službe redovito prate što se sa svakim djetetom događa i zastupaju njegov najbolji interes ako roditelji, iz različitih razloga, to ne mogu, navela je pomoćnica ministrice Dijana Topčić Rosenberg.

Predsjednica Foruma za kvalitetno udomiteljstvo Mladenka Ravenski istaknula je kako je konačno došlo vrijeme da se poboljša položaj udomitelja, koji do sada nažalost nisu bili dovoljno vrednovani. “Oni u alternativnoj skrbi za djecu, umjesto sustava, rade 24 sata dnevno, a za to nemaju pravo niti na mirovinski staž, niti na zdravstveno osiguranje. Mi udomitelji znamo da se taj posao ne može raditi, niti se radi zbog novca, ali nužnim smatramo da udomiteljstvo treba profesionalizirati, priznati ga kao profesiju”, naglasila je Ravenski.

Navela je kako je prosječna starost udomitelja oko 50 godina te je pitanje, ako se u sustavu nešto ne promijeni, tko će se za desetak godina htjeti baviti tim vrlo važnim i plemenitim poslom. Mladi i obrazovani ljudi nemaju motiva početi se baviti udomiteljstvom jer nemaju osiguranu ni zdravstvenu zaštitu, niti mirovinsko osiguranje, a osim opskrbnine za dijete za svoj rad dobivaju samo oko 500 kuna mjesečne naknade, istaknula je.

Osim o pitanjima povećanja naknada za skrb o djeci, kao i naknada za udomitelje, stručna radna skupina bavit će se i pitanjima kako postići ravnomjernu raspoređenost i uskladiti kvalitetu udomiteljske skrbi za djecu na cijelom području Republike Hrvatske. Time bi se izbjeglo da se djeca smještavaju u domove ili da se iz jednog dijela Hrvatske smještavaju u obitelji u drugom dijelu države. Kako bi se osnažilo udomitelje u njihovoj ulozi, planirano je niz stručnih i ciljanih edukacija.

U Registru je 1575 udomitelja koji skrbe za 1904 djece. Od ukupnog broja udomitelja njih 516 je srodničkih udomiteljskih obitelji. Mjesečno za dijete predškolskog uzrasta naknada za troškove smještaja iznosi od 1.800 kuna, a za ono koje ide u školu 2000 kuna. Naknada za  HIV pozitivno dijete i dijete oboljelo od centralnog hiperventilacijskog sindroma iznosi 6.250,00 kn. Naknade se uvećavaju za 20 posto osnovice za  dijete koje ima specifične potrebe. Dijete koje nema vlastiti prihod prima mjesečni džeparac od 100 kuna, a ima pravo i na  jednokratnu naknadu za kupnju školskih udžbenika ako to pravo ne ostvaruje po drugoj osnovi, naknadu za troškove prijevoza ili naknadu za troškove smještaja u učeničkom domu, ako školu pohađa izvan mjesta prebivališta udomitelja.

Udomitelju koji nije srodnik pripada mjesečna naknada za pruženu skrb za djecu i mlađe punoljetne osobe u iznosu od 400 kuna, a 525 kuna za dijete i mlađu punoljetnu osobu s tjelesnim, metalnim i osjetilnim oštećenjima. Naknada od 700 kuna pripada im za skrb HIV pozitivnog djeteta i onog koje boluje od centralnog hiperventilacijskog sindroma.

Najviše udomiteljskih obitelji, njih 195, ima u Gradu Zagrebu, potom 141 u Osječko-baranjskoj županiji, Splitsko-dalmatinskoj 139, Zagrebačkoj 135, Varaždinskoj 133. U Bjelovarsko-bilogorskoj županiji ih je 49, Šibensko-kninskoj 18, Krapinsko-zagorskoj 12, a najmanje, samo tri u Ličko-senjskoj županiji.