Za vlasnikom Agrokora Ivicom Todorićem raspisan je europski uhidbeni nalog. Iz Ministarstva pravosuđa pojasnili su što to znači za Todorića, kakva je procedura i koji su sljedeći koraci.

Priopćenje Ministarstva pravosuđa u nastavku prenosimo u cijelosti.

“Danom stupanja Republike Hrvatske u Europsku uniju 1. srpnja 2013. godine na snagu je stupio Zakon o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije, pri čemu oblici pravosudne suradnje propisani navedenim Zakonom zamjenjuju dotadašnje oblike međunarodne pravne pomoći, u odnosu na države članice Europske unije. Istim zakonom u domaći pravni sustav transponirana je i Okvirna odluka Vijeća 2002/584/PUP od 13. lipnja 2002. o europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica. Navedenom Okvirnom odlukom predviđeno je kako bi u odnosima između država članica, europski uhidbeni nalog trebao zamijeniti sve prethodne instrumente o izručenju.

Prema odredbama Zakon o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije, ukoliko se okrivljenik zatekne u drugoj državi članici pravosudno tijelo koje vodi postupak može izdati europski uhidbeni nalog u svrhu predaje tražene osobe radi kaznenog progona ili u svrhu izvršenja kazne zatvora. Preduvjet za izdavanje europskog uhidbenog naloga, je da se radi o katalogu kaznenih djela, odnosno o propisanoj visini zapriječene i izrečene kazne kazne, je i postojanje rješenja o određivanju istražnog zatvora protiv osobe na koju se taj nalog odnosi.

Nadležna pravosudna tijela Republike Hrvatske prosljeđuju europski uhidbeni nalog nadležnom tijelu države izvršenja izravno ili putem Schengenskog informacijskog sustava (SIS), a Zakon predviđa i mogućnost slanja putem sigurnog telekomunikacijskog sustava Europske pravosudne mreže u kaznenim stvarima ili Interpolovih kanala kada SIS nije dostupan.

Nakon zaprimanja europskog uhidbenog naloga nadležna tijela države izvršenja predmetni postupak vode prema svom zakonodavnom okviru.

Okvirnom odlukom propisani su razlozi za obvezno neizvršavanje europskog uhidbenog naloga (kao što je ne bis in idem načelo) te razlozi zbog kojih je moguće neizvršavanje europskog uhidbenog naloga (primjerice zbog toga što je djelo počinjeno na teritoriju države članice izvršenja) koje su države članice bile obvezne implementirati u domaća zakonodavstva.

Koliko je poznato ovom Ministarstvu glede osnova za odbijanje, u odnosu na Okvirnu odluku, Velika Britanije je i proširila osnove za odbijanje pa tako postoji i mogućnost odbijanja europskog uhidbenog naloga zbog osobnih razloga – psihičkog ili fizičkog stanja te ukoliko postoji bojazan da bi traženoj osobi mogla biti kršena prava iz Europske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama (primjerice, pravo na pravično suđenje ili pravo na vlasništvo) i antidiskriminacijska klauzula, tj. da bi predajom došlo do progona zbog jedne od diskriminatornih osnova.

Postupci predaje po europskom uhidbenom nalogu smatraju se žurnim te bi sukladno Okvirnoj odluci pravomoćna odluka o izvršenju europskog uhidbenog nalog trebala biti donesena u roku od 60 dana od uhićenja od tražene osobe (u slučajevima kada tražena osoba pristaje na predaju u roku od 10 dana od dana nakon njezina pristanka). Ti rokovi u posebnim slučajevima mogu se produžiti (za dodatnih 30 dana).

Prema dosadašnjim iskustvima nadležna tijela Velike Britanije su putem hrvatskog Ministarstva pravosuđa u pojedinim slučajevima tražila dodatnu dokumentaciju i pojašnjenja vezana uz izdane naloge, međutim nakon udovoljenja takvim traženjima nije bilo problema te su predmetni uspješno rješavani. U posljednje tri godine broj postupaka po europskom uhidbenom nalogu između Republike Hrvatske i Velike Britanije je nevelik, a radi se o osam predmeta u kojima su i tijela RH i VB bili izdavatelji EUN-ova . Prema dostupnim evidencijama, u jednom slučaju je Velika Britanija odbila predaju.

Ako nije poznato gdje se tražena osoba nalazi, nadležno tijelo koje je izdalo europski uhidbeni nalog odaslat će posredstvom nacionalnog S.I.Re.N.E. ureda (ustrojstvena jedinica MUP-a) upozorenje putem Schengenskog informacijskog sustava (SIS) da potražuje određenu osobu na području država članica radi izvršavanja europskog uhidbenog naloga. Takvo upozorenje ukoliko sadrži sve podatke iz europskog uhidbenog naloga ima isti učinak kao europski uhidbeni nalog.

Od upozorenja putem Schengenskog informacijskog sustava koje služi traganju za osobama na području država članica, razlikujemo međunarodnu potragu/tjeralicu koju na zahtjev domaćih nadležnih tijela raspisuje međunarodna organizacija INTERPOL na temelju koje se onda osoba potražuje na području svih država članica INTERPOL-a.

Nadalje, u skladu s odredbama Zakona o kaznenom postupku izdavanje tjeralice može se naložiti kad se okrivljenik protiv kojega je pokrenut postupak zbog kaznenog djela za koje se progoni po službenoj dužnosti, nalazi u bijegu, a postoji rješenje o određivanju pritvora ili istražnog zatvora. Izdavanje tjeralice nalaže tijelo koje vodi postupak.

Uz prethodno pribavljeno mišljenje nadležnog pravosudnog tijela te pozitivno mišljenje Ministarstva pravosuđa, NCB Interpol Zagreb podnosi zahtjev Generalnom tajništvu NCB Interpola u Lyonu za raspisivanje međunarodne tjeralice za traženom osobom.

U slučaju da se okrivljenik zatekne na području treće države, isti može biti lociran i uhićen temeljem međunarodne tjeralice (INTERPOL-ove crvene tjeralice). U tom slučaju ministar pravosuđa podnosi zamolbu za izručenje nadležnom tijelu države u kojoj se okrivljenik zatekne, odnosno u kojoj je uhićen, sukladno primjenjivim međunarodnim bilateralnim odnosno multilateralnim ugovorima (najčešće Europska konvencija o izručenju iz 1957. godine) te Zakonu o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima.

U slučaju kad ne postoji primjenjivi međunarodnu ugovor kao osnova za postupanje, moguća je uspostava uzajamnosti kad ministar pravosuđa daje jamstvo da bi, u slučaju usporedive zamolbe za izručenje osobe iz Republike Hrvatske u dotičnu državu, istoj udovoljila.

Postupak izručenja složeniji je postupak od postupka po europskom uhidbenom nalogu te je isti u pravilu dijelom postupak pravosudnih tijela, djelom administrativni postupak u kojem ne postoje strogo propisani rokovi za samo donošenje odluke i predaju osobe, a karakteristično je i postojanje tzv. političkih razloga za odbijanje izručenja kao što su primjerice javni poredak, nacionalna sigurnost te antidiskriminacijska klauzula”, stoji u priopćenju.