Prošloga tjedna završeno je javno savjetovanje o novom Zakonu o elektroničkim medijima, koji je izazvao brojne prijepore u novinarskoj struci. Posljednja takva situacija bila je žestoka rasprava na okruglom stolu koji je u organizaciji Agencije za elektroničke medije početkom ožujka održan u dvorani HND-a. Svoje nezadovoljstvo izrazili su predstavnici Hrvatskog novinarskog društva, kao i predstavnici neprofitnih medija, ali i glumica Nada Gaćešić-Livaković, bivša članica Programskog vijeća HRT-a, koja je bila osobito oštra kada su u pitanju kriteriji za odabir nezavisnih producenata za čija djela, prema europskoj regulativi, treba osigurati 10 posto vremena, odnosno budžeta komercijalne televizije s nacionalnom pokrivenošću.

Iako je prije gotovo četiri godine ministrica kulture Nina Obuljen-Koržinek najavljivala sveobuhvatnu reformu medijskog zakonodavstva, Zakon o elektroničkim medijima (ZEM) bit će, čini se, jedini medijski zakon donesen u mandatu ove vlade.

Po mišljenju Hrvoja Zovka, predsjednika Hrvatskog novinarskog društva, put kojim se krenulo vodi u potpuno krivom smjeru:

“To je prvi zakonski tekst koji se odnosi na medije, a koji se radi nakon 11 godina i zato je nevjerojatno da Ministarstvo kulture nije prvo donijelo ozbiljnu Medijsku strategiju na koju će se nadovezati sva kasnija zakonska rješenja. A to su Zakon o medijima i nakon toga Zakon o HRT-u. Bilo bi logično da su prije donošenja novog ZEM-a detektirali koji su problemi u novinarskoj struci i onda ih pokušali riješiti. Činjenica je da je gotovo 50 posto manje novinara u komercijalnim elektroničkim medijima, da su teški radni uvjeti, da su vlasništva nad medijima netransparentna. Može se reći da su mnoge frekvencije, osobito lokalne i regionalne, a koje su nacionalno dobro, zaposjednute od privatnih vlasnika kako bi oni ostvarivali profit, izbjegavajući obavljati svoju javnu funkciju. Ovaj zakon ne rješava nijedan suštinski problem i on će se, po mom dubokom uvjerenju, vrlo brzo morati mijenjati.”

Vesna Roller, dugogodišnja novinarka u različitim medijima – od Radio Zagreba, preko Arkzina i Radija Slobodna Europa do Novog lista – bivša članica Izvršnog i Nadzornog odbora novinarskog društva te Vijeća za elektroničke medije od 2012. do 2017., ušla je u Radnu skupinu kao predstavnica HND-a u kolovozu 2019., nakon Zvonka Varošaneca, kada je već Nacrt prijedloga Zakona o elektroničkim medijima bio gotov. I ona tvrdi da je u Nacrtu prijedloga Zakona sve ključno zapravo pogrešno – i način donošenja, i sadržaj, i svrha i učinci toga zakona:

“Zakon nije donesen na demokratski i inkluzivan način jer je Radna skupina koja je postojala osnovana samo ‘pro forma’. U njoj nije bilo medijskih stručnjaka, nije bilo dovoljno novinara i nije zajednički radila na zakonu, nije ga promišljala i artikulirala, već je to učinjeno negdje drugdje, dok se Radnoj skupini predstavio samo gotov zakonski tekst.”

Zakon o elektroničkim medijima morao se mijenjati zbog nove Direktive EU-a 2018/1808 kojom se mijenja i dopunjuje prethodna Direktiva, s rokom implementacije u nacionalno zakonodavstvo 19. rujna 2020. Dakle, ako bude usvojen nakon dva saborska čitanja, dogodit će se to doslovce u zadnji čas. Nova Direktiva uzela je u obzir velike promjene koje su se dogodile u tehnologijama emitiranja programa, stoga ona dodatno proširuje određena audiovizualna pravila na platforme za dijeljenje videosadržaja, kao i na audiovizualni sadržaj koji se dijeli na određenim uslugama društvenih medija, uvodi fleksibilnost ograničenja primjenjivih na televiziju, ojačava promidžbu europskog sadržaja, kao i zaštitu djece, učinkovitije suzbija govor mržnje i ojačava neovisnost nacionalnih regulatornih tijela.

‘To je prvi zakonski tekst koji se odnosi na medije, a koji se radi nakon 11 godina. Bilo bi logično da su prije donošenja novog ZEM-a detektirali probleme u novinarskoj struci i onda ih riješavali’, kaže Zovko

To je, naravno, teorija koja bi trebala biti implementirana u praksu, no novim rješenjima nisu zadovoljne mnoge uključene strane. Vesna Roller istaknula je da se uopće ne radi o novom zakonu, već izmjenama starog, napisanog prije 11 godina, dok su odredbe većinom ostale iste:

“Budući da je prepisan stari zakon, on je zastario, on je anakron i ne odgovara na glavne probleme suvremenog medijskog prostora.”

Za potrebe izrade novog Zakona nadležno Ministarstvo kulture osnovalo je u ožujku 2018. godine Radnu skupinu, iz koje je u kolovozu 2019. istupio predstavnik neprofitnih medija Toni Gabrić, a u studenome i Hrvatsko novinarsko društvo. I jedni i drugi bili su nezadovoljni činjenicom da nijedan od ključnih zahtjeva s njihove strane nije uvršten u tekst Prijedloga nacrta novog Zakona o elektroničkim medijima. Objašnjavajući razloge izlaska iz Radne skupine, HND je 6. studenoga 2019. između ostalog objavio:

“Ušli smo u Radnu skupinu polazeći od HND-ove zadaće zaštite novinarstva kao javnog dobra, zaštite javnog interesa i promicanja prava javnosti na pošteno, točno i cjelovito informiranje. Iako su predstavnici HND-a bili na nekoliko sastanaka s ministricom kulture i njezinim suradnicima, žao nam je što nismo bili uključeni u cijeli proces sadržajnog definiranja cjelovitog zakonskog rješenja te što ostaje dojam da su se odluke donosile izvan Radne skupine.”

Nadalje navode kako su najvažniji HND-ovi prijedlozi bili da se novim ZEM-om osigura neovisnost Vijeća za elektroničke medije i transparentnost izbora njegovih članova, da se financijski poveća Fond za poticanje pluralizma i raznolikosti elektroničkih medija te da se jasno definira svrha Fonda kao ostvarivanje javnog interesa u medijima. U skladu s tim, predlagali su da se sredstva Fonda usmjere isključivo na potpore kvalitetnim medijskim sadržajima i profesionalnom novinarstvu, da se u zakon unese obaveza donošenja redakcijskih statuta u elektroničkim medijima, da se spriječi zloupotreba javnog novca za oglašavanje te da se utvrdi udio radijskih i televizijskih frekvencija za neprofitne nakladnike.

Istaknuli su i da je nacrt novog ZEM-a u cijelosti suviše usmjeren podršci daljnjoj komercijalizaciji medija te su tražili da se vrati prioritet domaćoj medijskoj proizvodnji, ponajprije na Hrvatskoj radioteleviziji gdje ‘’pojedine neovisne produkcije ponekad služe samo kao kulisa za ‘outsourcing’ sredstava s javnog medijskog servisa”. Na to je oštro reagiralo Ministarstvo kulture, u čijem se priopćenju tvrdi:

“Potpuno je neistinita tvrdnja iz priopćenja HND-a da nijedan prijedlog HND-a nije uvažen, što mogu potvrditi i ostali članovi Radne skupine. Upravo suprotno, najveći broj primjedbi koje je bilo moguće usvojiti, Ministarstvo kulture uključilo je u Nacrt prijedloga Zakona. Napominjemo da će Nacrt prijedloga Zakona tek biti upućen u javnu raspravu, nakon čega će proći dva čitanja u Hrvatskom saboru tijekom kojeg procesa se očekuju dodatni prijedlozi koji će biti razmotreni, a sve s ciljem donošenja kvalitetnog zakona.”

To je ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek ponovila i u intervjuu koji je dala tjedniku Nacional početkom ove godine. Na pitanje o povlačenju HND-a iz Radne skupine, Nina Obuljen-Koržinek je odgovorila:

“Ne bih se na to vraćala. HND je dao priopćenje koje smo mi demantirali. Zatim je ponovio svoje priopćenje koje smo mi ponovo demantirali. Zakon za koji dan ide u javnu raspravu. Pozvat ćemo sve, uključujući i Hrvatsko novinarsko društvo kao krovnu udrugu koja predstavlja većinu novinara, da se uključe u javnu raspravu. Bit će prilike da se prodiskutiraju svi oni prijedlozi koje smo uvažili i oni koje nismo mogli uvažiti. Pozivam doista sve da se uključe u javnu raspravu jer zakon se tiče velikog broja dionika u društvu.”

Komentirajući izjavu ministrice Obuljen-Koržinek da je Ministarstvo uvažilo sve najvažnije primjedbe HND-a i ostalih zainteresiranih strana, Toni Gabrić, dugogodišnji novinar i aktivist Udruge za medijsku kulturu H-ALTER i urednik istoimenog portala, koji je u Radnoj skupini predstavljao neprofitne medije, o tome je rekao:

“Ne mogu govoriti ispred HND-a, ali mogu govoriti ispred neprofitnih medija. Ako ministrica kaže da su naše najvažnije primjedbe prihvaćene, onda laže, jer zna da nisu! Bio sam u Radnoj skupini otprilike godinu i pol dana, a u tom razdoblju sastali smo se dvaput. Na početku se sastala ta plenarna skupina i to je trajalo maksimalno pola sata. Onda su nas razbili u niz tematskih skupina, a ja sam bio u onoj za neprofitne medije i portale i nisu mi dopustili ni da slušam rasprave u drugim skupinama, iako su me zanimale. Budući da je i kolega iz HND-a bio u toj mojoj skupini, dalo bi se zaključiti da su nas stavili zajedno kao nepoželjne, da nas na neki način isključe. Odnosno, da se taj rad nekako legitimira, ali da mi u njemu nemamo neku ulogu. Imao sam priliku razgovarati s ministricom u nekoliko navrata. Postavio sam joj nekoliko pitanja i u Radnoj skupini, a kontaktirali smo i ranije, početkom dvijetisućitih, dok je bila državna tajnica. Tada je na mene ostavila dobar dojam i to je i bio jedan od razloga što sam uopće pristao ući u Radnu skupinu za ZEM. Ali ministrica je u međuvremenu ušla u HDZ. A meni se čini da HDZ sustavno uništava novinarstvo još od početka devedesetih. Kao što svi vidimo, oni podržavaju isključivo propagandu, osobito na takozvanom javnom mediju, a ne novinarstvo.”

Koji su bili zahtjevi u ime neprofitnih medija, a uglavnom je riječ o portalima? Gabrić je rekao da je u dogovoru s dvadesetak portala sastavio popis prijedloga, od kojih je posebno izdvojio pitanje javnog interesa koje je, po njemu, ključno:

“Želio sam da se drugačije uredi pitanje javnog interesa jer se ono neprestano pojavljuje u svakodnevnim ideološkim raspravama i sukobima. Pitanje javnog interesa odnosi se na sve medije. Pogrešna je pretpostavka da su neprofitni mediji samo oni liberalni, lijevi, antifašistički. Postoje i oni ultradesni koje osnivaju neprofitne udruge poput U ime obitelji. Smatrao sam da se javni interes u svojoj definiciji mora čvrsto osloniti na Ustav. Postoji članak 3 Ustava u kojem su pobrojane temeljne vrijednosti, a osim toga antifašizam je u preambuli i držeći se tih kriterija vrlo se lako može definirati javni interes u medijima. To sam predložio, no taj moj prijedlog je potpuno ignoriran.”

Vesna Alaburić, stručnjakinja za medijsko pravo, posebno je upozorila na članak 16. Prijedloga novog Zakona, koji je ministrica već najavila da će povući ili preformulirati. Njime se, naime, predviđa kazna nakladniku od 100.000 do milijun kuna “ako vijesti ne budu nepristrane i profesionalno korektne”.

‘Budući da je prepisan stari zakon o elektroničkim medijima, on je zastario, on je anakron i ne odgovara na glavne probleme suvremenog medijskog prostora’, smatra Vesna Roller

“Zakon ne bi smio propisivati kakva trebaju biti novinska izvješća, komentari ili drugi medijski sadržaji (čl.16. Prijedloga). Zakon treba definirati sadržaje koji se smatraju nedopuštenima i u vezi s kojima VEM ima odgovarajuće ovlasti. Direktivom je ta tema koncentrirana na zabranu sadržaja kojima se može škoditi maloljetnicima i kojima se potiče na nasilje i mržnju, osobito na nekoj od diskriminatornih osnova”, rekla je Alaburić.

Vesna Roller istaknula je i da je ovo jedini zakon koji predviđa javno financiranje novinarstva i medijske proizvodnje kroz Fond za poticanje pluralizma i raznolikosti elektroničkih medija, iz kojeg se financiraju sadržaji od javnog interesa koji nisu komercijalni:

“Taj fond postoji od 2005. godine i puni se s tri posto HRT-ove pristojbe, što je oko 35 milijuna kuna godišnje. U posljednjih 15 godina ekonomske i tehnološke promjene toliko su otežale financiranje novinarstva u regionalnim, lokalnim i neprofitnim medijima, a Fond je, od dodatnog izvora, za mnoge postao glavni izvor financiranja za proizvodnju medijskih sadržaja od javnog interesa.”

Doduše, poznato je da su kriteriji za dodjelu novca iz tog fonda uvijek bili vrlo netransparentni i da bi obično jednako dobivali oni koji sami proizvode sate programa od javnog interesa i oni koji samo emitiraju glazbu i reklame. Bilo je i raznih drugih zlouporaba, na primjer lažiranja emisija koje nisu nikada bile emitirane i slično. Je li Zakon riješio ta pitanja?

“Nije. Iako je apsolutno trebalo preispitati praksu u posljednjih 15 godina i promijeniti kriterije jer se pokazalo da nisu adekvatni i da se za uloženi javni novac ne dobiva najbolja vrijednost, odnosno kvaliteta medijskih sadržaja. Zato se i očekivalo da će ovaj novi Zakon upravo na tom planu donijeti bitne promjene, u skladu sa stanjem u prostoru elektroničkih medija u Hrvatskoj danas”, rekla je Roller.

Što se tiče financiranja medija koji rade isključivo u javnom interesu, a ne u interesu profita, Toni Gabrić istaknuo je da se znatno proširio broj korisnika Fonda:

“Problem je u tome što su neprofitni mediji izgubili onu potporu Ministarstva kulture koju su imali sve do Zlatka Hasanbegovića, a koja je iznosila oko tri milijuna kuna godišnje. Prethodnih godina dobivali smo i oko milijun kuna iz Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva. Ni toga više nema. No ako mi primimo određeni iznos kroz tri godine, ne možemo se javiti i četvrte godine jer nam to brani Uredba o de minimis potporama, što je čisti cinizam. U vrijeme ministrice Andree Zlatar-Violić mi nismo potpadali pod taj zakon zato što smo neprofitni. Osim toga, ministrica Zlatar-Violić osigurala je znatna sredstva iz Europskog socijalnog fonda – oko 30 milijuna kuna za neprofitne medije – koji su negdje stajali godinama. Onda je sadašnje ministarstvo raspisalo natječaj s rokom 15. lipnja 2019., ali samo za 15 milijuna, jer su zaključili da mi nemamo dovoljno apsorpcijskih kapaciteta. Od tada je prošlo osam mjeseci i za sada smo dobili samo obavijest da su tek pregledali administrativni dio. Kad će i kako podijeliti taj novac, ne zna se.”

U komentaru HND-a u javnoj raspravi o Nacrtu prijedloga Zakona zato se i traži “da se 50 posto sredstava Fonda namijeni onim medijima koji su, u skladu sa svojom svrhom i zakonskim utemeljenima, orijentirani isključivo na ispunjavanje javnog interesa i izvršavanje demokratske funkcije medija i novinarstva”. Nadalje se navodi:

“Uvođenjem novih korisnika Fonda – komercijalnih pružatelja elektroničkih publikacija te komercijalnih pružatelja medijskih usluga na zahtjev i komercijalnih pružatelja koji imaju dopuštenje za satelitski, internetski i kabelski prijenos – ukupan broj potencijalnih korisnika Fonda se udvostručuje s 200 na 400, a istodobno se ne povećava iznos ukupnih sredstava Fonda.”

Za HND dodatni problem u prijedlogu novog ZEM-a predstavlja smanjivanje obaveznog postotka vijesti i informacija u interesu slušatelja ili gledatelja medija u lokalnim sredinama. Zato se u komentaru HND-a na taj članak Zakona navodi:

“Ovim Prijedlogom Zakona predviđeno smanjenje obveze objavljivanja vijesti i obavijesti s područja koncesije – s dosadašnjih 10 posto na svega četiri, pet ili sedam posto (stavak 5., 6. i 7.) – nanijet će golemu štetu građanima koji žive na tim područjima i kojima su lokalni mediji glavni izvor informiranja u zajednici. Osim što će se tim drastičnim smanjivanjem unazaditi informativna kvaliteta lokalnih i regionalnih medija, ono će dovesti i do dodatnoga gubitka radnih mjesta novinara i ostalih medijskih radnika u lokalnim sredinama. Ovaj članak određuje i obaveznu količinu objavljivanja informativnog programa za televizijske i radijske nakladnike na državnoj i regionalnoj razini (stavak 8. i 9.). Ona iznosi (svega) 30 minuta na dan.”

Tezu da se tako indirektno pogoduje vlasnicima koji ionako ne zapošljavaju novinare i time ih se dodatno ohrabruje da osim glazbe, prognoze vremena i stanja na cestama te servisnih informacija ne proizvode nikakav sadržaj od javnog interesa, komentirala je Vesna Roller:

“Upravo tako! To je još jedan način na koji će Zakon odmoći lokalnim medijima, a time i novinarima, novinarstvu i kvaliteti informiranja u Hrvatskoj. Građani prate lokalne medije jer vijesti iz svoje lokalne sredine ne mogu čuti na nacionalnim radijima ili televizijama. Tako će vlasnici takvih medija možda smanjiti troškove i povećati profit, ali će istovremeno smanjiti utjecaj u zajednici. To je dugoročno loše i za njihovo poslovanje jer će pasti udio oglašavanja, kao i interes lokalne publike. Prije je bila obaveza emitiranja 10 posto vijesti s područja koncesije, a sada je to smanjeno za dio medija na četiri ili pet posto, a jedan manji dio njih ima obvezu sedam posto tjednog programa.”

Radiofrekvencije su, kao što je poznato, limitirane i predstavljaju nacionalno dobro. Kada se raspisuju natječaji za koncesije za određene frekvencije, oni se dobivaju na temelju tehničkih i programskih uvjeta. Jedan od najvažnijih je programski elaborat kojeg se najveći postotak privatnih nakladnika gotovo uopće ne pridržava, i to bez ikakvih posljedica. Zato su i na jednom lokalnom zagrebačkom radiju, koji je dobio koncesiju za urbani glazbeni i govorni program, bez problema nakon nekoliko godina osvanule “cajke”. Na to je u svojim komentarima upozorio i HND: “Posebice je problematičan stavak 8., koji omogućava da nakladnici mijenjaju programsku osnovu svojeg programa čak do devet posto, a da za to ne trebaju ishoditi suglasnost Vijeća za elektroničke medije. Stavcima 6. i 8. dopušteno je da nakladnici u neograničenom omjeru (što znači i do 100 posto) mijenjaju programsku osnovu, i to već dvije godine nakon dobivanja koncesije. Nužno je ograničiti koliki udjel programske osnove je dopušteno promijeniti tijekom trajanja dobivene koncesije te uvesti znatno dulje razdoblje tijekom kojeg se programska osnova ne može mijenjati – minimalno pet godina.”

Prema mišljenju Vesne Roller, gotovo da nema načina da se oduzme koncesija nekome tko krši programska načela na koja se obvezao:

“Ovaj novi Zakon je u najvećem dijelu ostavio identične zahtjeve prema nakladniku kao onaj prethodni, što se tiče programskih osnova i poštivanja programske sheme na temelju koje su dobili koncesiju. Njime se i dalje dopušta da se programska osnova može de facto već nakon dvije godine promijeniti u neograničenom omjeru, teoretski sto posto. To je problem koji sam u Vijeću stalno isticala jer sam vidjela da je to veliki problem u praksi.”

‘Ako ministrica kulture kaže da su naše najvažnije primjedbe prihvaćene, onda laže, jer zna da nisu. Ušao sam u Radnu skupinu jer je na mene ostavila dobar dojam ali onda je ušla u HDZ’, kaže Toni Gabrić

Jedno od ključnih pitanja je i ono depolitizacije izbora članova Vijeća za elektroničke medije. HND je predlagao da u tom tijelu bude najmanje dvoje predstavnika novinarske struke, odnosno HND-a, da se uvedu jasniji kriteriji za njihove kvalifikacije, kao i da se oni biraju dvotrećinskom većinom u Hrvatskom saboru, a ne kao do sada, običnom većinom, što omogućuje onima na vlasti da apsolutno kontroliraju regulatorno tijelo koje bi trebalo biti neovisno. Komentirajući taj zahtjev HND-a, Vesna Roller je rekla:

“Mislim da je tu riječ o jako dobrom prijedlogu jer ovakva tijela morala bi biti neovisna. Svi znamo da ne postoje idealna rješenja, no uvijek treba misliti na ono što je politička kultura i što je pokazala praksa. Naša praksa je pokazala da izbor vijećnika ima jaku političku notu. Mehanizam dvotrećinske većine, koji se primjenjuje prilikom izbora sudaca Ustavnog suda, ipak zahtijeva dogovor onih na vlasti i opozicije, što jamči veću neovisnost. Do sada se pokazalo da Vijeće nije dovoljno politički neovisno, kao i da Ministarstvo kulture o tome uopće ne želi razgovarati, pretvarajući se da je postojeće rješenje savršeno, što nije istina. Po uzoru na neke druge europske zemlje, mogli bismo za početak ograničiti mandat vijećnika samo na jedan. Jedan od dobrih trendova je da se jačaju stručni kapaciteti i službe Agencije, koja je javna ustanova. No isto tako smatram da bi Vijeće za elektroničke medije trebalo biti ono što u biti jest – a to je upravno tijelo Agencije. Trebalo bi odvojiti funkciju ravnatelja Agencije i predsjednika Vijeća, što je po svim kriterijima nespojivo. Upravno vijeće ne može kritizirati rad Agencije koju vodi osoba koja je ujedno i predsjednik tog vijeća.”

Toni Gabrić također smatra da su zahtjevi HND-a u tom smislu opravdani:

“No i postojeći zakon, koji je imao neke kriterije za članove Vijeća za elektroničke medije, poput iskustva u nakladništvu, vrlo se rijetko primjenjivao. Da ne govorimo da su tamo najčešće bili postavljani novinari i novinarke kojima je to bila nagrada za vjerno služenje HDZ-u. Čitao sam životopise nekih od bivših vijećnika i teško mi je bilo povjerovati da su takvi ljudi ušli u tijelo koje bi trebalo biti stručno i neovisno.”

Hrvoje Zovko, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva, nakon svega je rekao:

“Vidimo kako izgleda primjena postojećeg Zakona o elektroničkim medijima u praksi kada je u pitanju izbor članova Agencije za elektroničke medije. Zašto se svi opiru zahtjevu za depolitizacijom Agencije i Vijeća za elektroničke medije? Tamo je izabrana Katja Kušec koja je s Velimirom Bujancem i ljudima koji su personifikacija govora mržnje u javnom prostoru, osnivala paralelnu novinarsku udrugu HNIP. I sad bi se ona trebala boriti protiv govora mržnje u Agenciji! Novinarski ceh jasno je rekao što misli o tom imenovanju, no to nije zasmetalo saborskoj većini da je potvrdi. Između ostalog smo i zato tražili jasne kriterije za odabir članova te Agencije, uz dvotrećinsku saborsku većinu i dvoje predstavnika novinarske struke koje bi imenovao HND. Ništa od toga nije usvojeno. Odnos ove vlasti prema medijima najbolje se odražava u činjenici da premijer pune četiri godine nije našao za shodno primiti predstavnike struke i porazgovarati o svim onim problemima na koje smo upozoravali na svom posljednjem velikom novinarskom prosvjedu, održanom prije točno godinu dana.”

Javna rasprava o novom Zakonu o elektroničkim medijima završila je prošloga tjedna, a nakon toga se Ministarstvo treba očitovati o primjedbama, što će trajati još otprilike mjesec dana. Onda on ide na odobrenje Vladi, koja ga šalje u Sabor. Budući da je ministrica najavila da Zakon ide na dva čitanja, Toni Gabrić je vrlo skeptičan:

“Za sve to preostalo je malo vremena. Sabor se raspušta u rujnu i očekivati da se tako važan zakon donese u tako kratkom periodu, nerealno je. To je silovanje procedure i antidemokratski.”