Pohvalno je kada jedan državni muzej u današnjim uvjetima zarađuje dovoljno da sam može plaćati najam poslovnog prostora u kojem se nalazi i ne mora potpuno financijski ovisiti o državi. Iako su prihodi Hrvatskog muzeja naivne umjetnosti veći od cijene najma u Ulici Ćirila i Metoda 3, gdje se Muzej nalazi od 1965., Nacional je doznao da je Ministarstvo kulture odbilo prijedlog bivše ravnateljice Muzeja Mire Francetić da HMNU sam financira najam i tako opstane. Nedavno smo, naime, pisali o krajnje spornoj odluci nadležnog ministarstva kojom je načinjena velika šteta Hrvatskom muzeju naivne umjetnosti, jednom od najuspješnijih i turistički najatraktivnijih hrvatskih muzeja u kojem su bila izložena i sačuvana djela klasika hrvatske naive, pravca koji je stranim ljubiteljima likovne umjetnosti vjerojatno prva asocijacija na hrvatsko slikarstvo. Ministarstvo kulture zatvorilo je HMNU 1. siječnja 2020. jer mu je namijenilo zgradu u Demetrovoj 18 koja će, prema tvrdnjama iz tog ministarstva, biti obnovljena 2023. Prema najnovijim informacijama kojima raspolažemo, HMNU, koji je godišnje imao oko 25.000 posjetitelja, što je za hrvatske prilike impresivna brojka, bit će „raščetvoren“. To znači da će do neizvjesnog preseljenja Muzeja manji dio njegova stalnog postava biti smješten u Galeriju Klovićevi dvori, muzejski depoi bit će u Ludbregu, dokumentacija u novozagrebačkom prostoru koji pripada Državnom arhivu u Zagrebu, a djelatnici Muzeja u gornjogradskoj Vili Arko u kojoj se već nalaze Hrvatsko društvo pisaca, PEN i Hrvatski centar ITI, međunarodna udruga za kazalište i dramu. Vladimir Crnković, Snješka Knežević, Marijan Špoljar, Mira Francetić, Zvonko Maković i Tonko Maroević, stručnjaci i ugledni sugovornici s kojima je Nacional razgovarao za potrebe ovog i prošlog teksta, imaju svi redom negativno mišljenje o odluci Ministarstva kulture i ne vjeruju da će se HMNU moći useliti u Demetrovu 18. već 2023.

Mira Francetić naslijedila je na mjestu ravnatelja HMNU-a Vladimira Crnkovića, koji je u Muzeju radio od 1998. do 2014. prvo kao kustos, a potom kao ravnatelj. Mira Francetić, koja je bila ravnateljica Muzeja od listopada 2015. do listopada 2019., prethodno je bila viša kustosica i viša muzejska pedagoginja u tom muzeju u kojem je radila od 1997. Za razliku od njih dvoje, sadašnja ravnateljica Gabrijela Krmpotić-Kos nema prethodno iskustvo rada u HMNU-u nego je na čelo te institucije došla nenadano, i to prije isteka prethodnog ravnateljskog mandata u Muzeju hrvatskog turizma u Opatiji.

Mira Francetić objasnila je što joj je točno rečeno na sastanku u Ministarstvu kulture u veljači 2019., na kojem su bili ministrica Nina Obuljen i njezin pomoćnik Hrvoje Manenica:

„Ministrica me je obavijestila da je HMNU dobio na korištenje zgradu u Demetrovoj 18 te da je zbog plaćanja velike najamnine u Ćirilometodskoj odlučila da se Muzej izmjesti na neku drugu lokaciju od 1. siječnja 2020. godine do završetka radova i konačnog preseljenja u Demetrovu. Na to sam predložila da najamninu može plaćati Muzej iz vlastita prihoda, s obzirom na to da je vlastiti prihod 2018. iznosio više nego što je visina najamnine. Kao što se može vidjeti na stranicama HMNU-a, točnije u ‘Planovima i izvješćima o radu HMNU-a od 2013. – 2018.’, prihodi te institucije koji su bili ostvareni u 2018. iznosili su 724.599 kuna, a iznos godišnje najamnine poslovnog prostora je 597.961 kuna. Ministrica je taj moj prijedlog odbila i naložila Hrvoju Manenici da taj zadatak obavi, iznijevši nekoliko ideja o tome gdje bi bila Izložba naive, za koju se danas zna da će biti u Galeriji Klovićevi dvori, te gdje bi se izmjestila dokumentacija, odnosno zbirke i uredi. Moram napomenuti da sam imala dojam da u tom trenutku ministrica nije imala jasnu sliku o tome gdje bi se Muzej privremeno izmjestio, nego je jednostavno dala nalog da se to obavi, a meni je rečeno da će samo Ministarstvo o svemu tome voditi brigu. Nije bilo govora o nekoj studiji, planovima, nekom hodogramu prethodnih priprema za seljenje i slično.“

Na pitanje zašto je odbijeno da Muzej ostane na staroj lokaciji dok čeka novi poslovni prostor i sam plaća svoj najam, iz Ministarstva kulture odgovorili su sljedeće:

„S obzirom na visinu godišnjeg najma trenutačnog prostora Muzeja, sredstva koja se koriste za tu namjenu utrošit će se u izradu projektne dokumentacije i radove na budućoj zgradi Muzeja. Osim toga, vlastita sredstva Muzeja koriste se za povremeni otkup muzejske građe i angažman povremenih djelatnika, u prvom redu studenata koji se angažiraju prilikom vodstava i sličnih poslova u Muzeju, a plaćeni su putem ugovora sa Student servisom. Dio vlastitih sredstava namijenjen je i nakladničkoj djelatnosti Muzeja koja je veoma zapažena u stručnim krugovima. S obzirom na neke od navedenih činjenica, smatramo da je takvo privremeno rješenje optimalno za posjetitelje i Muzej.“

Mira Francetić, koja se kandidirala za drugi mandat, ali je Ministarstvo kulture izabralo Gabrijelu Krmpotić-Kos, objasnila je nadalje da je HMNU, koji sada više neće biti na tržištu barem do 2023., itekako bio uspješan u poslovnom i svakom drugom smislu. Kako je rekla, ostvarivao je vlastiti prihod prvenstveno od prodaje ulaznica i stručnih vodstava, zatim prodajom vlastitih monografija, kataloga, tiskovina…

„Veliko zanimanje i znatan broj posjećenosti, kao i upita i narudžbi za muzejska izdanja i suvenire, bio je i na web stranici muzeja. Na platformi kulturnog turizma Hrvatski muzej naivne umjetnosti prepoznala je znakovito i Meg Pier, svjetska putnica, blogerica i velika poznavateljica kulturnog turizma, te je naš Muzej uvrstila na svoju autorsku internetsku stranicu na engleskom ‘Najbolje kulturne destinacije’ u listopadu 2018. U opširnoj reportaži ona je Hrvatskom muzeju naivne umjetnosti podarila mjesto kao jednoj od nezaobilaznih i značajnih svjetskih destinacija. Smatram da je to jedan od najboljih priloga što sam ih uradila za promociju HMNU-a. Tijekom svog ravnateljskog mandata usmjerila sam rad na prepoznatljivost Muzeja naive kao jednoga od najvažnijih, najvrsnijih i najpoznatijih muzeja naive i srodnih oblika samouke umjetnosti u svijetu. U to vrijeme muzejski fundus povećan je za 39 djela od kojih pola nulte kategorije, dakle, spomeničke vrijednosti.“

Nakon konzultacija s nekoliko arhitekata, Vladimir Crnković je grubo procijenio da bi obnova zgrade u Demetrovoj 18, gdje bi se od 2023. trebao nalaziti novi Hrvatski muzej naivne umjetnosti, iznosila od 2.000.000 do 2.500.000 eura, imajući u vidu da je riječ o 900 m² stambenog prostora koji ima i tavanske prostorije te podrum. Duboko sumnja da se to može realizirati u tri godine pogotovo jer se, kako kaže, još ništa nije riješilo, pokrenulo i naručilo. Pita se i odakle toliki novac za takav zahvat.

Što se tiče preseljenja cijeloga depoa HMNU-a iz Zagreba u Ludbreg, izračunao je da će to koštati od 500.000 do 600.000 kuna, a možda i više. To je, podcrtava, iznos jednogodišnje zakupnine za prostor u zgradi u Ulici sv. Ćirila i Metoda 3.

„To znači da se sredstvima koja će biti utrošena samo na prijevoz umjetnina iz depoa u dva smjera, mogu platiti dvije godine boravka u prostorima u kojima je Muzej trenutačno smješten iako je zatvoren od 1. siječnja. Moram napomenuti da nije jasno je li u toj cijeni transporta i transportno osiguranje umjetnina. Umjetnine će se morati prevoziti svakako nekoliko puta. Nije to prijevoz obične robe, namještaja ili ambalaže – ili kutija s dokumentacijom; umjetnine, osobito iz državnih muzeja, transportiraju se na drugi način i pod drukčijim pravilima nego obična roba. Moraju se upotrijebiti specijalna vozila za transport umjetnina, to moraju raditi djelatnici koji znaju rukovati umjetninama te treba imati osiguranje u transportu i zaštitarsku pratnju. Kada smo transportirali umjetnine od Zagreba do Pariza, za američku izložbu, odnosno do Frankfurta, za izložbu u Japanu jer u Zagreb nisu tada slijetali veliki jumbo-avioni, obvezna je bila zaštitarska pratnja do ukrcaja svih umjetnina u avione. Isto je bilo i pri povratku tih umjetnina u Hrvatsku”, objasnio je Crnković.

Zapitao se i kako je moguće da je HMNU potkraj siječnja ove godine likvidirao više od dvadesetak specijalno izrađenih drvenih sanduka za transport umjetnina ako se znalo – a znalo se- da će sve njihove umjetnine biti premještane na neku novu lokaciju. Kako je objasnio, ti su sanduci bili naručeni i izrađeni za transport slika iz HMNU-a na izložbu u Ameriku koja je bila održana 2000. godine, a njihovu izradu, koja je koštala 80.000 dolara, platio je Muzej lijepih umjetnost iz Sankt Peterburga na Floridi.

“Tim sanducima Muzej se služio kasnije pri prijevozu svojih izložaba i izložaka u brojna odredišta – u Torino, više puta u Bratislavu, zatim u Japan na više odredišta, kao i u nizu prigoda unutar Hrvatske. To su specijalno izrađeni sanduci čija je unutrašnjost pomno tapecirana kako se umjetnine i njihovi okviri ne bi oštetili. Valja podsjetiti također da su brojna kapitalna djela naše naive rađena na staklu pa se moraju prevoziti posebno i izdvojeno. Svaka velika slika za navedenu američku izložbu imala je svoj sanduk; ako su formati slika bili manji, onda su stavljane od dvije do tri ili čak četiri slike u jedan sanduk, svaka, dakako, u svoj izdvojeni tapecirani pretinac. Zašto je taj poklon američkog Muzeja likvidiran i čijom je odlukom to učinjeno, ne znam. Kad smo radili izložbu u Japanu 2005. godine, upravo to što smo imali sve sanduke za transport umjetnina uvelike je olakšalo da se izložba realizira jer je izrada novih sanduka za transport bila riješena već na početku pregovora. Jednako je tako bilo i u dogovorima o izložbi u Čileu 2009. godine, koja nažalost nije održana jer ju je HMNU otkazao zbog katastrofalnog potresa i tsunamija u toj južnoameričkoj državi, iako su svi pripremni radovi bili dovršeni i ugovor o suradnji potpisan”, prisjetio se Crnković.

Povjesničar umjetnosti, likovni i književni kritičar, akademik Tonko Maroević mislio je da Ministarstvo kulture zatvara HMNU i stavlja ga „na čekanje“ jer je Sanja Kupešić Plavšić, većinska vlasnica poslovnog prostora koji HMNU koristi u Ulici Ćirila i Metoda 3, otkazala najam. Bio je neugodno iznenađen kad smo ga informirali da je Ministarstvo kulture otkazalo najam unatoč tomu što je Sanja Kupešić Plavšić – a to nam je i ona osobno potvrdila – bila zainteresirana za produljenje najma Muzeju.

„U vezi ovog pitanja ne bi bilo zgorega sazvati stručni skup i na razini HAZU-a, s obzirom na to da je na djelu uništavanje kulturne baštine. To je jedan od rijetkih muzeja koji je stekao zavidnu reputaciju. Činjenica je da je bio otvoren svijetu zahvaljujući dobrom vođenju kolege Vladimira Crnkovića i potom Mire Francetić. HMNU je sačuvao karakter kreativnosti, a ne repetitivnosti. Vođenje HMNU-a u zadnjih 20 godina dovelo je do jednog ozbiljnog rezultata, a sad je to dovedeno u pitanje odlukom o zatvaranju Muzeja dok se ne riješi pitanje nove zgrade. To je apsurdno, trebalo ga je ostaviti na staroj lokaciji umjesto ove neizvjesne budućnosti. To je praktički dokidanje muzeja koji, nakon elitnog izbora prethodnih ravnatelja, trenutno nema stručno vodstvo. Ovu odluku doista je teško prihvatiti ako je Muzej sam imao dovoljno sredstava da plaća najam. Ne želim da nas svedu na naivu, ali naiva jest važna jer predstavlja jedan od rezultata moderne umjetnosti na našem prostoru. Naiva je jedan oblik slobode koji si je likovna umjetnost priskrbila na premisama modernizma. To je naš autohtoni izraz u slikarstvu, autentičnost koja se ostvarila u našoj sredini, možda čak zahvaljujući i društvenom kontekstu koji je stimulirao umjetnost između dvaju svjetskih ratova“, rekao je Maroević.

Zvonko Maković, predsjednik Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske, podsjetio je na činjenicu da su prije nekoliko godina, u mandatu vlade Zorana Milanovića, obustavljeni radovi na adaptaciji zgrade namijenjene i kupljene za Hrvatski povijesni muzej. Naglašava da su posljedice toga strašne i skupe i da su troškove za tu nesmotrenost tadašnjega ministarstva kulture snosili porezni obveznici, a trajno naša kultura općenito. Kao predsjednik Društva povjesničara umjetnosti organizirao je tada, kako je istaknuo, niz tribina na kojima se raspravljalo o HPM-u. Govorili su svi relevantni stručnjaci, a pozivani su i djelatnici Ministarstva kulture koji se nisu odazvali, nego su „slali potpuno besmislene odgovore i sami nastojali prikriti svoju pogrešku“.

„Glavnu riječ vodila je isključivo politika. Potpuno se odbacivalo glasove struke, pozivanje na zakone i legitimitet. Sada je s HMNU-om sličan slučaj. O sudbini toga muzeja ne sluša se struka koja kroz medije ukazuje na evidentne posljedice koje se već osjećaju. Svakoga dana te će posljedice biti uočljivije, a gubici veći. Raseljavanje svih sadržaja Muzeja iz zgrade u Ćirilometodskoj na nekoliko mjesta nije dobro, a adaptacija zgrade u Demetrovoj 18, namijenjene tom Muzeju, ne izgleda realna u dogledno vrijeme. Naravno da sada, u vrijeme potpune obustave javnih djelatnosti, nije moguće organizirati neke tribine kako smo to u Društvu povjesničara umjetnosti činili ranije te angažirali sve medije. Ali ovo stanje pandemije neće ipak potrajati pa to neće spriječiti pokretanje rasprava u kojima bi se uvažavali prijedlozi struke i dobro upoznao projekt obnove izabrane zgrade. Radikalna adaptacija, koja je tu nužna, složen je i vrlo skup zahvat, a prilagoditi je sadržaju jedne tako važne institucije kao što je HMNU ne smije se prepustiti politici. Drago mi je što se u ovoj situaciji izolacije i karantene problem oko ovoga vrijednoga muzeja nastoji aktualizirati kroz medije pa ovo nipošto nije izgubljeno vrijeme“, zaključio je Maković.