Znate li da su invazivne strane vrste (“invasive alien species” – IAS) jedna od najvažnijih direktnih prijetnji bioraznolikosti?

U Hrvatskoj je već zabilježeno više od 600 stranih biljaka i oko 300 stranih životinja, a unesene su i gljive i druge vrste organizama, objavilo je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja na svojim službenim stranicama.

Procjenjuje se da je 10-15% njih invazivno, dodaju.

Ministarstvo traži pomoć građana

Dolazi jesen, no u prirodi se još mnogo toga može opaziti, pa tako i invazivne strane vrste. Ako ih ugledate, dojavite njihovu lokaciju putem aplikacije Invazivne vrste u Hrvatskoj, poručuje Ministarstvo.

Podaci o rasprostranjenosti važni su za upravljanje, odnosno smanjenje njihovog negativnog utjecaja na bioraznolikost i povezane usluge ekosustava.

Svojom dojavom možete pridonijeti i ranom otkrivanju novih invazivnih stranih vrsta u Hrvatskoj te time spriječiti njihov unos i tako očuvati prirodu Hrvatske, dodaju.

Koje invazivne vrste prijete?

Žljezdastom pajasenu dovoljna je mala pukotina ili nepravilnost u nekoj građevini da se ukorijeni, a širi se i uz prometne koridore. Uz obale potoka i rijeka te nasipe česte su biljke cigansko perje i žljezdasti nedirak, kažu iz Ćorićevog Ministarstva.

U srednjoj i južnoj Dalmaciji uz odlagališta otpada može se zamijetiti mali indijski mungos.

U rijekama i jezerima obitavaju barska nutrija i pastrvski grgeč. Uz obalu mora sve su prisutnije biljke karpobroti, a u ovo doba godine u kuće sve češće ulaze azijske božje ovčice.

MALI INDIJSKI MUNGOS

Herpestes javanicus auropunctatus (Hodgson, 1836)

Mali indijski mungos je invazivna strana vrsta sisavca podrijetlom iz Azije. U Hrvatsku je na otok Mljet unesen 1910. godine, a kasnije i na druge otoke radi biokontrole zmija. Vrsta se može opaziti na priobalnim travnjačkim i šumskim staništima, ali i na poljoprivrednim i urbanim područjima, uz odlagališta otpada na kojima se hrani.

Mali indijski mungos ima negativan utjecaj na zavičajne vrste – ne samo na zmije zbog čije je kontrole unesen nego i na druge vrste gmazova, vodozemce i ptice kojima se hrani. Nakon što je mali indijski mungos unesen, na otocima je primijećeno smanjene populacija svih vrsta zmija, gušterica i žaba.

Primijećen je i pad brojnosti ptica koje se gnijezde na tlu ili u niskom grmlju, jer se mali indijski mungos hrani i njihovim jajima i ptićima. Mali indijski mungos prenosi bjesnoću pa može predstavljati i zdravstveni problem.

BARSKA NUTRIJA

Myocastor coypus (Molina, 1782)

Barska nutrija je invazivna strana vrsta sisavca podrijetlom iz Južne Amerike. Raširena je po cijelom svijetu zbog uzgoja životinja za krzno, a bijegom s farmi za uzgoj dospjela je u prirodu. U Hrvatsku se proširila spontano iz susjednih zemalja, a prvi put je zabilježena 1936. godine u Međimurju.

Može se opaziti u blizini prirodnih i umjetnih vodenih staništa. Hrani se zavičajnim vrstama biljaka pa one nestaju s područja na kojima je barska nutrija rasprostranjena, a hraneći se usjevima čini štete i u poljoprivredi.

Njezina prisutnost negativno utječe i na vodene ptice jer uzurpira njihova gnijezda koja koristi za odmaranje, a iskopava i nastambe na obalama vodenih tijela što sprječava protok vode u kanalima i dolazi do urušavanja obale. Uz to, barska nutrija domaćin je brojnim parazitima, od kojih neki mogu biti preneseni i na ljude.

AZIJSKA BOŽJA OVČICA

Harmonia axyridis (Pallas, 1773)

Azijska božja ovčica je invazivna strana vrsta kukca podrijetlom iz istočne i jugoistočne Azije, a diljem svijeta proširena je radi biokontrole lisnih ušiju. Jednom unesena, u nova područja se širi spontano ili kao slijepi putnik na prijevoznim sredstvima i dobrima.

Prvi nalaz za Hrvatsku zabilježen je 2008. godine, a može se opaziti u voćnjacima, poljoprivrednim površinama i parkovima.

Predator je koji se prvenstveno hrani biljnim ušima i drugim kukcima, a u nedostatku životinjske hrane, hrani se plodovima biljaka, primjerice sokom grožđa. Time može uzrokovati značajne štete u vinogradarstvu, a ako se prilikom prerade grožđa u njemu nađe velika količina azijskih božjih ovčica i okus vina se mijenja.

U kompeticiji je za hranu i stanište s mnogim zavičajnim člankonošcima koji se hrane istim plijenom, uključujući i našu zavičajnu božju ovčicu.

ŽLJEZDASTI PAJASEN

Ailanthus altissima (Mill.) Swingle

Žljezdasti pajasen je invazivna strana biljna vrsta podrijetlom iz Kine. Kao ukrasna biljka u 18. stoljeću unesen je u Europu, nakon čega je dospio u prirodu i u većini područja, uključujući i Hrvatsku, uspostavio brojne populacije.

Većinom se širi uz prometnice i antropogeno utjecana staništa. Najznačajniji negativni utjecaj ove vrste je stvaranje vrlo gustih sastojina u kojima druge biljne vrste ne mogu preživjeti, pa dolazi do potiskivanja zavičajnih vrsta iz njihovih staništa.

U kompeticiji je za hranu i stanište s mnogim zavičajnim člankonošcima koji se hrane istim plijenom, uključujući i našu zavičajnu božju ovčicu.

ŽLJEZDASTI PAJASEN

Ailanthus altissima (Mill.) Swingle

Žljezdasti pajasen je invazivna strana biljna vrsta podrijetlom iz Kine. Kao ukrasna biljka u 18. stoljeću unesen je u Europu, nakon čega je dospio u prirodu i u većini područja, uključujući i Hrvatsku, uspostavio brojne populacije.

Većinom se širi uz prometnice i antropogeno utjecana staništa. Najznačajniji negativni utjecaj ove vrste je stvaranje vrlo gustih sastojina u kojima druge biljne vrste ne mogu preživjeti, pa dolazi do potiskivanja zavičajnih vrsta iz njihovih staništa.

Žljezdasti pajasen izlučuje spoj ailanton koji drugim biljkama u njegovoj blizini onemogućuje rast. Dovoljna mu je mala pukotina ili nepravilnost u nekoj građevini da se ukorijeni, a njegovo snažno korijenje može ih oštetiti i uništiti. Žljezdasti pajasen raste i iz zidina – vrlo gusta populacija nalazi se na Stonskim zidinama, a raste i iz Dubrovačkih gradskih zidina pa su se počele provoditi mjere njegovog uklanjanja.

PRAVA SVILENICA / CIGANSKO PERJE

Asclepias syriaca L.

Cigansko perje je invazivna strana biljna vrsta podrijetlom iz Sjeverne Amerike. U Europu je unesena kao ukrasna biljka još u 17. st., a u Hrvatskoj se bilježi od druge polovine 19. stoljeća.

Biljka je osunčanih, toplih staništa, često uz puteve i riječne nasipe. U kompeticiji je sa zavičajnim vrstama biljaka kojima zauzima prostor kada raste u gustim populacijama pa se na takvim područjima mijenja sastav prirodnih biljnih zajednica.

ŽLJEZDASTI NEDIRAK

Impatiens glandulifera Royle

Žljezdasti nedirak je invazivna strana biljna vrsta prirodno rasprostranjena u Aziji – na Indijskom poluotoku i zapadnoj Himalaji. Kao ukrasna biljka prenesen je diljem svijeta. Prvi unos u Europu je u 19. st., a danas je u njoj već široko rasprostranjen.

U Hrvatskoj je prvi put zabilježen 1970-ih, no vjerojatno je bio prisutan i ranije. Najčešće se može opaziti uz obale potoka i rijeka. Uspješan je u kompeticiji sa zavičajnim biljnim vrstama. Privlačenjem oprašivača negativno utječe na oprašivanje zavičajnih biljaka. Zimi ugiba pa obale tekućica ostavlja golima i izloženima eroziji.

KARPOBROTI

Carpobrotus spp.

Karpobroti su prirodno rasprostranjeni u Južnoj Africi. Kao ukrasne biljke uneseni su širom svijeta. Nije poznato kada su uneseni u Hrvatsku, ali u herbariju postoji primjerak vrste Carpobrotus acinaciformis iz sredine 20. stoljeća s otoka Biševa.

Odgovaraju mu staništa uz morsku obalu, u pukotinama stijena, ali i ruderalna staništa, a čest je i u uzgoju. Svojim puzavim, gustim rastom u potpunosti prekriva tlo i prerasta sve prizemne biljke čime onemogućava klijanje i rast zavičajnih biljaka te lokalno drastično smanjuje bioraznolikost.

PASTRVSKI GRGEČ

Micropterus salmoides (Lacepède, 1802)

Pastrvski grgeč se smatra invazivnom stranom vrstom ribe u Hrvatskoj, a porijeklom je iz srednjeg i istočnog dijela Sjeverne Amerike. Glavni razlog unosa pastrvskog grgeča je njegova atraktivnost u sportskom ribolovu, a uzgaja se i u akvakulturi. Pastrvski grgeč je na područje Republike Hrvatske prvi put unesen početkom 20. stoljeća u ribnjake Božjakovina. Nakon toga, 30-ih godina unesen je u ribnjačarstva Pakračka poljana i Belje te krajem 60-ih u ribnjake Draganići, Poljana i Končanica.

Pastrvski grgeč nastanjuje manja plitka jezera, plitke zaljeve velikih jezera te rjeđe spore i velike rijeke. Prehrana mu ovisi o uzrastu: mlade se jedinke hrane zooplanktonom, beskralješnjacima i sitnijom ribom, dok se odrasle jedinke hrane uglavnom ribom i većim beskralješnjacima, često i deseteronožnim rakovima i žabama, a ponekad i manjim sisavcima, gmazovima i pticama. Predator je nad manjim ribama i beskralješnjacima.

U Japanu, Meksiku, Francuskoj, Italiji, Portugalu, Fidžiju i Kubi zabilježeni su slučajevi izumiranja i smanjivanja brojnosti zavičajnih vrsta nakon što se pastrvski grgeč udomaćio u novom staništu. Prenosi parazite poput praživotinja, metilja, trakavica i oblića.