U Hrvatskim vodama vlada nezadovoljstvo načinom na koji ministar Tihomir Jakovina i njegovi suradnici vode ovu tvrtku i zbog ozbiljnih indicija da su neke privatne tvrtke u povlaštenom položaju prilikom sklapanja poslova

U Hrvatskim vodama već duže vrijeme vlada nezadovoljstvo radom uprave te tvrtke, i to prije svega načinom na koji se pojedine firme protežiraju prilikom dodjele poslova i sklapanja povlaštenih ugovora. Izvori za Nacional iz Hrvatskih voda, ali i djelatnici tvrtki koje surađuju s Hrvatskim vodama, nezadovoljni su procesom obnove nasipa u županjskoj Posavini koji su oštećeni u poplavama u svibnju prošle godine, a sumnjaju i u regularnost posla koji su Hrvatske vode sklopile zbog gradnje izbjegličkog kampa u Slavonskome Brodu. Sugovornici Nacionala tvrde da unutar tvrtke postoji izrazito nezadovoljstvo djelatnika radom čelnika Hrvatskih voda i ministra Tihomira Jakovine i optužuju ih da svojim aktivnostima i nepoduzimanjem određenih mjera sustavno ugrožavaju, uništavaju i urušavaju sustav koji su desetljećima gradili hrvatski vodnogospodarski stručnjaci.

TO NEZADOVOLJSTVO KULMINIRALO je tijekom posljednjih godinu i pol dana, kada je započela rekonstrukcija nasipa na obali rijeke Save nakon katastrofalnih poplava u svibnju prošle godine. Nacionalovi sugovornici tvrde da se pri dodjeli poslova i potpisivanja ugovora išlo na ruku pojedinim tvrtkama i da su se suprotno zakonu potpisivali aneksi ugovora, i to na štetu Hrvatskih voda, odnosno državnog proračuna. Nakon prošlogodišnjih poplava koje su najviše pogodile županjsko područje trebalo je sanirati oštećene nasipe, a za takvu vrstu radova u Hrvatskoj su licencirane samo 32 tvrtke. Na sanaciji nasipa u okolici Županje radilo je tek njih pet, a cijeli posao Hrvatske vode financirale su temeljem Zakona o saniranju posljedica katastrofe na području Vukovarsko-srijemske županije koji je stupio na snagu 18. lipnja 2014.

U RAZGOVORIMA S PREDSTAVNICIMA jedne tvrtke i predstavnicima Hrvatskih voda doznali smo da je u tijeku preuzimanje radova i da se na komisiju za preuzimanje radova koju čine djelatnici Hrvatskih voda rade pritisci od strane nekih čelnih ljudi te tvrtke koji žele prikriti nedostatke i nepravilnosti u izvedbi pojedinih radova. Tu se prije svega misli na manjak izvađenog šljunka u privremenoj šljunčari u Babinoj Gredi, manjak ugrađenog šljunka na pojedinim gradilištima i na oštećenja na saniranim nasipima. Izvori za Nacional tvrde da se ovih dana dogovaraju ugovaranja dodatnih sredstava pojedinim tvrtkama koje nisu kvalitetno obavili svoj dio posla. Dodatnu sanaciju nasipa ponovno će financirati Hrvatske vode, iako je po ugovoru trošak u slučaju nedostataka trebao podmiriti izvođač radova.

• DODATNU SANACIJU nasipa oštećenih u prošlogodišnjim poplavama ponovno će financirati Hrvatske vode, iako je po ugovoru trošak u slučaju loše obavljenog posla trebao podmiriti izvođač radova

Izvori za Nacional posebno ističu to da je Zakon o saniranju posljedica katastrofe na području Vukovarsko-srijemske županije, na temelju kojeg su sklapani poslovi, vrijedio godinu dana i da je istekao u lipnju ove godine. Zbog toga nije poznato po kojem se zakonu sklapaju aneksi ugovora s pojedinim tvrtkama i po kojem se zakonu određenim tvrtkama isplaćuju dodatna sredstva za sanaciju loše obavljenih i već naplaćenih radova, a koje su izvođači bili dužni izvesti o svom trošku. Kao primjer neprimjerenog pomaganja pojedinim tvrtkama navodi se tvrtka Vodoprivreda Zagreb koja radi na sanaciji nasipa u Račinovcima i tvrtka Lapor koja sanira nasip u Rajevu Selu. Izvor iz Hrvatskih voda tvrdi da je tim tvrtkama dozvoljena nabava i transport kamenog materijala iz kamenoloma na području Zagreba po većim cijenama, dok su ostale tvrtke koje su radile na sanaciji nasipa kameni materijal po jeftinijoj cijeni uzimali iz kamenoloma u Velikoj. Zanimljivo je to da su ove dvije tvrtke kameni materijal uzimale iz kamenoloma koji je u vlasništvu tvrtke Lapor, pa je tako ta tvrtka na ovom poslu još i dodatno zaradila na kamenom materijalu. Istovremeno su Hrvatske vode i državni proračun oštećeni za sada nepoznati iznos koji su mogli uštedjeti da su ove dvije tvrtke kameni materijal prevozili i otkupljivali od kamenoloma u Velikoj poput ostalih izvođača radova.

IZVOR IZ HRVATSKIH VODA tvrdi da zbog ovih razloga Komisija za preuzimanje radova i ne želi potpisati zapisnike o primopredaji radova sanacije na području Vukovarsko-srijemske županije te da se zato nalazi pod stalnim pritiscima nekih visoko pozicioniranih osoba iz tvrtke, i to prije svega zamjenika generalnog direktora Siniše Kukića kojeg je na tu poziciju osobno postavio ministar Jakovina. Slične pritužbe imaju i predstavnici još jedne tvrtke koja surađuje s Hrvatskim vodama. Oni tvrde da su pojedine tvrtke dobile povećanje okvirnih ugovora samo na temelju zahtjeva izvođača bez opravdanih razloga i opravdanih troškovnika sanacije, dok se drugim tvrtkama to nije dozvoljavalo, iako su imale opravdane razloge za povećanje. U strahu da u budućnosti neće dobivati poslove od Hrvatskih voda predstavnici ove tvrtke željeli su ostati anonimni, a njihove navode pokušali smo provjeriti i u Hrvatskim vodama. Upit o optužbama poslali smo prošle srijede, ali odgovore još uvijek nismo dobili. Isto tako, pokušali smo provjeriti i navode o navodno sumnjivim natječajima vezanim uz gradnju izbjegličkog kampa u Slavonskome Brodu, odnosno za dio gradnje koji je sadržavao vađenje šljunka iz Save za potrebe gradnje tog kampa, a koji je u nadležnosti Hrvatskih voda.

Naime, Nacionalovi izvori tvrde da je posao vađenja šljunka iz rijeke Save za potrebe gradnje izbjegličkog kampa dodijeljen tvrtki Investitor iz Slavonskog Broda, dok je posao prijevoza šljunka dodijeljen tvrtki Garić prijevoz. U početku je postupak ugovaranja ovog posla bio pokrenut s licenciranom vodnogospodarskom tvrtkom iz Slavonskog Broda Brodska Posavina koja već godinama surađuje s Hrvatskim vodama. Međutim, postupak pregovora se prekinuo i u igru je ušla tvrtka Investitor kojoj je dodijeljen posao vađenja šljunka vrijedan 630 tisuća kuna, te tvrtka Garić prijevoz koja je prevozila šljunak do izbjegličkog kampa, što je posao vrijedan 390 tisuća kuna. Zanimljivo je i to da niti jedna od te dvije tvrtke do sada nije obavljala slične poslove niti imaju ozbiljne reference u suradnji s Hrvatskim vodama. Još je zanimljivija činjenica da je vlasnik tvrtke Investitor Tomo Jozić koji je na popisu Porezne uprave kao drugi najveći porezni dužnik u Slavonsko-brodskoj županiji. Na popisu fizičkih osoba koje obavljaju djelatnost koji je Porezna uprava objavila 31. listopada ove godine Jozić ukupno duguje 3,6 milijuna kuna poreza. Kontroverzan je i odabir drugog poslovnog subjekta, tvrtke Garić prijevoz koja je u vlasništvu slavonskobrodskog obrtnika Željka Garića, jednog od optuženih u aferi Sibinj sa Zdravkom Šočkovićem i Mladenom Kruljcem. Garića, Šočkovića i Kruljca Uskok još s trojicom optuženika sumnjiči da su oštetili općinu Sibinj za 58 milijuna kuna, a državni proračun za tri milijuna kuna.

U OŽUJKU PROŠLE GODINE bivši zapovjednik Hrvatske kopnene vojske, umirovljeni general Mladen Kruljac bio je nepravomoćno osuđen na godinu i šest mjeseci zatvora, bivši načelnik sibinjske općine Ivica Batinić na šest godina zatvora, a bivši član općinskoga poglavarstva Ivan Mišković na pet godina i šest mjeseci zatvora. Poduzetnik Ivan Rimac bio je osuđen na tri godine i deset mjeseci zatvora, bivši čelnik brodsko-posavskoga HDZ-a Zdravko Sočković na godinu i tri mjeseca, a autoprijevoznik Željko Garić na dvije godine zatvora.

• POJEDINE TVRTKE dobile su povećanje okvirnih ugovora samo na temelju zahtjeva izvođača bez opravdanih razloga i opravdanih troškovnika sanacije, dok se drugim tvrtkama to nije dozvoljavalo

Zbog sumnje na zloporabu položaja i ovlasti, primanje mita te poticanje na ta kaznena djela, Uskok je šestoricu okrivljenika optužio da su od rujna 2007. do sredine 2008. u Sibinju, Slavonskome Brodu i Karlovcu, protivno odlukama Vlade kojima je općini Sibinj darovano zemljište radi izgradnje zone malog gospodarstva, omogućili unaprijed dogovorenim tvrtkama i fizičkim osobama stjecanje prava vlasništva nad velikim parcelama visoko vrijednoga građevinskog zemljišta ispod stvarne vrijednosti. Po optužnici, to im je omogućeno bez preuzimanja bilo kakvih obveza vezanih za početak radova i obavljanja gospodarskih djelatnosti u zoni, a optuženi su im tako pribavili znatnu imovinsku korist.

Teretilo ih se da su se, s nakanom da prije prodaje zemljišta dodatno povećaju njegovu vrijednost, s generalom Kruljcem dogovorili o izvođenju radova, nakon čega ih je Hrvatska vojska i izvela protivno zapovijedi načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga, kojom se zabranjuje uporaba inženjerije na radovima koji nisu za potrebe vojske. Međutim, u lipnju ove godine Vrhovni sud je tu presudu ukinuo i cijeli je slučaj vratio na ponovno suđenje koje bi trebalo početi iduće godine.

IAKO SE PROTIV GARIĆA vodi sudski postupak, a Jozić je jedan od većih poreznih dužnika, Hrvatske vode su s njima potpisale ugovor o iskapanju šljunka. Ono što je u ovom predmetu također sporno je i činjenica da je ugovoreno i naplaćeno vađenje 15 tisuća kubnih metara šljunka s lokacije Migalovci, što je suprotno rješenju Ministarstva zaštite okoliša i prirode koje je na toj lokaciji predvidjelo maksimalno vađenje 10 tisuća kubnih metara šljunka jer se inače narušava ekološka mreža rijeke Save. Tvrdi se da su svi radovi tvrtkama Investitor i Garić prijevoz već plaćeni, iako pojedine tvrtke na naplatu od Hrvatskih voda čekaju i puno duži period od 40 dana koliko je prošlo od dana sklapanja ugovora s ovim tvrtkama. Redakcija Nacionala od Hrvatskih voda zatražila je pojašnjenje na koji je način dodijeljen posao tvrtkama Investitor i Garić prijevoz, ali do zaključenja ovog broja nismo dobili odgovor, kao što nismo dobili ni odgovor zašto je na toj lokaciji izvađeno više šljunka nego što je to dopustilo Ministarstvo zaštite okoliša i prirode.