Vladin projekt uvođenja cjelodnevne nastave u sve hrvatske osnovne i srednje škole koji bi podrazumijevao boravak djece u školi od 8 do najmanje 15 sati, a u nekim školama i do 17 sati, trebao je biti implementiran početkom školske godine 2027. S pilot-projektom u koji bi bilo uključeno 50 osnovnih škola trebalo se početi u školskoj godini 2023./2024., a za to je osigurano i 25 milijuna eura u Nacionalnom planu oporavka i otpornosti. No cjelodnevna nastava u svim hrvatskim školama – osim dodatnog zapošljavanja nastavnog, administrativnog i pomoćnog osoblja – predviđa i izgradnju ili dograđivanje brojnih škola u cijeloj Hrvatskoj. Bez takve infrastrukture ne može se, naravno, provesti ovaj projekt s obzirom na to da je preduvjet za uvođenje cjelodnevne nastave taj da škola radi u jednoj smjeni. U ovom trenutku to je neizvedivo jer u jednoj smjeni danas radi samo trećina škola u Hrvatskoj, a riječ je o velikim školama koje polaze dvije trećine svih učenika. Nacional je istražio zašto se nije započelo ni s pilot-projektom te je li rok 2027. realan za tako ogroman ‘’zahvat’’.

Da bi se u sve škole u Hrvatskoj uvela cjelodnevna nastava, svaka bi škola morala imati svoju kuhinju i blagovaonicu, a to danas ima 87 posto škola u zemlji. Morao bi se osigurati i besplatan obrok za najmanje 20 posto učenika prema socioekonomskom kriteriju, povećala bi se i nastavna norma, i to na 20 do 22 sata tjedno. Tjedni broj sati danas se kreće od 18 sati tjedno u nižim razredima do maksimalnih 26 u višim razredima osnovne škole, a u cjelodnevnoj nastavi iznosio bi 28 sati za niže i 33 sata za više razrede. Iz državnog bi proračuna trebalo izdvojiti najmanje između 17 i 50 milijuna eura za dodatne učitelje, pomoćnike u nastavi, kuharice, subvencioniranu prehranu. Dakle, sveobuhvatan je to projekt koji nije nimalo lako provesti, posebno zbog vrlo loše infrastrukture. Iako se najavljuje početkom svake školske godine, i tako već godinama, od projekta cjelodnevne nastave u svim hrvatskim školama ponovno neće biti ništa. Tako tvrdi Željko Stipić, predsjednik Sindikata zaposlenika u hrvatskom školstvu Preporod. On kaže:

„Teško da je itko, a najmanje oni koji su ih izricali, vjerovao da će se s cjelodnevnom nastavom, kao pilot-projektom, krenuti već ove školske godine. Koliko li smo se samo sličnih najava, mi koji malo duže pamtimo, naslušali svih ovih godina. Bit će dobro ako se do proljeća iduće godine ostvare zakonske pretpostavke za uvođenje jednog ovako ozbiljnog projekta. Rok nije realan i do 2027. neće biti stvoreni uvjeti da se u svim školama stvore uvjeti za održavanje cjelodnevne nastave. Na čemu temeljim ovu kategoričku tvrdnju? Predviđeni iznos novca nije bio dostatan, njegovu je vrijednost inflacija obezvrijedila, cijene građevinskih radova i materijala su otišle u nebo… No čak kad bi se novca i našlo, kad bi nove škole bile napravljene ili postojeće dograđene, jedne i druge opremljene, mi ne bismo bili u stanju, u rokovima koji su proklamirani, krenuti s cjelodnevnom nastavom.“

Ministar Radovan Fuchs najavio je početkom prošle školske godine da se kreće u uvođenje cjelodnevne nastave, ali nije se krenulo s pilot-projektom. FOTO: Josip Regovic/PIXSELL

Stipić ističe da u Hrvatskoj nema nikoga tko ozbiljno razbija glavu pitanjem imamo li mi kadrove koji će „opsluživati“ cjelodnevnu nastavu. Nitko se čak, kaže, nije potrudio pitati one koji sada u školama rade što misle o ovoj promjeni i vide li oni svoju budućnost u promijenjenoj školi:

„O cjelodnevnoj nastavi nitko o ovoj zemlji ne govori konkretno i cijela ova priča među radnicima u školama živi kao obećavajuća najava koju, svako malo, ponovi uglavnom ministar ili njegov savjetnik. Učitelji i nastavnici, zbog mizernih plaća, iz škola bježe čak i sada kad se od njih ne zahtijeva da od 8 do 16 sati rade u školi. Kada se od njih to ubuduće bude tražilo, rad u školi će mnogima odjednom postati atraktivan. Iz škola se već godinama bježi prema bolje plaćenim radnim mjestima. U ovoj godini nikome nije problem da se netko dugo školuje da postane nastavnik, da se onda u godinama ulaže u njegovo stručno usavršavanje i da on ode konobariti u Irsku ili Njemačku. Mi čak i ne znamo koliki je broj onih koji su učiteljski ili nastavnički posao odlučili zauvijek napustiti. Unatrag nekoliko godina ravnatelji škola sve češće muku muče ne samo s time kako naći nastavnika matematike, fizike ili informatike, nego kako pronaći domara, spremačicu ili kuharicu.“

Stipić kaže da, iako se i to pisalo, cjelodnevne nastave u hrvatskim školama nema. Njoj najbliže su škole koje imaju uvjete za rad u jednoj smjeni:

„Unatrag 10-ak godina raznim ministrima i njihovim suradnicima sugerirao sam da se organizacija rada škole prilagodi uvjetima. Nitko za to nije htio čuti. Prevladao je stav da s cjelodnevnom nastavom treba krenuti kad se za nju stvore uvjeti u posljednjoj školi. Što je ovome bio razlog, ne znam. Možda strah od sindikata koji će sigurno postaviti zahtjev da se dodatno plate nove aktivnosti koje se stavljaju pred učitelje i nastavnike. Možda se ipak radilo i o nepovjerenju u sposobnost institucija i pojedinaca koji bi trebali naći rješenja za brojne i složene probleme koje treba riješiti pri prelasku škola u cjelodnevnu nastavu. Na konkretna pitanja, kao što su organizacija izvannastavnih aktivnosti i funkcioniranje školskih sportskih dvorana, nitko u ovoj zemlji ne zna odgovoriti. Moj je dojam, a u Ministarstvu znanosti i obrazovanja bije me glas dežurnog pesimista – a ja za sebe mislim da sam tek informirani optimist – da oni koji stoje iza ovoga više znaju kakvu organizaciju nastave više ne žele, nego kakva se organizacija rada škola želi.“

Željko Stipić, predsjednik Sindikata zaposlenika u hrvatskom školstvu Preporod, uvjeren je da od cjelodnevne nastave ponovno neće biti ništa. FOTO: Marko Prpic/PIXSELL

Stipić kaže da je uvođenje cjelodnevne nastave u hrvatske škole najveća promjena u školstvu od Mažuranićeve reforme iz 19. stoljeća. Čak je Šuvarova reforma iz 1970-ih, kaže, bila ‘’šala mala’’ u usporedbi s prelaskom škola na cjelodnevnu nastavu:

„Smisao cijele priče i jest u stvaranju uvjeta da se poveća kvaliteta nastave tako da se na neki način rasterete učenici i, što je jako važno, roditelji. Svega ovoga ne može biti bez bolje osposobljenih i vrhunski motiviranih učitelja i nastavnika. Ni jednim ni drugim, barem za sada, nitko se ne bavi. Ako se ništa ne mijenja, boljih rezultata ne može biti. Ukoliko bi ovaj pokušaj preobrazbe nastave i školovanja naše djece na terenu uspio, bolji će rezultati na istraživanjima doći sami od sebe. Paradoks je da mi iz godine u godinu imamo sve manje učenika, a da ne mijenjamo ništa u pogledu maksimalnog broja učenika u razrednom odjelu. Sam sam proveo više od 30 godina u razredu i mogu iz osobnog iskustva reći da se učitelji i nastavnici sve teže nose s razredom. Način na koji im se može pomoći jest smanjenje broja učenika u razrednom odjelu. Postojeći su standardi pisani za neko drugo vrijeme. Danas je teže raditi u razrednom odjelu s 24 ili 25 učenika nego nekada u razredu s 30 učenika. Na djelu je opet ponajprije nezainteresiranost prosvjetne administracije za rješavanje konkretnih problema. Nije nama trebala cjelodnevna nastava da riješimo ovaj problem. Osim uviđanja važnosti problema i volje za njegovim rješenjem – ništa nam drugo nije potrebno.“ Stipić kaže, kad govorimo o cjelodnevnoj nastavi nije pitanje hoće li ili neće nje biti, nego kada će se to dogoditi:

„Europski novac i dramatičan pad učenika – priču će neminovno voditi prema napuštanju dvosmjenske i trosmjenske nastave. Kada sam se, prije više od dva desetljeća, počeo baviti ovim poslom, škola s trosmjenskom nastavom bilo je 50-ak. Danas ih je 11 osnovnih i jedna srednja. Nadam se da neće toliko dugo trebati čekati na uvođenje cjelodnevne nastave. A kad je o obećanju riječ, nije naš problem što se ona ne ispunjavaju, naš je problem da se kod nas ne kažnjava, a često i nagrađuje one koji obećano nisu ispunili.“

A obećanja na ovu temu je na pretek. Još je administracija bivše ministrice Blaženke Divjak napisala i Strateški okvir za uvođenje cjelodnevne nastave, dokument koji je prošao javnu raspravu. Međutim, Nacional nije dobio odgovore Ministarstva znanosti i obrazovanja pa se ne zna situacija oko provođenja te strategije, kao ni situacija s financijskim, logističkim, organizacijskim ni bilo kojim drugim okvirom. Ministar Radovan Fuchs je, ponovno, početkom prošle školske godine najavio kako se kreće u veliki reformski proces školstva koji se tiče uvođenja cjelodnevne nastave.

Projektom cjelodnevne nastave zamišljeno je da učenici u školi provode osam sati, od ujutro do popodneva, slično produženom boravku koji se provodi u školama u velikim gradovima. Jutarnji dio nastave bio bi, kao i dosad, posvećen svladavanju gradiva, a popodnevni aktivnostima te dodatnom i dopunskom radu. Ideja je povećanje nastavne satnice, posebno iz matematike i hrvatskog jezika, u čemu je Hrvatska na začelju EU-a, ali i više strukturiranog vremena za učenike. Osim činjenice da dvije trećine škola u Hrvatskoj radi u dvije smjene – u Zagrebu je tu situacija lošija nego u drugim krajevima, posebno nakon što je u potresu oštećena nekolicina škola u centru – više od 60 posto škola nema kuhinju, iako su tri obroka uvjet za cjelodnevnu nastavu, a mnoge školske zgrade nemaju ni toplu vodu. Hrvatska ima najnižu školsku satnicu u Europi, a da bismo dostigli europski prosjek trebalo bi nam oko 7500 dodatnih nastavnih sati. To se, kako je govorila još ministrica Blaženka Divjak, ne može nadomjestiti produženjem osnovne škole na devetogodišnju, jer bismo i u takvoj varijanti ostali posljednji na EU ljestvici. Razmišljalo se u njezino vrijeme, dakle prije nekoliko godina, i o produljenju školskog sata s 45 na 60 minuta, što su već uvele neke europske države, ali bi došli tek do razine Albanije, Bugarske ili Latvije. Cjelodnevna nastava od prvog do osmog razreda osigurala bi dodatnih 6405 nastavnih sati, što još uvijek Hrvatsku svrstava ispod EU prosjeka, ali došli bismo do razine Finske.

Kako bi otprilike izgledala cjelodnevna nastava, o kojoj još uvijek, hrvatski učenici mogu samo sanjati? Od 8 do 12.30 održavala bi se redovita nastava sa svim nastavnim predmete i satom razrednika. Nakon jednosatne pauze, od 13.30 do 15 sati održavao bi se obvezni izborni program, a učenici bi mogli birati između predmeta koje žele slušati, dopunske i dodatne nastave te izvannastavnih aktivnosti. U školama koje bi za to imale uvjete, nastava bi se održavala i do 17 sati. Od 15 do 17 sati djeca bi pohađala, primjerice, program glazbene škole, škole stranih jezika, sportskih aktivnosti i slično. To bi moglo odgovoriti na pitanje što će biti s izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima u slučaju da će djeca biti u školi veći dio dana. Velik broj škola, naime, u svojim sportskim dvoranama imaju programe za koje od klubova dobivaju novac.

Osim novca potrebnog za dodatno nastavno, administrativno i pomoćno osoblje u školama, velik je novac potreban i za izgradnju infrastrukture. Većinom europskim novcem grade se ili dograđuju škole u Hrvatskoj, grade se vrtići, a novac se ulaže i u nadogradnju obrazovnog sustava – izgradnju centara izvrsnosti, uređenja laboratorija i slične sadržaje.

Tatjana Šubat, savjetnica za programe odgoja i obrazovanja Primorsko-goranske županije, kaže da u toj županiji djeluje 99 odgojno-obrazovnih ustanova – 62 osnovne škole, 32 srednje škole i pet učeničkih domova. Ukupan broj učenika u osnovnim školama Primorsko-goranske županije je 19.423, a u srednjim školama njih 9318 učenika. Od 61 osnovne škole, njih čak 53 radi u jednoj smjeni. U dvije smjene rade četiri osnovne škole, a pet osnovnih škola radi djelomično u dvije smjene. Tatjana Šubat kaže:

„Cjelodnevna nastava provodi se u sedam osnovnih škola na području Primorsko-goranske županije. U cjelodnevnu nastavu je uključeno 678 učenika, u 35 razrednih odjela. Primorsko-goranska županija kao osnivač 32 osnovne škole je do sada realizirala velik broj kapitalnih projekata kako bi škole radile u jednoj smjeni. To su rekonstrukcija i dogradnja OŠ Čavle, završena 2018., rekonstrukcija i dogradnja OŠ Dr. Andrije Mohorovičića Matulji, završena 2020. te rekonstrukcija i izgradnja OŠ Jelenje Dražice sa školskom sportskom dvoranom, završena 2021. U tijeku je dogradnja osam učionica u OŠ Ivana Rabljanina Rab nakon čega će i ta škola započeti s radom u jednoj smjeni.“

Budući kapitalni projekti Županije kojima će se omogućiti jednosmjenski rad, ističe Tatjana Šubat, obuhvaćaju izgradnju nove osnovne škole i školske sportske dvorane na Marinićima i izgradnju područne škole OŠ Milan Brozović u Kastvu. Ti se projekti planiraju prijaviti na javne pozive za sufinanciranje bespovratnim sredstvima EU temeljem Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021-2026.:

„Uvođenje cjelodnevne nastave u sve osnovne škole Hrvatske izuzetno je važno, jer će se produljenjem obveznog dijela nastave i obogaćivanjem obrazovne ponude i potpore učenicima – sistematizacija dopunske i dodatne nastave – doprinijeti kvaliteti nastavnog procesa, i u konačnici rezultata odgojno-obrazovnog rada kod učenika. Važno je naglasiti da uz infrastrukturne i materijalne preduvjete ima još uvijek puno neodrađenog organizacijskog i programskog dijela posla, gdje uz osnivače potporu mora dati i Ministarstvo znanosti i obrazovanja. Pitanje infrastrukture nije jedino presudno, nadležno Ministarstvo mora odgovoriti na strukturu radnog vremena učitelja/normi, sadržaj cjelodnevne nastave, način organiziranja prehrane i cjelokupnog koncepta cjelodnevne nastave u školama. Iziskuje li to povećanje broja zaposlenih učitelja i tko će to financirati samo je dio pitanja koji se otvaraju kada razmišljamo o cjelodnevnoj nastavi.“

U Samoboru je, kaže gradonačelnica Petra Škrobot, u planu i izgradnja Centra za senzoriku, automatiku i obnovljive izvore energije, s ciljem jačanja inovacijskog potencijala gospodarstva. FOTO: Grad Samobor

Andrea Prugovečki Klepac, pročelnica Upravnog odjela za društvene djelatnosti i obrazovanje Bjelovarsko-bilogorske županije, kaže da je ta županija osnivač 21 osnovne škole i 15 srednjih škola. U osnovnim školama je trenutačno 5707 učenika, a u srednjim školama je 4312 učenika. Kako kaže, cjelodnevna se nastava provodi u pet osnovnih škola, a u 17 škola se provodi nastava u jednoj smjeni:

„Dogradnja škola za rad u jednoj smjeni je predviđena na način da se prvo osiguraju sredstva za izradu projektno-tehničke dokumentacije kako bismo mogli prijaviti projekte na natječaj za izgradnju. Smatramo da neće biti novog zapošljavanja zbog prelaska rada u jednu smjenu. Kvaliteta nastave se prelaskom u jednu smjenu povećava iz razloga otvaranja prostornih i vremenskih kapaciteta za dodatnu nastavu i izvannastavne aktivnosti.“

Osim županija, Nacional je kontaktirao i neke gradove koji ozbiljno rade pripreme za uvođenje cjelodnevne nastave, ako do toga ikad dođe. U Samoboru se, primjerice, planira dogradnja Osnovne škole Bogumil Toni te dogradnja škole u Bregani. Kako kaže gradonačelnica Petra Škrobot, dokumentacija za dogradnju škole Bogumil Toni spremna je:

„Budući da govorimo o vrlo značajnom iznosu koji se kreće oko 51 milijuna kuna, bilo bi dobro iskoristiti sredstva iz EU fondova pa namjeravamo aplicirati projekt na natječaj koji bi uskoro trebao biti otvoren. Na taj natječaj namjeravamo prijaviti i izgradnju nove sportske dvorane u Bregani te uređenje i nadogradnju obrazovnih kapaciteta u iznosu od 26 milijuna kuna. Sukladno povećanju kapaciteta, svakako namjeravamo i otvarati nova radna mjesta kako bismo održali razinu kvalitete obrazovanja po kojoj je Samobor poznat. Isto tako, povećanjem kapaciteta kroz nadogradnju vrtića uz Srednju školu Samobor te otvaranje novog vrtića u Molvicama, koji namjeravamo aktivirati već sljedeće godine, olakšat će se život roditeljima koji nisu uspjeli upisati djecu u vrtiće, ali i onih koji nisu imali tu uslugu u svojoj blizini. Samobor je teritorijalno velik grad, a mi se s jednakom pažnjom želimo brinuti o svim udaljenim naseljima izvan centra. Ove smo godine upisali 20 djece više u vrtiće u odnosu na sveukupan broj prošle godine, ali je nažalost još uvijek njih 110 ostalo neupisano. Demografija nije strateški problem samo Samobora, nego i cijele Hrvatske, a naša je dužnost spriječiti situaciju gdje roditelji moraju birati između karijere i obitelji. Također, za djecu je važno da od najranije dobi imaju priliku socijalizirati se s vršnjacima.“

Primarni cilj projekta cjelodnevne nastave je, kaže gradonačelnica, povećati kvalitetu obrazovanja, ali i olakšati život roditeljima koji rade te ne mogu spremiti kvalitetan obrok ili pripaziti na svoju djecu: „Program je u nekim školama proširen i na starije generacije, ali generalno glavni problem predstavljaju kapaciteti. Samobor je grad koji raste i privlači nove stanovnike, no to nam ne smije biti izlika da održimo kvalitetu obrazovanja po kojoj je Samobor poznat. Naši učenici konstantno postižu vrhunske rezultate na nacionalnim, ali i međunarodnim natjecanjima.“

U planu je i izgradnja Centra za senzoriku, automatiku i obnovljive izvore energije. Takvi su centri sve važniji, a ovaj je u vrijednosti od 50 milijuna kuna. Centar je, navodi Petra Škrobot, osnovan s ciljem jačanja inovacijskog potencijala gospodarstva ne samo Samobora, nego i šire okolice:

„Ulaganjem u konkretna i primjenjiva znanja potičemo pripravnost mladih na poslove budućnosti, ali i stvaramo platformu za inoviranje na čemu se temelji dugoročni ekonomski rast. Ne želimo da Mate Rimac koji je pohađao Strukovnu školu Samobor bude iznimka, nego pravilo.“

Kad je Grad Pula u pitanju, u osnovnim školama kojima je osnivač Grad još uvijek nije uvedena cjelodnevna nastava s obzirom na to da se očekuje sustavno uvođenje, odnosno prethodno provođenje spomenutog pilot-projekta. Grad Pula osigurao je tzv. unaprjeđenje standarda u školstvu pružanjem usluge produženog boravka u svim osnovnim školama za učenike od 1. do 4. razreda uključujući i sredstva za pomoćnike u nastavi u produženom boravku, tvrdi gradonačelnik Filip Zoričić. Grad Pula je osnivač deset osnovnih škola i Škole za odgoj i obrazovanje. Od deset osnovnih škola, u njih devet je organizirana nastava u jednoj smjeni:

„U OŠ Šijana učenici pohađaju nastavu u dvije smjene, ali 2023. kreće dogradnja škole u iznosu od 2,700.000 eura, kako bi se organizirala nastava u jednoj smjeni. Za to imamo spremnu svu potrebnu dokumentaciju i građevinsku dozvolu. U Osnovnoj školi Kaštanjer organizirana je nastava u jednoj smjeni s time da dio učenika pohađa nastavu u izdvojenom objektu te je potrebna dogradnja škole. Planirana je za 2024. zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa, za što planiramo izdvojiti 7,167.000 eura. U Školi za odgoj i obrazovanje također se nastava odvija u dvije smjene te će biti potrebna nadogradnja. Za rad u jednoj smjeni potrebno je dograditi postojeće objekte te smo u fazi izrade projektne dokumentacije i namjeravamo se prijaviti na predstojeći natječaj za sredstva iz NPO-a.“

U Puli je otvorena nova zgrada Medicinske škole, investicija vrijedna 61,7 milijuna kuna, u kojoj se školuje 400 učenika u 13 do 16 razrednih odjela, a nastava se održava u jednoj smjeni. FOTO: Grad Pula

Ove je godine otvorena nova zgrada Medicinske škole, osnivač je Istarska županija, no Grad Pula sufinancira otplatu kreditnih sredstava u visini od 50 posto, jer se radi o važnom projektu za grad. Nastava se i ondje odvija u jednoj smjeni.

Kako kaže Zoričić, preduvjet za cjelodnevnu nastavu je održavanje nastave u jednoj smjeni, što će u startu unaprijediti kvalitetu školovanja. Budući da u ovom trenutku nisu dobili upute od nadležnog Ministarstva na koji način će se provoditi cjelodnevna nastava, vjeruju da će nakon provođenja pilot-projekta imati konkretnija saznanja.

Grad Pula uključen je u projekt “Škole budućnosti”, kroz koji osam gradskih osnovnih škola ima prilike sudjelovati u povezivanju s tehnološkom industrijom kroz uvođenje novih znanja s ciljem pretvaranja učionica u inovacijske laboratorije. U sklopu projekta “Dobra energija – solarna energija za energetsku tranziciju” Grad je osigurao novac za ugradnju solarnih panela na školama Veli Vrh i Vidikovac, a osigurano je 52 tisuće kuna:

„Smatramo da takvi projekti koji prelaze redovne okvire nastave daju dodatnu vrijednost školovanju učenika. Projekt ‘Dobra energija – solarna energija za energetsku tranziciju’ ima za cilj da ‘gradovi dobre energije’ koordiniranim djelovanjem na svom području povećaju proizvodnju energije iz obnovljivih izvora.“

U Gradu Zagrebu djeluje 111 redovitih osnovnih te 55 redovitih srednjih škola kojima je osnivač Grad Zagreb, kažu u Službi za informiranje i medije. Osnovne škole pohađa 62.729 učenika, a srednje škole njih 31.304. Od 111 osnovnih, njih 32 nastavu organiziraju u jednoj smjeni, dok od 55 srednjih škola njih tek devet nastavu organizira u jednoj smjeni:

“Ističemo, međutim, da devet škola – tri osnovne i šest srednjih – nastavu u dvije smjene organizira privremeno, s obzirom na to da su ili izmještene zbog oštećenja koje su njihovi objekti zadobili u potresu, ili su pak domaćini školama koje su izmještene do završetka obnove njihovih objekata. Realizacija projekta cjelodnevne nastave znatno će doprinijeti kvaliteti osnovnoškolskog odgoja i obrazovanja – počevši od povećanja broja sati koje učenici provode na nastavi, preko povećanja kvalitete nastave do lakše organizacije dnevnog i tjednog ritma, izvannastavnih, izvanškolskih i slobodnih aktivnosti te odmora učenika. Glavni je preduvjet realizacije cjelodnevne nastave omogućiti rad škola u jednoj smjeni te osigurati prostorne i kadrovske kapacitete za prehranu. Stoga su potrebna znatna ulaganja u izgradnju novih i proširenje postojećih škola te osnaživanje ljudskih kapaciteta.”

Za predstojeći Javni poziv za izgradnju i dogradnju školskih objekata u sklopu NPOO u Gradu pripremaju niz projekata izgradnje, dogradnje i rekonstrukcije škola kojima će se omogućiti jednosmjenski rad i organizacija cjelodnevne prehrane za sve učenike: “Raspisivanje Poziva očekujemo u narednim tjednima. Ističemo, pritom, da smo za izgradnju, dogradnju i rekonstrukciju škola samo u proteklih godinu dana uložili gotovo 580 milijuna kuna iz proračuna Grada. Nadamo se da će Poziv NPOO omogućiti Gradu Zagrebu refundiranje dijela tih sredstava.”