Dva neovisna izvora, jedan blizak Vladi, drugi s velikim poslovnim iskustvom, upozorili su Nacional na jednu činjenicu koja po njima najizravnije pokazuje da hrvatski premijer Andrej Plenković izravno i politički snosi najveću odgovornost za izbijanje najnovije plinske afere.

Oba ta izvora ističu kako Davor Filipović nije samo ministar gospodarstva, nego je i jedini član Skupštine HEP-a, gdje se nalazi kao predstavnik Vlade. Kao jedini član Skupštine HEP-a on ima ovlasti sazvati Nadzorni odbor HEP-a i zatražiti od njih da razriješe Upravu HEP-a.

Bio bi to logičan potez ako se Filipović već tjednima javno i ispred Sabora prepucava s Upravom HEP-a i pokušava na njih prebaciti odgovornost za izbijanje najnovije plinske afere. Ali Filipović to iz nominalno teško objašnjivih razloga zasad ne čini, iako najizravnije raspolaže s takvim ovlastima. Upravo zato, ta dva izvora tvrde da je u najmanju ruku taj dio hrvatskih institucija nefunkcionalan.

A po svemu sudeći to je tako zbog toga što se na vrhu piramide plinskog biznisa u Hrvatskoj nalazi hrvatski premijer Andrej Plenković, koji o svemu odlučuje i vuče apsolutno sve ključne poteze.

Plenković je utoliko taj koji je izravno najodgovorniji za pokušaj zataškavanja najnovije plinske afere i pokušaj smirivanja dviju nepomirljivih sukobljenih strana u tom sukobu.

Nacional je u prošlom broju objavio shemu koja ilustrira kako je glava kompletnog energetskog sustava upravo Andrej Plenković, te koja u ovom slučaju pomaže razumjeti zašto Filipović ne koristi ovlasti kojima raspolaže kao predsjednik Skupštine HEP-a. On to ne čini, ne inicira smjenu predsjednika Uprave HEP-a Frane Barbarića, jer to ne smije samostalno učiniti, a to znači da je suštinski lutka na koncu premijera Plenkovića.

Premijer Andrej Plenković koči smjenu predsjednika uprave HEP-a Frane Barbarića i time pokazuje da je izravno najodgovorniji za pokušaj zataškavanja najnovije plinske afere. FOTO: Davor Puklavec/PIXSELL

Da je Plenković na vrhu kompletnog energetskog sustava logičan je zaključak već po premijerskoj funkciji koju Plenković obnaša, ali u ovoj shemi precizirani su i odnosi koji su nakon izbijanja rata u Ukrajini specifični upravo za Hrvatsku predvođenu Plenkovićevom vladom.

Zametak te sheme nastao je početkom ožujka prošle godine, kada je Plenković na zatvorenoj sjednici Vlade imenovao Krizni tim za Plan intervencije o mjerama zaštite sigurnosti opskrbe plinom Republike Hrvatske i na njegovo čelo imenovao Davora Filipovića, dok je za zamjenika predsjednika postavio šefa Plinacra Ivicu Arara. U to tijelo imenovani su još Ivo Milatić, Jurica Lovrinčević, Kristina Čelić, Željko Vrban, Vlado Vlašić, Goran Popović, Frane Barbarić, Marin Zovko, Boris Abramović, Hrvoje Krhen, Damir Pećušak i Dubravka Vlašić Pleše. U ovoj Plenkovićevoj kadrovskoj odluci posebno odskače ime Jurice Lovrinčevića, Filipovićeva ‘’specijalnog savjetnika’’, koji je u Plenkovićev krizni tim jedini lansiran kao novopečeni autoritet za energetiku instaliran po Filipovićevoj preporuci, koju je osobno potpisivao upravo Plenković – dapače, zbog njega je i kvota Ministarstva gospodarstva u tom dijelu premašena s predviđenih tri na četiri člana.

Lovrinčević se kontinuirano nalazi u sukobu interesa zato što je i dalje značajan suvlasnik tvrtke Pevex, čiji je također značajni suvlasnik i Pavao Vujnovac, trenutno najutjecajniji hrvatski privatni poduzetnik, koji je poslovno carstvo razvio na trgovini plinom – između ostalog, kupovao je i „viškove“ u najnovijoj aferi.

Plenković je upravo preko Kriznog tima i niza uredbi svoje vlade zapravo usmjeravao poslovanje HEP-a kao najveće državne tvrtke, kojoj je predodredio ulogu „protočnog bojlera“ za plin pod njegovom kontrolom, a drugim rukavcima svog utjecaja isti taj HEP također je držao pod svojom kontrolom i u kadrovskom aspektu. On je, naime, sve do prošle godine upravi te tvrtke – kojoj je mandat bio istekao – kroz dulje vrijeme odbijao dati novi mandat, nego ga je obnavljao svakih šest mjeseci. „Nikome nije vjerovao da će mu biti bezrezervno odan i poslušan i zato ih je namjerno držao da se ‘prže’ u neizvjesnosti“, objašnjavali su i tada i danas sugovornici Nacionala.

Slično je postupio i u mađarsko-hrvatskoj kompaniji Ini, u kojoj država također ima golem utjecaj: kada je prije godinu dana izbila afera oko prodaje plina znatno ispod tržišne cijene, otvoreno je pozvao na smjenu Uprave i na tome inzistirao sve dok se to doista nije i dogodilo. Da paradoks bude veći, za provedbu tih kadrovskih egzekucija zadužen je bio upravo ministar Filipović i to unatoč tomu što je on izravno kontaktirao s Goranom Husićem, protagonistom te plinske afere. Filipović je s Husićem komunicirao prvo kao član Nadzornog odbora Ine, a potom kao ministar gospodarstva.

„U Plenkovićevu slučaju nikakav sustav zapravo ne postoji isključivo na papiru. Plenković izravno i osobno bira sve ljude na svim ključnim pozicijama u svim ključnim subjektima, direktno su mu odgovorni i o njemu ovise. Institucije naprosto nemaju smisla“, objašnjava sugovornik Nacionala.

Te institucije u ovom slučaju povezane su u složenu mrežu, međusobno isprepletene i ovisne, no također dijele nešto zajedničko: Andrej Plenković u njima ima glavnu riječ i potpunu kontrolu. U Hrvatskoj energetskoj regulatornoj agenciji (HERA) tako već dulje vrijeme nedostaju predsjednik i jedan član Upravnog vijeća – čemu se on također čudio prošlog tjedna jer navodno ni o tome ništa nije znao – pa agencija funkcionira s minimumom odgovornih osoba. Članove vlastite vlade postavio je u upravna vijeća Centra za restrukturiranje i prodaju (CERP), a od tamo se nominalno kasnije regrutiraju članovi nadzornih odbora i uprava tvrtki u kojima država još uvijek ima vlasničke udjele. Slična je tako situacija i u tvrtki Plinacro, a preko potonje on kontrolira Podzemno skladište plina Okoli. Plenković je, dakle, osobno naredio tvrtki Ina da prodaje, tvrtki HEP da kupuje, a Okoliju da skladišti plin proizveden na hrvatskim poljima, dok je Plinacru namijenjena uloga operatera. Hrvatski operator tržišta energije (HROTE) bio je nadležan za reguliranje viškova plina i on je, po dosad dostupnim informacijama, zapravo jedini uz HEP alarmirao slabašne institucije da se nešto čudno događa. Ironijom slučaja na čelu HROTE-a ne nalazi se HDZ-ov i Plenkovićev kadar, nego Boris Abramović, koji je na tu dužnost imenovan još davno u kvoti HNS-a, što samo dodatno potvrđuje tezu da u ovako kriznim situacijama barem djelomično funkcioniraju isključivo institucije koje Plenković ne kontrolira. Nacional je u prošlom broju otkrio da je HROTE za odvjetničke usluge isplatio 61.890 eura odvjetničkom društvu Tina Matića. Tin Matić zastupa i Juricu Lovrinčevića u njegovim privatnim stvarima – uz njega se pojavio na skupštini dioničara Pevexa. Lovrinčević je ujedno i član Skupštine HROTE-a, gdje ga je instalirao Plenković i to kao predstavnika Ministarstva gospodarstva.

Sve to pokazuje zašto je Plenković u središtu – još preciznije, na vrhu piramide – u najnovijoj aferi ”plin za cent”. Upravo zato, Filipović kao jedini predstavnik Vlade u Skupštini HEP-a ne može samostalno inicirati smjenu te Uprave, ma koliko pokušavao javnost uvjeriti da je upravo Frane Barbarić kao njen čelni čovjek najodgovorniji za izbijanje najnovije plinske afere.

Plenković naime, i formalno i stvarno isključivo samostalno odlučuje o imenovanjima uprava u HEP-u, Plinacru i Ini, on postavlja sve ključne osobe na čelu Centra za restrukturiranje i prodaju (CERP), pa čak i u skladištu plina Okoli.

U toj pojednostavljenoj shemi utjecaja u plinskom biznisu mnoge aktere, dakako, spajaju međusobni odnosi različite vrste, uglavnom definirani zakonima, no svima njima zajednička je jedna, ključna veza – prema Andreju Plenkoviću.