Nacional je na uvid dobio dokumente koji pokazuju da je ministar gospodarstva Davor Filipović bio upoznat s nepravilnostima u javnoj nabavi koju je Hrvatski operator prijenosnog sustava (HOPS) raspisao za potrebe dalekovoda Konjsko – Krš Pađene – Brinje
Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja i ministar Davor Filipović upoznati su s najnovijim pokušajem manipuliranja javnom nabavom u Hrvatskom operatoru prijenosnog sustava (HOPS), ali nisu reagirali na upozorenja te je cijeli slučaj stavljen u ladicu. Ignoriranjem upozorenja ministar Filipović zapravo je dao dozvolu vodećim ljudima HOPS-a na čelu s predsjednikom Uprave Igorom Ivankovićem da nastave s netransparentnim javnim nabavama vrijednima milijune eura na kojima se redovito biraju iste tvrtke. Da stvar bude još zanimljivija, ovoga puta se radi o sredstvima koja su za potrebu tog nadmetanja osigurana iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, kojim se voli hvaliti i sam premijer Andrej Plenković.
Nacional je od izvora dobro upoznatog s procesom javne nabave u HOPS-u dobio detaljnu dokumentaciju iz koje se vidi da je Davor Filipović bio upoznat s potencijalnim nepravilnostima u javnoj nabavi vodiča i elektroopreme za potrebe dalekovoda Konjsko – Krš Pađene – Brinje te da je o tome i obaviješten 23. listopada ove godine. No usprkos ozbiljnim optužbama uz koje su ministru podneseni i vrlo konkretni dokazi o razlozima zbog kojih se sumnja u nepravilnosti, do danas nitko nije reagirao te je predmetna javna nabava okončana prihvaćanjem ponuđača koji je ponudio 2,25 milijuna eura skuplju ponudu od najjeftinijeg ponuđača.
Nacionalovi izvori tvrde da je ministar Filipović čak i zatražio očitovanje Uprave HOPS-a i predsjednika Uprave Igora Ivankovića na cijelu situaciju, ali da je na tome i ostalo te da nakon što nije dobio očitovanje, Filipović nije insistirao na tome, nego je sve ostalo samo na formalnom pokušaju da se dozna istina iza tog javnog nadmetanja, na kojem je ponovno odabrana ponuda tvrtke Elektro Merkur iz Rijeke o kojoj je Nacional već pisao u nekoliko navrata kao o tvrtki koja uživa veliko povjerenje unutar HOPS-a budući da već niz godina njene ponude budu redovito birane na nadmetanjima za HTLS vodiče. Osim toga, poznato je i da su jezgre HTLS vodiča koje nudi Elektro Merkur direktno nabavljene od američke tvrtke CTC Global, iza koje i institucije Europske unije sumnjaju da stoji ruski kapital odnosno fond Bright Capital – iako iz te američke tvrtke odbacuju takve optužbe. U slučaju ove javne nabave sporan je i angažman tvrtke Institut za elektroprivredu iz Zagreba, od koje je HOPS zatražio mišljenje o akreditacijama pojedinih laboratorija koje su tvrtke prijavljene na natječaju angažirale za testiranje svojih vodiča. Točnije, HOPS je od tvrtke Institut za elektroprivredu zatražio procjenu imaju li laboratoriji Rescoll i IMQ potrebne akreditacije za ispitivanje vodiča koji su predmet javne nabave.
Budući da je iz Instituta za elektroprivredu stigao negativan odgovor, odnosno, utvrđeno je da laboratoriji nemaju potrebne akreditacije, ponuda tvrtke Delta-Oil International je odbijena te je odabrana ponuda tvrtke Elektro Merkur. No Nacionalovi izvori tvrde da je problem u tome što tvrtka Institut za elektroprivredu uopće nije smjela biti ta koja će dati mišljenje o akreditacijama dvaju spomenutih laboratorija. Naime, u dokumentu koji je dostavljen ministru Davoru Filipoviću stoji sljedeći navod: “Prema javno dostupnim podacima, navedeni Institut za elektroprivredu nije uopće ovlašten za davanje Stručnog mišljenja o akreditacijama laboratorija, u ovom slučaju Resqolla i IMQ-a. Naime, Institut za elektroprivredu, osim što je trgovačko društvo koje djeluje na tržištu radi ostvarenja dobiti svojim dioničarima, nije uopće ovlašten za certificiranje po navedenim normama, a čak ni sam nije certificiran za rad po navedenim normama pa tako davanje stručnog mišljenja nikako ne može biti relevantno niti obvezujuće za Naručitelja u predmetu ove javne nabave.”
Drugim riječima, potpisnici dopisa ministru Filipoviću tvrde da je HOPS zatražio mišljenje o akreditacijama laboratorijima od tvrtke koja za to uopće nije nadležna i da HOPS nije imao osnove diskvalificirati ponudu tvrtke Delta-Oil International. Postavlja se i pitanje zašto je HOPS zatražio mišljenje baš od te tvrtke te zašto ga nije zatražio od neke od ovlaštenih državnih institucija koje bi mogle razriješiti problem oko tumačenja normi i akreditacija, pogotovo ako se zna da su financijska sredstva za potrebe tog nadmetanja povučena iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti. Jedan od razloga mogla bi biti i dugogodišnja suradnja između HOPS-a i Instituta za elektroprivredu kojem se HOPS često obraća u ovakvim situacijama, iako Nacionalovi izvori tvrde da ta suradnja nema pokrića i da usluge Instituta za elektroprivredu koje HOPS koristi uopće nisu potrebne te da jednake stvari može napraviti i sa stručnjacima zaposlenima u samome HOPS-u.
Usprkos ozbiljnim optužbama uz koje su ministru podneseni i vrlo konkretni dokazi o razlozima zbog kojih se sumnja u nepravilnosti, do danas nitko nije reagirao te je javna nabava okončana
Kao jedan od primjera navodi se i javno nadmetanje koje je nedavno završeno, a u kojem je kao jedini ponuditelj izabran upravo Institut za elektroprivredu. Riječ je o nabavi „Provedba nadzora osiguranja i kontrole kvalitete HTLS vodiča i elektromontažne opreme za revitalizaciju dalekovoda 220/110 kV“ čija je procijenjena vrijednost 260.000 eura. Predmet nabave je pružanje usluge nadzora nad osiguranjem i kontrolom kvalitete koja se provodi na vodičima, zaštitnom užadi, izolacijskoj, spojnoj te ovjesnoj opremi i pripadajućem priboru za revitalizaciju dalekovoda 110 kV i 220 kV tijekom cijelog procesa njihove tvorničke proizvodnje, ispitivanja u tvornici prije isporuke te ugradnje i ispitivanja na terenu, u skladu s Tehničkom specifikacijom i Troškovnikom te cjelokupnom dokumentacijom o nabavi koja sadrži sve podatke koji gospodarskim subjektima omogućavaju izradu ponude.
Tim postupkom nabave osigurava se provođenje nadzora osiguranja i kontrole kvalitete za HTLS vodiče, zaštitnu užad, izolacijsku, spojnu te ovjesnu opremu i pripadajući pribor za revitalizaciju dalekovoda 110 kV i 220 kV, tijekom cijelog procesa njihove tvorničke proizvodnje, ispitivanja u tvornici prije isporuke te ugradnje i ispitivanja na terenu. No Nacionalov izvor upozorava na činjenicu da je zapravo riječ o nabavi kojom se HOPS zapravo zahvaljuje tvrtki Institut za Elektroprivredu za sve poslove koje je ta tvrtka učinila u nabavama HTLS vodiča. Tvrdi se da je tako koncipiran natječaj totalna nepotreban jer je nepotreban angažman vanjskih tvrtki. Naime, krajem prošle godine u HOPS-u je bilo zaposleno 1165 radnika, a od toga je 42,06 posto imalo visoku stručnu spremu, pa Nacionalovi izvori tvrde da se ovim nadmetanjem poslovi koje su dosad obavljali djelatnici HOPS-a na čudan i nepotreban način žele dodijeliti Institutu za Elektroprivredu. Isti izvor dodao je i sljedeće:
“U svim provedenim natječajima do sada, pa tako i zadnjih 10 godina, otkako se ugrađuju temperaturni vodiči, upravo su inženjeri HOPS-a, odnosno odgovorne osobe za provedbu natječaja, išli na nadzor pri završnoj proizvodnji i zapisnički vršili preuzimanje temperaturnih vodiča tipa ACCC. Naravno da je to preuzimanje bilo i u dijelu koji je tražila natječajna dokumentacija – i u tvornici proizvođača tražene opreme. Povijesno gledano, zadnjih 25 godina isto se odnosi i na ostale natječaje koje je provodio HOPS d.d. Za sve dosad provedene natječaje, a tu se misli na provedene natječaje za nabavu visokotemperaturnih vodiča niskog provjesa, HOPS je u dijelu natječajne dokumentacije koja se odnosi na predmetni natječaj jasno raspisao, pa tako i predvidio odlazak i nadzor svojih predstavnika – i to je jasno navedeno u tehničkom dijelu natječajne dokumentacije.”
Upućeni izvori navode i kako je činjenica da kod same montaže predmetne opreme radove nadziru, osim predstavnika HOPS-a, i ovlašteni inženjeri izvođača radova, odnosno tvrtke koja izvodi montažu opreme, pa se onda postavlja pitanje zašto je HOPS odlučio poslove nadzora montaže temperaturnih vodiča povjeravati još i Institutu za elektroprivredu jer to znači da bi u budućnosti moglo doći do trostrukog nadzora. Zanimljivost je i da je HOPS u dijelu tehničke specifikacije nadmetanja koja su vezana uz HTLS vodiče, odredio sljedeće: „Tipska ispitivanja i dokumentacija o tipskom ispitivanju. Tipska ispitivanja tražena točkom 3.2.2.3. DoN1, trebaju biti provedena i odgovarajući dokazi kvalitete izdani od priznatog/ovlaštenog laboratorija ili ispitne organizacije/ustanove osnovanog u državama članicama EU, koji je akreditiran za ispitivanja prema gore navedenim normama te koji posjeduje potvrdu o akreditaciji prema EN ISO/IEC 17025 ili jednakovrijedno. Po ovoj Tehničkoj specifikaciji u ovoj DoN priznat će se i dokumentacija o tipskom ispitivanju traženih točkom 3.2.2.3. DoN1 za slučaj da je tipsko ispitivanje bilo provedeno i u odgovarajućem drugom laboratoriju (primjerice tvorničkom laboratoriju koji za takvo ispitivanje ima potrebne uvjete i mjernu opremu), uz obvezno prisustvo i/ili potvrdu od strane inspektora iz ovlaštenog laboratorija/ustanove koji je akreditiran/a za ispitivanja prema gore navedenim normama te koji laboratorij/ustanova posjeduje potvrde o akreditaciji prema EN ISO/IEC 17025 ili jednakovrijedno, te koja je izdala predmetnu dokumentaciju o tipskom ispitivanju.“
Nacionalovi izvori tvrde da ako će se HOPS voditi za tim odredbama, postavlja se pitanje kako će Institut za elektroprivredu uopće tumačiti i mjerodavno ocijeniti Tipska ispitivanja i dokumentaciju o tipskim ispitivanjima kada za to nema tražene akreditacije. Naime, tvrdi se da Institut za elektroprivredu ne posjeduje akreditacije prema EN ISO/IEC 17025 ili jednakovrijedno, odnosno, da nije akreditiran za ispitivanje prema gore navedenim normama te je ustanova koja nema pravo izdavanja potvrde inspektora iz ovlaštenog laboratorija. To znači i da ta tvrtka nije ovlaštena za tumačenje dokumentacije o tipskim ispitivanjima na temelju tražene akreditacije, a takvo odobrenje nema ni od Hrvatske akreditacijske agencije.
Iz HOPS-a su Nacionalu u ponedjeljak opširno odgovorili na upit oko sporne javne nabave te tvrde da je predmetni natječaj raspisan zato što je isti sukladno svom obimu i duljini trajanja realizacije potreban za kontinuirano praćenje proizvodnje i isporuke elektromontažne opreme na projektima Revitalizacije 11 dalekovoda koji su predmet projekata Nacionalnog plana. Iz HOPS-a su u nastavku dodali:“Predmetnim postupkom tražena je usluga QA/QC (Quality assurance/ Quality control) nadzora na proizvodnji i isporuci elektromontažne opreme (HTLS vodiči, HTLS ovjesno-spojna oprema, zaštitna užad sa optičkim nitima, izolacijska i uzemljivačka oprema) koja je predmet zamjene odnosno ugradnje na dalekovodima u nadležnosti HOPS-a.
Potpisnici dopisa ministru Filipoviću tvrde da je HOPS zatražio mišljenje o akreditacijama laboratorijima od tvrtke koja za to uopće nije nadležna te koja i sama nema licence potrebne za taj posao
Potrebno je istaknuti da su takve usluge podrške inženjering timovima Naručitelja uobičajene i neophodne u svim tehnološki razvijenim zemljama Europe i svijeta, posebno kada se radi o proizvodnji, isporuci i ugradnji tehnološki novih proizvoda.”
Kada su u pitanju potrebne licence i akreditacije tvrtke Institut za elektroprivredu, iz HOPS-a navode da sukladno natječajnoj dokumentaciji od potencijalnog ponuditelja nije zahtijevano posjedovanje norme HRN EN ISO/IEC 17025 ili jednakovrijedne, budući da se za realizaciju usluge tražene od potencijalnog ponuditelja ne traži provedba postupka ispitivanja u njegovu laboratoriju, već usluga praćenja, ocjenjivanja, potvrđivanja zahtjeva iz natječajne dokumentacije, verifikacija rezultata tvorničkih, tipskih i rutinskih ispitivanja prije i tijekom tvorničkih preuzimnih ispitivanja ili FAT-a (Factory acceptance test), a sve sukladno zahtjevima traženim iz međunarodno priznatih i traženih normi, te su dodali: “Naručitelj je od potencijalnog ponuditelja sukladno zahtjevima iz DoN zahtijevao posjedovanje važećeg certifikata o sukladnosti gospodarskog subjekta s normama za osiguranje kvalitete, upravljanje okolišem te zdravljem i sigurnošću na radu iz serije normi ISO 9001, ISO 14001 i ISO 45001 ili jednakovrijednih.”
Na kraju odgovora iz HOPS–a su odbacili i mogućnost preklapanja poslova nadzora sa zaposlenicima HOPS-a te su naveli da su dvije usluge komplementarne, a potom su zaključili: “Iste se u smislu i svrhu kvalitete nadopunjavaju. Potrebno je naglasiti da se zbog obima stručnog nadzora izgradnje većina javnih ili državnih tvrtki, čak i stručni nadzor gradnje ugovara s vanjskim tvrtkama (QA/QC nadzor apsolutno sve), želeći tako imati što manje troškova te što nepristraniji i stručniji pristup ovoj problematici. Također, Naručitelj u bitnom ističe da uz svaku implementaciju novog proizvoda koji se ugrađuje u elektroenergetsku mrežu u nadležnosti HOPS-a, HOPS dodatno educira i osposobljava radnike za ugradnju, upravljanje i održavanje opreme.” Osim u HOPS, Nacional je poslao i upit u Ministarstvo gospodarstva, od kojeg smo zatražili pojašnjenje uloge ministra Davora Filipovića te statusa njegova zahtjeva Upravi HOPS-a da se očituje o optužbama da je tvrtka Institut za elektroprivredu dala mišljenje o akreditaciji pojedinih laboratorija premda za to uopće nije nadležna. Međutim, iz Ministarstva gospodarstva nije stigao odgovor. Ostaje vidjeti hoće li i u ovom slučaju Ministarstvo gospodarstva ostati nezainteresirano kao što je bilo nezainteresirano za slučajeve javnih nadmetanja u kojima su postojale naznake da HOPS odabirom tvrtke Elektro Merkur krši sankcije Europske unije protiv Rusije, o čemu je Nacional u nekoliko navrata pisao, a taj slučaj na koncu je završio i na dnevnom redu Europskog parlamenta kada je dvoje francuskih zastupnika zatražilo očitovanje Europske komisije o potencijalnom kršenju sankcija. Predstavnici Europske komisije tom su prigodom naglasili da provedbu sankcija kontroliraju same države članice, što znači i da bi hrvatska vlada trebala biti više zainteresirana za javne nabave HOPS-a.
Komentari