Više od šest milijuna kuna vrijedni artikli s logotipom Hrvatskog nogometnog saveza (HNS) – od postera i naljepnica do novčanica, magneta, privjesaka, olovaka, bilježnica, majica, zastavica, kapa, šalica, šalova, naočala i sličnih proizvoda – nakon višegodišnjeg ležanja na skladištu tvrtke Narodne novine trebali su biti fizički uništeni, čemu se usprotivio ministar gospodarstva i održivog razvoja Tomislav Ćorić koji je nedavno imenovan za predsjednika Skupštine ovog društva. Pokušaj uništavanja vrijedne, ali neupotrebljive zalihe robe trebao je biti posljednji čin izuzetno neobičnog poslovnog odnosa između Narodnih novina i HNS-a na temelju ugovora sklopljenog 2016. godine koji je po svim vidljivim parametrima krajnje štetan za ovu državnu tvrtku. Ćorićev potez ukazuje i na promjenu odnosa unutar Narodnih novina, gdje proteklih godina glavnu riječ ima Žarko Tušek, inače saborski zastupnik i predsjednik krapinsko-zagorskog HDZ-a. Njegov utjecaj, čini se, u idućem razdoblju mogao bi padati.

Nacionalov izvor upoznat s detaljima razgovora između predstavnika Narodnih novina i ministra Tomislava Ćorića je potvrdio da ministar nije dao zeleno svjetlo za uništavanje više milijuna vrijedne robe, ali nije mogao ništa više od toga reći jer je ministar još uvijek u samoizolaciji. ‘’Mogu vam samo potvrditi da je točno da ministar ne podržava uništenje zaliha’’, kratko je rekao taj izvor.

Problem s artiklima HNS-a koji se nalaze na skladištu jest da su oni naprosto preskupi za prodaju, a zbog protekla vremena dio njih je čak zastario jer, primjerice, prikazuje igrače koji više uopće ne nastupaju za hrvatsku nogometnu reprezentaciju. Drugi problem jest iznimno neobično sklopljen ugovor za koji više upućenih izvora tvrdi da je izuzetno nepovoljan za Narodne novine. Nacional je još u svibnju prošle godine objavio detalje tog ugovora sklopljenog u ožujku 2016. godine, kao i aneksa potpisanog tri mjeseca kasnije, o proizvodnji i distribuciji niza proizvoda s logotipom Saveza. Njime je, između ostalog, precizno utvrđeno da – ako ih same ne proizvode – Narodne novine ove proizvode smiju kupovati isključivo od tvrtki Mosgen Limited iz Hong Konga ili MAP Grupe iz Osijeka, ali je i naznačeno da već po isteku trajanja ugovora godinu dana kasnije prestaju prava proizvodnje i distribucije, dok se zalihe sa skladišta smiju prodati isključivo uz dopuštenje HNS-a. Usprkos tomu što su se ovi proizvodi prodavali iznimno loše, prije svega zbog višestruko veće nabavne cijene i posljedično nekonkurentne maloprodajne vrijednosti, Narodne novine svejedno su naručile novi kontingent koji gotovo u potpunosti do danas stoji na skladištu. Iz internih dokumenata ove tvrtke iz svibnja prošle godine bilo je vidljivo da vrijednost skladištene robe iznosi točno 6.286.306 kuna plus PDV, odnosno preko milijun eura. Svojedobno su pokrenuti pregovori o rješavanju ovog problema, navodno uz znakove dobre volje HNS-a, no potom ih je osobno preuzeo predsjednik Uprave Zlatko Hodak i potrebna suglasnost nikada nije izdana. A na skladištu Narodnih novina nalaze se ogromne količine neprodanih postera, naljepnica, novčanika, magneta, privjesaka, olovaka, bilježnica, majica, zastavica, kapa, šalica, šalova, naočala i drugih artikala. Oni se nisu uspjeli prodati čak ni za vrijeme euforije izazvane osvajanjem srebra na Svjetskom prvenstvu u Rusiji, a kao kuriozitet zvuči podatak da se neki od njih vjerojatno nikada neće ni prodati. Naime, na tisućama majica nalaze se i fotografije igrača Marija Mandžukića, Darija Srne, Danijela Subašića i Vedran Ćorluke koji već dvije godine više i ne nastupaju za reprezentaciju, kao i Ivana Rakitića koji se oprostio nakon toga.

O poslu s Hrvatskim nogometnim savezom mediji su proteklih godina pisali više puta – od otkrića da su iz Kine naručeni kišobrani čija je već i nabavna cijena bila višestruko veća od tržišne cijene sličnih kišobrana u Hrvatskoj, pa do činjenice da su usprkos katastrofalnoj prodaji iz Kine ponovno naručivani novi kontingenti robe koja je potom ostala na skladištu. S velikom većinom poteza tadašnjeg predsjednika Uprave Davora Čovića nisu bili upoznati njeni preostali članovi koji su odmah po saznanju prepoznali da se radi o štetnom poslu i upozorili da se stvaraju pretpostavke za goleme gubitke u poslovanju, što se na koncu i dogodilo. Čović, bivši šef veleprodaje u ovoj tvrtki, u svom trogodišnjem mandatu na čelu uprave nagomilao je višemilijunske gubitke i na koncu je smijenjen, a potom se dogodio niz previranja i sukoba više interesnih klanova. Prevladao je onaj oko spomenutog Žarka Tušeka, a u upravu su postavljeni navodno nestranački Robert Hodak, potom Tušekov prijatelj i stranački kolega Mato Regvar te Robert Hirc iz stranke Reformisti Radimira Čačića koja podržava vladu HDZ-a i Andreja Plenkovića. Poslovanje tvrtke je donekle stabilizirano, no javnost je skandalizirana konstantnim zapošljavanjem HDZ-ovih stranačkih kadrova i osoba koje su u rodbinskim i prijateljskim vezama s nekim zaposlenicima Narodnih novina. Za odnos prema javnim resursima ilustrativno je prošlogodišnje otkriće Nacionala da su Regvar i dvojica njegovih suradnika na jednom poslijepodnevnom druženju uspjeli strusiti 40 viljamovki, plus popriličnu količinu drugih pića, što su platili službenom karticom kompanije. Regvar je fotografiran kako s čašicom rakije sjedi za šankom, službena kartica nalazila se na šanku, a Nacional je objavio i račun spomenute terevenke. Ekipa je prije ručka tek otvorila aperitivima, za vrijeme ručka se pilo vino, a nakon deserta su prešli na domaće viljamovke. Konoba očito nije bila pripremljena za after work party trojice gospodina iz Narodnih novina, pa je viljamovke nakon nekog vremena nestalo. Veselom društvu to nije omelo zabavu, pa su počeli piti industrijske rakije. Svaki od trojice državnih službenika u prosjeku je popio litru vina i 15 rakija, a račun je iznosio nešto manje od 1300 kuna.

Nacional je od dobro upućenih izvora dobio informaciju da je član uprave Narodnih novina nakon pijanke sjeo u službeni auto i zaputio se kući, pri čemu ga je zaustavila policija te da je alkotest ustanovio popriličnu količinu alkohola, zbog čega mu je oduzeta vozačka dozvola. Isti izvor kazao je da je Regvar godinu ranije nakon večere s poslovnim partnerima službenim autom izazvao prometnu nesreću u Bregani.

Posao s Hrvatskim nogometnim savezom bio je, po objašnjenju Nacionalovih sugovornika, i ilustrativan za način na koji se vodila tvrtka, ravno u propast, no nipošto nije bio jedini. Primjerice, pamti se pokušaj pokretanja proizvodnje toaletnog papira koji je proizveo višemilijunske gubitke, a svojedobno je višestruko porasla suradnja s tvrtkom-dobavljačem fotokopirnog papira koji je također imao nekonkurentnu cijenu i slabo se prodavao, no i dalje su se slale narudžbe pa je u jednom trenutku na skladištu stajalo oko 320 paleta tog papira, što je zaliha dovoljna za više od šest mjeseci. Nacionalov sugovornik tada je iznio optužbu da je Uprava u organizaciji i o trošku upravo tog dobavljača boravila u Budimpešti. Narodne novine tada nisu odgovorile na niz pismeno postavljenih pitanja, dok su ovog tjedna, na upit Nacionala, potvrdili da na skladištu imaju zalihe preostale od posla s HNS-om. ‘’Društvo Narodne novine d.d. na svome skladištu ima nekurentne zalihe robe sa zaštićenim znakom Hrvatskog nogometnog saveza vezane uz Europsko nogometno prvenstvo 2016., a za koju je pravo na distribuciju i prodaju isteklo 2017. godine. Kako HNS društvu Narodne novine d.d. nije htio produljiti pravo na daljnju prodaju i distribuciju iste, Uprava društva razmatra različite načine rješavanja predmetnih zaliha robe koji će biti u najboljem interesu društva’’, stoji u odgovoru iz ove tvrtke. Odbili su odgovoriti na pitanja o kojoj vrsti robe se konkretno radi, koja je njena trenutna vrijednost i jesu li zaista predložili njeno uništavanje.

Formalno, ova odluka nalazi se isključivo u domeni Uprave, no ona bi mogla imati posljedice na poslovne rezultate tvrtke, pa je jasno da se o njoj interesiraju i Nadzorni odbor i Skupština, odnosno Tomislav Ćorić. Otpis tolike količine robe nije porezno priznat rashod, nego se na takvu robu svejedno zaračunavaju davanja, odnosno tvrtka na koncu ima lošiji poslovni rezultat i plaća više poreza nego što bi trebala. To bi, osim reputacijskog problema, mogao biti signal nadležnim institucijama da posao Narodnih novina s HNS-om nije bio samo neobičan, nego da je proizveo konkretnu financijsku i materijalnu štetu.