Mini, slavni britanski mališan dugačak 305 cm ponudio je nevjerojatnu prostranost, zahvaljujući sandučastom obliku, poprečno postavljenom motoru, prednjem pogonu, 10-colnim kotačima u uglovima karoserije i ovjesu s gumenim kuglama…

Jedan od najznačajnijih automobila u povijesti razvijen je kao odgovor na Suesku krizu i najavu mogućih nestašica goriva, a premda je na početku nosio danas pomalo zaboravljena imena Austin Seven i Morris Mini Minor, odmah je od publike i ljubitelja dobio mnogo jednostavnije ime, Mini. Konstrukcijski, bio je to iznimno inovativan automobil: uz prednji pogon i motor je smješten poprečno. Hladnjak postavljen sa strane motora omogućio je smanjivanje motornog odjeljka, a mali kotači i minimalni prevjesi omogućili su fantastičnu iskorištenost prostora.

Automobil je novinarima predstavljen još u travnju, no publika u gotovo sto zemalja prvi ga je puta mogla vidjeti potkraj kolovoza. Mini je postao jedan od simbola 1960-ih i najpopularniji engleski automobil svih vremena, a utjecaj na način konstruiranja manjih, gradskih automobila ne može se ni izmjeriti. British Motor Corporation (BMC) je 26. kolovoza 1959. predstavio je legendarni mali automobil Morris Mini-Minor, koji je u povijest ušao kao Mini. Automobil koji je 2000. proglašen drugim najboljim autom stoljeća, odmah iza legendarnog Ford Model T (dakle najboljim europskim autom) potpuno je promijenio filozofiju automobila.

Dizajnirao ga je Alec Issigonis, britanski časnik grčko-njemačkog podrijetla, rođen u (danas) turskom Izmiru, koji je za svoje postignuće dobio titulu Sir. Uspio je napraviti – u malenoj sandučastoj karoseriji, dugačkoj 305 cm, širokoj 140 cm i visokoj 135 cm uspio je stvoriti prostor za četiri osobe i prtljažnik od 116 litara. Tajna nevjerojatne prostranosti izvana malenog automobila je u koncepciji. Motor je ugrađen poprečno ispred osi prednjih kotača, u sklopu s mjenjačem te je koristio isto ulje, te je pokretao prednje kotače.

Tada nije bila poznata izvedba s hladnjakom koji se hladio električnim ventilatorom preko termoprekidača, pa je, kako kod većine novih automobila ugrađen poprečno ispred motora. Zbog toga je ugrađen bočno, zrak je povlačio iz blatobrana, a ventilator se pokretao klasično – remenom. Iako to nije bilo dobro za hlađenja, kao što zajedničko ulje nije bilo dobro ni za motor, ni za mjenjač, bio je to genijalan koncept.

U same kutove karoserije postavljeni su minijaturni kotači od 10 cola, a umjesto klasičnog ogibljenja ugrađene su gumene kugle (gumielastici), koje su zauzimale malo prostora. Podnica je oslobođena kardanskog vratila te se sav prostor mogao ostaviti putnicima te je bio neočekivano prostran, za četiri osobe, a moglo se ugurati i pet. Nastao jedan od najgenijalnijih automobila ikad konstruiranih – legendarni Mini.

Prvi serijski modeli nosili su nazive Austin Seven i Morris Mini Minor. Prva se verzija pokretala motorom obujma 848 ccm i snage 34 KS pri 5500/min, što je bilo dovoljno za brzinu od 116 km/h. Za to vrijeme bile su to vrlo dobre performanse, a naknadno je stigla najuspješnija verzija 1000 s motorom snage 42 KS, a potom i 1275 ccm i 55 KS. Kupci su bili oduševljeni, pa su tražili i dorađene verzije, pa je napravljen karavanski model Morris Mini Traveller, odnosno Austin Mini Countryman. Na njegovoj je osnovi napravljen maleni i iznenađujuće uspješni dostavnjak, sa zatvorenim stražnjim dijelom i pickup – Van.

Mini se montirao i u Španjolskoj, Portugalu, Belgiji, Južnoj Africi, Australiji, Novom Zelandu, Urugvaju, Venecueli… Na cestama je još više od deset tisuća primjeraka, dvadesetak na hrvatskim cestama. Uspjeh je bio iznad svih očekivanja, Mini je postao hit na većini europskih tržišta, posebice u Italiji, pa je pokrenuta licencna proizvodnja u Innocentiju. Mini je postao automobilska ikona i genijalno vozilo za grad, koje je preokrenuo razvoj automobila. Po njegovoj poboljšanoj koncepciji 1968. je napravljen Autobianchi A112, prethodnik modela Fiat 127 i Yugo 45, a 1974. je po toj koncepciji napravljen i prvi Volkswagen Golf. Ostalo je povijest.

Mini se u desetak verzija proizvodio sve do 2000. (proizvodnja je obustavljena 1996., a na zahtjev kupaca je obnovljena) i ukupno je napravljeno više od pet milijuna primjeraka. Nakon što je BMW kupio Rover, 2001. je uspješno uveden suvremeni nasljednik. Sportska verzija – Mini Cooper S upisana je zlatnim slovima u automobilsku povijest. Osvaja prestižni reli Monte Carlo 1964., 1965. i ‘1967. Pobjeđuje i 1966., ali biva diskvalificiran zbog nekakve nepravilnosti sa svjetlima. Legenda kaže da to nisu bila ‘čista posla’, jer su Francuzi pošto-poto željeli pobjedu njihova statusna simbola, modela Citroën DS ‘Žaba’.

Uspjeh i karizma malenih i moćnih modela Mini Cooper S ‘opjevana’ je u nezaboravnom filmu ‘Dobar posao u Italiji’, gdje drski i spretni razbojnici uz njihovu pomoć bježe zbunjenim talijanskim carabinierima u sportskim Alfa Romeo Giulia Super.