Dana 22. svibnja 1942. godine su talijanski fašisti strijeljali Radu Končara, jednog od najviše pozicioniranih članova Komunističke partije Hrvatske. Rade Končar, rođen nedaleko od Plitvičkih jezera, imao je od 1939. funkciju sekretara Centralnog komiteta KPH, što je bila najviša partijska funkcija u Hrvatskoj (kasnije ju je vršio Andrija Hebrang, otac). Uz to je Končar od 1940. bio i član Politbiroa KPJ, najvišeg partijskog organa u cijeloj Jugoslaviji. Po zanimanju je bio strojobravar, a jedno je vrijeme radio u Zagrebu u tvornici Siemens AG (kasnije po njemu prozvana Rade Končar), gdje je organizirao partijsku ćeliju. Kao vođa partije u Hrvatskoj radio je na organizaciji ustanka protiv talijanskih fašista.

Oni su ga krajem 1941. godine uspjeli uhititi u Dalmaciji. Nisu znali njegov identitet, a on im ga ni pod mukama nije htio otkriti. Kad su iz vanjskih izvora konačno saznali tko je on, osudili su ga na smrt. Navodno je na sudu izjavio: “Milost ne tražim, niti bih vam je dao.” Kad su ga izveli pred streljački vod na šibenskom Šubićevcu, htjeli su mu vezati oči i pucati u leđa, na što je on uzviknuo: “Kukavice, pucajte u prsa!” Strijeljan je s 25 antifašista. Postao je partizanska ikona, a u socijalističkoj Jugoslaviji po njemu je nazvana tvornica Rade Končar.