Miljenko Kruc, predsjednik Lovačkog saveza grada Zagreba, kaže da je suradnja lovaca i Grada oko odstrela divljih svinja zadovoljavajuća, ali to nije dovoljno pa će te životinje i dalje dolaziti u grad

Zagrepčani se sve češće susreću s divljim svinjama. One se ne pojavljuju samo na rubnim dijelovima grada, nego ih se može vidjeti i u gusto naseljenim područjima. Predsjednik Lovačkog saveza grada Zagreba Miljenko Kruc kaže da se ne radi o slučajnosti, nego da se uistinu povećao broj svinja na području Zagreba.

„Broj divljih svinja ne povećava se samo zadnjih nekoliko mjeseci, nego godina. Problem izlaska divljih svinja iz svojih staništa traje oko 12 godina. Prije su se uglavnom pojavljivale na rubnim i perifernim dijelovima grada. Kako se divljač množi, sad se ona pojavljuje i u urbanijim dijelovima grada. Uglavnom se to radi o kvartovima poput Španskog, Prečkog i Borovja. Lovačka društva po lovištima i podsljemenskoj zoni, kao i građani koje žive odmah ispod Sljemena, znaju za taj problem i imaju ga svaki godine kad divlje svinje izađu iz šume.“

Kruc je objasnio koji su glavni razlozi dolaska svinja na područje grada i kada se može očekivati da će se vratiti u svoja prirodna staništa. „Najveći razlog dolaska divljih svinja je potraga za hranom. To se događa svake godine, posebno u kasno proljeće ili rano ljeto. Moram napomenuti da lovci u svih 11 lovišta Grada Zagreba unose znatnu količinu kukuruza kroz cijelu godinu za divlje svinje, kao i u park prirode Medvednica, gdje nije lovna površina, no gdje se provodi program zaštite divljači. Ali divlju svinju ne zadovoljava samo kukuruz pa ona kreće u potragu za sočnom hranom. U svibnju su rane trešnje, kasnije su jabuke, kruške i koštunjavo voće. U jesen kreće i grožđe kojeg ima na perifernim dijelovima grada. U potrazi za tom hranom one rade štete u voćnjacima, vinogradima i drugim poljoprivrednim kulturama. U jesen, kada počne dozrijevati kesten, žir i bukvica, divljač će se vratiti u svoja staništa na toliko dugo koliko će biti prirodne hrane. Nakon toga ćemo ih ponovno vidjeti prvo na perifernim dijelovima grada, a zatim i u urbanijim.“

Uz hranu, Kruc smatra da bi jedan od razloga povećanog broja divljih svinja mogle biti i klimatske promijene, tj. blaže zime. „Nekad su zime bile hladne pa se leglo znalo smrznuti. Krmače su leglo donašale krajem veljače ili početkom ožujka. No sad ga donose više puta godišnje zbog povoljnije klime.“

Iako se odstreli redovito održavaju, Kruc napominje da se divlja svinja jako dobro prilagodila te da je teško u potpunosti spriječiti njeno pojavljivanje u gradu. Kaže da Zagreb nije poseban po tom problemu.

„Moram priznati da je suradnja Grada i lovačkih udruga zadovoljavajuća. Grad stimulira odstrel divljači. Cijele je godine takva tehnika lova da se divljač može ustrijeliti s čeke ili osmatračnice pojedinačnim lovom. Od studenoga pa do kraja siječnja se u zagrebačkim lovištima, osim na zagrebačkom dijelu Medvednice, smije loviti prigonskim lovom, tj. kad goniči prigone divljač prema određenoj grupi lovaca kako bi ih odstrijelili. Do tada smijemo loviti samo pojedinačnim lovom koji ne polučuje toliko dobre rezultate. Broj divljih svinja sve je veći i veći jer su one vrlo prilagodljiva i inteligentna divljač. Ona na području Zagreba nema prirodnog neprijatelja, a njezina produkcija je puno veća nego što se pojedinačnim lovom može odstraniti. I iduće ćemo godine pričati o ovom istom problemu. To nije samo problem Zagreba. I puno veći gradovi u Europi imaju sličnu situaciju koju teško rješavaju.“

Iako divlje svinje izgledaju opasno, Kruc napominje da napadi na ljude dosad nisu zabilježeni te da neka druga divljač izaziva i veću štetu od njih. „Prirodno je da sva divljač bježi od čovjeka. Ako promatrate snimke s društvenih mreža, vidljivo je da je kretanje divljih svinja mirno i uopće nije agresivno. Neke hodaju preko zebre kao ljudi. Ali sama njihova pojava izaziva strah kod ljudi i tu ne možemo ništa. Na primjer, srne izazivaju veću štetu od svinja, poput onih na poljoprivrednim površinama, no ona je nama mila i draga. Ljudi često znaju reći da su vidjeli krdo veprova, što je nemoguće. Zapravo su vidjeli krmaču s mladuncima. Vepra ćete teško vidjeti u gradu jer on se drži sa strane. Sigurno se ne da slikati i ne pojavljuje se među ljudima. Inače, divlja svinja je realnost i morat ćemo se naučiti živjeti s činjenicom da ćemo ih ponekad viđati.“

Kruc je objasnio i kako se ponašati u slučaju da se nađete u blizini divlje svinje. „Kad se susretnete s divljom svinjom, ne treba paničariti i galamiti na nju. Ljudi trebaju biti oprezni, ali i prisebni. Problem je ako nalete motociklisti i auti, ali kada pogledate statistiku Hrvatskog lovačkog saveza, na području Zagreba su od tri do četiri puta češći naleti vozila na srnu nego na divlju svinju. Tako znate da je ona vrlo oprezna kada prelazi cestu. Sve u svemu, treba je pustiti na miru da ode svojim putem.“

Osim problema svinjske kuge, Kruc kaže da divlje svinje ne prenose druge bolesti koje bi mogle uzrokovati probleme ljudima ili drugim vrstama životinja. „Trenutno vlada afrička svinjska kuga, no ona se zadržava na istočnom dijelu države. Ona uzrokuje veliku ekonomsku štetu jer se moraju eutanazirati domaće svinje. Na našim terenima postoji naredba o pojačanom odstrelu, a lovci, stvarno koliko mogu, toliko i odstrijele. No divlje svinje druge bolesti ne prenose i nema opasnosti za ljude.“