Objavljeno u Nacionalu br. 521, 2005-11-07

Hrvatski profesionalni i poluprofesionalni igrači videoigara već dobro zarađuju na inozemnim turnirima, a uskoro će se i u Hrvatskoj pokrenuti cyber liga u kojoj će se u videoigrama nadmetati za novčane nagrade

Ako na otvaranju Olimpijskih igara u Pekingu 2008. među hrvatskim sportašima ugledate ljude koji su najpoznatiji pod imenom 4K Zeus, Pay ili djevojku pod imenom Kitiara, kako stupaju uz rukometaša Ivana Balića ili atletičarku Blanku Vlašić, nemojte biti previše iznenađeni. To će značiti da je uspjela inicijativa Kine i Južne Koreje da se igranje kompjutorskih igara proglasi olimpijskim sportom. Spomenuti potencijalni olimpijci, pravim imenom Ivica Marković, Matija Ostojić i Anamarija Pavlović, dio su rastuće scene igrača kompjutorskih igara koji u stranim zemljama, na primjer u Nizozemskoj, imaju status sportskih zvijezda.

Discipline u kojima bi mogli nastupiti, kompjutorske igre Warcraft i Quake, sada možda ne zvuče poznato onom dijelu hrvatskog stanovništva koje nije sklono takvoj vrsti zabave, ali uskoro bi moglo biti. Naime, neki hrvatski igrači kompjutorskih igara već su sada profesionalci i poluprofesionalci koji novac zarađuju igrajući za strane, uglavnom njemačke ili nizozemske momčadi – klanove. No do kraja godine pokrenut će se i hrvatska cyber liga koja će im omogućiti natjecanje i zaradu u Hrvatskoj, a pokrovitelji već razmišljaju o okupljanju i financiranju hrvatskih klanova, skupina vrhunskih igrača koji zajedno nastupaju na turnirima i vježbaju te uz nagrade s osvojenih turnira za to primaju plaću.
Pokrovitelji, redovito proizvođači i distributeri hardvera ili pružatelji internetskih usluga, pokušat će profitirati na popularnosti igrača, a najbolji igrači moći će živjeti isključivo od – igranja igara! Takav scenarij nije ništa novo u zapadnoj Europi i na Dalekom istoku, pa tako u Koreji vrhunski igrači Starcrafta ili Warcrafta imaju status zvijezda, a njihove mečeve uživo prenose televizijske postaje.

Tomislav Perković, jedan od pokretača hrvatske cyber lige, tridesetogodišnjak je koji više i ne stiže s prijateljima iz razonode odigrati poneku igru. Obveze prema poslu sistem administratora u Raiffeisen banci, supruzi i osmomjesečnom djetetu ostavljaju mu jedva dovoljno vremena da se posveti toj inicijativi.

“U Hrvatskoj postoji pedesetak klubova u kojima se igraju turniri, od toga ih je u Zagrebu desetak. Potkraj godine trebao bi zaživjeti projekt hrvatska cyber liga, a natjecanja će se održavati lokalno cijele godine. Na kraju ćemo uz pomoć pokrovitelja organizirati završni turnir u Zagrebu. Prva trojica iz svake regije i iz svih relevantnih igara imali bi plaćene troškove dolaska na turnir, a usto bi se borili za novac ili vrhunski hardver”, objasnio je Perković.

Dodao je da su prošle godine počeli povezivati igraonice: “Danas se u projekt uključilo 14 njih, ali i ostale su zainteresirane. Okupit ćemo ih sve čim nađemo dovoljno jake sponzore koji će financirati ozbiljniji nagradni fond”. Takvo okupljanje najboljih omogućilo bi osnivanje domaćih profesionalnih “klanova” i dodatno privukla pokrovitelje.

Perković kaže da svi vole igrati za čast, ali to ipak ne traje dugo: “Iz iskustva znamo da je najveća posjećenost i sudjelovanje na onim turnirima gdje možemo dati bilo kakvu nagradu, poput igraće konzole ili grafičke kartice ili igre”.
Još prije pet godina prvi je igrač na svijetu prošao granicu od zarađenih 100.000 USD od nagrada na turnirima za godinu dana, a ove se godine očekuje da će se probiti granica od 200.000 USD za sezonu. Prva globalna zvijezda gaminga postao je Amerikanac Johnatan Wendel, koji je u igračkom svijetu poznat kao Fatal1ty. Od 1999. član je Cyberathlete Professional League (CPL – liga profesionalnih cyberigrača). Netom što je otkrio da svoj hobi može unovčiti, u samo mjesec dana osvojio je 44.000 USD nastupajući po turnirima i igrajući FPS igre, one u kojima se igra u prvom licu, a cilj je ubiti neprijatelja. U posljednjih pet godina zaradio je 350.000 USD samo od nastupa na turnirima.
Prije nekoliko godina Wendel se nije mnogo razlikovao od vršnjaka koji su bili ludi za dinamičnim “pucačinama” poput igrice Quake3. “Mama me nije podupirala kada sam 1999. prvi put nastupio na Cyberathlete Professional League turniru u Dallasu”, rekao je nedavno Fatal1ty te dodao da je i on bio pomalo zbunjen sa 4000 USD zarade, završivši svoj prvi turnir na četvrtom mjestu.

Danas taj 23-godišnjak iza sebe ima emisiju na MTV-ju, njegov nadimak Fatal1ty na ekskluzivnoj je liniji kompjutorskih matičnih ploča, a uskoro će na tržište izbaciti i svoju liniju igračkih kompjutora. Ipak, malo mu ljudi izvan njegova kruga zavidi na načinu života. Stalno je na putu, a kada se vrati u Sjedinjene Države, živi u podrumu u kući svojih roditelja. Na dan trenira 12 sati, a svaki dan pretrči šest kilometara i vježba kako bi održao fizičku spremu za igranje.
Fatal1ty tvrdi da natjecanja u igrama nisu sport za fizički nespremne, iako mnogi igrače (gamere) percipiraju upravo takvima: “Mnogi od nas bili su odlični u nekom sportu. Ja sam trenirao tenis i bio kapetan momčadi u američkom nogometu, pa i danas za taktike u igri nadahnuće nalazim u sportu kojim sam se bavio”.

No ove je godine više od njega zaradio Nizozemac Sander “Vo0” Kaasjager. Obojica su najveći dio novca ove godine osvojili igrajući igru PainKiller u CPL ligi. Iza njih je Korejac Jae Ho Jang, zvani “Moon”, koji je jedan od samo tri igrača među prvih deset po zaradi koji ne igra PainKiller; njegova specijalnost je strategija u realnom vremenu – Warcraft 3. Tko će ove godine zaraditi najviše, ovisit će o velikom događaju potkraj godine, kada će se održati završnica CPL lige, u kojoj će najbolje plasirani zaraditi 150.000 USD, a drugoplasirani 100.000.

Kao i u ostalim profesionalnim sportovima, poduzetnici koji organiziraju natjecanja, turnire i lige, rade to zato što industrija igara, vrijedna milijarde dolara, treba junake i elitne igrače koji će biti primjer i uzor drugima. Danas je na svijetu između petsto i tisuću ljudi koji udobno žive od igranja kompjutorskih igara, a na tisuće je poluprofesionalaca koji uz ugovore dobivaju za europske prilike skromnu mjesečnu plaću.
I

pak, sve im se isplati jer besplatno dobivaju nove kompjutore, a pokrovitelji im plaćaju putne troškove kako bi nastupali na turnirima diljem svijeta. Danas se organizira mnogo natjecanja diljem svijeta, a najpoznatiji organizatori su World Cyber Games, Association of Gameing Professionals, Cyberathlete Professional league, QuakeCon Organization i Major League Gameing. Iza njih stoje bogati pokrovitelji iz elektroničke industrije, poput Samsunga, Intela i Nokije.

Vrhunski igrači organizirani su u klanove. Klan nastaje kad se skupi nekoliko prijatelja koji igraju zajedno. Ozbiljniji klanovi imaju jake pokrovitelje i menadžere koji regrutiraju darovite igrače. Postoje klanovi koji imaju više igrača, od kojih je svaki specijaliziran za jednu igru, ali i oni u kojima se svi specijaliziraju samo za jednu igru. Pokrovitelji su uglavnom proizvođači hardvera, a član prosječnog klana, uz kompletan hardver i plaćen smještaj i put na turnire, često dobiva i fiksnu mjesečnu plaću od 300 do 1000 eura. Članovi klana prije turnira nerijetko se i zajednički pripremaju. Kao pravi profesionalni sportaši, igrači ne žive samo od osvojenih nagrada nego potpisuju i sponzorske ugovore.

Hrvatska je od ove godine, zahvaljujući licenciji koju je dobila Udruga informatičara Virovitica, među 63 države koje šalju kvalifikante na završni turnir natjecanja World Cyber Gamesa, koji se potkraj mjeseca održava u Singapuru. Ondje će nastupiti pet predstavnika iz Hrvatske. U igri WarCraft III: Frozen Throne igrat će Ivica Marković – 4K Zeus. Igru slične koncepcije, StarCraft: BroodWar, u Singapuru će za Hrvatsku igrati Matija Vragović – Ptak). U simulaciji vožnje Need For Speed: Underground, Hrvatsku predstavlja Alen Ojurović – Alen385, a na konzoli X-Box igru Halo 2 u paru će igrati Mladen Matanović i Ivan Jakopiček.

Nedavno je u Njemačkoj održano i europsko prvenstvo World Cyber Games. Hrvatski reprezentativac Ivica “4K Zeus” Marković u konkurenciji najboljih europskih igrača osvojio je brončanu medalju u kategoriji Warcraft III, što je veliki uspjeh s obzirom na to da bi uključivanjem nekoliko korejskih igrača i pokojeg Amerikanca taj turnir bio jačine svjetskog prvenstva.
Prvi turnir World Cyber Gamesa održan je u Južnoj Koreji 2000. godine pod pokroviteljstvom Samsunga. Te je godine u kvalifikacijama nastupilo oko 10.000 entuzijasta iz 17 zemalja, a njih 174 dobili su besplatan put na završnicu u Seoulu. Ondje su se borili za ukupno 200.000 USD nagradnog fonda, a turnir je na olimpijskom stadionu uživo pratilo 150.000 ljudi. Zanimljivo je da se zbog velikog zanimanje prenosio i na televiziji. Prošle je godine nagradni fond na završnici u San Franciscu iznosio 420.000 USD, a cijelo je natjecanje podsjećalo na olimpijske igre. Na organizaciju je potrošeno sedam milijuna USD, okupilo se 700 igrača iz 60 država svijeta, a cijeli je događaj pratilo 200 reportera iz desetak zemalja.
“Iako je u svijetu puno ljubitelja igara, pa čak i fanatika, Koreja je po tom pitanju nedodirljiva. Primjerice, pripadnici nizozemskoga klana 4Kings prave su zvijezde, i nerijetko su od Ivice Markovića Zeusa, prvog hrvatskog profesionalnog igrača i člana 4Kingsa, tražili autograme nasred ulice dok je ondje igrao”, kaže Ali Haidar Diab, jedan od najpoznatijih organizatora Warcraftovih turnira u Hrvatskoj. Taj mladić, koji je sudjelovao u organizaciji WCG-a u Hrvatskoj, kaže da vrhunski profesionalni igrači treniraju barem devet sati na dan: “Korejci su osobito fanatični, neki vježbaju i po 16 sati na dan kako bi se usavršili.”

Ono što takve turnire čini privlačnima velikim igračima elektroničke industrije jest mogućnost predstavljanja najnovijih proizvoda najboljoj klijenteli – gamerima! Industrija videoigara, koja je zaradom pretekla filmsku industriju, napravila je od igrača najveće ovisnike o uvijek novijem, jačem i bržem hardveru. Stoga na takvim događajima tvrtke poput Hewlett-Paccarda, Nvidie ili Samsunga ne štede novca kako bi se u najboljem svjetlu predstavile igračima iz cijelog svijeta.
To što su pokrovitelji postali i više nego velikodušni rezultiralo je time da je ove godine samo za WCG završni turnir u kvalifikacijama nastupilo nevjerojatnih milijun ljudi. Na svakom turniru organizator izabere igre u kojima će se sudionici natjecati. Pobjednici lokalnog natjecanja u svakoj igri dobiju priliku boriti se za nagrade s kolegama iz cijeloga svijeta. Svaka igrica ima svoj nagradni fond: timske pobjednicima donose ukupno pedeset tisuća USD, a pojedinačne imaju nagradni fond od 25.000 USD za pobjednika.

Najbolji hrvatski igrač i jedini koji je na svjetskoj razini ostvario zapaženu karijeru je Ivica Marković, 23-godišnji Zagrepčanin koji je dio nizozemskog klana 4Kings. Svoje igračko ime 4K Zeus uzeo je jer voli grčku mitologiju, a igrati je počeo sa 14 godina. Omiljene su mu igre real-time strategije, pa je danas jedan od najboljih igrača Warcrafta3 na svijetu. Jedan je od rijetkih Europljana koji su nekoliko mjeseci živjeli u Koreji i igrali u tamošnjoj ligi, koja se čak uživo prenosi i na nekim tv-programima.

Uskoro će Hrvatska imati i drugog profesionalnog igrača. Matija Ostojić, među ljubiteljima igre Quake poznat kao Pay, pregovara o ugovoru s jednim njemačkim klanom, ali zasad ne želi otkriti s kojim. Taj student ekonomije rekreativno trenira 2-3 sata na dan, a prije turnira oko sedam sati na dan. Ime Pay izabrao je jer mu se svidio film Mela Gibsona “Payback”. Uzeo je ime filma kao nadimak, ali su ga svi zvali skraćeno pa je ostao Pay.

“Prva mi je igrica bila Sensibile soccer, simulacija nogometa na Atariju, a tek sam s dolaskom ozbiljnijih veza na internet počeo igrati Quake3 i zarađivati poluprofesionalno u dovoljnoj mjeri da pokrijem troškove”, rekao je Pay. Nakon što potpiše ugovor s novim klanom, očekuje da će početi i zarađivati.
Jedan od najslikovitijih likova hrvatske scene kompjutorskih igara je i Anamarija Pavlović, 28-godišnja Riječanka. Ona je igrajući igre počela zarađivati još 1996., a specijalizirala se za igre Quake 1 i Quake 3. Nastupala je u Cyberathlete Professional League: na turniru u Dallasu zauzela je 5. mjesto, u Kolnu 2. mjesto, a u Amsterdamu 3. mjesto na svjetskoj rang listi, sve u ženskoj konkurenciji.
”

Na turnire sam išla besplatno jer me već tada sponzorirao HT-Hinet”, kaže Kitiara te dodaje da je u Hrvatskoj i u muškoj konkurenciji na turniru u organizaciji Globlneta zauzela treće mjesto na državnoj razini.
“Za igranje nemam neki dnevni raspored. Kada sam igrala i pripremala se za turnire, igrala sam i 4-6 sati na dan. Moji me najbliži u tome u cijelosti podupiru, a za ostale me nije briga. Svako ima svoj hobi: netko skuplja salvete, netko poštanske marke, a ja skupljam ubijene neprijatelje tj. fragove”, objašnjava Kitiara.
Prije dvije godine u Hrvatsku se iz Švicarske doselio 23-godišnji Ivica Klanfar, igračima Counterstrikea poznat pod nadimkom Soul. Nakon doseljenja nije igrao, ali nedavno je okupio nekoliko mlađih igrača u klan S*T*A*D*S: “Dok sam živio u Švicarskoj, zarađivao sam oko 900 eura na mjesec igrajući CounterStrike kao dio klana AAA koji je bio pod pokroviteljstvom tamošnjih tvrtki Data.com i Euronet. Svaki dan vježbao sam između četiri i osam sati, a ugovorna mi je obveza bila snimke treninga svakodnevno slati pokrovitelju jer bi u suprotnom razvrgnuli ugovor. Slali su nas na turnire, primjerice u Dortmund ili Tokio, a od osvojenih nagrada, deset posto morali smo ostaviti klanu”, kaže Klanfar.
Za igrače koje je upoznao u Hrvatskoj kaže da su dobri i vrijedni dečki, ali da ne poznaju taktike: “Našao sam dva dečka s kojima treniram, učim ih taktiku. Gledamo snimke mečeva i radimo analizu i svaki dan smo sve bolji.” Ne smatra se šefom klana, za sebe kaže da je lider i da među članovima vladaju demokratski i partnerski odnosi. U slobodno vrijeme igra

košarku i uči za ekonomski fakultet.
“Mama nije imala pojma da ja zarađujem od igranja”, otkriva Ivica Kanafar, “a uvijek se čudila kako imam nove komponente i kako mijenjam kompjutore. Više puta se dogodilo da preko interneta imamo meč s drugim klanom, a mama mi se naljuti i prekine internetsku vezu jer previše igram. Poslije sam morao pokrovitelju objašnjavati da mi je pukla veza sama od sebe, sramota je reći da si ostavio kolege i sponzore na cjedilu jer ti mama ne da igrati”.

2005. V-SPORTS TOP LISTA – JEDAN IGRAČ (do 31. listopada 2005.)

1. $118.000 Sander “Vo0” Kaasjager (PainKiller)
2. $86.000 Jonathan “Fatal1ty” Wende (PainKiller)
3. $81.500 Jae Ho “Spirit_Moon” Jang (WarCraft 3)
4. $60.000 Park “JulyZerg” Sung-Jun (BroodWar)
5. $52.750 Benjamin “zyz” Bohrmann (PainKiller)
6. $49.500 Alexander “Ztrider” Ingarv (PainKiller)
7. $46.300 Manuel “Grubby” Schenkhuizen (WarCraft 3)
8. $45.000 Alessandro “stermy” Avallone (PainKiller)
9. $40.000 Park “GoRush” Tae Min (BroodWar)
10. $30.500 Andrew “gellehsak” Ryder (PainKiller)

2005. V-SPORTS TOP LISTA – TIMOVI (do 31. listopada 2005.)

1. $77.100 Mousesports (Counter-Strike 1.6)
2. $68.000 Samsung Khan (BroodWar)
3. $60.900 compLexity (Counter-Strike 1.6)
4. $50.000 Begrip (Counter-Strike 1.6)
5. $50.000 Team NoA (Counter-Strike 1.6)
6. $48.000 SKT T1 (BroodWar)
7. $38.000 SK Gaming.dk (Counter-Strike 1.6)
8. $25.600 Idle.ee (Enemy Territory)
9. $25.000 Virtus.pro (Counter-Strike 1.6)
10. $24.500 Catch-Gamer (Counter-Strike 1.6)