Bivši potpredsjednik Sabora i zamjenik predsjednika Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) Milijan Brkić zasad je nepravomoćno izgubio dvije parnice pokrenute protiv tjednika Nacional kojima je zbog navodne povrede osobnosti i duševnih boli zahtijevao nadoknadu štete u iznosu od čak 90 tisuća kuna. Sutkinja Općinskog suda u Zagrebu Ivana Galić odbila je obje njegove tužbe te mu naložila još i plaćanje sudskih troškova u iznosu nešto manjem od 15 tisuća kuna.

Obje tužbe datiraju na konac 2018. godine, u doba kada je javnost potresala afera SMS i otkriće falsificiranih korespondencija tadašnjeg glavnog državnog odvjetnika Dinka Cvitana oko predmeta povezanih sa Zdravkom Mamićem i Vladinih dužnosnika povezanih sa slučajem Agrokora, ali i planovi da se po istom obrascu pokuša kompromitirati državni vrh i da se, de facto, paraobavještajnim metodama pokuša uzdrmati vlast u HDZ-u i državi, odnosno provede neka vrsta državnog udara. U tom kontekstu Brkić je spominjan kao jedan od ključnih aktera cijele afere, s kojom ga dodatno povezuje i podatak da je Blaž Curić, uhićeni vozač tadašnjeg ministra poljoprivrede Tomislava Tolušića, s njime blisko povezan. On sam to je potvrdio kazavši: “Čuo sam iz medija da je priveden moj prijatelj, moj suborac i moj kum Blaž Curić, ali Bože moj, postoje institucije u ovoj državi, neka one rade, a vidjet ćemo o čemu se radi”.

Ove dvije Brkićeve tužbe protiv Nacionala tek su dio njegova obračuna s medijima provođenog na iznimno širokoj skali: samo u tom periodu i samo pred Općinskim sudom u Zagrebu on je bio pokrenuo najmanje 25 postupaka. Oni su se mahom bazirali na tvrdnjama da mu je narušeno pravo osobnosti i da trpi iznimne duševne boli, pa je svakom tužbom zahtijevao i pozamašne iznose od više desetaka tisuća kuna. Kroz sudski postupak u ova dva slučaja ustanovljen je obrazac po kojemu je tada često postupao: nakon objave novinskog teksta u kojemu se njegovo ime spominje u negativnom kontekstu najprije bi medijima uputio zahtjev za objavom ispravka koji bi bio neuredno sročen i uglavnom nije udovoljavao zakonskim uvjetima za objavu, a gotovo u istom trenutku protiv njih bi podizao tužbe. U jednom od dvaju postupaka protiv Nacionala kao osnova za tužbu čak je poslužio tekst star gotovo četiri godine, u kojemu je Zoran Kotnik javno ustvrdio da je Milijan Brkić od njega “tražio da lažira sigurnosne provjere” te objasnio da je “premrežio SOA-u svojim kadrovima”. U drugom Brkiću spornom tekstu istraživalo se tko je od falsifikatora Franje Varge naručio lažne dokumente koji su trebali kompromitirati premijera Andreja Plenkovića i koristio njegove usluge u unutarstranačkim obračunima koji su se prelijevali na Vladu. Sutkinja Ivana Galić u svojim presudama naglasila je notornu činjenicu da je Milijan Brkić u to vrijeme obavljao eksponiranu javnu dužnost i da je bio jedna od najutjecajnijih osoba u državi, pa je stoga bio opravdan predmet interesa javnosti. “Dužnost medija je da priopće sve informacije i ideje o svim pitanjima od javnog interesa, a pitanje postupanja visokog državnog dužnosnika jest pitanje od opravdanog javnog interesa”, stoji između ostalog u ovim presudama. Posebno mjesto zauzima opaska da Milijan Brkić nije ponudio apsolutno nikakve dokaze da je doista pretrpio duševne boli. Ime donedavno jednog od najutjecajnijih političara u državi, u međuvremenu potpuno marginaliziranog, izdvojeno je iz glavnog kraka afere SMS te je u sporednom postupku osumnjičen tek za nezakonito prisluškivanje više ženskih osoba, u javnosti zapamćeno po rečenici iz transkripata koja je glasila: “Ima li intime?”. No te osobe na koncu su se formalno izjasnile da se ne osjećaju oštećenima pa tužitelji nisu imali osnova za daljnje postupanje.