Dekan Veleučilišta Ivanić-Grad Mile Marinčić za B&B otkriva po čemu je njihov studij protetike, ortotike i robotike u fizioterapiji jedinstven u svijetu te kako pobuđuje interes brojnih inozemnih studenata

Veleučilište Ivanić-Grad postoji svega šest godina, a iz njegovih je klupa izašlo tek nekoliko desetaka kvalitetno obrazovanih fizioterapeuta, medicinskih sestara i tehničara sa završenim prijediplomskim ili diplomskim studijem. No i kao posve mlada visokoškolska ustanova Veleučilište je u tako kratkom vremenu uspjelo postići ono što mnogo starija veleučilišta nisu uspjela: za njih se čuje i izvan granica Hrvatske, upiti za suradnju pristižu sa svih strana svijeta, a studij protetike, ortotike i robotike u fizioterapiji jedinstven je u svijetu i pobuđuje interes brojnih inozemnih studenata koji će spremno doći u ovaj živopisni gradić svega 40-ak kilometara udaljen od Zagreba kako bi dobili priliku steći znanja koja će biti temelj budućnosti fizioterapije. Kako su gradili svoj ugled u visokoškolskom obrazovnom sustavu, s kakvim su se sve izazovima susretali na počecima svojeg djelovanja, što sve nude svojim polaznicima i kakve sve planove imaju za godine koje dolaze ispričao je za Business&Banking dekan Veleučilišta Ivanić-Grad Mile Marinčić.    

B&B: Veleučilište Ivanić-Grad djeluje već šest godina. Kako gledate na tih prvih šest godina postojanja i jeste li zadovoljni razinom obrazovne kvalitete koja je postignuta u ovom prilično kratkom vremenskom roku?

Mogu reći da sam zadovoljan onim što smo postigli. Vizija koju je imao gradonačelnik Ivanić-Grada Javor Bojan Leš i njegovi suradnici realizirana je 2015. godine odlukom Gradskog vijeća o osnivanju Veleučilišta. Odmah smo krenuli u pripremu i traženje dopusnica od Ministarstva znanosti obrazovanja i mladih te Agencije za znanost i visoko obrazovanje za osnivanje visoke škole i prve smo studente upisali već u školskoj godini 2018/2019. Prema tadašnjem Zakonu o visokom obrazovanju morali smo na početku svojega rada imati veleučilište-mentora. Naš je mentor bilo Veleučilište „Lavoslav Ružička“ u Vukovaru koje nas je pratilo od 2018. do 2020., a od 2020. djelujemo kao posve samostalna visokoškolska institucija. Na početku smo imali jedan stručni prijediplomski studij fizioterapije, kasnije smo ga u školskoj godini 2021/2022. nadopunili stručnim prijediplomskim studijem sestrinstva, a već treća generacija fizioterapeuta je 2021. nakon dovršenog prijediplomskog studija mogla upisati novi program protetike, ortotike i robotike u fizioterapiji, na koji smo izuzetno ponosni.

‘Robot još uvijek, ma koliko bio sofisticiran, ne može prepoznati ljudske osjećaje i nije u stanju osjetiti bol kod pacijenata’

Uskoro bismo trebali dobiti i dopusnicu Agencije za pokretanje stručnog diplomskog studija sestrinstva i već imamo kandidate za upis u taj studijski program. Dakle, mogu reći da smo u relativno kratkom roku uspjeli pokrenuti vrlo kvalitetne obrazovne programe. No tu nismo stali, jer pripremamo i novi studijski program, stručni prijediplomski studij primaljstva koji nas posebno veseli, jer u Hrvatskoj u ovom trenutku postoje tek dva sveučilišna studija primaljstva – u Rijeci i Splitu – a mi naš stručni prijediplomski studij pokrećemo na poticaj i na zahtjev Hrvatske komore primalja koja je procijenila da aktualnim brojem studenata koji završavaju postojeće sveučilišne studije primaljstva potrebe u Hrvatskoj nisu zadovoljene. A naši studijski programi ne privlače samo studente iz Ivanić-Grada i okolice, već nam dolaze studenti iz cijele Hrvatske.   

B&B: Na koji su način birani obrazovni programi koje će provoditi Veleučilište? Je li presudnu ulogu u odabiru programa odigrala i činjenica da u Ivanić-Gradu već godinama uspješno djeluje lječilište Naftalan?

To je svakako bio jedan od odlučujućih faktora prilikom odabira studijskih programa. Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Naftalan je postojeća baza za fizioterapiju i medicinsku rehabilitaciju, Agencija za znanost i visoko obrazovanje je prepoznala tu mogućnost međusobne suradnje i sugerirala nam da pri kreiranju programa krenemo u pravcu biomedicine i zdravstva. A ta se sugestija Agencije poklapala s vizijom gradonačelnika i njegovih suradnika koja je išla u istom pravcu, jer su u dugoročnim planovima za razvoj Ivanić-Grada prepoznali upravo medicinski turizam kao smjer u kojem se grad želi razvijati i to ne samo zbog Naftalana, već i zbog niza drugih činjenica. Nesporno je, naime, da nam stanovništvo sve više stari i da će u narednim godinama rasti potreba za fizioterapeutima, stručnjacima za palijativnu skrb i njegovateljima, a da paralelno nafta i rudarstvo, koji su praktički izgradili Ivanić-Grad, posustaju i nestaju. Interes za Ivanić-Grad i njegove rehabilitacijske kapacitete stalno raste, posebno nakon obnove i dogradnje Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Naftalan i bazena i to je smjer u kojem grad ide, pa su naši studijski programi pun pogodak.

B&B: Osim dodiplomskih programa s područja fizioterapije i sestrinstva, Veleučilište je po nečemu jedinstveno u svijetu. O čemu je riječ?

Kad smo razmišljali što bismo mogli ponuditi završenim studentima prijediplomskog studija fizioterapije za nastavak studija, ideja je došla od Slavice Janković iz Vukovara i našeg kolege Marka Tomaja, koji je u to vrijeme paralelno radio u Poliklinici Glavić u Zagrebu i koji se specijalizirao za primjenu robotike u fizioterapiji. Oni su predložili osnivanje upravo takvog programa koji, koliko nam je poznato, ne postoji nigdje u svijetu. Kolega Tomaj, Slavica Janković, Josip Šubarić i ja razmotrili smo prijedlog i složili smo se da osnujemo stručni diplomski studij: protetike, ortotike i robotike u fizioterapiji. Moj dopis nekolicini bolnica i klinika koje se bave fizioterapijom i koje već koriste robotiku u fizioterapeutskim programima ili je tek uvode naišao je na odličan odaziv. Posebno se oduševio tadašnji pročelnik jednog od odjela Kliničkog zavoda za rehabilitaciju i ortopedska pomagala KBC-a Zagreb Neven Kauzlarić koji je naglasio da mu je posebno drago da će Ivanić-Grad dobiti studij koji je jedinstven u Europi i svijetu. Novi je studij vrlo brzo prepoznat i izvan granica Hrvatske, uključili smo se i u program međunarodne razmjene Erasmus+, i veliki je interes stranih studenata za naš studij. Stoga pokrećemo studij na engleskom jeziku i već u ovom trenutku oko 80 posto naših predavanja u okviru studija protetike, ortotike i robotike u fizioterapiji može se odvijati i na engleskom jeziku, a do jeseni će to biti i potpuna pokrivenost.

B&B:  Možemo li precizirati na koji se način robotika, uz ortotiku i protetiku, koristi u fizioterapiji i u čemu je njezina prednost u odnosu na klasični pristup fizioterapeuta pacijentu?

Da odmah razjasnimo jednu činjenicu koja je vrlo važna zbog bioetičkog pristupa ovoj vrsti liječenja: roboti nikada neće moći u potpunosti zamijeniti fizioterapeuta, to i nije njihova namjera. Nemoguće je ostaviti pacijenta samog s robotom i u terapiji obavezno mora biti prisutan i fizioterapeut. Nikako ne bih htio da nam se u budućnosti dogodi da jedan fizioterapeut nadgleda deset pacijenata koji rehabilitaciju obavljaju uz pomoć robota. To ne bi bilo ni humano, a ni preporučljivo s medicinskog stajališta jer je u takvom slučaju nemoguće kontrolirati što se s pacijentom događa tijekom rehabilitacije. Naime, prednost je robota da istu radnju može ponavljati bezbroj puta istim intenzitetom i u pravilnim razmacima, a terapeut može postepeno povećavati intenzitet vježbi. No robot još uvijek, ma koliko bio sofisticiran, ne može prepoznati ljudske osjećaje i nije u stanju osjetiti bol kod pacijenta, odnosno ne može prepoznati trenutak u kojem je potrebno smanjiti intenzitet radnje koja se obavlja ili je posve prekinuti u slučajevima kada je bol kontraproduktivna u rehabilitaciji. Drugim riječima, robot ne može prepoznati stanje i reakcije pacijenta tijekom terapije, što fizioterapeut može. Zato je nužno potrebno da uz svakog pacijenta koji provodi rehabilitaciju uz pomoć robota u svakom trenutku bude i fizioterapeut. Dakle, nema govora o tome da će u skoroj budućnosti fizioterapeuti biti suvišni. Osim ako ne odlučimo krenuti isključivo za profitom. No to bi bilo krajnje nehumano, kontraproduktivno i loše po pacijente.

B&B: Gdje vaši studenti provode praktični dio nastave?

Protetika i ortotika su u fizioterapiji prisutni već dugi niz godina, no robotika je novost koja u Hrvatsku ulazi tek posljednjih godina. Korištenje robota u fizioterapiji u svijetu postoji već nekoliko desetljeća, no riječ je o vrlo skupoj tehnologiji koja zahtijeva velika ulaganja. Nažalost, hrvatske javne bolnice nemaju dovoljno financijskih sredstava da bi pratile trendove u biomedicini, pa su robotski sustavi za fizioterapiju do sada u Hrvatskoj prisutni uglavnom u privatnim medicinskim klinikama. Najdalje je u tom smjeru otišla Poliklinika Glavić iz Zagreba, koja već nekoliko godina koristi robotske sustave u fizioterapijskim programima, a potom i Poliklinika Sveta Nedelja pokraj Zagreba, koja uz protetiku i ortotiku nudi i fizikalnu rehabilitaciju uz pomoć robotskih sustava. U međuvremenu je i Klinički zavod za rehabilitaciju i ortopedska pomagala KBC-a u Zagrebu, kao javna ustanova, također uveo robotski sustav, pa naši studenti najveći dio praktične nastave obavljaju u ovim klinikama, jer je posve jasno da Veleučilište nema dovoljno sredstava da nabavi takvu skupu opremu. Upravo je naš kolega Mark Tomaj postao jedan od svjetski poznatih i traženih edukatora za primjenu robotike u fizioterapiji i on svoje znanje prenosi brojnim studentima ne samo na Veleučilištu, već i u zemljama EU-a i Bliskog istoka. Osim toga, od samih početaka vrlo usko surađujemo i sa Specijalnom bolnicom za medicinsku rehabilitaciju Naftalan u Ivanić-Gradu, jer je dosadašnji ravnatelj specijalne bolnice Goran Maričić prepoznao i podržao Veleučilište, pa naši studenti prve i druge godine prijediplomskih studija svu praksu obavljaju upravo u Naftalanu. Odmah uz bok Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Naftalan ide i Neuropsihijatrijska bolnica dr. Ivan Barbot u Popovači kao i opće bolnice u Požegi i Sisku te klinički bolnički centri u Zagrebu.

‘Blizina lječilišta Naftalan u Ivanić-Gradu bila je jedan od odlučujućih faktora prilikom odabira studijskih programa’

B&B: Spomenuli ste da je glas o osnivanju studija robotike u fizioterapiji izašao i izvan granica Hrvatske. Kakve su reakcije? Jeste li već dobili pozive i upite drugih sveučilišta ili veleučilišta iz svijeta za suradnju na tom polju?

Naši studenti su najbolji ambasadori Veleučilišta. Ne upisujemo veliki broj studenata, ciljano upisujemo manje studijske grupe prije svega zbog želje da studij bude što individualniji, ali i prema uputama Agencije za znanost i visoko obrazovanje. U ovom trenutku odnos broja studenata i nastavnika je nešto iznad 5:1, a naš je cilj da taj odnos bude još individualniji. Uz to, mi ne prakticiramo online nastavu, sva nastava odvija se u direktnom kontaktu studenata i profesora. Iako je Veleučilište u privatnim rukama, odnosno studenti svoj studij sami plaćaju, interes za studije je vrlo velik. Imamo veliki broj polaznika koji dolaze iz cijele Hrvatske i mnogi od njih čak imaju priliku upisati slične programe u svojim sredinama, no ipak se odlučuju doći ovdje jer smo već prepoznatljivi po kvaliteti naših programa. Osim studenata iz Hrvatske imamo veliki interes i studenata iz Finske, Velike Britanije i još nekih zemalja, a u postupku smo i dogovaranja suradnje sa srodnim veleučilištem u Sloveniji kojemu smo ponudili partnerstvo u izvođenju nastave, što bi našim studentima dalo priliku da nakon završenog prijediplomskog i diplomskog studija na Veleučilištu svoje školovanje na doktorskom studiju nastave na partnerskom učilištu u Sloveniji. Naime, do sada su naši završeni fizioterapeuti često krenuli u smjeru kineziologije, što je onda fizioterapiji oduzimalo kvalitetan kadar. Veleučilište, uz to, surađuje i sa srodnim učilištima u Zagrebu, Vukovaru, s Fakultetom zdravstvenih studija u Rijeci i Mostaru, s veleučilištima i sveučilištima u Sloveniji, Poljskoj, Bugarskoj. I sve su te intenzivne suradnje razvijene u vrlo kratkom vremenu, u svega godinu dana. I kad ste me na početku našeg razgovora pitali jesam li zadovoljan postignutim, jedino što mogu reći jest da sam ponosan na sve što smo postigli u samo šest godina jer je to doista mnogo. A sve možemo zahvaliti trudu i radu svih naših djelatnika.    

B&B:  Koliko su javne ustanove, bolnice i rehabilitacijski centri u Hrvatskoj otvoreni za uvođenje robotike u fizioterapiju i rehabilitaciju?

Već sam rekao da je visoka cijena robotske opreme ograničavajući faktor za njezinu širu primjenu u bolnicama i rehabilitacijskim klinikama. No u zadnje vrijeme, uz privatne klinike koje su sve donedavno jedine nudile mogućnost rehabilitacije uz pomoć robotike, i sve više javnih ustanova ili poluprivatnih klinika počinje nabavljati opremu i ulaže u robotske sustave za fizioterapiju jer su u tome prepoznali budućnost rada u biomedicini. Koliko znam, liste čekanja za ovakve fizioterapijske i rehabilitacijske tretmane u privatnim klinikama izuzetno su duge bez obzira na njihovu visoku cijenu, što znači da su korist takvog načina rehabilitacije prepoznali i pacijenti. Žao mi je što je cijena takve opreme vrlo visoka. Neke od bolnica bi možda i željele nabaviti robotske sustave, no u pravilu ih istisnu neke druge, važnije i neophodnije investicije u medicinsku opremu pa robotika čeka neka bolja vremena.

Photo Sasa ZinajaNFoto

B&B: U svojoj ste uvodnoj riječi na stranicama Veleučilišta između ostaloga naglasili da vam je cilj stvoriti „tržišno orijentiranu ustanovu koja pruža vrhunske usluge na polju fizioterapije“. Što to točno znači?

To znači da naše studente ne pripremamo isključivo za rad u javnim ustanovama i bolnicama u državnom ili županijskom vlasništvu, već ih nastojimo potaknuti na otvaranje privatnih klinika za fizioterapiju i rehabilitaciju. Takve male klinike, naime, mogu obaviti veliki broj terapija i zahvata i tako smanjiti pritisak na državne ustanove, a pritom, uz fizioterapeute, zapošljavaju i medicinske sestre i tehničare. U tom pravcu želimo i pripremiti naše studente, pa ćemo im od ove školske godine ponuditi i interdisciplinarni izborni kolegij o tome kako pokrenuti vlastiti posao. Predavači će biti stručnjaci ekonomske i pravne struke koji će nastojati studente što bolje pripremili na sve izazove koji ih čekaju ako se odluče na vlastitu privatnu praksu.      

B&B: Medicinska zanimanja i kvalitetno medicinsko osoblje na cijeni su u zemljama Europske unije. Imate li informaciju koliko vaših studenata nakon završenog školovanja odlazi na rad u inozemstvo i može li i što konkretno Veleučilište učiniti kako bi se odljev kvalitetnog medicinskog kadra spriječio?

Naša je želja svakako da se taj kadar zadrži u Hrvatskoj. Nažalost, bojim se da naše medicinske ustanove i klinike nemaju previše razumijevanja za kadrove, jer mnoge od njih svake godine primaju vrlo malo stažista. A i od tog malog broja većina mjesta se odnosi na fizioterapeute i medicinske sestre i tehničare srednje stručne spreme ili eventualno prvostupnike. Naše bolnice traže vrlo malo visokoobrazovanih fizioterapeuta i još uvijek ne prepoznaju važnost diplomskog studija fizioterapije i sestrinstva. O tome hoće li prihvatiti kadar s prijediplomskim ili pak diplomskim studijem fizioterapije odlučuju isključivo ravnatelji. Vjerujem da je to ozbiljan promašaj jer su visokoobrazovani fizioterapeuti pa i medicinske sestre nužnost, a ne luksuz. Jednako tako loše je što se u srednjim medicinskim školama kao nastavnici stručnih predmeta još uvijek nerijetko zapošljavaju bakalaureati fizioterapije, odnosno fizioterapeuti prvostupnici sa završenim trogodišnjim obrazovanjem iako zakon nalaže da nastavnici u srednjim školama moraju imati master stupanj, odnosno završen petogodišnji studij.

‘Studente potičemo na otvaranje privatnih klinika za fizioterapiju i rehabilitaciju, imat će i kolegij o tome kako pokrenuti svoj posao’

Drugim riječima, za svaki predmet u srednjoj školi traži se profesor sa završenim petogodišnjim studijem, a u školi koja obrazuje zdravstvene radnike nastavnik može biti tek sveučilišni prvostupnik. Ako je naš cilj da nam mladi stručni kadar medicinske struke ostane u Hrvatskoj, onda moramo učiniti puno više kako bismo ispravili ove nelogičnosti. Ministarstvo znanosti i visokog obrazovanja je prepoznalo naš studij i odobrilo mu je razinu kvalitete kakva mu pripada. No bojim se da zdravstvo još uvijek nije prepoznalo važnost visokog obrazovanja u fizioterapiji, ali ni u sestrinstvu, a to su ljudi koji se obrazuju da u svojem radu budu samostalni. Poseban je segment definiranje standarda zanimanja i standarda kvalifikacija u kojemu dolazi do velikih nesporazuma. Uz odobrenje nadležnih tijela trebalo bi biti jasno da kod standarda zanimanja glavnu riječ vode komore uz suradnju sa srednjim školama, a kod standarda kvalifikacija nositelj su visokoobrazovne ustanove uz suradnju s komorama i udrugama. Kad se postave jasni standardi od srednjoškolskog, preko prvostupničkog do mastera i eventualno doktorskog studija, onda više neće biti nikakvih problema u pozicioniranju navedenih struka u bilo kojoj ustanovi u Hrvatskoj. Odljev kadrova doista jest velik, ali ne više zbog premalih plaća, već prije svega zbog uvjeta rada, sigurnosti i mogućnosti napredovanja u poslu. Iskreno se nadam da ćemo te greške što prije ispraviti kako bismo mlade obrazovane zdravstvene radnike zadržali u zemlji.