Godinama je velika neostvariva želja gradonačelnika Milana Bandića bila da počne s izgradnjom nekoliko javnih garaža u samom centru Zagreba. Posebno se dugo u zagrebačkim političkim i stručnim krugovima pričalo kako mu je najveća želja bila sagraditi garažu točno ispod Hrvatskog narodnog kazališta, što su mnogi Zagrepčani smatrali posebnom blasfemijom, a cijeli taj plan da se u centru grada grade podzemne garaže vrlo štetnim projektom. Bandić svoje planove nije mogao realizirati jer je od 2003. godine na snazi Generalni urbanistički plan Zagreba kojim je to bilo strogo zabranjeno. Sada se to usred ljeta, u trenucima kada je golem broj Zagrepčana na moru, iznenada u potpunosti mijenja.

U tijeku je, naime, proces izmjene Generalnog urbanističkog plana Zagreba, koji će biti dovršen u rekordno kratkom vremenu, a koji pozornost javnosti izaziva iz sasvim drugog razloga, jer se njime pokušavaju stvarati preduvjeti za realizaciju kontroverznog Bandićevog projekta izgradnje velikog poslovno-stambenog projekta uz Savu na prostoru današnjeg Velesajma i Hipodroma. No dok se javnost bavi tom temom, Bandićevi su urbanisti u ovaj proces, a da na to javnost nije bila upozorena, potiho u ove izmjene GUP-a uvrstili i garaže u centru grada. A promjene u toj sferi, predviđene tom izmjenom GUP-a, mogle bi drastično mijenjati život u centru hrvatskog glavnog grada.

Na prostoru samog središta Zagreba novim Generalnim urbanističkim planom bit će sada omogućena gradnja podzemnih garaža, iako je to GUP-om iz 2003. do sada bilo zabranjeno. Tako će na području omeđenom Vlaškom ulicom, Bauerovom, Trgom Petra Krešimira IV., Hrvojevom, Borninom, Domagojevom, Branimirovom, Ulicom Grgura Ninskog, južnim rubom Botaničkog vrta, Runjaninovom, Vodnikovom, Savskom, Ulicom Izidora Kršnjavoga, Kačićevom i Ilicom, radi ograničenja motornog prometa u središtu grada biti moguća gradnja javnih garaža. Isto tako, unutar blokova Donjeg grada moguća će biti izgradnja garaža samo za potrebe stanovnika i korisnika bloka kapaciteta do maksimalno 100 parkirališnih mjesta, osim za prostore bloka Trg bana Jelačića – Petrinjska – Amruševa – Trg. N. Š. Zrinskoga – Praška i bloka Bornina – Erdödyjeva –Branimirova – Domagojeva. Gradnja garaža novim GUP-om bit će moguća i ispod parkovnih površina, u Patačićkinoj ulici (područje u blizini Martićeve i Vlaške ulice) i na Trgu Republike Hrvatske, bivšem Trgu maršala Tita – odnosno, gradit će se garaža ispod Hrvatskog narodnog kazališta, što je dugogodišnja želja gradonačelnika Milana Bandića, ali za to prije nije bio dobio dozvolu Skupštine.

‘Ovim rješenjem moglo bi se barem dio grada osloboditi od auta, pogotovo oko centra. Dok je u Skandinaviji bicikl glavno prijevozno sredstvo, naša kultura teško će to prihvatiti’, kaže Drago Prgomet

Iz ovoga je jasno da je Generalni urbanistički plan grada Zagreba koji je već neko vrijeme u fokusu javnosti samo magla za projekte koje gradonačelnik Milan Bandić godinama želi progurati, ali ne uspijeva, a sad će mu uspjeti. Kažu to Nacionalovi sugovornici upoznati s tematikom GUP-a o kojoj se prošli tjedan održala i javna rasprava – u puno manjem obimu nego što je uobičajeno, zbog termina kad je u Zagrebu znatan dio stanovništva na godišnjem odmoru. Stoga se u javnosti, primjerice, raspravljalo o prenamjeni Hipodroma i Velesajma, dvjema lokacijama na kojima bi u budućnosti trebao ili mogao biti izgrađen objekt na 200 katova, ali taj projekt ne može zaživjeti jer Zagreb jednostavno za to nema infrastrukturu. Kako bi se, primjerice, voda mogla dovesti na dvjestoti kat nebodera – dakle oko šesto metara u vis ako računamo da je svaki kat visok tri metra – kad pritisak jedva da funkcionira u sadašnjim neboderima, a u nekim naseljima voda jedva da dolazi i na četvrti-peti kat zgrade? Stoga je GUP zapravo, kažu Nacionalovi sugovornici, ništa drugo doli varka gradonačelnika i njegovih najbližih suradnika koji „pričajući o vatri zapravo negdje drugdje započinju dim“.

Podzemne garaže tako se, unatoč GUP-u iz 2003. u kojem se izričito brani njihova izgradnja u centru Zagreba, prema novom GUP-u smiju graditi gotovo posvuda. Zelena akcija, Pravo na grad i kvartovske inicijative iskazali su svoje protivljenje ovom prijedlogu GUP-a jer se smatra da je Zagreb trebao napraviti upravo suprotno – stimulirati vožnju javnim prijevozom, a ne automobilima koji će, ako projekt izgradnje podzemnih garaža prođe, potpuno zagušiti promet u centru koji je ionako prepun automobila. Cilj bi trebao biti, smatraju Nacionalovi sugovornici, osloboditi grad od automobila pa – što se već pokušalo, ali se vrlo brzo od toga i odustalo – možda povećati cijenu parkinga u garaži u središtu grada, a sniziti cijenu tramvajske karte. Na taj bi se način smanjio pritisak automobilima u centar grada. Ovako, gradnjom podzemnih garaža u središtu grada stvorit će se neviđene gužve jer druga prometna infrastruktura u gradu nije riješena pa prometnice jednostavno neće moći progutati toliko automobila.

Međutim, unatoč brojnim primjedbama građana i građanskih inicijativa, gradonačelnik Milan Bandić moći će napraviti ono što želi jer u tome ima podršku HDZ-a, koalicijskog partnera u gradu. Potvrdio je to Nacionalu Drago Prgomet, predsjednik zagrebačkog HDZ-a i ujedno i predsjednik zagrebačke Gradske skupštine, u kojoj će se glasati o GUP-u:

„U svojoj smo se odluci da podržimo prijedlog GUP-a vodili ozbiljnim nedostatkom parkirnih mjesta kako za žitelje Donjeg grada tako i goste, kao i izraženu naviku naših sugrađana koji će radije koristiti vlastiti nego javni prijevoz. Takve garaže ćete naći u mnogim srednjoeuropskim gradovima ispod mnogih javnih institucija i ne predstavljaju problem. Ovim rješenjem moglo bi se bar jedan dio grada ipak osloboditi od auta, pogotovo oko centra, jer bi garaže bile relativno blizu. S druge strane, dok vam je u nekim zemljama bicikl postao glavno prijevozno sredstvo, kao što je to u Skandinaviji, naše navike i kultura teško će prihvatiti takav način prometa.“

Dakle, HDZ će podržati prijedlog GUP-a o gradnji podzemnih garaža, a procedura je takva da se mora odgovoriti na sve primjedbe i pritužbe. Zatim se mora dobiti suglasnost Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, i to za cjelovit tekst svih prihvaćenih dopuna i promjena koje su uključene u javne rasprave iz 2017. i 2019. A na kraju sve to dolazi na Skupštinu na raspravu, gdje amandmanima zastupnici mogu mijenjati i dopunjavati što žele. Ako se usvoji neki amandman, opet se mora stati s donošenjem odluke jer se i za te promjene mora tražiti novo mišljenje Ministarstva.

Ovim prijedlogom GUP-a ukida se odluka Gradske skupštine o zabrani gradnje javnih garaža te se koeficijent izgradivosti donjogradskih blokova povećava za čak 50 posto. Potencijalno će se, upozoravaju Nacionalovi sugovornici, projekti poput Cvjetnog moći realizirati na dvije trećine područja Donjeg grada, baš kao i javne garaže čime će se stimulirati dolazak autima u centar grada, stvarati kaos u prometu te povećati zagađenost zraka i buka u gradu. Sve suprotno onome kako rade moderne metropole.

Kako kaže Robert Faber, član Vijeća gradske četvrti Donji grad, otvaranje mogućnosti za gradnju javnih garaža na neadekvatnim lokacijama u samom centru grada tek je jedan od vidljivijih aspekata pogrešnog planiranja razvoja grada koje sada kulminira izmjenama GUP-a:

„Takvo planiranje je već niz godina uz naznake kulturocida u suprotnosti s načelima gospodarske, energetske, infrastrukturne, financijske, socijalne, ekološke i zdravstvene održivosti, što već danas vidljivo narušava kvalitetu i standard života građana. S ovako stihijski koncipiranim GUP-om koji se nameće protivno volji stanovnika te uz ignoriranje mišljenja brojnih stručnih udruga i znanstvenih radova, proces urušavanja će se dodatno ubrzati.“

Kako kaže Faber, prihvaćanje ovakvog GUP-a između ostalih problematičnih izmjena omogućava smanjenje prirodnog terena i zelenih površina uz privlačenje dodatnog automobilskog prometa na štetu razvoja drugih vrsta prijevoza. Sve to, tvrdi Faber, osim teško ispravljive degradacije prostora kao vrijednog resursa i dugoročne gospodarske štete jača rizične faktore za psihičko i fizičko zdravlje stanovnika kroz povećanu razinu onečišćenja bukom, svjetlom, prašinom, prizemnim ozonom, promjenom mikroklime i slično.

Faber dodaje: „Srećom, u gradu ima sve više građanskih inicijativa koje su dobro organizirane i sve bolje se međusobno povezuju, a nastale su upravo iz potrebe suprotstavljanja dosadašnjem neracionalnom, nestručnom, samovoljnom i klijentelističkom upravljanju gradom. Ako se protivno interesima građana i preporukama stručnih udruga GUP ipak usvoji, organizirani će otpor i dalje postepeno jačati prvenstveno na točkama gdje će gradska uprava u skladu s interesima gradonačelnika krenuti s procesom devastacije prostora prema novim interesno prilagođenim pravilima koja će omogućavati razna slobodna tumačenja i zloupotrebe na štetu kvalitete života u gradu. Građanima uključenim u inicijative već sada je jasno da nas tada očekuju dugotrajne aktivnosti u cilju zaštite javnog interesa i sprečavanja da se grad oblikuje u suprotnosti s načelima održivosti, ali pokušaji implementacije štetnih projekata će ujedno biti jaki mobilizacijski momenti s kojima će kontinuirano rasti kvantitativni i kvalitativni ljudski potencijali u borbi za bolji, pravedniji, kvalitetniji i održiviji grad.“

Ono što se ističe kao poseban problem jest činjenica da se u GUP-u često spominju dvije lokacije na kojima će se, očito, moći graditi podzemne garaže – spomenuti Patačićkina ulica i Trg Republike Hrvatske, kod HNK. O lokaciji ispod HNK gradonačelnik Bandić mnogo je puta govorio još prije nekoliko godina. Ta se garaža trebala graditi još 2010., ali se tada u Skupštini – u kojoj Bandić nije imao većinu – nije dala dozvola za gradnju, odnosno nisu se prihvatile promjene tadašnjega GUP-a. Prije nekoliko godina Bandić je aktualizirao tu lokaciju i nekoliko puta izgovorio rečenicu da bi bilo lijepo da dame u večernjim toaletama iz garaže uđu u ložu HNK, kao u još nekim europskim gradovima.

Garaža ispod HNK-a trebala se graditi još 2010., ali Bandić nije imao većinu u Skupštini pa nije bilo dozvole za gradnju. Bandić je aktualizirao tu lokaciju i rekao da bi bilo lijepo da dame u toaletama iz garaže uđu u kazališnu ložu

Te su dvije lokacije, Patačićkina i Trg Republike Hrvatske, navodi se u primjedbama GUP-u, parkovne površine. Primjenom preporuka prometne studije, navodi se u jednoj od primjedbi na GUP, može se smatrati da su površine ispod parkova prihvatljiva mjesta za izgradnju novih javnih garaža. Samim time, ova odredba u GUP-u zapravo to i omogućava – gradnju garaža ispod parkova. Stoga je potrebno ukloniti tu odredbu.

Aktivistima, ali i brojnim stručnjacima, izgradnja podzemnih garaža je sporna i to je objašnjeno u primjedbama GUP-u:

„Protivimo se smanjenju zone zabrane izgradnje novih javih garaža, odnosno njenom ukidanju na području Donjeg grada. Na navedenom području je još GUP-om iz 2003. godine uvedena zabrana jer je zaključeno kako u gradskom središtu već postoji dovoljno javnih garaža te da bi gradnja novih rezultirala prilivom novih automobila i dodatnim opterećenjem prometnica centra Zagreba, gdje se već sada promet u velikoj mjeri odvija u uvjetima zasićenog toka.

Zanemaruje se potencijal javnog prijevoza u smanjenju potražnje za podzemnim garažama, predmet obuhvata je samo gradsko središte, većina gradova s kojima se Zagreb uspoređuje zapravo imaju skromniju ponudu parkirališnih garažnih mjesta u javnim garažama u gradskom središtu nego što to ima Zagreb, a zapravo niti ne postoje konkretne preporuke za lokacije izgradnje novih garaža, osim što se relativno često spominje mogućnost gradnje u Patačićkinoj i ispod Trga Republike.“

Aktivisti Zelene akcije smatraju da se zbog svega toga stječe dojam da je svrha postojanja studije dati manjkavu i neodređenu legitimaciju gradnji javnih garaža na području Donjeg grada, a da u isto vrijeme ne postoje specifične lokacije novih javnih garaža, zbog čega sada Grad ima slobodu odabrati bilo koju lokaciju, na sličan način samo odraditi prometnu studiju usklađenosti sa zonom obuhvata i zatim može pristupiti procesu ishođenja dozvola za gradnju.

Aktivisti Zelene akcije kažu: „Evidentan je nedostatak ovakvog pristupa u odnosu na pravi planski pristup jer na ovakav način prometni problemi zagrebačkog središta mogu se samo povećati. Osim što je potrebno ostaviti navedenu zonu, potrebno je i odustati od namjere gradnje garaža za korisnike bloka. U gradskom središtu, a osobito u blokovima koji su blizu glavnog gradskog trga, postoji velik broj restorana, kafića, trgovina i poslovnih prostora, a ova izmjena omogućava gradnju garaža za njihove korisnike. Zbog toga bi se u svakom bloku mogla raditi garaža maksimalnog kapaciteta, što bi imalo negativan utjecaj na prometne tokove ovog dijela grada.“

To je zapravo odgovor na ono što se može čitati u GUP-u, da su podzemne garaže u centru grada potrebne zbog stanara koji nemaju gdje parkirati svoj automobil. Međutim, Nacionalovi sugovornici kažu da se garaže ne bi gradile samo za njih, pa je i to velika zabluda u GUP-u, te da će zbog nedorečenosti u GUP-u i zbog puno iznimaka i izuzetaka biti velikih problema u budućnosti.

To tvrdi i Suzana Dobrić Žaja, arhitektica i aktivistica. Ona kaže da je kod izrade GUP-a kao temeljnog gradskog planskog dokumenta ključno voditi računa da se međusobno uravnoteže četiri njegove glavne sastavnice, a to su politika, gospodarstvo, struka i javni interes:

„Već dugi niz godina ove su sastavnice u ozbiljnom disbalansu gdje politika i gospodarstvo imaju daleko veći utjecaj na prostorno planiranje nego struka i javni interes, odnosno građani. Pri tome politika ima jedan jedini cilj, a to je održavanje na vlasti trenutačnog gradonačelnika, dok se gospodarstvo ne bavi planskim, održivim razvojem grada u cjelini, već se svodi na omogućavanje ostvarenja profita odabranim pojedincima i skupinama. ‘Struka’ koja sudjeluje u izradi i donošenju Generalnog urbanističkog plana Grada Zagreba odavno je izgubila svaki kredibilitet jer djeluje jedino i isključivo kao servis za ostvarivanje gradonačelnikovih suludih ideja.“

Suzana Dobrić Žaja kaže da plan o kojem se sada raspravlja ima jednu vrlo ozbiljnu i opasnu nelogičnost. On je s jedne svoje strane pretjerano detaljan, što se očituje u izuzetno velikom broju tzv. iznimki kod kojih se pojedini konkretni potezi, lokacije ili čak pojedinačne građevinske čestice izuzimaju iz pravila koja bi inače trebala važiti za njih:

„Plan bez ikakvog objašnjenja propisuje vrlo određene i precizne prostorne parametre za pojedine konkretne lokacije, u pravilu u korist veće gradivosti prostora. S druge strane, u mnogim je svojim dijelovima plan nejasan i neodređen, što ostavlja mogućnost različitog tumačenja pojedinih njegovih odredbi. Tako je, primjerice, prema novom propisano da je obavezna provedba javnog natječaja za sve kapitalne javne i društvene građevine, a da nigdje nije definirano što je to točno kapitalna građevina. GUP-om se definiraju prostori za koje je potrebno izraditi urbanistički plan uređenja, ali sada se omogućuje da se bez ikakvih jasnih kriterija urbanistički planovi uređenja donose i za druge prostore, koje GUP ne predviđa.“

‘Gospodarstvo i politika imaju daleko veći utjecaj na prostorno planiranje nego struka i javni interes. Jedini je cilj politike održavanje trenutačnog gradonačelnika na vlasti’, tvrdi Suzana Dobrić Žaja

Arhitektica pojašnjava i što je oko GUP-a posebno problematično – to što je ostavljena mogućnost da se pojedine vrlo važne planske stavke definiraju planom nižeg reda:

„Odličan primjer za to je upravo Hipodrom gdje su uz osnovnu namjenu sporta i rekreacije omogućene i sve ostale namjene, a da nigdje nije propisano u kojem omjeru smiju biti u odnosu na osnovnu namjenu. To znači da kod donošenja plana nižeg reda više ne postoji zakonsko uporište, odnosno pozivanje na GUP, kojim bi se moglo zaustaviti donošenje plana u slučaju kada se pokaže da sadržaji drugih namjena prevladavaju u odnosu na osnovnu, što na tom prostoru praktički omogućuje gradnju bilo čega.

Ovakve neodređenosti u planu ne moraju nužno biti loše, ali u sadašnjim okolnostima pozivaju na oprez, jer nam je iskustvo pokazalo da politika i profit u pravilu pretežu nad strukom i javnim interesom i da će se svaka planska neodređenost tumačiti u korist onoga tko je jači. Mnoge detaljne planove naručuju i financiraju privatni investitori i iluzorno je očekivati da će oni voditi računa o javnom interesu i zastupati potrebe građana. O tome bi trebala voditi računa politika, odnosno oni koji upravljaju gradom, ali, kao što dobro znamo, oni to već dugo vremena ne čine.“

Suzana Dobrić Žaja smatra da je vrlo važan i pozitivan pomak kod pokušaja donošenja novog GUP-a činjenica da su se struka i građani kao dvije zanemarene sastavnice aktivirali više nego ikad dosad i da djeluju na način da se međusobno nadopunjuju. Pokazalo se, kaže, da su građani itekako zainteresirani za ono što se događa u prostoru u kojem žive i da se pomalo mijenja njihova svijest u pogledu onoga što mogu učiniti da zaustave štetne procese, a pri tome su ključni upravo argumenti koje daje struka:

„Zato nimalo ne čudi odaziv građana na lokalne tribine na kojima se razgovara o prostoru ili radionice čitanja GUP-a, a u konačnici i do sada prikupljen broj prigovora u javnoj raspravi koja se provodi usred sezone godišnjih odmora. Sve to daje nadu da je moguće promijeniti odnos snaga i zaustaviti devastaciju prostora koja se događa već desetljećima. A naredni korak i cilj kojem treba težiti jest da se golema energija struke, aktivista i građana koja se sada troši na zaustavljanje svega onog što je štetno preusmjeri na stvaranje boljeg, održivijeg i zdravijeg okruženja za sve nas.“