Iako premijer Andrej Plenković tvrdi da tek nakon posljednjih događaja prekida suradnju s predsjednikom države, čini se da prvi čovjek Vlade i HDZ-a već duže vrijeme ne odgovara na pozive Zorana Milanovića te ne pokazuje želju za suradnju s Pantovčakom
Hrvatski predsjednik Zoran Milanović u proteklih je nekoliko mjeseci u nekoliko navrata pokušao popraviti odnose s premijerom Andrejem Plenkovićem, ali je naišao na zatvorena vrata i potpuni izostanak bilo kakve komunikacije s druge strane. Rekao je to prošloga tjedna Nacionalu jedan visoki politički izvor dobro upućen u odnos između Pantovčaka i Banskih dvora. Po riječima istog izvora, pokušaji svojevrsne pomirbe Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića odvijali su se prije posljednje eskalacije sukoba koja se dogodila nakon što je na Veliki petak u javnost izašlo pismo generala u kojem traže pomilovanje Josipa Perkovića i Zdravka Mustača. Ako su ti navodi točni, onda to baca potpuno novo svijetlo na sukob predsjednika države i premijera, odnosno otkriva da je Andrej Plenković taj koji cijelo ovo vrijeme ignorira Zorana Milanovića. To znači i da najava premijera Plenkovića da prekida bilo kakvu suradnju s predsjednikom države, u stvari i nije najava, već da je to nešto što Plenković čini duže vrijeme.
S druge strane, iako je u većem dijelu javnosti baš on percipiran kao izvor sukoba na relaciji Pantovčak-Banski dvori, tvrdnje ovog izvora sugeriraju da je predsjednik države u tajnosti više puta pokušao izgladiti odnose s predsjednikom Vlade, što je za Nacional i potvrdio izvor koji je detaljno opisao koji je bio Milanovićev cilj:
“Zoran Milanović je želio sjesti za stol s Andrejem Plenkovićem kako bi napokon riješili probleme koje imaju, a sve kako bi država napokon mogla koliko-toliko početi normalno funkcionirati. Po informacijama koje imam, nekoliko je poziva upućeno predsjedniku Vlade, ali nikakvog odgovora na njih nije bilo. Mislim da to dovoljno pokazuje tko snosi najveći dio odgovornosti za posljednje događaje na relaciji predsjednik-premijer, ali i pokazuje da je Plenković potpuno izgubio svaki kompas. U svakoj normalnoj, demokratskoj državi je apsolutno nemoguće da premijer mjesecima ne odgovori ni na jedan poziv predsjednika države. Znam da je Milanović možda u javnosti zbog svog nastupa percipiran kao razlog netrpeljivosti, ali inicijativa za suradnju je išla samo s njegove strane. S druge strane nema ničega, apsolutna tišina i smatram da je to nedopustivo.”
Isti izvor je rekao da nema nikakve dvojbe oko Milanovićeve uloge u pismu koje su poslali generali za pomilovanje Perkovića i Mustača. On kaže da Zoran Milanović nije imao nikakve veze s tim pismom i da je potpuno točno da se na susretu s generalom Antom Gotovinom prije petnaestak dana uopće nije spominjalo pisma kao ni moguće pomilovanje. Baš i zbog tog susreta Milanović je bio iznenađen sadržajem pisma, kao i njegovim potpisnicima. No još ga je više iznenadilo i razljutilo kada su HDZ-ovci, na čelu s Plenkovićem, počeli njega navoditi kao osobu koja stoji iza svega. Nakon toga je Milanović shvatio da je očito kako više nema ni trunke nade u moguću suradnju s premijerom, pogotovo nakon što mu mjesecima nije odgovarao na pozive, a potom ga je još u Saboru optužio da stoji iza pisma generala.
No istovremeno je predsjednik Milanović na sebe preuzeo i ulogu koju bi u priči oko pisma generala trebali imati čelni ljudi SDP-a.
U dijelu vodstva te stranke, naime, ovu temu ne vide kao temu koja zanima većinu građana te ne žele sudjelovati u javnoj raspravi više nego što to moraju zbog povijesne uloge SDP-a. Jedan saborski zastupnik SDP-a za Nacional je ovako opisao cijelu situaciju oko slučaja Perković-Mustač:
“Smatramo da građane u trenutku kada rastu cijene i kada bijesni rat u Ukrajini stvarno ne zanima ova tema i da ona služi samo za međusobne obračune unutar HDZ-a, ali i međusobne obračune nekih generala. Mi smo jednostavno uvučeni u cijelu tu debatu i moramo sudjelovati jer bi u suprotnom netko mogao reći da se izbjegavamo suočiti s nekim duhovima iz prošlosti. S druge strane, naše kolege iz Možemo! su, naprimjer, odbili sudjelovati u emisiji ‘Otvoreno’ na tu temu jer su to smatrali nepotrebnim. Mi si to ne možemo dozvoliti, ali možemo smanjiti sudjelovanje u javnoj raspravi na najmanju moguću razinu. Stvarno mislim da se u ovome trenutku trebamo baviti puno važnijim temama i ovo je opet kao naručeno došlo Plenkoviću da makne pozornost s pravih problema s kojima se suočava njegova vlada. Od ekonomskih do problema koje novi ministar Paladina već ima s DORH-om i Uskokom.”
‘Plenković je potpuno izgubio svaki kompas. U svakoj normalnoj, demokratskoj državi je apsolutno nemoguće da premijer mjesecima ne odgovori ni na jedan poziv predsjednika države’, kaže Nacionalov izvor
Nešto slično je prošloga tjedna u razgovoru za televiziju N1 rekao i potpredsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić, koji je na pitanje o slučaju pomilovanja Perkovića i Mustača odgovorio:
“To je ubacio u javni prostor odvjetnik njih dvojice. Odgovara li to HDZ-u politički? Da. Umjesto da razgovaramo o nikad većoj inflaciji i nikad većim poskupljenjima struje i plina, mi se bavimo, da oprostite, pi*darijama. To je bez veze. Nije stvar da trunu u zatvoru, ali to ne treba biti top tema Hrvatske u 21. stoljeću. Hello, Drugi svjetski rat je završio ‘45. godine.”
Ove izjave pokazuju kako u dijelu vodstva SDP-a sasvim pogrešno vjeruju da im sudjelovanje u raspravi oko Perkovića i Mustača neće pomoći u podizanju rejtinga stranke, koji se po posljednjim istraživanjima vrti oko 17 posto, te su spremni cijeli teret borbe s HDZ-om i premijerom Plenkovićem prepustiti predsjedniku Zoranu Milanoviću.
Međutim, postoje i oni koji se protive takvom izbjegavanju upuštanja u javnu polemiku s desnicom oko takvih tema. Javno je o tome za Nacional progovorio predsjednik zagrebačke organizacije SDP-a Viktor Gotovac, među ostalim, rekavši:
„To nije dobro. Takva ljevica nije ono što bi ona trebala predstavljati. Boji se vlastitih ideja i tradicije. Zašto? Zato što se, valjda ‘preventivno’, boje kritika da je valjda za sve loše što se zbivalo do 1990. bio kriv SDP. Ja to ne razumijem niti se s time slažem. Želim vrijednosni i politički čišći diskurs. Trebamo valorizirati Tita kao onog tko je gradio našu, hrvatsku kuću, kao onog u čijem je opusu i zaokruživanje hrvatske države koju su, potom, potvrdili branitelji u Domovinskom ratu. Bez partizana, antifašista, ljevice, pitanje je kakva bi Hrvatska bila, a sasvim je sigurno da bi bila bez Istre, Međimurja, Dalmacije. I ne molimo se svi istom Bogu ili se ne molimo uopće. A opet volimo ovu svoju državu i društvo. To treba progovarati ljevica, a ne ‘domobranski’ se skrivati iza floskula ili šutnje.“
On, čini se, nije jedini koji smatra da SDP treba aktivnije sudjelovati u tim javnim raspravama. Izvor blizak SDP-u tvrdi kako, primjerice, politička tajnica i saborska zastupnica SDP-a Mirela Ahmetović smatra da je sasvim pogrešno da SDP izbjegava javno artikulirati svoj stav. Ona smatra da si SDP ne smije dopustiti da izgleda kao da nema stav po tom pitanju. Sve to pokazuje kako se unutar SDP-a razvija i neka nova stranačka struja koja je spremna na izraženiju ideološku konfrontaciju s HDZ-om.
Komentari