Predsjednik Republike Zoran Milanović izjavio je u četvrtak, pojašnjavajući svoje prethodne izjave o ubojstvu obitelji Zec koje su izazvale kritike, kako su njegove riječi možda bile grube ali taj slučaj mučkog ubojstva je individualan slučaj pljačke s kojim država nema veze.

Milanović je prethodno komentirajući slučaj obitelji Zec, Mihajla, Marije i djevojčice Aleksandre, koji su ubijeni u Zagrebu u prosincu 1991., rekao da je obitelj ubijenih bila pozvana u Vladu, dobili su odštetu te je upitao “što još treba”, a danas je na podužoj konferenciji za novinare nakon odlikovanja bivše premijerke Jadranke Kosor objasnio što je time mislio.

Slučaj mučkog ubojstva radi pljačke

“Slučaj Zec prije 30 godina je slučaj mučkog ubojstva jednog zagrebačkog mesara, Srbina po nacionalnosti, bogatog čovjeka. Žrtva broj jedan je Mihajlo Zec. Čovjek koji je mnogima uzajmljivao novac i tako se našla skupina kriminalaca u uniformama hrvatske policije, s predratnim dosjeima”, kazao je Milanović novinarima na Pantovčaku.

Kriminalci su našli laku metu u tom trenutku jer “čovjek je bogat, može ga se opljačkati, a i Srbin je, neće nitko trepnuti”.

“Vukovar je pao tri tjedna ranije i jedan od sudionika u tom gnusnom činu je imao obitelj u Vukovaru koja je nastradala, što ga ne opravdava. Drugi su očito imali kriminalne namjere, što se pokazalo i kasnije, jer nakon što su greškom hrvatskog pravosuđa pušteni, kasnije su završili u zatvoru zbog novih kaznenih djela”, rekao je Milanović ocijenivši kako se radi o ljudskome talogu.

“Hrvatska država s tim činom nema ništa. S nekim činovima tijekom rata je imala po zapovjednoj liniji, po sudjelovanju i od toga se nije moglo pobjeći, Hrvatska je za to sudila. Ovo je slučaj pljačke u kojoj je ljudska pohlepa i zlo, na vlastitu inicijativu bez sudjelovanja vertikalnog ili horizontalnog tijela države u paklu rata, činom petero hijena rata, došla opljačkati Mihajla Zeca”, ustvrdio je.

Borim se protiv politike moralnog kamatarenja

Dodao je kako su nakon ubojstva Mihajla Zeca ubojice “pokupili” dvoje svjedoka, suprugu i mlađu kćer, te ih potom ubili na Sljemenu, što je grozno.

“Moje pitanje glasi – je li to nakon 30 godina razlog za flagelanstvo ili svake godine hrvatska službena politika treba priznavati neki veliki grijeh? S ovim grijehom hrvatska politika nema ništa, pa ni Tuđman, ni Šeks koji je davno rekao da ga je stid propusta pravosuđa. Što je još potrebno, bilo je moje pitanje”, kaže Milanović.

Poručio je kako se bori protiv “politike nabijanja kompleksa svakome i moralnog kamatarenja”, u kojemu neki sustavno sudjeluju i žive na tome.

“Koliko god ti puta kažeš žao mi je, grozno je, nije dovoljno. E, kako se borim protiv takvog pristupa i maltretiranja svih drugih, i Srba, tako se borim i ovdje, upravo zato što imam akreditive”, rekao je predsjednik.

Dodao je kako su ti akreditivi borbe za prava slabijih u Hrvatskoj, a to je bila srpska manjina sve ove godine, ali to se promijenilo. Ocijenio je kako oni koji ih predstavljaju više nisu slabiji, a saborskog zastupnika SDSS-a Milorada Pupovca i “družinu” nazvao je “moralnim kamatarima”.

Inzistiranje na imenu pokazuje da svaka žrtva nije ista

Na komentar novinara kako slučaj Zec ima drugi dio, gdje krimen nosi država jer se pravno ništa nije dogodilo da se ti ljudi formalno kazne, Milanović je ustvrdio kako nema šanse da bi u ovom trenutku Plenković, Šeks, državna odvjetnica ili drugi izbjegavali svoju odgovornost iz straha prema nekome. To je retorika Centra za mirovne studije, ocijenio je.

“Oni su odmah priznali ubojstva na policiji. Treba li se država stalno flagelantski lupati po leđima bičevima da bismo isprali nečiji grijeh? Mislim da ne”, poručio je Milanović.

Spomenuo je i 400 ubijene djece tijekom rata, neka od kojih su ubijana ciljno, primjerice u Slavonskom Brodu su ih ubijali minobacačima. Dodao je kako ne zna njihova imena.

“Ovo govorim da se konačno obračunam s fikcijom da je svaka žrtva ista. Nije. Upravo ovo inzistiranje na jednom imenu pokazuje da nije svaka žrtva ista, nego neke žrtve, po mišljenju nekih ljudi, imaju poseban status. Na ovakav način žrtve ne možemo izdvajati, ovo je previše. Postoje stotine i stotine žrtava, po kojima se ne zovu ulice u Beogradu. Obitelji koje su ubijane u Srijemu, male djece u podrumima, koja žrtva ima prednost”, upitao je Milanović.

Također, dodao je kako on Ide u Varivode, ali ne vidi Pupovca i “moralne kamatare” da dolaze na mjesta egzekucija civila hrvatske nacionalnosti.

Za mene je čudo da nije bilo više ovakvih slučajeva

Na komentar novinara da se u Zagrebu u to vrijeme relativno mirno živjelo, a usred grada se dogodio grozan zločin za koji država nije kaznila počinitelje, Milanović je odgovorio da što god sada kaže ispast će da relativizira.

“Govoriti da je sve normalno tri tjedna nakon pada Vukovara, nije normalno. Činjenica da se dogodilo samo jedno takvo ubojstvo je za mene fascinantna. Za mene je čudo da se to nije događalo više. Tvrditi da je u Zagrebu tada sve bilo normalno, nije bilo normalno. Ovaj čin pokazuje da nije”, istaknuo je.

Još jednom je naglasio da se radi o pojedinačnom, groznom činu, ali ne o modelu ponašanja u Hrvatskoj, i ne može se reći da se u Hrvatskoj ubojice zataškavaju.

“Da, nije lako generala nakon pobjede suditi, to nije lako nijednom društvu. Pravosuđe je to ipak učinilo. Ja vidim problem u tome da mi razgovaramo već 20 minuta, a Hrvatska nema DORH zahvaljujući Pupovcu i Plenkoviću”, kazao je Milanović.

Također je ustvrdio da premijer ne treba doći na komemoraciju obitelji Zec jer nema veze s time.

“Država je, koliko god to grubo zvučalo, isplatila odštetu, izvan sudskih standarda, to je bilo priznanje grijeha”, rekao je Milanović.